REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 634/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud, predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đure Sesse, člana vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine, člana vijeća i Goranke Barać Ručević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice SČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Zoran Vujasin, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Vujasin & partneri j.t.d. iz Zagreba, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Zagrebu, OIB: 84397956623, Zagreb, Tvrtkova 5, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-453/2016-2 od 23. listopada 2018. kojom je djelomično potvrđena a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pr-174/15-37 od 20. travnja 2016., u sjednici održanoj 3. studenoga 2022.,

p r e s u d i o  j e :

Odbija se revizija tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pr-174/15-37 od 20. travnja 2016., naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 184.808,60 kn sa zateznim kamatama na pojedine iznose, kako je to navedeno u toč. I. izreke, odbijen je dio zahtjeva tužiteljice za isplatom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza na dohodak, kao neosnovan (toč. II. izreke), odbijen je zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 26.837,00 kn sa pripadajućim kamatama (toč. III. izreke) te je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici trošak postupka u iznosu od 16.337,50 kn sa zateznim kamatama (toč. IV. izreke).

2. Presudom Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-453/2016-2 od 23. listopada 2018. odbijene su kao neosnovane žalbe stranaka i potvrđena prvostupanjska presuda u toč. I. i III. izreke, osim za iznos glavne tražbine u iznosu od 15.497,00 kn sa zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose od 5.182,35 kn od 1. siječnja 2012., iznos 5.205,81 kn od 1. siječnja 2013. te iznos od 5.108,84 kn od 1. siječnja 2014. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza, porezu na dohodak sadržanih u navedenim pojedinačnim iznosima te u usvajajućem dijelu toč. IV. izreke i sadržajno odbijajućem dijelu preko iznosa od 4.268,75 kn (toč. I. izreke), djelomično je prihvaćena žalba tužiteljice i preinačena prvostupanjska presuda u toč. III. izreke za iznos glavnice od 15.497,00 kn sa zateznim kamatama i u dijelu kojim je sadržajno odbijen zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška u iznosu od 4.268,75 kn te su navedeni iznosi dosuđeni tužiteljici i naloženo je tuženiku nadoknaditi tužiteljici trošak žalbenog postupka u iznosu od 625,00 kn (toč. II. izreke).

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijana drugostupanjska presuda preinači.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija nije osnovana.

6. Prema odredbi čl. 392. a. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP), u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovog Zakona, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Neosnovano tuženik ističe revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP (u reviziji očitom greškom navedeno čl. 354. st. 1. toč. 11. ZPP), jer obrazloženje pobijane presude sadrži jasne i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama koji ne proturječe sadržaju spisa, slijedom čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

7.1. Nadalje, drugostupanjski je sud u obrazloženju presude u dovoljnoj mjeri ocijenio žalbene navode koji su od odlučnog značaja u smislu odredbe čl. 375. st. 1. ZPP, dajući potpuno razumljive i jasne razloge za ocjenu izvedenih dokaza i za činjenična utvrđenja a činjenica da ti stavovi nisu sukladni stavovima i tumačenjima tuženika iznesenim u žalbi, ne predstavljaju bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP.

8. S obzirom na revizijske navode, potrebno je navesti da su potpuno nerazumljivi navodi prema kojima je tužbeni zahtjev trebalo odbiti, u smislu odredbe čl. 326. st. 1. ZPP, jer je glavna rasprava u predmetu suda prvog stupnja poslovni broj Pr-6222/10 zaključena 9. veljače 2011. Prema navedenoj zakonskoj odredbi čl. 326. st. 1. ZPP sud može naložiti tuženiku da izvrši određenu činidbu, samo ako je ona dospjela do zaključenja glavne rasprave. Glavna je rasprava u ovom predmetu zaključena 10. ožujka 2016. (a potraživanje tužitelja se odnosi na isplatu naknade plaće za vremenski period do srpnja 2013.) pa je nejasno pozivanje revidenta na datum zaključenja glavne rasprave u predmetu poslovni broj Pr-6222/10.

8.1. Stoga neocjenjivanje ovoga žalbenog prigovora ne predstavlja relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka od strane drugostupanjskog suda jer se ne radi o žalbenom navodu relevantnom za odluku o predmetu spora.

9. U svojoj osnovi revizijskim prigovorima koje tuženik ističe u pravcu pogrešne ocjene provedenih dokaza, u biti se prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja. Takve prigovore u smislu odredbe čl. 385. ZPP u revizijskom stadiju postupka nije dopušteno ispitivati.

10. Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

11. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu plaće zbog nedopuštenog (nezakonitog) prestanka radnog odnosa u vremenskom periodu od 18. rujna 2010. do 7. srpnja 2013. te naknade za prijevoz, jubilarne naknade, dara za djecu, božićnice i regresa za godišnji odmor te naknade za neiskorišteni godišnji odmor.

12. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da je tužiteljica temeljem ugovora o radu od 25. veljače 2010. zaposlena kod tuženika na radnom mjestu upravnog referenta u Odsjeku uredskog poslovanja i pisarnice područne službe u Zagrebu;

- da iz pravomoćne presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-6222/10 od 24. veljače 2011. kojom je naloženo tuženiku vratiti tužiteljicu na posao, proizlazi da je tuženik usmeno otkazao ugovor o radu tužiteljici;

- da visina naknade plaće tužiteljice za razdoblje od 18. rujna 2010. do 7. srpnja 2013. iznosi 174.362,06 kn; da bi tužiteljica ostvarila i pravo na jubilarnu nagradu za 20 godina neprekidnog rada kod tuženika u iznosu od 3.446,54 kn bruto odnosno 3.150,00 kn neto i da bi ta nagrada bila isplaćena u travnju 2012.; da bi tužiteljica ostvarila pravo na isplatu božićnice, regresa i dara za djecu i to iznos od 1.125,00 kn na ime božićnice, 3.750,00 kn na ime regresa i 2.000,00 kn na ime dara za djecu, a što sve zajedno iznosi 184.808,60 kn; da naknada za neiskorišteni godišnji odmor za 2011. godinu iznosi 5.182,35 kn, za 2012. godinu 5.205,81 kn te za 2013. godinu 5.108,84 kn.

13. Na temelju navedenoga, zaključuje prvostupanjski sud, da je tuženik donio nedopuštenu odluku zbog koje je došlo do prekida rada tužiteljice, pa da tužiteljici pripada pravo na naknadu plaće za utuženi vremenski period u smislu odredbe čl. 87. Zakona o radu (“Narodne novine” br. 149/09, 61/11 i 73/13 – dalje: ZR) i da tužiteljici pripada pravo na jubilarnu nagradu, pravo na isplatu božićnice, regresa i dara za djecu te ukupno dosuđuje tužiteljici iznos od 184.808,60 kn.

13.1. Pored navedenih dosuđenih iznosa, drugostupanjski sud zaključuje da tužiteljici pripada pravo i na isplatu naknade za neiskorišteni godišnji odmor te primjenom odredbe čl. 61. st. 1. ZR dosuđuje tužiteljici i daljnji iznos od 15.497,00 kn sa zateznim kamatama (osim zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, sadržanih u dosuđenoj bruto naknadi plaće), primjenom odredbe čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje: ZOO) u vezi sa čl. 15. st. 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14) i čl. 17. st. 3. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 95/05, 96/06, 98/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 70/13, 160/13 i 157/14).

14. Neosnovano tuženik u reviziji osporava kako presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-6222/10 od 24. veljače 2011. ne bi mogle biti pravni temelj za isplatu utuženih potraživanja od strane tužiteljice, jer tom presudom nije odlučeno o otkazu ugovora o radu, već samo o vraćanju tužiteljice na posao.

14.1. Pravilno zaključuju nižestupanjski sudovi da je tuženik donio nedopuštenu odluku, zbog koje je došlo do prekida rada tužiteljice, usmenim otkazom ugovora o radu, pa da su ispunjeni uvjeti za primjenu odredbe čl. 87. st. 3. ZR. Tom zakonskom odredbom je propisano da radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojega je došlo krivnjom poslodavca ili uslijed drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran.

14.2. Jednako tako, pravilan je zaključak drugostupanjskog suda da su ispunjeni uvjeti za isplatu naknade za neiskorišteni godišnji odmor u smislu odredbe čl. 61. st. 1. ZR. Sukladno toj zakonskoj odredbi u slučaju prestanka ugovora o radu, poslodavac je dužan radniku koji nije iskoristio godišnji odmor u cijelosti, isplatiti naknadu umjesto korištenja godišnjeg odmora.

15. Nadalje, s obzirom na revizijske navode, potrebno je navesti da pravilno zaključuju nižestupanjski sudovi, kako zastara potraživanja za utužene iznose počinje teći od pravomoćnosti presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-6222/10 od 24. veljače 2011. kojom je predmetna odluka tuženika utvrđena nezakonitom (9. srpnja 2013.). S obzirom na to da je predmetna tužba podnesena 3. ožujka 2014. to je podnesena u okviru trogodišnjeg zastarnog roka propisanog odredbom čl. 135. ZR.

15.1. Prema shvaćanju ovoga suda, navedeno, s obzirom da je riječ o potraživanju koje je usko vezano uz (nezakonitu) odluku o otkazu ugovora o radu. Naime, neisplata utuženih potraživanja usko je vezana uz postupak u kojemu je utvrđeno nezakonito uskraćivanje tužiteljici prava iz radnog odnosa na obavljanje poslova radnog mjesta upravnog referenta od strane tuženika. Stoga tužiteljica, bez prethodnog utvrđenja da joj je tuženik nezakonito uskratio pravo iz radnog odnosa na obavljanje poslova radnog mjesta upravnog referenta, ne bi s uspjehom mogla ostvariti svoje pravo na isplatu plaće i naknade za neiskorišteni godišnji odmor, kao posljedice nezakonitosti odluke tuženika.

15.2. Tužiteljica je tek od pravomoćnosti presude kojom je utvrđeno da joj je tuženik nezakonito uskratio pravo iz radnog odnosa na obavljanje poslova radnog mjesta upravnog referenta, stekla pravo potraživati od poslodavca sva ona primanja na koja bi imala pravo za vrijeme dok joj je bilo uskraćeno pravo iz radnog odnosa na obavljanje poslova radnog mjesta upravnog referenta (tako i ovaj sud primjerice u odlukama poslovni broj Revr-521/14-2 od 12. srpnja 2016., Revr-1575/11-2 od 21. prosinca 2016., Rev-387/2019-2 od 12. veljače 2019.).

16. Slijedom svega navedenog, valjalo je reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP i odlučiti kao u izreci presude.

Zagreb, 3. studenoga 2022.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud