REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj: Gž Ob-187/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli – Pola u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Rakića kao predsjednika vijeća, Marije Sošić kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Helene Poropat kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice MČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Stjepan Babić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika-protutužitelja M (nom. L), OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Zdilar, odvjetnik u Zagrebu, uz sudjelovanje maloljetne K (nom. D), OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa posebna skrbnica MČĆ, mag. iur., djelatnica Centra za posebno skrbništvo Zagreb, radi donošenja odluke o roditeljskoj skrbi i uzdržavanju, odlučujući o žalbi tužiteljice- protutuženice protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P Ob- 75/2019-72 od 20. svibnja 2022., na sjednici održanoj 3. studenog 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća tužiteljičina žalba pa se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P Ob-75/2019-72 od 20. svibnja 2022. preinačuje u stavku VI. izreke i u tom dijelu sudi:

1. Povisuje se iznos uzdržavanja koji je majka MČ dužna doprinositi za uzdržavanje maloljetne K na temelju pravomoćne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-981/14-31 od 18. prosinca 2015. s iznosa od 940,61 kunu/128,84 eura mjesečno na nove povišene iznose:

- 1.300,00 kuna/172,54 eura[1] (slovima: tisućutristo kuna/stosedamdesetdva eura i pedesetčetiri centi) mjesečno počevši od 17. rujna 2020. do 31. ožujka 2021.;

- 1.400,00 kuna/185,81 eura[1] (slovima: tisućučetiristo kuna/stoosamdesetpet eura i osamdesetjedan cent) mjesečno od 1. travnja 2021. do 31. ožujka 2022. i

- 1.500,00 kuna/199,08 eura[1] (slovima: tisućupetsto kuna/stodevedesetdevet eura i osam centi) mjesečno od 1. travnja 2022. nadalje dok za to budu postojali zakonski razlozi,

sve najkasnije do 20. u tekućem mjesecu, sa zateznim kamatama od dospijeća pojedinog mjesečnog iznosa pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, s tim da je povišene iznose obroka dospjele do pravomoćnosti ove presude dužna platiti odjednom u roku od 15 dana a buduće dospijevajuće obroke do svakog 20. u mjesecu za tekući mjesec i sve na tekući račun oca M kod Raiffeisenbank Austria d.d. IBAN [broj bankovnog računa].

2. U preostalom se dijelu (do iznosa od 1.500,00 kuna mjesečno za razdoblje od 17. rujna 2020. do 31. ožujka 2022.) odbija tuženikov zahtjev za povišenje uzdržavanja.

II. U preostalom se dijelu žalba odbija kao neosnovana i prvostupanjska presuda (Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P Ob-75/2019-72 od 20. svibnja 2022.) potvrđuje u cijelosti.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice-protutuženice MČ (dalje: tužiteljica) kojom zahtijeva izmjenu pravomoćne i ovršne presude od 18. prosinca 2015. Općinskog građanskog suda u Zagrebu tako da će maloljetno dijete stranaka D, rođena **.**.2013., stanovati s majkom na adresi u [adresa], a da će se osobni odnosi oca odnosno tuženika-protutužitelja M (dalje: tuženik) s maloljetnim djetetom odvijati svaki drugi vikend od petka poslijepodne do nedjelje u 19 sati u tjednu kada otac provodi vikend s djetetom utorkom i četvrtkom nakon vrtića do 20 sati te svaki drugi državni vjerski blagdan i polovicu svih školskih praznika a da će otac za uzdržavanje maloljetne K doprinositi 1.500,00 kuna mjesečno počevši od donošenja presude, kao i da će majka vršiti roditeljsku skrb nad djetetom pa je potom odbijen i njezin podredni tužbeni zahtjev radi izmjene te odluke na način da bi maloljetno dijete stranaka stanovalo naizmjenično po tjedan dana s majkom na navedenoj adresi a tjedan dana s ocem na adresi u [adresa], i da prestaje obveza tužiteljice za plaćanje uzdržavanja s danom donošenja prvostupanjske presude, a ujedno je odbijen i tužiteljičin prijedlog za donošenje privremene mjere.

1.1. Predmet odlučivanja je i tuženikov zahtjev iz protutužbe pa je prvostupanjskom presudom izmijenjena pravomoćna i ovršna presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-981/14-31 od 18. prosinca 2015. u točki II. izreke te je presuđeno da će se odnosi majke s maloljetnom K odvijati utorkom i četvrtkom od 16 do 20 sati, svakog drugog vikenda u mjesecu od petka u 16 do nedjelje u 20 sati, svakog drugog vjerskog blagdana i državnog praznika od 9 do 20 sati, svakog drugog blagdana u Republici Hrvatskoj od 9 od 20 sati, mjesec dana ljetnih praznika i to u mjesecu srpnju svake parne kalendarske godine i u mjesecu kolovozu svake neparne kalendarske godine te tako naizmjence, po sedam dana tijekom zimskih školskih praznika i to od 27. prosinca do 2. siječnja sljedeće svake parne kalendarske godine a od 3. siječnja do 9. siječnja svake neparne kalendarske godine te tako naizmjence i prvu polovicu proljetnih školskih praznika svake parne kalendarske godine a drugu polovicu proljetnih školskih praznika svake neparne kalendarske godine i tako naizmjence, sve s time da se tijekom korištenja godišnjeg odmora oca s djetetom kao i pripadajućem dijelu zimskih proljetnih praznika osobni odnosi majke i maloljetne K neće odvijati a da će se u slučaju preklapanja između pojedinih termina susreta i druženja prednost uvijek dati onom terminu za ostvarivanje osobnih odnosa koji je dulji po trajanju.

1.2. Ujedno je odbijen prijedlog Centra za socijalnu skrb Zagreb, Podružnica Novi Zagreb u dijelu kojim se predlaže da se osobni odnosi maloljetne K s majkom mogu odvijati i prema dogovoru roditelja.

1.3. Prvostupanjskom je presudom, također po zahtjevu tuženika iz protutužbe, izmijenjena navedena pravomoćna presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu i u dijelu iznosa uzdržavanja pa je presuđeno tako da je tužiteljici MČ kao majci naloženo isplatiti na ime uzdržavanja za maloljetnu K za razdoblje od 17. do 30. rujna 2020. iznos od 700,00 kuna a potom za svaki mjesec od listopada 2020. do zaključno travnja 2022. iznos od po 1.500,00 kuna mjesečno pa potom i nadalje počevši od 1. svibnja 2022. u istom iznosu sve dok za to budu postojale zakonske pretpostavke i to najkasnije do svakog 20-tog u mjesecu za tekući mjesec i zajedno sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa do isplate i sve na tekući račun oca M kod Raiffeisenbank Austrija d.d., umjesto ranijeg iznosa od 940,61 kunu.

1.4. O troškovima postupka odlučeno je tako da je tužiteljici naloženo naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kuna u roku 15 dana a njezin je zahtjev odbijen u cijelosti koji također iznosi 2.500,00 kuna.

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom tu presudu u cijelosti pobija tužiteljica, kako u dijelu kojim je odbijen njezin tužbeni zahtjev, tako i u dijelu kojim je prihvaćen tuženikov zahtjev iz protutužbe. Žalbu podnosi zbog svih zakonom propisanih žalbenih razloga te posebno pobija i odluku o troškovima postupka. Ističe kako se prvostupanjska presuda ne može ispitati jer je obrazloženje nejasno te kako prvostupanjski sud ne obrazlaže niti zamjećuje da je u velikoj mjeri tuženikov iskaz neistinit i usmjeren prikazivanju svog života i odgoja maloljetnog djeteta idealnim, a nije tako, sve u cilju da bi zadržao status quo u svom odnosu s djetetom i majkom, tj. kako bi i dalje maloljetno dijete živjelo s njim. Inače ne osporava da se dijete prilagodilo životu s ocem, ali navodi da bi se isto tako i još emocionalno toplije dijete prilagodilo i na život s majkom, jer se radi o jednostavnom psihološkom fenomenu koji se događa kada dijete zna da bi svojom iskazanom željom za stanovanje s majkom izazvalo negativnu reakciju kod oca i bake te se boji da bi time izgubile njihovu naklonost pa nije slobodna kod iskazivanja želje i svoje orijentacije s kime bi željela živjeti te stoga sud ne zamjećuje navedeni odnos u kojemu je dijete zarobljeno u sredini u kojoj živi s ocem i kojoj mora povlađivati. Smatra nedopustivim zaključak da ako dijete duže vrijeme živi s roditeljem automatizmom treba nastaviti živjeti s tim roditeljem, jer u tom slučaju nijedna presuda ne bi mogla biti promijenjena samo zato što neko dijete živi duže s jednim roditeljem, a to je nedopustivo. Nadalje smatra kako nije jasno ni na temelju kojih dokaza je sud utvrdio takve pozitivne karakteristike na strani oca a negativne na strani majke. Za sebe ističe kako kontinuirano radi te je stalno zaposlena i stalno je radila a sada je voditeljica hotela i ima riješeno stambeno pitanje pa se ne vidi što bi to bilo negativno u tome i otkud sudu informacija da ona kao majka nema discipline i strukture. Ističe da zapravo tuženik nema strukture ni discipline jer se o njegovom djetetu brinu njegovi roditelji, djetetovi baka i djed, tako da je otac njima prepustio svu brigu o djetetu.

2.1. Tužiteljica u žalbi ističe i kako je tijekom žalbenog stadija saznala da tuženik ima zajedničko muško dijete s LČ koje je nedavno rođeno pa smatra nejasnim je li i ona s djetetom živi u istom domaćinstvu s tuženikom i maloljetnim djetetom stranaka i što je u tom smislu utvrdio centar za socijalnu skrb i kako se to brine tuženik o novorođenom djetetu ako živi odvojeno od njega, kao i na koji način i s kojim novcem uzdržava novorođeno dijete. Ističe i kako je prvostupanjski sud propustio zamijetiti da se tuženik za vrijeme trajanja ovog parničnog postupka odnosio prema tužiteljici s visokim stupnjem netrpeljivosti a zamjećuje, i to krivo, da se ona navodno tako ponašala povisujući ton u razgovoru.

2.2. Posebno pobija i dio odluke kojim je povećana njezina obveza za uzdržavanje jer činjenica da ima na raspolaganju karticu poslodavca ne znači da će uvijek na istu moći trošiti u iskazanim iznosima i da će moći trošiti nenamjenski pa smatra da sud nije trebao uzeti u obzir eventualne dodatne i trenutne prihode tužiteljice, već samo njezinu neto plaću u iznosu od 3.250,01 kuna pa smatra da je i u tom segmentu prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje.

2.3. U pogledu iznosa uzdržavanja za razdoblje od rujna 2020. do travnja 2022. ističe kako je u spis dostavila izvadak iz očevidnika Financijske agencije iz kojih je vidljivo kako je platila sve iznose glavnice i kamata za uzdržavanje po prethodnoj presudi poslovni broj P-981/14 pa je sud o tome trebao voditi računa i utvrditi kako je uplaćeno sve osim iznosa od 743,39 kuna za razdoblje zaključno do donošenja ove prvostupanjske presude, iz čega proizlazi da je sud zanemario već uplaćene iznose po ranijoj presudi a za razdoblje u kojem ponovno odlučuje, slijedom čega nije ni jasno kako je sud odlučivao o tužbenom zahtjevu za razdoblje obuhvaćenom presudom kada nije ni znao postoji li i u kojem iznosu dugovanje za prethodna razdoblja i za koja to razdoblja.

2.4. Tužiteljica predlaže da drugostupanjski sud ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje a podredno da preinači tu presudu prihvaćanjem njezina zahtjeva u cijelosti i naloži tuženiku platiti joj troškove parničnog postupka.

3. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu, ali je 20. rujna 2022. dostavio podnesak u kojemu navodi i kako dostavlja videosnimku upućenu mu 14. rujna 2022. od strane tužiteljice na njegov mobilni telefon a iz koje snimke je vidljivo da tužiteljica postavlja dijete ispred kamere mobitela kako bi ga prisilila na očitovanje je li baka po ocu (tuženiku) govorila da se dijete boji tužiteljice, a takvo postupanje, osim nespornog emotivnog zlostavljanja djeteta, potvrđuje sve navode centra za socijalnu skrb o tužiteljičinim roditeljskim kapacitetima.

4. Žalba je djelomično osnovana samo protiv odluke o visini uzdržavanja sadržane u stavku VI. izreke prvostupanjske presude.

5. Predmet postupka je izmjena odluke o roditeljskoj skrbi i uzdržavanju maloljetne K (rođene **.**.2013.) po zahtjevima iz tužbe i protutužbe njezinih roditelja kao stranaka.

5.1. Postupak je tužbom pokrenula majka maloljetnog djeteta MČ koja ne stanuje s djetetom, zahtijevajući donošenje odluke da maloljetno dijete stanuje s njom i ostvaruje susrete i druženja s ocem koji treba doprinositi za uzdržavanje iznos od 1.500,00 kuna mjesečno a otac je kao tuženik podnio protutužbu zahtijevajući djelomičnu izmjenu ranije odluke u pogledu odluke o susretima i druženjima maloljetnog djeteta s majkom te povišenja iznosa uzdržavanja na iznos od 1.500,00 kuna mjesečno od 17. rujna 2020. nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti.

5.2. Odluka u odnosu na koju tužiteljica i tuženik traže izmjenu pravomoćna je i ovršna presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-984/14-31 od 18. prosinca 2015. kojom je određeno da će maloljetna D stanovati s ocem a s majkom održavati osobne susrete i druženja te da je majka dužna doprinositi za uzdržavanje djeteta iznos od 940,61 kunu.

6. Prvostupanjskom je presudom odbijen u cijelosti tužiteljičin tužbeni zahtjev a tuženikov iz protutužbe prihvaćen praktički u cijelosti na način kako je to navedeno u točkama 1.1. i 1.3. obrazloženja ove drugostupanjske presude.

7. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u tužiteljičinoj žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2. ,4., 8. ,9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19 – dalje u tekstu: ZPP) u vezi s člankom 364. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj: 103/15 i 98/19 – dalje u tekstu: ObZ/15), ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da je prvostupanjska presuda u većemu dijelu zakonita i pravilna pa tužiteljičina žalba slijedom toga neosnovana, osim djelomično u pogledu odluke o visini uzdržavanja sadržane u stavku VI. izreke presude.

8. Nije utvrđeno postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti pa ni ona iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP koja je navedena i u žalbi, jer prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

9. Djelomično je osnovan samo žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava u dijelu odluke o povišenju iznosa uzdržavanja sadržane u stavku VI. izreke prvostupanjske presude.

10. U konkretnom je slučaju tužiteljica podnijela zahtjev za izmjenu presude o ostvarivanju roditeljske skrbi donesene 18. prosinca 2015. navodeći da su se od tada izmijenile okolnosti na temelju kojih je bila donesena navedena presuda time što je tužiteljica sada zaposlena i ima riješeno stambeno pitanje pa smatra kako su ispunjeni uvjeti da maloljetno dijete stranaka D stanuje s njom a podredno da dijete bude naizmjenično po tjedan dana s majkom i ocem.

10.1. Prvostupanjski je sud proveo opsežni dokazni postupak u kojemu je saslušao i parnične stranke te je posebna skrbnica utvrdila mišljenje maloljetnog djeteta a pribavljeno je i mišljenje (s prijedlogom) Centra za socijalnu skrb Zagreb, Podružnice Novi Zagreb od 17. rujna 2019. pa ocijenio kako nisu ispunjene pretpostavke za izmjenu odluke o tome s kim će maloljetno dijete stranaka stanovati.

10.2. Pri tome odlučan razlog za ovakvu odluku, po ocjeni ovoga drugostupanjskog suda, zasigurno nije tužiteljica kao majka, jer je u postupku utvrđeno kako ona također ima odgovarajuće roditeljske kompetencije, kao što je to bilo utvrđeno i u postupku koji je prethodio donošenju presude od 18. prosinca 2015. kojom je ipak bilo određeno da će maloljetno dijete D stanovati s ocem jer je u to vrijeme procijenjeno kako je u interesu maloljetnog djeteta nastaviti stanovati s ocem, ovdje tuženikom M, iz razloga što se pokazao kao angažiraniji roditelj. 10.3. Takva je tadašnja odluka doduše na određeni način ipak usmjerila i daljnji razvoj događaja, jer se dijete naviklo na život s ocem u stanu njegovih roditelja a kojim životom je očito zadovoljno, što je i objektivno utvrđeno jer je maloljetna D djevojčica urednog psihofizičkog razvoja (draga je i pristojna, aktivna i marljiva, odgovorna te dobro prihvaćena a i sama poštuje autoritet) i ne želi ništa mijenjati jer je dobro adaptirana u okolini u kojoj živi a svima je navela kako je njezin dom u Sigetu gdje je navikla živjeti (tamo stanuje s tatom, bakom, djedom i stricem).

10.4. Tužiteljica je kao majka međutim također zaslužna za takav povoljan razvoj maloljetne K jer cijelo vrijeme imaju česte susrete i druženja (dva puta tjedno po nekoliko sati i svaki drugi vikend od petka ili subote do nedjelje ili ponedjeljka te polovinu svih školskih praznika i blagdana) a djevojčica želi sve više biti s majkom i otići kod nje kada je slobodna i kada se zaželi, ali ipak ne može zamisliti život na nekoj drugoj adresi.

10.5. Iako je razumljiva tužiteljičina želja da živi sa svojim djetetom, u konkretnim okolnostima, kada maloljetno dijete želi i dalje stanovati s ocem, treba poštivati želju djeteta jer je dobrobit djeteta najvažnija a njome se i rukovodi sud prilikom donošenja odluke o tome s kojim će roditeljem dijete stanovati.

11. Tužiteljica doduše navodi kako o maloljetnoj K najviše brinu baka i djed, dakle očevi roditelji više nego otac, međutim to za sada nije utvrđeno, iako je utvrđen angažman djeda i bake, ali to je i prirodno, tim više što stanuju u istom stanu.

12. Stoga, iako nije upitno da tužiteljica aktualno ima sređene stambene prilike i zaposlena je te nisu problematične njezine roditeljske kompetencije, isto tako nije upitno ni da je tuženik kao otac adekvatan roditelj a da je maloljetna D prilagođena na život s ocem te djedom i bakom, zbog čega ovaj drugostupanjski sud podržava ocjenu prvostupanjskog suda kako nije došlo do promjene odlučnih okolnosti za odlučivanje o tome s kojim će roditeljem dijete stanovati, odnosno za izmjenu odluke o tome.

13. Tužiteljica u žalbi iznosi i nove činjenice tvrdeći da je tuženik dobio dijete sa svojom djevojkom pa se pita gdje tuženik sada stanuje, što nije nužno od utjecaja na ovu parnicu, ali može biti u budućnosti razlog za izmjenu odluke ako zbog novonastalih okolnosti tuženik ne bude stanovao s maloljetnom K i većinu skrbi bude prepustio svojim roditeljima, jer u situaciji kada dijete ima adekvatnu majku nije u interesu djeteta da većinu skrbi pružaju djed i baka.

14. No, kako je to već navedeno, radi se o novim činjenicama u vezi s kojima tužiteljica ni ne iznosi sigurne tvrdnje već postavlja pitanja, pa time nije dovedena u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja na kojemu je utemeljena prvostupanjska presuda.

15. Sve navedeno odnosi se i na supsidijarni tužbeni zahtjev kojim tužiteljica zahtijeva izmjenu odluke na način da maloljetna D stanuje naizmjenično tjedan dana s njom a tjedan dana s ocem, pa nije osnovan ni taj tužbeni zahtjev. 16. Tužiteljica je podnijela žalbu i protiv dijela prvostupanjske presude kojim je prihvaćen tuženikov zahtjev iz protutužbe a odnosi se na djelomičnu izmjenu odluke o susretima i druženjima majke s djetetom i povišenje iznosa uzdržavanja.

16.1. Iako tužiteljica formalno pobija i tu odluku u cijelosti, iz sadržaja žalbe nije vidljivo da je odluka o susretima i druženjima iole problematična za tužiteljicu (osim generalno jer ona želi da dijete stanuje s njom a s ocem održava susrete i druženja) a po ocjeni ovog drugostupanjskog suda nema razloga za intervenciju u tu odluku ni po službenoj dužnosti jer su susreti i druženja određeni u znatnom obimu i kao takvi u obostranom interesu majke i djeteta.

17. Prvostupanjski je sud stoga u pogledu pitanja s kojim će roditeljem maloljetna D stanovati i o ostvarivanju osobnih odnosa djeteta s majkom pravilno i potpuno utvrdio odlučne činjenice te pravilno primijenio materijalno pravo – odredbe ObZ/15 koje se odnose na sadržaj roditeljske skrbi (članci 92. stavak 1., 95., 105. stavak 1., 113., 121. stavak 1.), kao i postupovne odredbe toga Zakona kojima su propisani pravni položaj i zastupanje djeteta (članak 414.) te utvrđivanje činjenica i izvođenje dokaza (članak 416.).

18. Žalba je međutim djelomično osnovana protiv odluke o povišenju iznosa uzdržavanja sadržane u stavku VI. izreke prvostupanjske presude.

18.1. Prvostupanjskom je presudom povišen iznos uzdržavanja koji je dužna doprinositi majka – tužiteljica za uzdržavanje maloljetnog djeteta i to od 17. rujna 2020. kada je tuženik postavio takav zahtjev, s ranije utvrđenog iznosa od 940,61 kunu na novi povišeni iznos od 1.500,00 kuna mjesečno.

18.2. Ovakva je odluka utemeljena na utvrđenju da je za uzdržavanje maloljetne K potreban iznos od 1.500,00 kuna mjesečno i da majka – tužiteljica ostvaruje primanja od 5.000,00 kuna mjesečno te da može potrošiti iznos od 2.000,00 kuna na karticu firme preko R1 računa, za koji iznos kupuje hranu i higijenske potrepštine za sebe i dijete, kako proizlazi iz njezina iskaza te potvrde o primanjima i socio- ekonomskog izvješća Centra za socijalnu skrb Zagreb – Podružnice Susedgrad, i radi se o neznatno većem iznosu od minimalnog novčanog iznosa.

19. Iz iskaza tužiteljice koji je dala kao stranka u prvostupanjskom postupku (zapisnik s ročišta 26. listopada 2021. – stranice 209 do 212 spisa) doista proizlazi kako tužiteljica prima plaću u iznosu od 5.000,00 kuna mjesečno te da ima još i karticu poslodavca preko koje može kupiti kućanske potrepštine (oko 2.000,00 kuna mjesečno), kao i da plaća najam za stan s režijama u iznosu od 1.500,00 kuna a živi sama.

19.1. U žalbi se međutim poziva na aneks ugovora o radu iz kojega proizlazi da njezina bruto plaća iznosi 4.062,51 kunu (što neto iznosi 3.250,01 kunu) i problematizira trošenje na karticu poslodavca (ne znači da će uvijek moći trošiti u iskazanom iznosu i nenamjenski).

19.2. Iako je točno da je u navedenom aneksu naznačen taj iznos plaće, tužiteljica je kao stranka sama iskazala da ostvaruje neto plaću od 5.000,00 kuna mjesečno a u spis je priložena i jedna platna lista na taj iznos. Osim toga, tužiteljica je zaposlena kao voditeljica hotela pa nije uvjerljiv navod da joj plaća iznosi samo 3.250,00 kuna.

19.3. Što se tiče potrošnje po kartici poslodavca, ovaj drugostupanjski sud prihvaća tužiteljičin prigovor da se radi nesigurnim primanjima koja se ne bi trebala uzeti u obzir prilikom utvrđivanja mogućnosti osobe koja daje uzdržavanje.

19.4. Osim toga, maloljetna D provodi kod majke svaki drugi vikend u mjesecu (od petka u 16,00 sati do nedjelje u 20,00 sati) te polovinu svih školskih praznika i državnih i vjerskih blagdana i praznika a zajedno su i dva puta tjedno po nekoliko sati (od 16,00 do 20,00 sati), što znači da tada tužiteljica ima dodatne troškove.

19.5. Nadalje, nije sporno da tužiteljica živi sama pa ima i relativno veće troškove vlastitog uzdržavanja, dok tuženik s maloljetnim djetetom živi u stanu njegovih roditelja i zajedno s njima pa su i troškovi uzdržavanja za sve članove obitelji manji.

19.6. Uzimajući u obzir sve navedene okolnosti, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kako tužiteljičinu obvezu za uzdržavanje maloljetne K treba odrediti u manjemu iznosu za razdoblje od 17. rujna 2020. do 31. ožujka 2022. kada su bili manji i minimalni novčani iznosi potrebni za mjesečno uzdržavanje djeteta prema Odlukama Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku ("Narodne novine" broj: 39/20 i 30/21) pa za razdoblje od 17. rujna 2020. do 31. ožujka 2021. (kada je minimalni iznos za dijete od 7-12 godina bio 20% prosječne plaće odnosno 1.291,00 kunu) povišeni iznos uzdržavanja treba iznositi 1.300,00 kuna mjesečno a od 1. travnja 2021. do 31. ožujka 2022. (kada je propisani minimalni iznos bio 1.352,60 kuna) 1.400,00 kuna i nakon toga je tek tužiteljica dužna plaćati zahtijevani iznos od 1.500,00 kuna (minimalni iznos je 1.425,80 kuna prema Odluci Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike od 11. ožujka 2022. - "Narodne novine" broj: 37/22), što tek jesu neznatno veći iznosi od minimalnih.

20. Radi se o odluci o povišenju iznosa uzdržavanja pa tako treba glasiti i presuda, pri čemu nije potrebno uzimati u obzir iznose koji su već plaćeni po ranijoj presudi a jasno je da će tužiteljica biti u obvezi platiti samo razliku odnosno iznose za koje je obveza uzdržavanja povišena ako je prethodnu obvezu (u iznosima od 940,61 kuna ispunila).

21. Ovaj drugostupanjski sud svakako smatra da su ostvarene pretpostavke za povišenje iznosa uzdržavanja jer su se okolnosti promijenile (članak 285. ObZ/15) u smislu povećanja potreba maloljetnog djeteta koje je 2015. godine, kada je donesena prethodna presuda, imalo dvije godine a od rujna 2020. maloljetna D pohađa osnovnu školu, ali ne u iznosu od 1.500,00 kuna za cijelo razdoblje, iz razloga navedenih u prethodnom dijelu obrazloženja ove drugostupanjske odluke a primjenom odredaba članaka 311., 313. i 314. ObZ/15.

22. Tužiteljičinu je žalbu stoga valjalo samo djelomično prihvatiti pa djelomično preinačiti odluku o povišenju iznosa uzdržavanja sadržanu u stavku VI. izreke prvostupanjske presude a u preostalom dijelu odbiti žalbu kao neosnovanu pa prvostupanjsku presudu potvrditi u cjelokupnom preostalom dijelu, uključujući i odluku o troškovima postupka jer je tuženik i dalje stranka koja je više uspjela u sporu i samo on ima pravo na naknadu troškova postupka prema odredbama članka 154. stavka 2. ZPP i članka 366. ObZ/15.

23. Iz svih navedenih razloga, a na temelju odredaba članaka 368. stavka 1. i 373. točke 3. ZPP sve u vezi s člankom 346. ObZ/15, odlučeno je kao u izreci.

U Puli 3. studenog 2022.

Predsjednik vijeća

Igor Rakić