REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2687/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Gelenčir, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika INA-Industrija nafte d.d., Avenija V. Holjevca 10, Zagreb, OIB: 27759560625, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Ilić, Orehovec & Partneri u Zagrebu, radi utvrđenja odluke o otkazu nedopuštenom, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž R- 350/2018-2 od 13. veljače 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Pr-18/17-24 od 7. svibnja 2018., u sjednici održanoj 3. studenoga 2022.,
p r e s u d i o j e :
Prihvaća se revizija tužitelja te se preinačuje presuda Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-350/2018-2 od 13. veljače 2019. i presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Pr-18/17-24 od 7. svibnja 2018., i sudi:
1. Utvrđuje se da nije dopušten otkaz ugovora o radu Odlukom tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 21. prosinca 2016. i da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, te se nalaže tuženiku da tužitelja vrati na rad, na radno mjesto Stručnjak za modeliranje ležišta u Službi za ležišni inženjering i geologiju, u roku od 8 dana.
2. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 3.900,00 kuna (iznos od 517,62 eura), u roku od 8 dana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje da je nedopušten poslovno uvjetovani otkaz Ugovora o radu, da radni odnos nije prestao te zahtjev za vraćanjem na rad, kao i naknada troškova postupka (točka I. izreke). Naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 2.500,00 kuna (točka II. izreke).
2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj pozivom na odredbu članka 382. stavak 1. točka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev, podredno ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu troškova revizijskog postupka.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija je osnovana.
6. Postupajući prema odredbi članka 392.a stavak 1. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da nije dopuštena Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu i da radni odnos nije prestao, te zahtjev za vraćanjem na rad.
8. Prvostupanjski sud je utvrdio, a ta je utvrđenja prihvatio i drugostupanjski sud:
- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na temelju Ugovora o radu sklopljenog na neodređeno vrijeme na radnom mjestu stručnjak za modeliranje ležišta u Službi za ležišni inženjering i geologiju,
- da je tuženik donio odluku o organizacijskim promjenama u SD istraživanje i proizvodnje nafte i plina s početkom primjene od 1. kolovoza 2015., kojom je u cilju optimizacije unapređenja poslovnih procesa i povećanje efikasnosti smanjio broj izvršitelja na radnom mjestu stručnjak za modeliranje ležišta sa tri na dva izvršitelja,
- da su uz tužitelja na spomenutom radnom mjestu bile zaposlene i radnice UIC i CI, da su navedene dvije radnice radile na poslovima modeliranja ležišta, jedna u geološkom dijelu poslova, a druga u inženjerskom dijelu, da je tužitelj u okviru obavljanja poslova navedenog radnog mjesta radio na poslovima vezano za internu reviziju elaborata o reviziji,
- da je tuženik u postupku utvrđivanja za kojim je radom prestala potreba uspoređivao tužitelja i navedene dvije radnice i to primjenom zakonskih kriterija, primjenom kojih je tužitelj ostvario 9 bodova jednako kao i radnica CI, dok da je radnica ĆI ostvarila 5 bodova, da je tuženik u postupku utvrđivanja viška radnika primijenio i dopunske kriterije s obzirom na kvalitetu obavljenog posla, odgovornost prema radu, samostalnost u obavljanju poslova, inicijativi te prenošenju znanja, da je tužitelj primjenom tih dodatnih kriterija ostvario najmanji broj bodova (7), radnica CI 16 bodova, te radnica ABC 18 bodova te da je u konačnici, zbrojem bodova ostvarenih primjenom zakonskih i dodatnih kriterija radnica CI ostvarila najveći broj 25 bodova, radnica ABC 23 boda a tužitelj najmanji broj (16 bodova),
- da je tuženik sklopio Sporazum o pravima branitelja Domovinskog rata – radnika INA d.d. od 25. listopada 2013. kojim je predviđeno da je za otkazivanje ugovora o radu radniku kojem je priznat status hrvatskog branitelja, potrebna suglasnost Radničkog vijeća (članak 11. Sporazuma),
- da tužitelj spada u zaštićenu kategoriju radnika i to temeljem statusa branitelja Domovinskog rata i kao osoba koja je starija od 60 godina,
- da je tuženik u parničnom postupku koji je vođen pred Općinskom sudom u Novom Zagrebu pod brojem Pr-573/2015 ishodio pravomoćnu presudu kojom je nadomještena suglasnost Radničkog vijeća INA Industrija nafte d.d., kao tuženika iz tog postupka za donošenje predmetne odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelju koju suglasnost je Radničko vijeće uskratilo očitovanjem od 26. listopada 2015. (prvostupanjska presuda od 4. srpnja 2016., potvrđena je presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-1998/16 od 22. studenoga 2016.),
- da je tuženik u obraćanju Radničkom vijeću radi ishođenja suglasnosti na namjeravani otkaz naveo da tužitelj spada u zaštićenu kategoriju radnika samo temeljem njegovog statusa branitelja Domovinskog rata, a ne i temeljem navršenih 60 godina života.
9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sudovi nižeg stupnja su zaključili da je tuženik postupak utvrđivanja za radom kojeg je radnika prestala potreba proveo zakonito i transparentno te da je Odluka o otkazu donijeta u zakonito provedenom postupku i da je stoga zakonita, čime je tuženik dokazao postojanje opravdanog razloga za poslovno uvjetovani otkaz Ugovora o radu zbog organizacijskih razloga u smislu odredbe članka 115. stavak 1. točka 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14 i 127/17 – dalje: ZR).
9.1. Pritom su sudovi odbili prigovor tužitelja prema kojem je tuženik u postupku ishođenja suglasnosti na namjeravani otkaz Ugovora o radu propustio navesti da tužitelj spada u zaštićenu kategoriju radnika ne samo po osnovi statusa branitelja Domovinskog rata već i s obzirom na navršene godine života (60 godina), jer sudovi nižeg stupnja zaključuju da okolnost je li tužitelj spada u zaštićenu kategoriju radnika po osnovi statusa branitelja Domovinskog rata i temeljem navršenih godina života u situaciji kada je Radničko vijeće uskratilo suglasnost na otkaz, nije bitna. Bitno je da je Radničko vijeće uskratilo suglasnost na namjeravani predmetni otkaz ugovora o radu i da je, ovdje tuženik kao poslodavac ishodio pravomoćnu presudu kojom je nadomještena suglasnost tuženog Radničkog vijeća za donošenje predmetne odluke o poslovnom otkazu Ugovora o radu tužitelju.
10. Tužitelj u reviziji navodi da tuženik prilikom donošenja Odluke o otkazu Ugovora o radu nije dobio, niti je zatražio suglasnost Radničkog vijeća, a obzirom na činjenicu da je tužitelj u trenutku otkazivanja Ugovora o radu osoba starija od 60 godina života, niti je potrebnu suglasnost nadomjestio sudskom ili arbitražnom odlukom, a što je bio u obvezi temeljem članka 151. stavak 1. točka 4. ZR.
11. Prema ocjeni ovoga suda pogrešno je primijenjeno materijalno pravo.
12. Odredbom članka 151. stavak 1. ZR kojom je uređeno suodlučivanje radničkog vijeća s poslodavcem, propisano je da poslodavac može samo uz prethodnu suglasnost radničkog vijeća donijeti odluku o otkazu sljedećim kategorijama radnika; članu radničkog vijeća, članu radničkog vijeća koji nije izabran u razdoblju od tri mjeseca nakon utvrđenih konačnih rezultata izbora, radniku kod kojeg je zbog ozljede na radu ili profesionalne došlo do smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost ili do smanjenja radne sposobnosti uz djelomični gubitak radne sposobnosti, odnosno otkazu osobi s invaliditetom, radniku starijem od šezdeset godina, predstavniku radnika u organu poslodavca.
13. U slučaju ako radničko vijeće uskrati suglasnost, poslodavac može u roku od 15 dana od dana dostave izjave o uskrati suglasnosti tražiti da tu suglasnost nadomjesti sudska ili arbitražna odluka (članak 151. stavak 4. ZR).
14. U postupku u kojem se traži nadomještaj suglasnosti za otkazivanje ugovora o radu poslodavac ne treba dokazivati postojanje opravdanog razloga za otkazivanje ugovora o radu, jer se navedene činjenice trebaju utvrđivati u eventualno budućem sudskom postupku u kojem će radnik (konkretno tužitelj) tražiti utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu.
15. Sporazumom o pravima branitelja Domovinskog rata – radnika INA d.d. poslodavac se obvezao da radnicima koji imaju status hrvatskog branitelja neće otkazivati ugovor o radu iz poslovno uvjetovanih razloga, bez suglasnosti Radničkog vijeća, a sukladno članku 11. tog Sporazuma.
16. Uloga radničkog vijeća je zaštita i promicanje interesa radnika zaposlenih kod određenog poslodavca, i to savjetovanjem, suodlučivanjem ili pregovorima s poslodavcem o pitanjima važnim za položaj radnika. Nadalje, temeljna zadaća radničkog vijeća je da pazi na poštivanje ZR-a, pravilnika o radu, kolektivnih ugovora te drugih propisa donjetih u korist radnika. Pri tome je ZR predvidio čitav niz prava koja pripadaju radnicima temeljem ugovora o radu, a ostavljena je i mogućnost poslodavcima da prava radnika, u okvirima koje predviđa ZR, razrade u svojim pravnim aktima, primjerice u pravilnicima o radu. Tako je u konkretnom slučaju osigurana veća zaštita branitelja Domovinskog rata kod otkazivanja ugovora o radu.
17. Nadalje, smisao propisivanja prethodne suglasnosti radničkog vijeća u smislu odredbe članka 151. stavak 1. ZR je u zaštiti pojedinih skupina radnika od eventualnog šikanoznog postupanja poslodavca, time da ZR u toj odredbi navodi zaštićene skupine radnika, a u stavku 9. omogućuje proširenje zaštićenog kruga osoba, jer se sporazumom poslodavca s radničkim vijećem mogu utvrditi i druga pitanja o kojim poslodavac može donijeti odluku samo uz prethodnu suglasnost radničkog vijeća.
18. Radnik – branitelj kao posebno zaštićena kategorija nije predviđen zakonskom odredbom (članak 151. stavak 1. ZR) nego je u konkretnom slučaju njegova zaštita propisana člankom 11. Sporazuma o pravima branitelja Domovinskog rata – radnika INA d.d. od 25. listopada 2013.
19. Dakle, tuženik kao poslodavac ugovorio je dodatno (povoljnije) pravo za određenu kategoriju radnika od onih predviđenih ZR, te se toga morao pridržavati u smislu traženja suglasnosti od Radničkog vijeća, pri čemu mu u slučaju odbijanja davanja suglasnosti preostaje jedino da suglasnost nadomjesti sudska ili arbitražna odluka (članak 151. stavak 4. ZR).
20. Međutim, uzimajući u obzir da je Sporazum o pravima branitelja Domovinskog rata - radnika INA d.d. interni akt poslodavca kojim su određene kategorije radnika za koje je potrebna prethodna suglasnost Radničkog vijeća za otkaz ugovora o radu, ali da su i odredbama ZR propisane druge kategorije radnika kojima poslodavac može otkazati ugovor o radu samo uz prethodnu suglasnost Radničkog vijeća – tada je pogrešno pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova da su davanje suglasnosti ili nadomještanje suglasnosti prema internom aktu poslodavca obuhvaćene i one skupine radnika za koje ZR propisuje da poslodavac može samo uz prethodnu suglasnost radničkog vijeća donijeti odluku o otkazu ugovora o radu toj skupini radnika.
21. Stoga proizlazi da je tuženik u smislu odredbe članka 151. stavak 1. ZR prije otkaza Ugovora o radu bio dužan pribaviti suglasnost ili suglasnost nadomjestiti sudskom ili arbitražnom odlukom i u odnosu na tužitelja kao osobi koja ima navršenih 60 godina života, a obzirom da to nije učinio, Odluka o otkazu tužitelju Ugovora o radu nije dopuštena.
22. Budući da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno, valjalo je na temelju odredbe članka 395. stavak 1. ZPP prihvatiti reviziju tužitelja i preinačiti presude sudova nižeg stupnja.
23. Na temelju odredbe članka 166. stavak 2. i članka 154. stavak 1. ZPP, a u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – dalje: Tarifa) tužitelj ima pravo na naknadu troškova postupka koji se sastoji od zastupanja po punomoćniku, odvjetniku i to za sastav tužbe u iznosu od 2.000,00 kuna (265,45 eura) (Tbr. 7.2. Tarife), troškova na ime sastava zahtjeva za zaštitu zakonitosti u iznosu od 500,00 kuna (66,36 eura) (Tbr. 28. Tarife), troškova žalbe u iznosu od 600,00 kuna (79,63 eura) (Tbr. 10.2. Tarife) i troškova revizije u iznosu od 800,00 kuna (106,18 eura) (Tbr. 10.6. Tarife), što ukupno predstavlja iznos od 3.900,00 kuna (iznos od 517,62 eura).
24. Temeljem odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22, 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao cijene, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1 euro = 7,53450 kuna).
Zagreb, 3. studenoga 2022.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
