Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 21 Gž-2381/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, Mirele Mijoč Kramar, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Roberta Jambora, člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice-protutuženice EHH, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], sa boravištem u [adresa], koju zastupa punomoćnik Hrvoje Vukadin, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Vukadin i partneri j.t.d. u Zagrebu, drugotužiteljice- protutuženice BHH, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i trećetužitelja-protutuženika IHH, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], drugo i trećetužitelji-protutuženici zastupani po punomoćnici EH, odvjetnici u [adresa], protiv prvotuženice-protutužiteljice BH, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], drugotuženice-protutužiteljice IH, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], trećetuženika-protutužitelja NH; OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], četvrtotuženika-protutužitelja DH; OIB: [osobni identifikacijski broj] iz Zagreba, Kuševečka 48 i petotuženika-protutužitelja NHH, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], svi tuženici-protutužitelji zastupani po punomoćniku ĆH, odvjetniku u [adresa], radi utvrđenja i predaje u posjed, odlučujući o žalbi prvo, drugo, treće, četvrto i petotuženika-protutužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6649/17-156 od 4. ožujka 2021., u sjednici vijeća održanoj 3. studenoga 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba prvo, drugo, treće, četvrto i petotuženika-protutužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6649/17-156 od 4. ožujka 2021.

II. Odbija se zahtjev prvotužiteljice-protutuženice za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke utvrđuje se ništavim Međusobno očitovanje od 11. siječnja 1978. te Anex Međusobnog očitovanja od 12. siječnja 1978., sklopljeni između MH iz [adresa] i ŽH iz [adresa], s jedne strane te DHH iz [adresa] i ĆHH iz [adresa], selo [adresa], potpisana po MHH iz [adresa], s druge strane. Pod točkom II. izreke prvotuženica BH, drugotuženica JH, trećetuženik NH, četvrtotuženik DH i petotuženik OH, dužni su solidarno priznati pravo vlasništva tužiteljima ŽHH, MHH i JHH, na nekretnini obiteljska stambena zgrada u [adresa] i dvije dvorišne zgrade sagrađene na 238/151.164,2 dijela čk. br. 6118/17 upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] zk tijelo LXXII te im iste predati u nesmetan posjed i uživanje te solidarno isplatiti prvotužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu 26.250,00 kn, u roku od 15 dana.

2. Pod točkom III. izreke odbija se, kao neosnovan protutužbeni zahtjev prvo do petotuženika -protutužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da tuženici-protutužitelji BH, JH, NH, DH i NHH imaju pravni temelj za stjecanje prava vlasništva obiteljskog stambenog objekta i dvije dvorišne zgrade, izgrađeno na kč. br. [katastarska čestica] površine 89.953, m2 u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o [katastarska općina] upisano kao zk tijelo LXII , kao i zemljišta pod tim zgradama i zemljišta koje pripada redovnoj upotrebi tih zgrada u 238/151.164,2 te preostalog neizgrađenog zemljišta u 8.481/151,164,2 dijela navedene čestice te su tužitelji-protutuženici OHH, MHH, i UHH (kao pravni slijednici Simeonove UH) dužni trpjeti uknjižbu prava vlasništva za korist tuženika- protutužitelja, kao i nadoknaditi tuženicima-protutužiteljima parnični trošak u roku od 15 dana."

3. Prvostupanjskim rješenjem dopuštena je preinaka tužbe od 1. lipnja 2006.

4. Protiv prvostupanjske presude žale se prvo, drugo, treće, četvrto i petotuženici- protutužitelji iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22-dalje: ZPP) te predlaže da ovaj sud pobijanu presudu preinači, podredno ukine.

5. U odgovoru na žalbu prvotužiteljica -protutuženica se protivi navodima žalbe i predlaže istu odbiti kao neosnovanu. Traži trošak odgovora na žalbu.

6. Žalba je neosnovana.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja-protutuženika (dalje:tužitelja) za utvrđenjem ništavosti Međusobnog očitovanja sklopljenog 11. siječnja 1978. između prednika tuženika MH i ŽH s jedne strane te prvotužiteljice i prednice drugo i trećetužitelja -ĆHH, s druge strane te Aneksa tog očitovanja sklopljenog između istih stranaka 12. siječnja 1978., zahtjev tužitelja na predaju u posjed uz priznanje prava vlasništva nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pobliže opisanih u toč. II. izreke presude te zahtjev tuženika - protutužitelja (dalje:tuženici) na utvrđenje da imaju pravni temelj za stjecanje prava vlasništva istih nekretnina.

8. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je u obrazloženju presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, a ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, pa nije ostvaren žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju povredu odredaba parničnog postupka ukazuju tuženici u žalbi.

9. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

10. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te na osnovu izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom u smislu odredbe čl. 8. ZPP utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva.

7. Iz provedenog postupka i pobijane presude proizlazi slijedeće:

- predmetni postupak započeo je podnošenjem tužbe 22. prosinca 1982. pod poslovnim brojem P-9634/82 po tužiteljicama HH i HHH protiv tuženika MH i ŽH, radi predaje u posjed nekretnina uz utvrđenje prava vlasništva, u kojoj su iste tvrdile da su u zemljišnim knjigama upisane kao vlasnice, svaka u 1/2 dijela, nekretnina upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koji upis u odnosu na tužiteljicu KHH da je uslijedio po provedbi pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju iza njenog pok. oca FHH O-1843/81 od 14. listopada 1981., a kojim je uz navedenu tužiteljicu, nasljednikom proglašena i upisana kao zk vlasnica i ZHH koja da je Darovnim ugovorom od 24. ožujka 1982. darovala 1/2 dijela nekretnina svojoj kćeri KH udatoj HH i koji Ugovor da je proveden u zemljišnoj knjizi,

- raspravnim rješenjem suda od 19. siječnja 1984. (list 41 spisa) spojen je spis P- 1115/83 koji se vodio po tužbi tužitelja FH i ŽH od 21. prosinca 1982. protiv tuženica ŠHH, ĆHH i HH radi utvrđenja prava vlasništva na nekretninama upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]- obiteljskog stambenog objekta i dvije dvorišne zgrade koje su upisane kao zk tijelo LXXII na spis P-9634/82 radi zajedničkog raspravljanja,

- raspravnim rješenjem suda od 15. studenog 1988. spojen je na ovosudni spis i spis P-4184/88 po tužbi tužiteljice ŠHH od 5. rujna 1998. protiv tuženika MH, ZH i ŠH radi utvrđenja prava vlasništva na zkčbr. [katastarska čestica] upisanoj na zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te radi predaje iste u posjed,

- na ročištu 15. studenog 1988. (list 64 spisa) utvrđeno je da tužiteljica ZHH ujedno u postupak ulazi umjesto ranije tužiteljice HH, s obzirom da je pravomoćnom presudom P-5799/87 utvrđeno da je ništav Darovni ugovor od 24. ožujka 1982. (list 61 spisa),

- tijekom postupka umro je tuženik GH te su njegovi nasljednici, sada prvo i drugotuženici BH i JH,

- tijekom postupka umrla je tužiteljica KHH te su njeni nasljednici, sada drugo i trećetuželji GHH i AHH,

- tijekom postupka umrla je i tuženica ZH te su njeni nasljednici, sada četvrto i petotuženici DH i NHH,

- na ročištu 1. lipnja 2006. (list 196 spisa) tužiteljice su preinačile tužbu na način da postavljaju i zahtjev za utvrđenjem ništavosti Međusobnog očitovanja od 11. siječnja 1978. te Anexa Međusobnog očitovanja od 12. siječnja 1978., sklopljeni između MH i ŽH, s jedne strane te DHH i AH DHH, potpisana po MHH, s druge strane, koju preinaku je sud dopustio smatrajući ju svrsishodnom za konačno rješenje odnosa između stranaka u smislu odredbe čl. 190. st. 3. ZPP,

- podneskom od 17. travnja 2019. (list 338 spisa) sada drugo i trećetužiteljice te podneskom od 5. studenog 2019. (list 346 spisa) prvotužiteljica, postavljaju konačni tužbeni zahtjev kojim predlažu utvrditi ništavim Međusobno očitovanje od 11. siječnja 1978. te Anex Međusobnog očitovanja od 12. siječnja 1978. te kojim predlažu sada prvo do petotuženike obvezati na priznanje prava vlasništva na obiteljskoj stambenoj zgradi u [adresa] i dvije dvorišne zgrade sagrađene na 238/151.164,2 dijela čk. br. 6118/17 upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] zk tijelo LXXII te iste obvezati na predaju u posjed navedene nekretnine,

- podneskom od 12. ožujka 2020. (list 358 spisa) sada prvo do petotuženici postavljaju konačni protutužbeni zahtjev te predlažu isti prihvatiti u sadržaju kao u točci III. izreke prvostupanjske presude,

- PHH, državljanin tadašnje NR Bugarske, je bio upisan kao posjednik i korisnik nekretnine - dijela zkčbr. [katastarska čestica] u naravi stambena kuća u [adresa] i gospodarske zgrade vezane uz istu, izgrađene na kčbr. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a prema Rješenju Zavoda za katastar (list 70 spisa),

- navedene nekretnine iza smrti FHH naslijedile su, svaka u 1/2 dijela, njegove kćeri LHH (ranije AB)- prvotužiteljica i sada pokojna KHH (prednica drugo i trećetuželja- MHH i AHH), obje iz [adresa], na temelju rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O-1843/81 od 14. listopada 1981.,

- prvotužiteljica LHH je svoj dio nekretnine (1/2 dijela) darovala svojoj kćeri PH (udane HH, sada udane LH) na temelju Darovnog ugovora od 24. ožujka 1982. te se ista temeljem navedenog Ugovora upisala u zemljišne knjige kao suvlasnica nekretnina koje su predmetom spora,

- Darovni ugovor od 24. ožujka 1982. je presudom tog suda poslovni broj P- 5799/87 od 28. ožujka 1988. utvrđen ništetnim te je temeljem iste naložena uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja na način da je ponovno kao zemljišnoknjižna vlasnica nekretnina upisana ZHH (sada E ovdje prvotužiteljica),

- Međusobno očitovanja od 11. siječnja 1978. i Aneks istog od 12. siječnja 1978. su potpisali ĐH, prvotužiteljica i GHH, sada drugotužiteljica za KHH, s jedne strane (kao nasljednice pok. FHH) i GH te SH, s druge strane,

- zkč. br. [katastarska čestica] dolazi upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao zk. tijelo I. oranica, pašnjak i močvara [adresa] - u društvenom vlasništvu te kao zk tijelo LXII obiteljska stambena zgrada u [adresa] i dvije dvorišne zgrade sagrađene na 238/151.164,2 dijela čk.br. 6118/17, na kojem zk tijelu LXII je upisano pravo vlasništva za korist: AH (AB) iz sela [adresa] i ABC VH iz [adresa], svaka u 1/2 dijela (list 354 spisa),

- na listu C pod brojem Z-3409/82, na temelju čl. 38 i 39. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta, upisano je pravo korištenja na zemljištu opisanom na listu AI, dok nadležni organ ne donese rješenje o predaji zemljišta općini ili drugoj osobi, za korist i AB B [adresa] TH 46, [adresa], u 4240,5/151.164.2 dijela i AB iz sela [adresa] u 4240,5/151.164.2 dijela,

- na temelju odredbe čl. 37. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta, uknjiženo je na 238/151.164,2 dijela čk. br. 6118/17 zemljišta opisanom na listu A kao zk tijelo I - pravo korištenja u korist vlasnika zgrade opisane kao zk tijelo LXII - dok na tom zemljištu postoji zgrada,

- iz sadržaja Međusobnog očitovanja od 11. siječnja 1978. i njegovog Aneksa od 12. siječnja 1978. (list 22 i 23 spisa), sastavljenih na hrvatskom jeziku, proizlazi da bi ĐH (prvotužiteljica) i KHH (prednica sada drugo i trećetužitelja), kao univerzalne nasljednice, u pogledu posjeda i prava korištenja nekretnine koja je predmetom spora- zamjenjuju za pravo korištenja nekretnina MH i ŽH koje nekretnine se nalaze u [adresa], opisane su u toč. 3. Međusobnog očitovanja i koje ĐH i KHH primaju na trajno korištenje, kao što i GH i SH primaju na trajno korištenje i u posjed nekretnine koje su predmetom ovog spora,

- točkom 5. Međusobnog očitovanja određeno je da ugovorne stranke stupaju u posjed zamijenjenih nekretnina trenutkom potpisa Ugovora,

- Aneksom navedene isprave od 12. siječnja 1978. stranke su se sporazumjele da, kako postoji mogućnost eksproprijacije nekretnina u Zagrebu (koje su predmetom spora), čime bi GH i SH kao nositelji prava korištenja istih, imali pravo na novčanu naknadu, da isti predaju RH i Geni Jonkovoj Simeonovoj štedne knjižice pod šifrom, svaka sa iznosom od 375.000,00 dinara, sa kamatama ukupno 800.000,00 dinara, a koji iznos da približno predstavlja iznos koji bi se isplatio za slučaj eksproprijacije, a ĐH i KHH su potpisom Aneksa potvrdile primitak štednih knjižica,

- Međusobno očitovanje i njegov Aneks potpisali su vlastoručno ĐH, GH i SH, dok je za CH Simeonovu (prednicu sada drugo i trećetužitelja), navedene isprave potpisala GHH njena kćer, ovdje sada drugotužiteljica.

8. Polazeći od utvrđenja:

- da su Međusobno očitovanje i njegov Aneks sačinjeni u vrijeme kada, u odnosu na nekretnine koje su predmetom spora i koje u zamjenu daju ĐH i KHH, kao univerzalne nasljednice ĐHH (umro **.**.1972.), još nije proveden ostavinski postupak (rješenje o nasljeđivanju je donijeto 14. listopada 1981.) te su se iste u vezi navedenih nekretnina nalazile u nasljedničkom suposjedu, a tek donošenjem rješenja o nasljeđivanju ta nasljednička zajednica je razvrgnuta te je utvrđeno da su iste suvlasnice predmetnih nekretnina svaka u 1/2 dijela, a prema odredbi čl. 149. st. 2. Zakona o nasljeđivanju ( Narodne novine, broj: 52/71, 47/78, 71/91, 37/94, 56/00) ugovor o prijenosu nasljednog dijela mora biti sudski ovjeren, a što predmetne isprave iz 1978. nisu;

- da je isprave za KHH potpisala njena kćer MHH, a koja i sama navodi da nije imala ovlaštenje od njene majke za potpis navedenih isprava;

- da je od svih ugovornih strana Međusobnog očitovanja i njegovog Aneksa (1978.) živa samo prvotužiteljica SHH koja je o pravoj volji u vezi zaključenja navedenih isprava iskazivala na način da je svrha istih bila upravo dati tuženicima, odnosno njihovim prednicima, nekretninu koja je predmetom spora- na korištenje uz naknadu, a za koju svrhu je od tuženika i primila novac;

- da KHH, GH i SH nisu nikada saslušavani u svrhu utvrđenja navedene činjenice (tijekom postupka su i umrli), dok njihovi slijednici o tome nemaju neposredna saznanja;

- da u tom smislu sud nije prihvatio iskaz BH jer o svemu zna "po pričanju oca" niti iskaz tuženika ŠH jer prvo iskazuje o volji njegova oca, da bi zatim rekao da ne zna koja je volja njegova oca, a da je svakako i zainteresiran za uspjeh tuženika u sporu;

- da je prava volja prednika tuženika bila kupnja nekretnina u Hrvatskoj, tada prema shvaćanju prvostupanjskog suda zasigurno ne bi davali u zamjenu svoje nekretnine u Bugarskoj, a kako bi to proizlazilo iz čl. 3. Međusobnog očitovanja;

- da iz iskaza svjedoka VHH, odvjetnice koja je sastavljala predmetne isprave, sud nije mogao zaključivati o pravoj volji stranaka jer se ista radi proteka vremena ne sjeća detalja vezano uz navedene isprave, tek joj je poznato da su se prednici tuženika nalazili u posjedu nekretnine koja je predmetom spora, o kojoj činjenici posjedovanja iskazuje suglasno sa svjedokom PH

LH te tuženikom ČH;

- da je predmetnim ispravama bilo ugovoreno i da će prednici tuženika prvotužiteljici te prednici drugo i trećetužitelja predati u zamjenu svoje nekretnine u [adresa], koju činjenicu tuženici u ovom postupku ničime ne dokazuju, a iz priloženih Uvjerenja Narodne Republike [adresa] od 14. siječnja i 24. veljače 1982. (list 27 do 28 spisa) proizlazi da prednik tuženika - SH uopće na području Bugarske nije posjedovao niti posjeduje nekretnine, dok je GH imao nekretninu do 13. studenog 1981. koju je darovao svojoj kćeri EA (Uvjerenje na listu 29 spisa), iz čega se može zaključiti da pravni posao iz 1978. nisu izvršili;

- da u vrijeme sačinjenja Međusobnog očitovanja od 11. siječnja 1978. i Aneksa istog sa trajnim pravom korištenja zemljišnoknjižne čestice - nositelj trajnog prava korištenja nije mogao raspolagati dakle, nije ga mogao prenositi putem zamjene sa drugim nositeljem istog prava ili pak uz naknadu dakle, prodavati ga;

prvostupanjski sud je ocijenio da je predmet obveze prvotužiteljice i prednice drugo i trećetužitelja tada bio pravno nedopušten, a imajući i u vidu da je isprave za THH potpisala osoba koja za to nije imala ovlaštenje, ocijenio da sve navedeno čini predmetne isprave ništavim, pored činjenice da iste nemaju niti potreban valjani oblik, pa je ocijenio osnovanim zahtjev tužitelja za utvrđenjem njegove ništavosti.

9. Stoga, kako opisane isprave, a u skladu sa odredbom čl. 20. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine, broj: 6/80, 36/90 i 53/91, dalje: ZOVO), prema ocjeni prvostupanjskog suda ne predstavljaju niti mogu predstavljati valjani pravni posao temeljem kojeg bi prednici tuženika mogli steći vlasništvo ili pak trajno pravo korištenja nekretnina koje su predmetom spora, dakle zemljišta, a niti vlasništvo kuće i gospodarskih zgrada vezanih uz kuću koji su sagrađeni na predmetnom zemljištu, odbio je i protutužbeni zahtjev da se utvrdi da tuženici imaju pravni temelj za stjecanje prava vlasništva.

10. Vezano za zahtjev tužitelja za priznanjem prava vlasništva, obzirom na zemljišnoknjižni status nekretnina koje su predmetom spora, a radi se o obiteljskoj stambenoj zgradi i dvije dvorišne zgrade koje je bila izgrađene na zemljištu u društvenom vlasništvu, prvostupanjski sud je utvrdio da se ima primijeniti odredba čl. 367. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, 81/15 i 94/17 dalje: ZV), koja propisuje da će, ako je do stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima na zemljištu u društvenom vlasništvu izgrađena zgrada u nečijem vlasništvu te je upisana u zemljišnoj knjizi kao zemljišno knjižno tijelo zasebno od zemljišta na kojem je izgrađena, vlasnik zgrade steći pravo vlasništva cijele nekretnine spajanjem svih tih zemljišno knjižnih tijela uz upis prava vlasništva na spojenom tijelu u korist vlasnika zgrade. Prvostupanjski sud je utvrdio da su prvotužiteljica i prednica drugo i trećetužitelja stekle pravo vlasništva na nekretninama upisanim kao zk tijelo LXII u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] nasljeđivanjem iza pok. oca FHH, a u skladu sa odredbom čl. 20. ZOVO te u skladu sa odredbom čl. 19. Ugovora između Jugoslavije i Bugarske o uzajamnoj pravnoj pomoći od 23. ožujka 1956. (Službeni list FNRJ Dodatak broj 1/57, list 34 spisa). U odnosu na zemljište (na kojem su sagrađene opisane zgrade), a koje dolazi upisano kao društveno vlasništvo, imajući u vidu odredbu čl. 388. st .2. ZV, čak bi i prethodnom primjenom odredbe čl. 9. Zakona o preuzimanju ZOVO (Narodne novine 53/91 od 8. listopada 1991., kojima je određeno da vlasnik zgrade izgrađene na zemljištu u društvenom vlasništvu – postaje i vlasnik tog zemljišta odnosno zemljišta koje služi za redovitu uporabu te zgrade), tužitelji postali vlasnicima cijele nekretnine dakle i zemljišta na kojem je izgrađena stambena zgrada u [adresa] i dvije dvorišne zgrade, a sagrađene na 238/151.164,2 dijela čkbr. [katastarska čestica]. Budući da je stvarnopravni zahtjev tužitelja usmjeren na ″priznanje prava vlasništva″, a radi se o stjecanju prava vlasništva na temelju zakona, imajući u vidu sadržaj odredbe čl. 130. st. 1. ZV, prema ocjeni prvostupanjskog suda zahtjev tužitelja eventualno bi mogao biti usmjeren na trpljenje upisa njihovog prava vlasništva u zemljišnim knjigama na nekretnini koja je predmetom zahtjeva, međutim obzirom da je priznavanje prava vlasništva sadržajno uključuje i trpljenje njegova upisa, prvostupanjski sud je prihvatio zahtjev tužitelja na priznanje prava vlasništva nekretnina.

11. Polazeći od utvrđenja da se nekretnine koje su predmetom spora nalaze u posjedu MH i ŽH čak i ranije od zaključenja isprava iz 1978. jer iz iskaza prvotužiteljice, svjedoka LH i svjedoka VHH slijedi da su prednici sada tuženika opisane nekretnine koristili temeljem zakupa za obrađivanje i prodavanje ratarskih proizvoda, a koju činjenicu sada tuženici tijekom postupka niti nisu posebno osporili, te da su isprave iz 1978. (potpisom kojih prednici tuženika potvrđuju da su im nekretnine predane u posjed) utvrđene ništave, prvostupanjski sud je utvrdio da se nalaze u nezakonitom posjedu predmetnih nekretnina pa je na temelju odredbe čl. 162. st .1. ZV obvezao tuženike, koji po svojim prednicima drže u posjedu nekretnine koje su predmetom spora, na predaju tužiteljima u posjed.

12. Vezano za žalbene navode tuženih koji se odnose na ocjenu dokaza sa tvrdnjom da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio provedene dokaze vezano za sadržaj isprava(Međusobno očitovanje i Aneks) kao i pravu volju prilikom sklapanja istih (posebno iskaz svjedoka NH), valja reći da su isti u cijelosti neosnovani jer je prvostupanjski sud pri ocjeni provedenih dokaza dao jasne i valjane razloge, dok se prigovori žalitelja u suštini svode na preocjenjivanje tih dokaza i davanje vlastite i pogrešne ocjene izvedenih dokaza, na koju je u smislu odredbe čl. 8. ZPP ovlašten jedino sud, pa stoga nije ostvarena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP, na koju ukazuju tuženici.

13. Pri tome su osnovani žalbeni navodi tuženika da je materijalno pravo djelomično pogrešno primijenjeno jer su predmetne isprave, za koje tužitelji traže da se utvrdi ništetnost i na osnovu kojih isprava tuženici traže da se utvrdi da su stekli pravni temelj za stjecanje prava vlasništva, sklopljene 1978. godine, ali je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo jednako odlučiti o tužbenom i protutužbenom zahtjevu. Naime, osnovanost tužbenog i protutužbenog zahtjeva potrebno je ocijeniti s gledišta tada važećih pravnih pravila Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ), koja pravna pravila se primjenjuju na temelju odredbe čl. 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije (Službeni list FNRJ, broj 86/46, 105/46 i 96/47) i odredbe čl. 388. st. 2. ZV, koja propisuje da stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

14. Prema pravnim pravilima § 879. OGZ ništav je ugovor koji je protivan zakonitoj zabrani ili dobrim običajima. Budući je Simeonov BA (otac prvo tužiteljice i prednice drugo i trećetužitelja) umro **.**.1972., a nasljednička zajednica je razvrgnuta donošenjem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj P-9634/82-1 od 14. listopada 1981. (list 8 spisa), ugovor kojim je jedna od sunasljednica-prvotužiteljica(a utvrđeno je da prednica drugo i trećetužitelja isprave nije potpisala niti naknadno odobrila) raspolagala nekretninom u odnosu na koju je postojala nasljednička zajednica, suprotan je odredbi iz čl. 148. st. 1. Zakona o nasljeđivanju i kao takav je, vezano za pravno pravilo § 879. OGZ, ništav (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev 1094/01-2 od 24. ožujka 2004.), a kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud.

15. Nadalje, pravne pretpostavke za stjecanje prava vlasništva temeljem pravnog posla sukladno pravnom pravilu § 380. OGZ su valjana pravna osnova (titulus) i pravni način stjecanja (modus). Prema pravnom pravilu § 431. OGZ prijenos prava vlasništva na nekretninama provodio se uknjižbom u zemljišnim knjigama kao načinu stjecanja, a prema pravnom pravilu § 433. OGZ isprava mora sadržavati točne podatke o osobama, koje predaju i primaju vlasništvo, o nepokretnosti koju treba predati sa njenim pripadnostima, o pravnom osnovu predaje; dalje o mjestu i vremenu zaključenja ugovora; i predavalac mora u ovoj ili u posebnoj ispravi dati izričnu izjavu, da pristaje na uknjižbu. Sudska praksa je tumačila navedena pravna pravila i na način da se vlasništvo nekretnina moglo steći ne samo upisom u zemljišne knjige, nego i na temelju ugovora, uključujući i onog sklopljenog u usmenoj formi, ukoliko je isti faktički proveden pri čemu se predaja posjeda tumačila kao pravni način stjecanja (modus). Međutim, imajući u vidu da su predmetne isprave utvrđene ništavim, a da tuženici tužbenim zahtjevom traže da se utvrdi da imaju pravni temelj za stjecanje prava vlasništva, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da tuženici nemaju valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na temelju pravnog posla te je pravilno ocijenio neosnovanim takav protutužbeni zahtjev tuženika.

16. Budući da je predmetnim isprava bilo ugovoreno i da će prednici tuženika prvo tužiteljici te prednici drugo i trećetužitelja predati u zamjenu svoje nekretnine u [adresa], koju činjenicu tuženici u ovom postupku ničime nisu dokazali, a iz priloženih Uvjerenja Narodne Republike Bugarske od 14. siječnja i 24. veljače 1982. (list 27 do 28 spisa) proizlazi da prednik tuženika SH uopće na području Bugarske nije posjedovao niti posjeduje nekretnine, dok je GH imao nekretninu do 13. studenog 1981. i koju je darovao svojoj kćeri EA (Uvjerenje na listu 29 spisa), pravilno je prvostupanjski sud zaključio da pravni posao iz 1978. nije izvršen. Iscrpni žalbeni navodi tuženika kojima obrazlažu svoje tvrdnje da su Aneksom odredbe o zamjeni nekretnina derogirane voljom ugovornih strana i da je volja stranaka bila kupoprodaja predmetnih nekretnina u suprotnosti su sa sadržajem predmetnih isprava i rezultatima provedenog dokaznog postupka. U kontekstu utvrđenja da su predmetne isprave ništave, a da pravni posao nije izvršen, navodi tuženika da predaja štednih knjižica sa šifrom ustvari predstavlja kupoprodajnu cijenu, da su se prednicima tuženika obvezali predati originalnu dokumentacija i da je u Aneksu navedeno da tužiteljice u pogledu predmetnih nekretnina nemaju daljnjih potraživanja nisu od utjecaja na zakonitost i pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o osnovanosti tužbenog i neosnovanosti protutužbenog zahtjeva.

17. Stoga, imajući u vidu uputu iz ukidnog rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2512/94 od 20. rujna 1994. (list 106 spisa) pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da stranke nisu sklopile pravni posao koji bi bio valjana pravna osnova za stjecanje prava vlasništva jer su predmetne isprave utvrđene ništavim, da pravni posao koji je naveden u predmetnim ispravama (zamjena trajnog korištenja nekretnina u Zagrebu i Bugarskoj) nije ni izvršen i da stoga tuženici ne drže predmetne nekretnine u zakonitom posjedu i nisu stekli pravo koje bi negiralo zahtjev tužitelja da im se predmetne nekretnine predaju u posjed uz priznanje prava vlasništva, odnosno pravo koje bi opravdavalo protutužbeni zahtjev tuženika, pa je pravilno ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja osnovan, a protutužbeni zahtjev tuženika neosnovanim.

18. Odluka o parničnom trošku pravilna je i zakonita kako u osnovi tako i u visini ( čl. 155. st. 1. i čl. 154. st. 1. ZPP), time da tuženici određeno niti ne prigovara broju i vrstama radnji za koje je drugo i trećetužiteljima dosuđen trošak.

19. Radi navedenog valjalo je odbiti žalbu tuženika i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. i 2. ZPP potvrditi prvostupanjsku presudu.

20. Zahtjev prvotužiteljice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu je odbijen s obzirom da ta parnična radnja nije bila potrebna u postupku (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 3. studenoga 2022.

Predsjednica vijeća:

Vesna Žulj