REPUBLIKA HRVATSKA OPĆINSKI
SUD U PAZINU Stalna služba u Poreču-
Parenzo Turistička ulica 2, 52440 Poreč –
Parenzo
Posl. br. 31 P-146/2022-
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo po sucu tog suda Marčeli Štefanuti kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja D.S.U. d.o.o., sa sjedištem u S.,
L., D. cesta 160, zastupanog po punomoćnicima u O.
G.&L.&L., odvjetnicima u Z., protiv tuženika: 1. C.
d.o.o., sa sjedištem u S., L., L. 25
zastupanog po punomoćniku J. S. S., odvjetnici iz U. i 2. E.
Š., iz S., L., S. 17, zastupane po punomoćniku M.
M., odvjetniku iz Z., radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine, nakon javne glavne rasprave zaključene dana 21. rujna 2022. u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 03. studenog 2022.
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"I. Utvrđuje se da je D.S.U. d.o.o. sa
sjedištem u L., D. 169, vlasnik neprocijenjenog
dijela k.č. 3561 opisane kao KUĆA I DVORIŠTE površine 66 m2 i ŠUMA površine 1550 m2, ukupne površine 1616 m2, upisano u zk. ul. 3911, k.o. U., Zemljišnoknjižni odjel Buje - Buie, Općinski sud u Pazinu i to baš onog dijela čiji oblik, površina, položaj u prostoru i idealni dio čestice koji na njega otpada će se točno odrediti nakon što se provede geodetsko vještačenje koje će predstavljati sastavni dio izreke ove presude, a temeljem kojeg će tužitelj biti ovlašten zajedno s ovom presudom i po pravomoćnosti iste zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva, odnosno, zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva na novoformiranoj čestici zemlje koja će nastati parcelacijom vještačenjem određenog dijela, na svoje ime za cijelo, uz istodobno brisanje prava vlasništva s imena tuženika.
II. Tuženici C. d.o.o. sa sjedištem u L., L.
25, R. S. i E. Š. iz L., S.
cesta 17, R. S., dužni su trpjeti upis prava
vlasništva tužitelja u zemljišnim knjigama.
III. Tuženici C. d.o.o. sa sjedištem u L., L.
25, R. S. i E. Š. iz L., S.
cesta 17, R. S. dužni su tužitelju D.S.U. sa sjedištem u L., D. 169, u roku 15 dana, solidarno naknaditi troškove parničnog postupka
zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate." II Dužni su tužitelji naknaditi parnični trošak prvotuženiku u iznosu od 15.000,00 kn / 1.999,84 eura, a drugotuženiku 13.500,00 kn / 1.791,76 eura[1] , u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je dana 03. srpnja 2019. godine podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine. U tužbi navodi da se između prvotuženika i drugotuženika vodi parnični postupak pod posl.br. P-273/19 u kojem prvotuženik zahtijeva brisanje prava vlasništva drugotuženice i uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja nekretnine k.č. 3561 opisane kao KUĆA I DVORIŠTE površine 66 m2 i ŠUMA površine 1550 m2, ukupne površine 1616 m2, upisano u zk. ul. 3911, k.o. U.. Poziva se na odredbu čl. 198. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991, 91/1992,112/199, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 85/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014) kojom da je propisano da osoba koja u cijelosti ili djelomično traži stvar ili pravo o kojem između drugih osoba već teče parnica može pred sudom kojim ta parnica teče tužiti obje stranke jednom tužbom, sve dok se postupak pravomoćno ne dovrši, te da s obzirom da je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine da je podnio ovu tužbu. Tužitelj da je temeljem međunarodnog ugovora i zakona kao osnove stjecanja prava vlasništva predviđene odredbom čl. 129. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014) stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine. Slovensko društveno poduzeće DO E. M. T. C. naplatnim putem kupnjom od
društvenog poduzeća K. podjetje E. Ljubljana temeljem
Kupoprodajne pogodbe 135/P od dana 04. svibnja 1966. godine da je steklo pravo korištenja predmetne nekretnine, a koje pravo je temeljem navedenog kupoprodajnog ugovora i upisano u zemljišnoj knjizi odlukom Z-678/06. Predmetna nekretnina da je s navedenim podacima upisana u postupku dopune zemljišne knjige za k.o. Umag pod toč. RZ 156 i utvrđeno je da se od ranije k.č. 1481/32 k.o. Umag na kojoj je bilo upisano pravo korištenja slovenskog društvenog poduzeća DO E. M. L., T. C. ", Prodaja na drobno,
L., osniva današnja k.č. 3561 k.o. U. ukupne površine 1616 m2. Nakon što je u Republici Sloveniji ukinuto društveno vlasništvo slovensko društveno poduzeće DO E. M. T. C. Prodaja na drobno
Ljubljana da je sudjelovalo u postupku preoblikovanja koji se u Republici Sloveniji provodio sukladno slovenskim pozitivnim propisima Zakonu o lastninskem preoblikovanju podjetij (Uradni list Republike Slovenije br. 55/92, 7/93, 31/93, 1/96). Pravni slijednik slovenskog društvenog poduzeća DO E. M. T.
C. nakon okončanja pretvorbe i privatizacije da je prvotuženik. Ističe da predmetna nekretnina nije u cijelosti sudjelovala u postupku preoblikovanja i pretvorbe prava vlasništva društvenog poduzeća DO E. M. T.
C. Prodaja na drobno Ljubljana na način koji propisuje Zakon o lastninskem preoblikovanju podjetij jer da nije bila u cijelosti procijenjena i unesena u imovinu, odnosno temeljni kapital preoblikovanog i novoosnovanog društva drugotuženika. Naime, nekretnina da je procijenjena na 66 m2 kuća i dvorište, te 120 m2 šume. Dakle, preostala površina šume od 1430 m2 da nije procijenjena, te da je istu stekao u vlasništvo tužitelj, a to sve prema Potvrdi broj 10/18 od dana 04. travnja 2018. godine kojom je navedeno potvrđeno. Također, odredbom čl. 6. Zakona o lastninskem preoblikovanju podjetij (Uradni list Republike Slovenije br. 30/1998, 67/1998, 72/1998, 12/1999, 50/1999, 6/2000, 12/2001, 79/2001,80/2004) da je propisano da stupanjem na snagu navedenog zakona 01. svibnja 1998. godine na Slovensku razvojnu družbu ex lege prelazi pravo vlasništva na svim nekretninama koje slovenska društvena poduzeća nisu uključila u postupak vlasničkog preoblikovanja. Ukoliko nekretnina nije bila uključena u postupak vlasničkog preoblikovanja takva nekretnina po sili zakona postaje vlasništvo Slovenske razvoje družbe, te Zakon o zaključku lastninjenja in privatizaciji pravnih oseb v lasti Slovenske razvoje družbe da daje jasne kriterije za ocjenu jesu li određene nekretnine uzete u postupku vlasničkog preoblikovanja i to na način da propisuje da je za ocjenu navedenog pitanja mjerodavna početna bilanca društvenog poduzeća sa stanjem na dan 01. siječnja 1993. godine, a koju je društveno poduzeće bilo dužno izraditi u skladu s Uredbom o metodologiji za izdelavo otvoritvene bilance stanja. Ukoliko nekretnina u cijelosti ili dijelu nije bila obuhvaćena navedenom bilancom takva nekretnina po sili zakona postaje vlasništvo Slovenske razvojne družbe. Kako predmetna nekretnina u površini od 1430 m2 nije bila uključena u postupak preoblikovanja bivšeg društvenog poduzeća DO E. M. C. na način koji to predviđa odredba čl. 6. Zakona o
zaključku lastnninjenja in privatizaciji pravnih oseb v lasti Slovenske razvojne družbe tako u konačnici da nije bila unesena u imovinu preoblikovanog društva drugotuženika što da dokazuje i navedena Potvrda od 04. travnja 2018. godine. Tužitelj da je zakonom osnovani pravni sljednik Slovenske razvojne družbe i to temeljem odredbe čl. 5. Zakona o prenosi pooblastil, pravic in obveznosti Slovenske razvojne družbe in o prenehanju Agencije Republike Slovenije za prestrukturiranje in privatizaciju (Uradni list 50/2004). Obzirom predmetna nekretnina nije u cijelosti bila uključena u postupak preoblikovanja bivšeg društvenog poduzeća DO E.
. T. C. tako u konačnici da ista nije unesena u
imovinu preoblikovanog društva drugtuženika, a što jasno da proizlazi iz Potvrde broj 10/2018 od 04. travnja 2018. godine, a to da je pravo vlasništva na neprocijenjenom dijelu nekretnine u površini od 1430 m2 stekao tužitelj kao pravni sljednik Slovenske razvojne družbe i to temeljem odredbe čl. 6. Zakon o zaključku lastninjenja in privatizaciji pravnih oseb v vlasti Slovenske razvoje družbe. Zaključno tužitelj ističe da su Republika Slovenija i Republila Hrvatska 08. listopada 1999. godine u Ljubljani sklopile međunarodni Ugovor o uređenju imovinskopravnih odnosa koji je u Republici Hrvatskoj stupio na snagu 23. veljače 2000. godine. Odredba čl. 6. Međunarodnog ugovora da izrijekom propisuje da ugovorne strane uređuju imovinsko pravne odnose pravnih osoba u skladu sa zakonodavstvom važećim u svakoj od ugovornih stranaka i to u skladu s odredbama Ugovora. Dakle, odredbom čl. 6. Međunarodnog ugovora ugovorne strane su se glede međusobnog uređenja imovinskopravnih odnosa pravnih osoba obvezale primjenjivati zakonodavstvo obje ugovorne strane što znači da se Republika Hrvatska obvezala primjenjivati slovensko zakonodavstvo, pa tako i Zakon o zaključku lastninjenja in privatizaciji pravnih oseb v lasti Slovenske razvojne družbe kao i Zakon o prenosu pooblastil, pravic in obveznosti Slovenske razvoje družbe in o prenehanju Agencije Republike Slovenije za prestrukturiranje in privatizaciju temeljem kojih je tužitelj stekao pravo vlasništva bivših slovenskih društvenih poduzeća na nekretninama u Sloveniji i inozemstvu, a koje nisu sudjelovale u postupcima preoblikovanja vlasništva. Prema tome tvrdi da je Republika Hrvatska dužna Republici Sloveniji priznati pravo vlasništva glede nekretnina neprocijenjenih u postupcima pretvorbe i privatizacije koji su se u Republici Sloveniji vodili temeljem slovenskih propisa, a koji izričito propisuju da je neprocijenjene nekretnine slovenskih društvenih poduzeća stekao tužitelj kao posebna od strane Republike Slovenije osnovana pravna osoba sa svrhom upravljanja neprocijenjenom imovinom iz slovenskih postupaka pretvorbe i privatizacije. Ističe da je prvotuženica ishodila upis prava vlasništva u zemljišnu knjigu 1996. godine na temelju Presude donesene temeljem priznanja u postupku posl.br. P-54/93, te je izvršena uknjižba u zemljišnoknjižnom postupku pod posl.br. Z-962/1996. Iz Presude na temelju priznanja posl.br. P-54/93 da je vidljivo da je predmet kupoprodaje objekt J-1 u odmaralištu P. veličine 50,40 m2 i vrt površine 120 m2. Dakle, tvrdi, da tužena nije sklopila Ugovor o kupoprodaji za površinu 1616 m2 u odnosu na koju površinu je donesena Presuda temeljem priznanja posl.br. P-54/93 od 07. svibnja 1993. godine. Također tvrdi da je Ugovor o kupoprodaji od 02. kolovoza 1991. godine ništetan jer da je sklopljen protivno prisilnim propisima Republike Hrvatske i protivno Uredbi o zabrani raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske (NN 36/91 objavljena 24. srpnja 1991. godine) kojom da je propisano da se zabranjuje raspolaganje i opterećenje (prodaja, zamjena, darivanje, prijenos prava korištenja i raspolaganja, davanje u zakup i privremenu uporabu, osnivanje hipoteke i sl.) nekretnina na teritoriju Republike Hrvatske koje su u vlasništvu, posjedu ili na korištenju ili upravljanju organa i institucija federacije, republike i pokrajina Kosova i Vojvodine. Zabrana da se odnosi i na poduzeća i druge pravne osobe sa sjedištem izvan Republike Hrvatske, te je glede predmetne nekretnine bila upisana u zemljišnoj knjizi, a što je vidljivo iz priloženih povijesnih ručno vođenih izvadaka. Stoga, budući je prodavatelj nekretnine iz Ugovora o kupoprodaji od 02. kolovoza 1991. godine E. C. d.o.o. kao pravna osoba sa sjedištem u L. jasno je da je
navedeni ugovor sklopljen protivno prisilnim propisima R. H.. Također tužena je kao strana fizička osoba za valjani upis prava vlasništva sukladno Zaključku Vlade Republike Hrvatske od 27. travnja 2000. godine trebala ishoditi i suglasnost nadležnog Ministarstva za stjecanje nekretnine u vlasništvo, a što da nije učinila, tako da je uknjižba prava vlasništva tužene nevaljana. Nevaljanost uknjižbe i povrat ranijeg zemljišnoknjižnog stanja predmet je postupka P-273/19.
2. U odgovoru na tužbu prvotuženik je potvrdio navode tužitelja koji se odnose na parnični postupak radi uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja na k.č.br. 3561 k.o. U. po tužbi C. d.o.o. Ljubljana protiv tužene Š.
E.. U odnosu na ostale navode tužbe protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu, jer da tužitelj u tužbi navodi da k.č.br. 3561 k.o. U. nije procijenjena u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe društvenog poduzeća E. M.
T. C., slijedom čega da je ista po sili zakona postala vlasništvo
S. razvojne družbe čiji je tužitelj slijednik, te da stoga tužitelj podnosi tužbu glavnog miješanja kojom traži da sud utvrdi njegovo vlasništvo na nekretnini k.č.br. 3561 k.o. U. koja je predmetom parnice između tuženika. Prvotuženik je pravna osoba sa sjedištem u Republici Sloveniji čiji je prednik naplatnim putem stekao pravo korištenja nekretnine u Republici Hrvatskoj još davne 1966. godine. Rješenjem Agencije Republike Slovenije za prestrukturiranje in privatizaciju od 24.12.1996. godine dana je suglasnost o upisu vlasničkog preoblikovanja društvenog poduzeća Tromer p.o. Ljubljana u dioničko društvo C. čime je prednik prvotuženika proveo pretvorbu sukladno Zakonu o lastninskem preoblikovanju podjetji. Prema odredbama Zakona o zaključku lastninjenja in privatizacije pravnih oseb v lasti Slovenske razvojne družbe (Zakonu o završetku pretvorbe i privatizacije pravnih osoba u vlasništvu Slovenskog društva za razvoj) završetak pretvorbe po tom zakonu pretpostavlja prijelaz društvenog kapitala u vlasništvo i upravljanje Slovenske razvojne družbe s istovremenim preoblikovanjem u društvo kapitala , ukoliko ista u vrijeme prelaska društvenog kapitala još uvijek nije organizirana kao društvo kapitala. Društveni kapital takvih poduzeća, odnosno pravnih osoba koje do stupanja na snagu zakona još nisu pribavile suglasnost Agencije RS za prestrukturiranje in privatizaciju iz čl. 20 st. 4 Zakona o lastinskem preoblikovanju podjetji, prelaze u vlasništvo i upravljanje Slovenske razvojne družbe. Na tužitelja su doista prenesene ovlasti, prava i obveze Slovenskog društva za razvoj temeljem Zakona o prijenosu od 30.04.2004. godine. Međutim, obzirom da je prvotuženi C. pribavio suglasnost Agencije za restrukturiranje i privatizaciju do stupanja na snagu Zakona o završetku pretvorbe i privatizacije ( 01.05.1998) to se na njega kao pravne posljedice završetka pretvorbe odnose odredbe čl. 5 Zakona koji propisuje da danom stupanja na snagu zakona u vlasništvo i na upravljanje Slovenske razvojne družbe prelazi onaj društveni kapital kojeg je odlukom utvrdilo tijelo u postupcima revizije vlasničkog preoblikovanja. Tužitelj da spominje i odredbe Zakona koje propisuju da se društvenim kapitalom koji je na dan stupanja na snagu zakona prešao u vlasništvo i upravljanje Slovenske razvojne družbe kao pravnog prednika tužitelja smatra i imovina koja nije bila uzeta u obzir u početnoj bilanci prema stanju na dan 01.01.1993. godine za pravne osobe koje su se vlasnički preoblikovale prema Zakonu o lastninskem preoblikovanju. U tu svrhu da je propisana obveza pravnim osobama na dostavljanje podataka temeljem kojih bi Slovenska razvojna družba tu imovinu mogla evidentirati, prenijeti u posjed, na upravljanje i raspolaganje, propisan je rok za dostavu podataka kao i posljedice nepostupanja. U postupku pretvorbe prvotuženika, kapital je procijenjen s iznosom od 230.840.000,00 SIT, dok iz bilance stanja na dan 31.12.1992. proizlazi da su u procijenjeni kapital unesene i nekretnine u RH, a među inima i kuće i zemljište u naselju Pelegrin kraj Umaga. Tuženik je te nekretnine stekao naplatnim pravnim poslom – kupnjom od poduzeća E. još šezdesetih godina prošlog stoljeća. U navedenom ugovoru o stjecanju nekretnina utvrđeno je da se osim zgradnih objekata prodaje i pripadajuće zemljište u idealnom dijelu koje se tada nazivalo zemljištem u naselju P. koji upravlja početniška skupnost P.. Površina navedenog zemljišta nije bila određena. Kako onda da tužitelj zaključuje da navedene nekretnine nisu procijenjene u postupku pretvorbe, odnosno da nisu iskazane u bilanci? Je li vođen kakav postupak u svezi utvrđivanja navedenih činjenica, je su li dostavljeni takvi podaci od strane prvotuženog C. kako bi Slovenska razvojna družba takvu imovinu evidentirala,
prenijela u posjed i na upravljanje ? Prema saznanju prvotuženika nisu, jer je tuženik i dalje u posjedu nekretnina u naselju P., dok je tužena Š. E. je posjednica upravo ove nekretnine. Ništa od navedenih isprava tužitelj da nije dostavio u spis, osim potvrde kojom sam sebi potvrđuje vlasništvo nekretnina koje su predmetom ovog spora. Kako je i rješenje Agencije u postupku pretvorbe predstavljalo upravni akt, to je zasigurno i prema Zakonu o dovršetku pretvorbe kod donošenja odluka o prelasku društvenog kapitala u vlasništvo sada tužitelja kao sljednika Slovenske razvojne družbe takva odluka morala biti dostavljena pravnoj osobi čija se imovina temeljem tog zakona prenosi, odnosno postaje vlasništvo tužitelja. Ovako proizlazi da je tužitelj ovlašten sam sebi izdavati potvrde o vlasništvu nekretnina , a sve sa ciljem da se uknjiži kao vlasnik imovine u RH. Takve je potvrde tužitelj počeo izdavati tek od nedavno/posljednjih nekoliko godina/ dok je ranije, obzirom na primjenu Međunarodnog ugovora, a za potrebe zemljišnoknjižnih postupaka u RH, isti tužitelj izdavao potvrde na zahtjev određenog pravnog subjekta o nekretninama u RH koje su procijenjene u vrijednost kapitala u postupku pretvorbe. Prvotuženik smatra da je tužitelj u ovom postupku dužan dokazati sve zakonom propisane pretpostavke stjecanja vlasništva sukladno odredbama Zakona o zaključku lastinjenja in privatizaciji pravnih oseb, odnosno da je danom stupanja na snagu navedenog zakona ( 01.05.1998. godine) na tužitelja kao sljednika Slovenske razvojne družbe ex lege prešlo vlasništvo nekretnina , odnosno da nije dovoljno priložiti potvrdu kojom tužitelj sam sebi potvrđuje vlasništvo nekretnine , a o čijem je sadržaju prvotuženi C. d.o.o. upoznat tek dostavom ove tužbe.
Prvotuženik C. d.o.o. se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti i predlaže odbijanje, uz obvezivanje tužitelja na naknadu parničnog troška tuženiku.
3. U odgovoru na tužbu drugotuženik je prigovorio označenoj vrijednosti predmeta spora. Protivi se tužbi i tuženom zahtjevu u cijelosti. Pozivanje tužitelja na čl. 129. ZV-a da je posve besmisleno i neumjesno i drugotuženik se poziva na odredbu čl. 130. istog Zakona marginalne rubrike „Posebno glede nekretnina“. Osporava navod tužitelja da je predmetna čestica upisana tek u postupku dopune zemljišnih knjiga, jer da iz čl. 122. ZV-a proizlazi da postoji predmnjeva istinitosti i potpunosti zemljišnih knjiga. Ističe da potvrda na koju se poziva tužitelj ne dokazuje vlasništvo bilo koga. Vezano za navod da je zemljišnoknjižno stanje bilo nepotpuno jer da je u jednom trenutku zemljišnu knjigu trebalo upotpuniti novim stjecateljem, koji je umjesto staroga stekao prava na nekoj nekretnini, poziva se na odredbu čl. 9. Stvarnopravnog zakonika Republike Slovenije, pojašnjen, u tome smislu da nikome ne može biti odredba čl. 9. nejasna, odredbom čl. 8. Zakona o zemljišnim knjigama Republike Slovenije, koje će u svom smislu reći: ako je netko imao neka prava na nekretnini, a propustio je ta prava upisati u zemljišne knjige, sam snosi štetne posljedice toga. Smatra da ako je tužitelj imao kakvih prava na predmetnoj nekretnini da bi bilo dobro da ih je upisao u zemljišne knjige. Nadalje, da je interesantan navod tužitelja kojim se poziva na zakon Republike Slovenije iz 1998. godine.
4. Tužitelj je podneskom od 21. veljače 2022. godine precizirao tužbeni zahtjev, kako je odbijajuće opisan u točki I izreke ove Presude.
5. Prvo i drugotuženici se u cijelosti protive i tužbenom zahtjevu od 21. veljače 2022. godine.
6. U odnosu na prigovor drugotuženika o preniskoj vrijednosti predmeta spora ove tužbe, sud je na pripremnom ročištu utvrdio VPS u iznosu od 600.000,00 kn.
7. U dokaznom postupku izvršen je uvid u: izvadak iz zemljišne knjige (8-10), u kupoprodajnu pogodbu (11-13), u rješenje o dozvoli za upotrebu građevinskog objekta (14-22), u rješenje (23), u kopiju katastarskog plana (24), u verificiran zk. ul. 3991 k.o. Umag (25-32), u potvrdu (33-37), u Zakon o zaključku lastninjenja in privatizaciji pravnih oseb v lasti (39-94), u Zakon o prenosu pooblastil, pravic in obveznosti slovenske razvojne družbe in o prenehajanju adencije Republike Slovenije za prestrukturiranje in privatizacijo (95-97), u presudu (134-139), u presudu (140-142), preslik zbirke isprava Z-962/1996 (143-145), u rješenje (156), u presudu i rješenje (174-188), u odluku Agencije Republike Slovenije za prestrukturiranje in privatizacijo (215-219), u presudu i rješenje (243-267), u zapisnik (269-277), u presudu (278-308), u djelomični povijesni izvadak iz sudskog registra (310-321), u obrazac početne bilance (322-338), u Uredbu o metodologiji za izradu početne bilance (339-369), u komentar pojedinih stavaka početne bilance od 01.01.1993. (370-376), u vještačenje (377-393), u rješenje (394-397), u samoupravni sporazum (409-415), u podjelu sredstava (416-424), u odluku Agencija (425-431), u delitvenu bilancu (432-438), u Ugovor o kupoprodaji (443-450), u izvadak iz zemljišne knjige (455-456) i presudu i rješenje (457-481). Sud nije provodio druge predložene dokazne prijedloge iz razloga jer je na temelju provedenih dokaza dovoljno utvrđeno da bi se odlučilo o postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelja.
8. Sud sudi na temelju činjenične osnove na koju se poziva tužitelj, jer u protivnom prekoračuje tužbeni zahtjev (takav stav zauzeo je i Vrhovni sud u odluci Rev-2790/91 od 11. ožujka 1992. ).
9. U parničnom postupku se činjenice utvrđuju sa stupnjem izvjesnosti, u smislu da uvjerenje suda o njima mora biti takvo da isključuje svaku razumnu sumnju u njegovu pravilnost i istinitost.
10. Na temelju provedenog dokaza sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.
11. Provedenim dokazima nesporno je utvrđeno da je k.č. 3561 upisana u zk. ul. 3911 k.o. Umag bila upisana, a i u vrijeme zaključenja glavne raspave u ovoj pravnoj stvari, upisana je kao društveno vlasništvo nositelj prava korištenja DO E. M. T. C. prodaja na drobno, T. 3, L.,
Slovenija i da je od dana 24. siječnja 2022. pod br. Z-1199/22 upisana zabilježba zabrane raspolaganja i opterećenja na nekretninama na teritoriju RH koje su u suvlasništvu, posjedu, na korištenju ili upravljanju organa, institucija, poduzeća i dr. pravnih osoba sa sjedištem izvan RH. Na predmetnoj nekretnini upisan je prvenstveni red upisa br. Z-455/2012, zabilježba spora od 31. siječnja 2012. temeljem prijedloga od 31. siječnja 2012. i tužbe od 25. siječnja 2012. pod posl. br. P-25/12. Od 04. srpnja 2019. pod br. Z-9766/2019 upisana je zabilježba spora, tužba od 02. srpnja 2019. posl. br. P-2237/19 (sada P-146/2022).
12. Između stranaka je sporno da li je tužitelj temeljem Međunarodnog ugovora o uređenju imovinskopravnih odnosa od 08. listopada 1999. sklopljenog između Republike Slovenije i Republike Hrvatske, slovenskih propisa i odredbe članka 129 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje: ZV), stekao pravo vlasništva na k.č. 3561 k.o. Umag odnosno na dijelu te nekretnine i to neprocijenjenom dijelu k.č. 3561 opisane kao kuća i dvorište površine 66 m2 i šume površine 1550 m2 i to baš onog idealnog dijela koje da se ima odrediti geodetskim vještačenjem, a koje vještačenje da će predstavljati sastavni dio sudske odluke na temelju kojeg će se formirati nova kat. čestica.
13. Između stranaka je nesporno da je drugotuženica bila upisana samovlasnicom k.č. 3561, kao kuća i dvorište i šuma, ukupne površine 1616 m2, temeljem Presude na temelju priznanja Općinskog suda u Bujama posl. br. P-54/93 od 07. svibnja 1993. i ugovora o kupoprodaji nekretnine od 02. kolovoza 1991. Nesporno je da je prvotuženik 31. siječnja 2012. godine podnio tužbu protiv drugotuženice radi utvrđenja nevaljanom uknjižbe prava vlasništva drugotuženice na predmetnoj nekretnini, a temeljem Presude na temelju priznanja Općinskog suda u Bujama posl. br. P-54/93 od 07. svibnja 1993. i ugovora o kupoprodaji nekretnine od 02. kolovoza 1991. te uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja. Dana 27. veljače 2015. godine pod posl.br. 1 P-25/12-30 donijeta je Presuda kojom se utvrđuje nevaljanom uknjižba prava vlasništva tužene Š. E. na k.č. 3561 k.o. U. temeljem Presude na temelju priznanja Općinskog suda u Bujama posl.br. P- 54/93 od 07. svibnja 1993. godine i Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 02. kolovoza 1991. godine, te se nalaže uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja brisanjem uknjižbe prava vlasništva tužene E. Š. i upis vlasništva i prava korištenja kakvo je postojalo prije provedbe nevaljale uknjižbe, a koju će provedbu izvršiti zemljišnoknjižni odjel po pravomoćnosti Presude. Presudom Županijskog suda u Puli-Pola posl.br. Gž-1739/15-2 od 05. prosinca 2016. godine odbijena je žalba tuženice E. Š., te je potvrđena Presuda Općinskog suda u Bujama-
Buie posl.br. 1 P-25/12-30 od 27. veljače 2015. godine.
14. Nesporno je utvrđeno da je pravomoćnom Presudom i Rješenjem posl. br. P-273/2019-37 od 05. rujna 2019. i potvrđenom od Županijskog suda u Varaždinu 10 Gž zk-914/2020-2 od 01. rujna 2021. godine (u predmetu tužitelja C.
d.o.o. Ljubljana protiv tuženice E. Š.) naloženo brisanje nevaljane uknjižbe prava vlasništva tuženice E. (E.) Š. na k.č. 3561 k.o. U., a koja je uknjižba provedena temeljem Presude na temelju priznanja Općinskog suda u Bujama posl. br. P-54/93 od 07. svibnja 1993. te je naložena uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je postojalo prije provedbe navedene uknjižbe, brisanjem prava vlasništva tužene Elen Šibenik i upisom vlasništva i prava korištenja kakvo je postojalo prije provedbe nevaljane uknjižbe. Odbačen je dio tužbenog zahtjeva kojim se tražilo da se utvrdi nevaljano uknjižbom prava vlasništva tužene Elene Šibenik na predmetnoj nekretnini, a temeljem naprijed navede Presude na temelju priznanja i ugovorom o kupoprodaji od 02. kolovoza 1991. U navedenom postupku posl. br. P-273/2019 kao umješač sudjelovao je tužitelj DSU d.o.o. Ljubljana, D. 169.
15. Tužitelj tvrdi da je vlasništvo na predmetnoj nekretnini odnosno dijelu nekretnine koje nije procijenjeno u temeljni kapital on stekao ex lege temeljem Međunarodnog ugovora sklopljenog između Republike Slovenije i Republike Hrvatske i slovenskih pozitivnih propisa.
16. Ugovor o uređenju imovinsko - pravih odnosa sklopljen 08. listopada 1999. između R. Slovenije i RH stupio je na snagu 23. veljače 2000. i ima pravnu snagu iznad domaćih zakona.
Odredba čl. 1. navedenog Ugovora odnosi se na razrješavanje imovinsko – pravnih odnosa koji su nastali prije i nakon uspostave državne neovisnosti ugovornih stranaka (RH 08. listopada 1991., a R. Slovenija 25. lipnja 1991.).
Prema čl. 2. st. 1. i 2. Ugovora fizičke i pravne osobe jedne ugovorne stranke, koje su stekle pravo vlasništva i druga stvarna prava na nekretninama na teritoriju druge ugovorne stranke, imaju na teritoriju te ugovorne strane jednaku pravnu zaštitu pred sudovima i drugim državnim tijelima, kakva je zajamčena domaćim fizičkim i pravnim osobama. Pod time se smatraju i prava korištenja, upravljanja i raspolaganja stečena na sredstvima u društvenom vlasništvu, ali naplatnim putem.
Prema čl. 4. st. 1 i 2. Ugovora, ugovorne stranke su se obvezale da će omogućiti stjecanje prava vlasništva i drugih stvarnih prava i upis u zemljišne knjige na svojem teritoriju fizičkim i pravnim osobama druge ugovorne stranke, ako je valjana pravna osnova stjecanja nastala do dana uspostave neovisnosti one ugovorne stranke na teritoriju koje se nekretnina nalazi, bez obzira na mjesto nastanka pravne osnove stjecanja, te da će omogućiti stjecanje prava vlasništva i drugih stvarnih prava fizičkim i pravnim osobama druge ugovorne stranke i nakon dana uspostave neovisnosti ugovornih stranaka, sukladno propisima svake od ugovornih stranaka o stjecanju prava vlasništva stranaca.
Nadalje, čl. 5. st. 1. i 2. Ugovora propisano je da se odredbe Ugovora odnose na pravne osobe s društvenim kapitalom i na pravne osobe koje su imale društveni kapital i koje su dovršile postupak pretvorbe po Zakonu o pretvorbi društvenih poduzeća (NN 19/91, 83/92, 94/93, 2/94, 9/95) ili Zakonu o lastninskem preoblikovanju podjetij (uradni list RS 55/92, 7/93, 31/93, 1/96) i Zakonu o zaključku lastninjenja in privatizaciji pravnih oseb v lasti Slovenske razvojne družbe (uradni list RS 30/98). Društvenim kapitalom smatra se kapital propisan Zakonom o pretvorbi društvenih poduzeća i Zakonom o lastninskem preoblikovanju podjetij.
Iz čl. 6. st. 1. Ugovora proizlazi da ugovorne stranke u skladu sa zakonodavstvom važećim u svakoj od ugovornih stranaka i u skladu s odredbama tog Ugovora, uređuju imovinsko – pravne odnose pravnih osoba i drugih pravnih oblika iz čl. 8., 9. i 11. tog Ugovora.
17. Predmetna k.č. 3561 k.o. Umag je i na dan uspostave državne neovisnosti R. Slovenije 25. lipnja 1991. i Republike Hrvatske 08. listopada 1991. bila u društvenom vlasništvu, a nositelj prava korištenja imalo je DO E. M. C. prodaja na drobno, T. 3, L., S..
18. Tužitelj tvrdi da je DO E. M. T. "Centromerkur" steklo pravo korištenja predmetne nekretnine naplatnim putem i to kupnjom od društvenog poduzeća Konstrukcijsko podetje E. L. temeljem kupoprodajne pogodbe 135/P od 04. svibnja 1966. i na temelju te kupoprodaje da je pravo korištenja i upisano u zemljišnoj knjizi. Iz kupoprodajnog ugovora (11-13) proizlazi da je prodavatelj bio Konstrukcijsko podetje E. L., P. ulica 53, a kupac
C. – T. podetje L., T. 1 – 3, a predmet kupoprodaje
su novo izgrađene odmorišne kućice u odmorilišnom naselju P. kod U. i to
PA – 3 površine 73,26 m2, PA – 4 površine 42,31 m2, PA – 5 površine 36 m2 i 1920 površine 48,21 m2, sa pripadajućim zemljištem u površini od cca 120 m2, s idealnim dijelom zemljišta koje se nalazi u odmorištu P.. Ugovorom je u čl. 2 ugovorena i kupoprodajna cijena.
19. Iz Rješenja Odsjeka za komunalno – građevinske i stambene poslove (14) utvrđeno je da je dana 09. kolovoza 1966. Konstrukcijskom podetju E. Ljubljana, dozvoljena upotreba objekata novosagrađenih odmorišnih kućica u odmorišnom naselju P. kod U. (nizovi "D,E,I,J").
20. Nadalje je utvrđeno da je u postupku dopune zemljišne knjige za k.o. U. i to pod točkom RZ 156 k.č. ranije oznake 1481/32 k.o. U., osnovana k.č. nove oznake 3561 k.o. U. površine od 1616 m2.
21. Društveno poduzeće DO E. M. T. C. prodaja
na drobno L., je ukinuto te se u R. Sloveniji prema Zakonu o lastninskem preoblikovanju podjetij provodio postupak preoblikovanja. U tom postupku nekretnine DO E. M. T. C. nisu u cijelosti procijenjene i unesene u
imovinu odnosno temeljni kapital preoblikovanog i novoosnovanog društva. Tužitelj tvrdi da je procijenjena samo kuća i dvorište površine 66 m2 i šume 120 m2, a preostala površina od 1430 m2 da nije procijenjeno i to ne procijenjeno da je stekao u vlasništvo tužitelj, a što da dokazuje potvrdom br. 10/18 od dana 04. travnja 2018.
22. Tužitelj tvrdi da je prema navedenom, a sukladno čl. 6. Zakona o zaključku lastninjenja in privatizaciji pravnih oseb v lasti Slovenske razvojne družbe (uradni list RS br. 30/98) na dan stupanja na snagu tog zakona 01. svibnja 1998. vlasništvo na predmetnoj nekretnini koje nije uključeno u postupak vlasničkog preoblikovanja, ex lege, prešlo na Slovensku razvojnu družbu.
23. Zakonom o prenosu pooblastil, pravic in obveznosti Slovenske razvojne družbe in o prenehajanju Agencije Republike Slovenije za prestrukturiranje in privatizaciju – zakon o prijenosu ovlasti, prava i obveza slovenskog društva za ravoj i prestanku Agencije Republike Slovenije za prestrukturiranje in privatizaciju (uradni list RS br. 50/2004), uređuje se prijenos ovlasti i prava Slovenske razvojne družbe d.d. u likvidacije, s područja vlasničke pretvorbe društvenog vlasništva na DSU Družbu za svetovanje in upravljanje d.o.o., te prijenos svih obveza Slovenske razvojne družbe d.d. u likvidaciji na DSU d.o.o. i prestanak Agencije Republike Slovenije za prestrukturiranje in privatizaciju.
24. Prema čl. 2. istog Zakona sve ovlasti i prava Slovenske razvojne družbe d.d. u likvidaciji, s područja vlasničkog preoblikovanja društvenog vlasništva, privatizacije i denacionalizacije, koja su određena zakonima i propisima izdanim na temelju tih zakona, te s njima povezana imovina, prenose se na DSU, ako tim zakonom nije drukčije određeno. Odredbom
čl. 3. st. 2. DSU utvrđena je pravnih
slijednikom slovenske razvojne družbe d.d. u likvidaciji. Odredbom čl. 5. istog Zakona, prava i obveze Agencije Republike Slovenije za prestrukturiranje in privatizaciju, s naslova izvanrednih pravnih sredstava (koja Agencija stupanjem na snagu toga Zakona prestaje), a u vezi s vlasničkom pretvorbom poduzeća, prenose se na DSU. Prema navedenim zakonskim
odredbama DSU. je pravni slijednik
S. razvojne družbe d.d.
25. Odredbom čl. 6. st. 1. Zakona o zaključku lastninjenja in privatizaciji pravnih oseb v lasti Slovenske razvojne družbe, propisano je da se društvenim kapitalom, koji danom stupanja na snagu tog zakona prelazi u vlasništvo i upravljanje Slovenske razvojne družbe i koji se preoblikuje sukladno tom zakonu, smatra i imovina fizičkih i pravnih osoba u zemlji i inozemstvu, zajedno s njenim povećanjem iz poslovanja, koje proizlazi iz poslovanja nekadašnjih društvenih poduzeća, odnosno drugih pravnih osoba registriranih u R. Sloveniji, koje se vlasnički preoblikuju ili su se preoblikovale na temelju Zakona o lastninskem preoblikovanju podjetij ili posebnog zakona, ako ta novina nije bila uzeta u obzir u početnoj bilanci prema stanju na dan 01.01.1993. u skladu s Uredbom o metodologiji za izradu početne bilance stanja (uradni list RS 24/93, 62/93, 72/93, 19/94, 32/94, 45/94).
26. Prema odredbi čl. 4. st. 1. Zakona o lastninskem preoblikovanju podjetij, društveni kapital koji je prema tom zakonu osnova za pretvorbu poduzeća, utvrđuje se pomoću početne bilance stanja, prema metodologiji koju na temelju prijedloga Agencije Republike Slovenije za restrukturiranje i privatizaciju propisuje Vlada R. Slovenije.
27. Prema navedenom proizlazi da se ima smatrati da je u društveni kapital DO E. M. T. C. u postupku pretvorbe unesena ona
imovina koja je uvrštena u početnu bilancu stanja u postupku pretvorbe, ali sporno je da li je predmetna nekretnina bila uključena u početnu bilancu stanja na dan 01. siječnja 1993. godine u postupku vlasničke pretvorbe DO E. M. TOZD
"Centromerkur".
28. Iz potvrde DSU Družbe br. 10/218 od
04. travnja 2018. godine s prijevodom (33-38) proizlazi da je navedena potvrda izdana isključivo za potrebe suda ("Općinski sud u Puli, Stalna služba u Bujama, Istarska 1, 52460 Buje, R. Hrvatska") i da se njome potvrđuje da je poduzeće Centromerkur trgovsko podetje d.o.o. Ljubljna, Lepodvorska 25, pravni slijednik poduzeća DO E. M. TOZD C. prodaja na drobno Ljubljana,
koje je vlasnički preoblikovano u skladu sa propisima R. Slovenije. A Agencije Republike Slovenije za restrukturiranje i privatizaciju da je izdala suglasnost za upis vlasničkog preoblikovanja poduzeća u sudski registar br. LP 00781/01190-1996/MD od dana 24.12. 1996. U potvrdi se nadalje navodi da k.č. 3561, upisana u zk. ul. 3991 k.o. Umag, koja se sastoji od kuće i dvorišta površine 66 m2 i šume površine 1550 m2 u postupku vlasničkog preoblikovanja pravnog prednika poduzeća C. d.o.o., L., nije bila uzeta u obzir u početnoj bilanci navedenog poduzeća prema stanju na dan 01.01.1993. godine, u skladu s Uredbom o metodologiji za izradu početne bilance stanja u dijelu, koji se sastoji od šume 1430 m2. Preostali dio nekretnine koji se sastoji od kuće i dvorišta površine 66 m2 i šume 120 m2 je prema podacima, koji su na raspolaganju tužitelju, kupila E. Š. i to na temelju Ugovora o kupoprodaji od dana 02. kolovoza 1991. U potvrdi se dalje navodi da obzirom da dio k.č. 3561 k.o. Umag, koji se sastoji od šume 1430 m2, u postupku vlasničkog preoblikovanja pravnog prednika poduzeća C. d.o.o. Ljubljana, nije bio uzet u obzir u početnoj bilanci tog poduzeća prema stanju na dan 01.01.1993. godine u skladu s Uredbom o metodologiji za izradu početne bilance stanja, navedeni dio nekretnine je u skladu s čl. 6. st. 1. Zakona o zaključku lastininjenja in privatizaciji pravnih oseb v lasti Slovenske razvojne družbe i u vezi s člankom 2. Zakona o prenosu pooblastil, pravic in obveznosti Slovenske razvojne družbe in o prenehajanju Agencije Republike Slovenije za prestrukturiranje in privatizaciju, prešlo u vlasništvo i upravljanje društva DSU., D. cesta 160, L..
U odredbi čl. 1. Zakona o prenosu pooblastil, pravic in obveznosti slovenske razvojne družbe in o prenehajanju Agencije Republike Slovenije za prestrukturiranje in privatizaciju (Zakon o prijenosu ovlasti, prava i obveza slovenskog društva za razvoj i prestanku Agencije Republike Slovenije za restrukturiranje i privatizaciju (Uradni list RS br. 50/2004)), uređen je prijenos ovlasti i prava Slovenske razvojne družbe d.d. u likvidaciji, s područja vlasničke pretvorbe društvenog vlasništva, na D.S.U., te prijenos svih obveza Slovenske razvojne družbe d.d. u likvidaciji na
D.S.U. i prestanak Agencije Republike Slovenije za prestrukturiranje in privatizaciju. A iz odredbe čl. 2. istog Zakona proizlazi da se sve ovlasti i prava Slovenske razvojne družbe d.d. u likvidaciji s područja vlasničkog preoblikovanja društvenog vlasništva, privatizacije i denacionalizacije, koja su određena zakonima i propisima izdanim na temelju tih zakona, te s njima povezana imovina, prenose na
D.S.U.., ako tim Zakonom nije drukčije
određeno. A čl. 3. st. 2. istog članka D.S.U. Družba utvrđena je pravnim slijednikom S. razvojne družbe d.d. u likvidaciji.
A odredbom čl. 5. istog Zakona prava i obveza Agencije Republike Slovenije za prestrukturiranje in privatizaciju, s naslova izvanrednih pravnih sredstava, a u svezi s vlasničkom pretvorbom poduzeća, prenose se na D.S.U.. Tako bi iz naprijed navedenih odredbi D.S.U. Družba kao pravni slijednik Slovenske razvojne družbe d.d. bila ovlaštena izdati potvrdu o činjenici da li je određena imovina procijenjena u temeljnom kapitalu određenog društva.
29. Međutim, da bi se moglo govoriti da je određena imovina sadržana u Bilanci, tada bi ta imovina morala biti tako označena da se to iz Bilance nedvojbeno može isčitati. A prema utvrđenom iz Bilanci priloženih u spisu to nikako nije moguće utvrditi jer se u Bilanci samo opisno navode vrijednosti, ali sa sigurnošću nije vidljivo o kojim bi se to točno nekretninama odnosno zemljištu radilo budući da je na području Odmorišta P. bilo više odmorišnih novosagrađenih kuća, a iz Bilance to ne proizlazi. Dakle, iz dostavljenih dokaza nije utvrđeno da bi predmetna nekretnina označena kao k.č. 3561 k.o. U. bila uključena u početnu bilancu stanja tužitelja na dan 01. siječnja 1993. godine. A sukladno odredbama čl. 6. st. 1. Zakona o zaključku lastninjenja in privatizaciji pravnih oseb v lasti Slovenske razvoje družbe odnosno čl. 4. st. 1. Zakona o lastinskem preoblikovanju podjetij, društveni kapital koji je prema tom Zakonu osnova za pretvorbu poduzeća, utvrđuje se pomoću početne bilance stanja, prema metodologiji koju na temelju prijedloga Agencije Republike Slovenije za restrukturiranje i privatizaciju propisuje Vlada Republike Slovenije. Dakle, u društveni kapital u postupku pretvorbe unijeta je ona imovina koja je uvrštena u početnu bilancu stanja u postupku pretvorbe. Dakle, prema priloženoj bilanci nije moguće utvrditi što je procijenjeno, a što nije odnosno što je ušlo u pretvorbu, a što nije, jer je u naselju Pelegrin u korist prvotuženika i na drugim objektima (ne samo u odnosu na k.č. 3561 k.o. Umag) upisano pravo korištenja. Prema naprijed utvrđenom tužitelj nije dokazao da nekretnina koja je predmet ove pravne stvari nije procijenjena prilikom pretvorbe i privatizacije društva.
30. Odredba čl. 219. Zakona o parničnom postupku (Sl. list SFRJ 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, Narodne novine broj 53/1991, 91/1992,112/199, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 85/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, dalje: ZPP) propisuje da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Dakle iz navedene odredbe proizlazi da je teret dokaza na tužitelju, a tužitelj je u odnosu na tužbeni zahtjev uređen podneskom od 21. veljače 2022. godine predložio geodetsko i građevinsko vještačenje, međutim predloženo vještačenje, te samo uvid u početnu bilancu, bez provođenja i financijskog vještačenja nije moguće utvrditi da li je ili nije u postupku vlasničkog preoblikovanja pravnog prednika prvotuženika bila uzeta u obzir predmetna nekretnina odnosno njezin dio na dan 01. siječnja 1993. godine sukladno Uredbi o metodologiji za izradu početne bilance stanja, u dijelu kako to tvrdi tužitelj. Tužitelj dakle nije dokazao da dio nekretnine k.č. 3561 k.o. Umag površine 1430 m2 nije bio uzet u obzir u početnoj bilanci pravnog prednika prvotuženika prema stanju na dan 01.01.1993. godine. Nadalje, niti saslušanjem svjedoka nije moguće utvrditi da li je ili nije u postupku vlasničkog preoblikovanja društva određena imovina uzeta u obzir na dan 01. siječnja 1993. godine sukladno Uredbi o metodologiji za izradu početne bilance stanja.
31. Tužitelj ni potvrdom od 04. travnja 2018. godine, a ni drugim provedenim dokazima, (a niti bi to bilo moguće samo geodetskim i građevinskim vještačenjem i saslušanjem svjedoka), nije dokazao da su ispunjene pretpostavke propisane čl. 6. st. 1. Zakona o zaključku lastininjenja in privatizaciji pravnih oseb v lasti Slovenske razvojne družbe.
32. Odredba čl. 221.a ZPP-a propisuje da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. A u konkretnom slučaju teret dokaza je na tužitelju, jer svaka stranka treba dokazivati istinitost tvrdnji o postojanju činjenica koje su za nju povoljne i na kojima zasniva svoje zahtjeve. Pravilo o teretu dokazivanja obvezuje sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na tu činjenicu poziva, u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.
33. I tužitelj i tuženici su potraživali trošak parničnog postupka. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, prema kojoj stranka koja izgubi parnicu je dužna drugoj stranci naknaditi parnični trošak. Tužitelj je u cijelosti izgubio u ovom postupku, pa mu ne pripada pravo na naknadu parničnog troška. Tužitelj je dužan tuženicima naknaditi parnični trošak. Prvotuženiku je priznat parnični trošak za sastav odgovora na tužbu i za zastupanje na ročištu 21. rujna 2022. godine, za svaku radnju po 6.000,00 kn plus PDV ukupno 3.000,00 kn, a što sveukupno iznosi 15.000,00 kn / 1.990,84 eura. Drugotuženiku je priznat trošak za sastav odgovora na tužbu 6.000,00 kn plus PDV, 1.500,00 kn te za zastupanje na ročištu 21. rujna 2022. 6.000,00 kn, a što sveukupno iznosi 13.500,00 kn / 1.791,76 eura. Visina priznatog i obračunatog troška temelji se na Tarifnom broju 8., 9. i 42. Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika.
34. Slijedom svega naprijed navedenog presuđeno je kao u izreci.
U Poreču - Parenzo, dana 03. studenog 2022. godine
S u t k i nj a:
mr. sc. Marčela Štefanuti, v.r.
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove Presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana objave Presude.
Dna:
1. Pun. tužitelja,
2. Pun. prvotuženika,
3. Pun. drugotuženika.
