Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 64 Gž Ob-955/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Vesni Žulj, sucu pojedincu, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja V. P. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica J. P., odvjetnica u Z., protiv protivnice osiguranja I. V. iz Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnik D. – S. J., odvjetnik u Z., uz sudjelovanje posebnog skrbnika P. V., zaposlenog u Centru za posebno skrbništvo Z., Z., radi osiguranja određivanjem privremene mjere s kojim će roditeljem dijete živjeti, susretima i druženjima i uzdržavanja, odlučujući o žalbi predlagatelja osiguranja protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj R1 Ob-416/2021-23 od 23. rujna 2022., dana 4. studenoga 2022.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba predlagatelja osiguranja i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj R1 Ob-416/2021-23 od 23. rujna 2022. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je da će mlt. E. P., OIB: …, stanovati s majkom I. V., OIB: …, na adresi majke Z. (točka I. izreke) te da će se osobni odnosi mlt. djeteta s ocem V. P., OIB: …, odvijati dva puta mjesečno, svaki drugi tjedan, u trajanju od dva sata uz nadzor stručne osobe, kroz period od šest mjeseci (točka II. izreke). Nadalje, odlučeno je da će majka I. V. djelomično samostalno ostvarivati roditeljsku skrb u odnosu na mlt. E. i to u pogledu odluka koje se odnose na obrazovne i zdravstvene potrebe mlt. djeteta (točka III. izreke). Naloženo je ocu V. P. doprinositi za uzdržavanje mlt. E. P. plaćati mjesečni novčani iznos od 1.211,93 kn/160,85 eura, sve na tekući račun protivnice osiguranja počevši od 23. rujna 2022. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, koji iznosi dospijevaju do 15-tog u mjesecu za tekući mjesec, sa zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog obroka do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena (točka IV. izreke). Predlagatelj je dužan u roku koji ne smije biti duži od tri mjeseca opravdati privremenu mjeru pokretanjem postupka (točka V. izreke). Određeno je da će ako predlagatelj u navedenom roku iz toč. V. tog rješenja ne pokrene postupak za opravdanje privremene mjere, sud donijeti rješenje o ukidanju privremene mjere (točka VI. izreke) te je odlučeno da rješenje ostaje na snazi i obvezuje stranke do drugačije sudske odluke (točka VII. izreke), kao i da rješenje ima svojstvo ovršne isprave te da žalba protiv istog ne odgađa njegovu ovrhu (točka VIII. izreke).
2. Rješenje suda prvog stupnja u dijelu pod točkom II. izreke pobija žalbom predlagatelj osiguranja zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava propisanih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP). Predlaže uvažiti žalbu te rješenje u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke preinačiti u smislu žalbenih navoda.
3. Žalba neosnovana.
4. Polazeći od utvrđenja da mlt. E. od rođenja i nakon prekida izvanbračne zajednice roditelja konstantno stanuje s majkom, sud prvog stupnja je, smatrajući da je u najboljem interesu djevojčice da i nadalje stanuje s roditeljem koji u kontinuitetu od rođenja brine o njoj, primjenom odredbe čl. 536. st. 1. Obiteljskog zakona (Narodne novine, br. 103/15, 98/19 – dalje: ObZ), odlučio kao pod točkom I. izreke rješenja.
5. Nadalje, na temelju utvrđenih činjenica da otac nakon prestanka izvanbračne zajednice roditelja, ne ostvaruje susrete s djetetom redovnom dinamikom već dijete viđa tek povremeno tako da su postojali periodi u kojima dijete nije vidio po četiri mjeseca (kako je majka navela u veljači 2022. pred Centrom za socijalnu skrb), sud prvog stupnja je ocijenio opravdanim prijedlog Centra da se susreti oca i djeteta odvijaju pod nadzorom stručne osobe kroz period od 6 mjeseci, svaki drugi tjedan u trajanju od dva sata. Sud prvog stupnja je obrazložio kako je sve navedeno, a prema mišljenju stručnog tima Centra, potrebno kako bi se utvrdila kvaliteta odnosa otac- dijete te primjerenost očeva ponašanja i pristupa. Nadalje, sud prvog stupnja je ocijenio kako je ovakva odluka u skladu s interesom mlt. E., za koju je majka navela da misli kako dijete, koje je u dobi od dvije godine, ne bi niti prepoznalo oca. Sud prvog stupnja je, nadalje, obrazložio kako činjenica da otac očito nije kontinuirano prisutan u životu mlt. djeteta znači da je djetetu potrebno pružiti period prilagodbe, da se, u prisutnosti stručne osobe, navikne na oca i susrete s njim te da se, na navedeni način, u budućnosti eventualno ostvare uvjeti za redovno uobičajeno ostvarivanje osobnih odnosa bez nadzora. Sud prvog stupnja je pored navedenog, istaknuo kako predlagatelj koji se protivio ovakvom prijedlogu Centra, svojim postupanjem ni na koji način nije uvjerio sud da bi se osobni odnosi trebali održavati u širem obujmu, drugačijom dinamikom i bez nadzora. Sud prvog stupnja je također naveo kako, upravo suprotno, predlagatelj nije pristupio na ročišta koja su bila zakazana radi saslušanja, bez opravdanog razloga, unatoč tome što je on pokrenuo predmetni postupak i predložio regulirati sporna pitanja roditeljske skrbi. Pritom je napomenuo kako tvrdnje - da predlagatelj nikada nije ugrozio dobrobit djeteta - ne znače same po sebi da zbog toga ne postoji uvjeti za nadzor nad susretima, s obzirom na to da je u konkretnom slučaju nadzor potreban zapravo radi ponovnog uspostavljanja odnosa između oca i djeteta (koji je narušen zbog gubitka kontinuiteta u održavanju osobnih odnosa), a osobito vodeći računa o niskoj kronološkoj dobi mlt. E. Stoga je primjenom odredbe čl. 536. st 1. ObZ, odlučio kao pod pobijanom točkom II. izreke rješenja.
6. Nadalje, polazeći od utvrđenja da je komunikacija između roditelja značajno narušena (predlagatelj osiguranja je blokirao protivnicu osiguranja na mobitelu – izjava koju je sam dao u Centru za socijalnu skrb, iskaz protivnice osiguranja pred sudom), odnosno da roditelji gotovo uopće ne komuniciraju, sud prvog stupnja je ocijenio da je u interesu mlt. E. da majka djelomično samostalno ostvaruje roditeljsku skrb u segmentu obrazovnih i zdravstvenih potreba djeteta, kako je to predložio Centar, pa je primjenom odredbe čl. 105. st. 1. ObZ u vezi čl. 347. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine, br. 112/12, 25/13, 93/14, 73/17 i 131/20 – dalje OZ), odlučio kao pod točkom III. izreke rješenja.
7. Sud prvog stupnja pobijanim je rješenjem odredio i iznos uzdržavanja što ga je otac dužan doprinositi za mlt. dijete u minimalnom iznosu od 1.211,93 kn koji je propisan Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta (Narodne novine, br. 37/22), počevši od 23. rujna 2022., kao dana donošenja privremene mjere, plativo najkasnije do svakog 15-og u mjesecu za tekući mjesec, sve na tekući račun protivnice osiguranja sa zateznim kamatama (čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15), pa je primjenom odredbe čl. 527. ObZ, odlučeno kao pod točkom IV. izreke rješenja. Primjenom odredaba čl. 532. st. 1. i 2. ObZ, odlučeno je kao pod točkom V. i VI. izreke rješenja, dok je na temelju odredbe čl. 351. st. 1. OZ, odlučeno kao pod točkom VII. izreke, a na temelju čl. 535. ObZ kao u točki VIII. izreke rješenja.
8. Ispitujući rješenje u pobijanom dijelu utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba čl. 354. st. 2. ZPP, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).
9. Nadalje, sud prvog stupnja pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa između stranaka, pa nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koji ističe žalitelj u žalbi (čl. 355. ZPP).
10. Nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kada takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).
11. Na žalbene navode protivnika osiguranja prvenstveno valja reći kako u svim aktivnostima koje se odnose na djecu, bez obzira poduzimaju li ih javne ili privatne institucije socijalne skrbi, sudovi, upravna ili pravosudna tijela, najbolji interesi djeteta trebaju imati prednost, na što obvezuje načelo sadržano u odredbi čl. 3. st. 1. Konvencije o pravima djeteta (Narodne novine, Međunarodni ugovori, br. 12/93 i 20/97 – dalje: Konvencija) te istovjetnoj odredbi čl. 24. st. 2. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (2010), SL EU C83. Ostvarivanje osobnih odnosa između djeteta i roditelja je, s jedne strane, pravo i dužnost roditelja koji ne stanuje s djetetom, dok je s druge strane to pravo djeteta. Konvencija o pravima djeteta u čl. 9. st. 3. Konvencija jamči djetetu koje je odvojeno od jednog ili oba roditelja pravo na redovito održavanje osobnih i neposrednih odnosa s oba roditelja, osim u slučajevima u kojima je ugrožena djetetova dobrobit.
12. Nadalje, kada je riječ o primjeni Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine – Međunarodni ugovori, br. 18/97 i 4/02 - dalje: EKLJP), s pripadajućim Protokolima broj 1, 4, 6, 7, 11, 12 i 13, Europski sud za ljudska prava je u svojim odlukama koje se tiču prava na obiteljski život, u koja, između ostalog, ulaze roditeljska prava i pravo na skrb, istaknuo obvezu države da omogući roditeljima da budu uključeni u postupak kojim se odlučuje o skrbi nad djetetom, i to do stupnja koji će im omogućiti potrebnu zaštitu njihovih interesa. Pritom je Sud naglasio kako pri odlučivanju o izvršavanju roditeljskih prava, država mora uspostaviti pravičnu ravnotežu između interesa djeteta i roditelja, s time da se pri tome posebna važnost mora dati najboljem interesu djeteta, koji ovisno o njegovoj prirodi i ozbiljnosti, može nadjačati interes roditelja (mutatis mutandis, Sahin protiv Njemačke, br. 30943/96, § 65, § 66, presuda od 8. srpnja 2003., te Elsholz protiv Njemačke, § 50, ibid.). Također, Ustavni sud Republike Hrvatske je u svojim odlukama U-III-2182/2014 od 17. lipnja 2014. (Narodne novine, br. 108/14) broj: U-III- 4784/2013 od 6. ožujka 2014., (Narodne novine, br. 34/14.), zauzeo shvaćanje: „... da u svim postupcima koji se odnose na skrb o djeci središnje mjesto moraju imati najbolji interesi djeteta (...).“
13. U konkretnom slučaju, a polazeći od pravilno utvrđenih činjenica iz iskaza protivnice osiguranja te mišljenja stručnog tima Centra za socijalnu skrb, a iz kojih proizlazi kako otac nakon prestanka izvanbračne zajednice roditelja, ne ostvaruje susrete s djetetom redovnom dinamikom već da dijete viđa tek povremeno tako da su postojali periodi u kojima dijete nije vidio po četiri mjeseca (kako je majka navela u veljači 2022. pred Centrom za socijalnu skrb) te imajući u vidu kronološku dob djeteta (dvije godine), sud prvog stupnja pravilno je, rukovodeći se najboljim interesom djeteta, ocijenio opravdanim prijedlog Centra da se susreti oca i djeteta odvijaju pod nadzorom stručne osobe kroz period od 6 mjeseci, svaki drugi tjedan u trajanju od dva sata, a kako bi se utvrdila kvaliteta odnosa otac-dijete te primjerenost očeva ponašanja i pristupa. Sud prvog stupnja pravilno je ocijenio kako, s obzirom na činjenicu da otac djeteta nije kontinuirano prisutan u životu djeteta, znači da je djetetu, koje je u dobi od dvije godine, potrebno pružiti period prilagodbe, da se, u prisutnosti stručne osobe, navikne na oca i susrete s njim te da se, na navedeni način, u budućnosti eventualno ostvare uvjeti za redovno uobičajeno ostvarivanje osobnih odnosa bez nadzora. Stoga se žalbeni navodi predlagatelja osiguranja koji u žalbi predlaže da se susreti i druženja odrede u širem opsegu (četiri puta mjesečno svaki tjedan, u trajanju od četiri sata, kroz isti period od šest mjeseci) ne mogu prihvatiti kao osnovani.
14. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP, žalbu predlagatelja osiguranja kako neosnovanu odbiti, i potvrditi rješenje suda prvog stupnja u pobijanom dijelu.
U Zagrebu 4. studenoga 2022.
Sutkinja
Vesna Žulj, v.r.
