Poslovni broj: Usž-212/22-4
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Gordane Marušić-Babić i Lidije Vukičević, članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Blaženke Drdić, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice D. Š. iz N. B., Republika Srbija, koju zastupa opunomoćenica S. Č., odvjetnica u Z., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., radi konvalidacije staža, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsImio-347/19- 36 od 28. svibnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 3. studenog 2022.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsImio-347/19-36 od 28. svibnja 2021.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, klasa: UP/II-140- 10/16-02/03171279915, urbroj: 341-99-11/2-16-4379 od 4. srpnja 2016.
2. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Z., klasa:
UP/I-140-10/15-02/03171279915, urbroj: 341-24-11/2-15-17563 od 3. ožujka 2016., kojim je odbijen zahtjev tužiteljice da joj se u mirovinski staž kao staž osiguranja prizna vrijeme provedeno u radnom odnosu kod poslodavca Javno pravobranilaštvo Općine B., na području Republike Hrvatske koje je bilo pod zaštitom ili upravom Ujedinjenih naroda, od 9. listopada 1991. do 4. kolovoza 1995.
3. Tužiteljica je protiv prvostupanjske presude podnijela žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i povrede pravila postupka. Pozivajući se na praksu Europskog suda za ljudska prava glede primjene članka 6. stavka 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, koji zahtijeva da sudovi provedu učinkovito sudsko preispitivanje i ostvare punu nadležnost, kao i shvaćanje Ustavnog suda u odluci broj: U-III-4670/2017 od 9. listopada 2019. glede obveze upravnih sudova da upravni spor vode kao spor pune jurisdikcije, navodi da su odlukom suda ugrožena njena osnovna ljudska prava zagarantirana Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom. Ističe da je prvostupanjski sud, prihvaćajući kao dokaz pisane izjave predloženih svjedoka, postupio protivno članku 33. stavku 5. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS) i članku 243. stavku 1. Zakona o parničnom postupku, te nije obrazložio zašto pozvani svjedoci nisu saslušani usmeno niti je sud utvrđivao vjerodostojnost pisanih iskaza na temelju kojih je utvrđivao činjenice. Smatra da zdravstvena knjižica koju je dostavila, a koju je ovjerio poslodavac sa datumima važenja, ima dokaznu snagu po Pravilniku o postupku konvalidiranja odluka i pojedinačnih akata iz područja mirovinskog osiguranja, te se može svrstati u grupu drugih dokaznih sredstava. Također smatra da negativni odgovori četiri državne institucije (HZMO, Područni ured u Š. – Ispostava K., ODO u Z., HZMO – Ispostava B. i Grad B.) upućuju na zaključak da se nadležno tijelo nije potrudilo pronaći dokumentaciju o radu Javnog pravobranilaštva Općine B. u spornom razdoblju. Ističe da su u Javnom pravobranilaštvu Općine B. bili zaposleni samo ona u svojstvu referenta i N. V. (koji je umro), u svojstvu javnog pravobranitelja, kao i da većina građana B., posebno oni koji su radili u istoj zgradi gdje je bio smješten Općinski sud i Općinsko javno tužilaštvo, mogu posvjedočiti da je u spornom periodu radila. Navodi da to mogu posvjedočiti i J. Z., u to vrijeme referent u Općinskom javnom tužilaštvu B., H. F., službenik u Općinskom sudu i D. K., sudac na Općinskom sudu u B. S obzirom da pozvani svjedoci nisu pristupili na ročište te da sud nije neposredno utvrdio imaju li svjedoci saznanja o ključnim činjenicama, u kakvom su odnosu s tužiteljicom niti je na bilo koji način utvrđen identitet podnositelja pisanih iskaza, ponavlja da su time grubo povrijeđena njezina prava. Predlaže da ovaj Sud prvostupanjsku presudu poništi i predmet vrati na ponovni postupak odnosno usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava navode tužiteljice i predlaže da se žalba odbije.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, sukladno članku 73. stavku 1. ZUS-a, u granicama razloga iznesenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda žalbom pobija niti razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Suprotno navodima tužiteljice, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio činjenično stanje uzimajući u obzir činjenice utvrđene u postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja, kao i činjenice utvrđene u upravnom sporu provođenjem dokaznog postupka sukladno shvaćanju i primjedbama Ustavnog suda Republike Hrvatske danim u odluci poslovni broj: U-III-4670/2017 od 9. listopada 2019. S obzirom da su svjedoci čije je saslušanje tužiteljica predložila i koji su uredno bili pozvani na usmenu raspravu, sudu dostavili izjave da nemaju saznanja o radu odnosno radnom stažu tužiteljice u traženom razdoblju za vrijeme okupacije, prvostupanjski sud time što nije usmeno saslušao navedene svjedoke nije počinio povredu pravila sudskog postupka koja bi utjecala na donošenje pravilne presude. S obzirom da su pribavljene izjave svjedoka dostavljene tužiteljici, te da se ona na iste nije očitovala pisanim putem niti je pristupila na raspravu 30. travnja 2021., iako je na istu bila uredno pozvana, niti je predložila provođenje daljnjih dokaza, navodi žalbe glede povrede ustavnih i konvencijskih prava nisu osnovani.
8. Prvostupanjski je sud, ocjenjujući provedene dokaze, u obrazloženju presude izložio sve činjenice koje su odlučne za rješavanje predmetne upravne stvari primjenom mjerodavnih odredaba Zakona o konvalidaciji ("Narodne novine", broj: 104/97. – dalje: Zakon) i Pravilnika o postupku konvalidiranja odluka i pojedinačnih akata iz područja mirovinskog osiguranja ("Narodne novine", broj: 53/08. – dalje: Pravilnik). Odlučujući o zakonitosti osporenog rješenja tuženika sud je na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, te dao potpune i valjane razloge za odbijanje tužbenog zahtjeva, uz pravilno tumačenje mjerodavnih propisa u konkretnom slučaju.
9. Kako odredba članka 4. stavka 1. Pravilnika ne koristi pojam utvrđivanja staža već priznavanja staža, prvostupanjski je sud pravilno zaključio da se u ovom postupku sukladno Zakonu može konvalidirati samo utvrđeni mirovinski staž odnosno staž evidentiran u odgovarajućim evidencijama tijela mirovinskog i invalidskog osiguranja koja su djelovala na područjima iz članka 1. Zakona odnosno Pravilnika, koje razlikovanje je utemeljeno na notornoj činjenici da sporni staž može utvrditi samo nositelj osiguranja kod kojeg je osiguranik bio osiguran na temelju radnog odnosa ili druge valjane osnove osiguranja, a u postupku konvalidacije staž se priznaje temeljem propisanog uvjeta, jer je to upravo akt koji se naknadno osnažuje. S obzirom da u tijeku postupka i spora nisu pribavljeni dokazi da je tužiteljica imala evidentirani status osiguranika u evidencijama tijela mirovinskog i invalidskog osiguranja koja su u spornom razdoblju djelovala na području Republike Hrvatske pod zaštitom ili upravom Ujedinjenih naroda, nema zakonske mogućnosti da se njenom zahtjevu udovolji.
10. Slijedom iznesenog i prema ocjeni ovoga Suda osporenim rješenjem, donesenim na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i sukladno mjerodavnim propisima, nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice.
11. Kako navodi žalbe nisu osnovani niti od utjecaja na donošenje drukčije odluke, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 3. studenog 2022.
Predsjednica vijeća
Mira Kovačić, v.r.
