Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 33 Gž-3591/2022-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Milene Frankić, kao predsjednika vijeća, te Gordane Bošković Majerović kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice 1/ Đ. T. iz Š., OIB … i 2/ Ž. O. iz J., OIB …, obje zastupane po odvjetnicima iz ZOU K. F. i B. L. iz C., protiv tuženika 1/ M. J. iz J., i 2/ N. J. iz J., oboje kao nasljednici iza pok. S. B. zastupani po ZOU D. Č.1 , D. Č. i J. B. Č. iz R., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-3237/2016-41 od 28. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 3. studenoga 2022.,

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-3237/2016-41 od 28. lipnja 2022. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II O troškovima žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

„I. Utvrđuje se da su tužiteljice u podjednakim dijelovima, svaka u 1⁄2 dijela vlasnice dijela nekretnine k.č.br. 1318, površine 131 m2, koji je u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka dipl. ing. N. V. koji je sastavni dio ove presude omeđen točkama (CA – CD – CE – CF – BZ – BŽ), dijela nekretnine oznake k.č.br. 1319, površine 207 m2 koji je u istom nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka omeđen točkama (A – B – E – F – G – H – I – J – DU – BN – BO), dijela nekretnine oznake k.č.br. 1320, površine 162 m2, koji je u istom nalazu i mišljenju vještaka omeđen točkama (I – J – DU – DT – R – P – O – N – M – L – K), nekretnine k.č.br. 1321 površine 112 m2, koja je u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka omeđena točkama (R – S – Š – AU – AV – AZ – DT), dijela nekretnine k.č.br. 1322 površine 406 m2, koji je u nalazu i mišljenju vještaka omeđen točkama (T – U – V – Z – Ž – AA – AB – AC – AD – AL – AK – AM – AN – AO – AP – AR – AS – AŠ), dijela nekretnine k.č.br. 1328, površine 202 m2, koji je u nalazu i mišljenju vještaka omeđen točkama (DK – DL – DM – DN – DO – DP – DR – DS), nekretnine k.č.br. 1371 površine 1150 m2, koja je u nalazu vještaka omeđen točkama (CP – CR – CS – CŠ –CT – CU – DE – DB – DC – CG – CH – CI – CJ – CK – DF), sve upisane u k.o. S. J., što su tuženici dužni priznati i trpjeti da tužiteljice na temelju ove sudske presude po pravomoćnosti ishode uknjižbu prava vlasništva na predmetnim dijelovima nekretnina, odnosno na nekretninama sa imena tuženika na svoje ime u zemljišnim knjigama Općinskog suda u C.

II. Tuženici su dužni naknaditi tužiteljicama prouzročeni parnični trošak u ukupnom iznosu od 16.331,80 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. lipnja 2022. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 %-tna poena, sve u roku od 15 dana.“

2. Protiv navedene presude tuženici su podnijeli žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP). Žalitelji predlažu da se presuda preinači u smislu žalbenih navoda a tuženicima dosudi trošak žalbenog postupka.

3. Tužiteljice nisu odgovorile na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. U predmetnom postupku tužiteljice traže da sud utvrdi njihovo pravo vlasništva na spornim nekretninama, a budući da zemljišnoknjižno stanje ne odgovara stvarnom, te se pozivaju na činjenicu dugogodišnjeg posjeda svoje pok. majke M., supruge pokojnog I. B., koji je bio brat S. B., prednika tuženika, te nagodbu sklopljenu između istih 11. studenoga 1976. godine, dok se tuženici istom protive.

6. Sporna je i u ovoj žalbenoj fazi postupka je li nagodba pravno obvezujuća, te poštenje posjeda tužiteljica, odnosno njihovih prednika.

7. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je:

- da između stranaka nije sporno da su tuženici upisani kao suvlasnici predmetnih nekretnina u 14/16 dijela, dok su tužiteljice upisane u preostalom suvlasničkom dijelu u 2/16 dijela kao suvlasnice,

- da iz iskaza saslušanih stranaka u postupku proizlazi da predmetne nekretnine u kojima je obitavala obitelj pokojnog S. B. i I. B. su dvije kuće koje međusobno dijeli zajednički zid. U kući kbr. 44 obitavala je obitelj pokojnog I. B., dok je u kući kbr. 46 obitavala obitelj pokojnog S. B.

8. Nije sporno između stranaka da je nakon smrti pokojnog I. B. u kući br. 44 živjela njegova supruga, a majka i baka tužiteljica pokojna M. B. sve do svoje smrti koja je uslijedila 2012., nakon čega u navedenoj kući više nitko ne živi. Također, nije sporno da na predmetnoj kući br. 44 postoje dva ulaza kroz koje je moguće ući izvana u unutrašnjost nekretnine, a koja se sastoji od prostora u prizemlju i katnoga prostora do kojeg se dolazi unutrašnjim stepenicama. Komunikacija u unutrašnjosti predmetne kuće omogućuje nesmetan prolaz kroz cijelu kuću kako koristivši se jednim, odnosno drugim ulaznim vratima u kući.

9. Sud se u obrazloženju presude poziva na iskaz prvotužiteljice, da je upravo od pokojnog I. B. stekla saznanje o podjeli kuće između braće B., prema kojoj je kuća br. 44 pripala pokojnom I., a kuća broj 46 u nastavku pokojnom S. Osim kuće broj 44 navela je u iskazu da je njezina majka koristila prijepor ispred kuće radi sadnje cvijeća kojeg je jako voljela, kao i prostor iza kuće, te da su se braća B. i oko okućnice dogovorile i tako podijelile svoju imovinu.

10. Nadalje se u obrazloženju navodi, da je tužiteljica, izričito upitana navela da se za vrijeme svoga života S. B. isključivo bunio vezano za korištenje svoje šterne zbog čega ju je njezina obitelj prestala koristiti. Bilo je određenih poteškoća oko dimnjaka i izlaza dima iz istoga. Međutim, pokojni Stjepan nikada nije osporavao korištenje okućnice i same kuće br. 44 od strane njezine obitelji. Nakon njegove smrti koja je uslijedila za života njezine majke, prvotužiteljica je istakla da se njegovi nasljednici nisu bunili vezano za posjed prijepora, kao niti njezinom dolasku i uređenju prijepora u vidu čišćenja i sl. Iako su nakon smrti njezine majke povremeno znali kamionima prelaziti preko okućnice u dijelu koju je njezina majka koristila za sadnju krumpira, nikada se nisu obratili sa zahtjevom da bi se radilo o njihovom prostoru, kojeg protivna strana koristi bez osnove.

11. Osnovano se u žalbi navodi, da je tužiteljica u svom iskazu navela da su nasljednici S. njoj nakon mamine smrti osporavali korištenje prijepora, te da su to osporavali već i njezinoj majci, da su znali kamionom proći i „potaracati ono što je mama posadila na lehama“, te je na ponovljeno pitanje suca iskazala da su tuženici stalno nešto činili da ometaju njezinu majku i nju, a kako to proizlazi iz zapisnika na l. 119. spisa.

Nadalje, osnovano se prigovara i da je svjedokinja A. G. u svom iskazu navela da je uvijek bilo nekakvih problema vezano za korištenje kuće, ali da je bio problem oko dimnjaka, a da ne zna više od toga.

12. Radi toga je u dijelu, u kojem sud zaključuje da je posjed tužiteljica i njihovih prednika bio nesmetan, a što se obrazlaže na način da tuženici niti njihovi prednici, nisu od 1977. godine pokretali nikakve sudske postupke radi zaštite svog stvarnog prava, za sada opterećen bitnom povredom ZPP iz čl. 354. st. 2. t. 11.

13. Glede postojanja dva ulaza u predmetnoj kući, gdje je obitelj živjela, prvotužiteljica je navela da je I. B. radi komfora obitelji sagradio ljetnu kuhinjicu i kupaonu te da je taj cjelokupni prostor imao komunikaciju kroz oba dva ulaza.

14. Iz iskaza drugotužiteljice proizlazi da je njezina nona M. koristila prijepor kako za življenje tako i okućnicu za sadnju cvijeća i različite poljoprivredne kulture i to je zorno prikazala na fotografijama koje prileže nalazu i mišljenju vještaka. Nakon smrti none 2012. istakla je da u kući broj 44 nitko ne živi, iako su tužiteljice u posjedu ključa predmetne nekretnine, a okućnica se održava na način da se ista počisti. U odnosu na obitelj S. B. istakla je da koliko je njoj poznato nikada nije bilo nikakvih poteškoća vezano za korištenje prijepora do trenutka kada je nona M. preminula te su tužiteljice iskazale namjeru prodaje kuće broj 44 i dijela okućnice kojeg je njihova obitelj do tada koristila. Saznavši za prodaju tuženici su se tome protivili i započeli isticati sadržaj kao u ovosudnom postupku, zbog čega je došlo do spora.

15. Izričita je bila u kazivanju da po njezinim saznanjima korištenje dijela okućnice od strane njezine obitelji do smrti pokojne none M. nikada nije problematizirano, kao niti življenje u samoj kući, osim korištenja šterne, čemu se protivio S. B. Od smrti none M. 2012. istakla je da se samo povremeno dolazi na prijepor kako bi ga se očistio, dok u kući nitko ne živi.

16. Tijekom postupka sud je proveo dokaz geodetskim vještačenjem na okolnost identifikacije prijepora. Vještak je u nalazu i mišljenju popraćenog fotografijama s lica mjesta identificirao pokazani sadržaj po strankama i to prema kvadraturi koju su stranke pokazale, a što je i navedeno u Mišljenju vještaka. Pokazane površine po tužiteljicama kako to ističe vještak u svom mišljenju zahvaćaju nekretnine u površini od cca 2370 m2, od čega se 131 m2 odnosi na k.č.br. 1318, 207 m2 na k.č.br. 1319, 162 m2 na k.č.br. 1320, 112 m2 na k.č.br. 1321, 406 m2 na k.č.br. 1322, 202 m2 na k.č.br. 1328 i 1150 m2 na k.č.br. 1371. Vještak je u svom nalazu i mišljenju za svaku od kvadratura navedenih čestica istakao oznake koje okružuju navedeni segment prijepora slovnim oznakama. U svom zaključku vještak navodi da pokazane nekretnine po tužiteljicama prilikom očevida na licu mjesta prema identifikaciji u odnosu na važeći gruntovni plan odgovaraju k.č.br. 1318, 1319, 1320, 1321, 1322, 1328 i 1371 u k.o. S. J.

17. Valja istaći da su tužitelji svojim konačno postavljenim zahtjevom obuhvatili određeni segment navedenih z.k. čestica ili same čestice, kako ih je identificirao vještak, osim čestice oznake k.č.br. 1318.

18. Uvidom u prijepis zapisnika (list spisa 35), utvrđena je aktivnost mirovnog vijeća Mjesne zajednice J. od 20. prosinca 1976., a koja je poduzeta na licu mjesta u Š. u svezi razdiobe nekretnina između I. B. i S. B. U zapisniku se navodi postignuta nagodba u kojoj se navodi "sporazum između braće da put iza kuće I. u zajedničkom posjedu se jednim dijelom izdvoji i dade u zamjenu vlasniku parcele koja bi odgovarala za korištenje puta ispred i oko kuće, a koji postupak oko zamjene uzima na sebe I.". Također je konstatirano da su se braća sporazumjela i složila "o podjeli posjeda. Popis parcela je slijedeći:.".

U nastavku prijepisa zapisnika taksativno se navode zemljišno knjižne čestice koje po sporazumu u toj podjeli posjeda pripadaju I., odnosno S. Potom se evidentira naknadni sadržaj po proteku četiri dana i to zbog pristupa S. B. u mjesnu zajednicu i osporavanja pravovaljanosti postignute nagodbe, s obzirom da se isti prevario prilikom diobe. Mirovno vijeće konstatira da brat I. B. ne prihvaća korekciju diobe, koja je izvršena po mirovnom vijeću te predmet i dalje ostaje neriješen pa se stranke upućuju na sud.

19. Iz zapisnika o održanom ročištu na licu mjesta u predmetu pod poslovnim brojem R1-53/76 vođen pred Općinskim sudom u Crikvenici povodom razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina (list 5 spisa), utvrđeno je da su ročištu na licu mjesta pristupili oba predlagatelja Ban kao i raspravni sudac. Prisutan je građevinski vještak, kao i mjernički vještak te gospodarstveni vještaci. Sudac u zapisniku konstatira kao nesporno između stranaka da su u z.k.ul. 49 k.o. S. J. kao suvlasnici upisani predlagatelj I. B. u 1⁄4 dijela, a protustranka S. B. u 3⁄4 dijela. Sudac konstatira da se odmah na licu mjesta stranke "saglašavaju u pogledu diobe kuće" koja ima jedan zajednički dio i to na način kao što u naravi isti i uživaju kuće, a na isti način rješava se i pitanje zemljišta iza kuće te suvlasničkoga puta i zemljišta preko kojeg prelazi taj put, dok se u pogledu ostalih čestica stranke nagađaju respektirajući suvlasničke omjere koji pripadaju svakoj od njih."

Potom nakon definitivnog dogovora stranaka sudac ispisuje nagodbu u kojoj se navodi da stranke sporazumno dogovaraju podjelu nekretnina upisanih u z.k.ul. 49 k.o. S. J. i to na način da I. B. pripada u vlasništvo dio k.č.br. 1320 i 1319 sa kućom koju sada uživa, sa točno određenom međašnom linijom koja graniči sa nekretninom koja pripada B. S., u naravi radi se o pravcu koji se proteže od puta iza kuća stranaka, do zadnjeg lijevog ugla šterne iza kuće B. I. te rubom šterne do zadnjeg zida kuće stranaka te zatim sredinom zajedničkog zida te rubom šterne B. S. koja je djelomično također izbačena u zemljište predlagatelja, a sve na pravcu određenom slovima. Ističe se zajednički put koji se kasnije proširuje te potom taksativno navode zemljišno knjižne oznake kao k.č.br. 1321, 1322, 1328, 604, 318, 371, 1978 i 1079.

20. Stavkom 4. citirane nagodbe navodi se da svaka stranka stupa odmah u posjed dijelova koji su joj pripali točkom 1. nagodbe jer su dijelovi u naravi odvojeni, odnosno poznati bez obzira na potrebu naknadnog cijepanja pojedinih čestica. U članku 7. ističe se da je nagodba strankama pročitana i protumačena te ju u znak suglasnosti stranke odmah potpisuju i proglašavaju pravovaljanom, a izvršnom nakon sačinjavanja konačnog rješenja.

21. Iz sadržaja nagodbe je razvidno da prethodno sačinjavanju konačnog rješenja valja postupiti skladno članku 5. nagodbe u smislu izrade nacrta od strane mjerničkog vještaka koji će biti osnov za donošenje takvog rješenja.

Iz daljnjeg sadržaja predmetnog spisa koji prileži u preslici predmetnom spisu proizlazi da do izrade nalaza i mišljenja mjerničkog vještaka nije došlo te je sudac na ročištu 6. srpnja 1992. donio odluku o obustavi izvanparničnog postupka s obzirom da niti jedna strana kako predlagatelj, odnosno protustranka nije pristupio ročištu.

22. Tuženici ispravno navode da predmetni izvanparnični postupak pokrenut od strane pokojnog I. B. kao predlagatelja nije okončan već je isti obustavljen, slijedom čega dioba nije u smislu izvršenja provedena u zemljišnim knjigama. Sud prihvaća stav tuženika da predmetna nagodba iz predmeta R1-53/76 nema svojstvo ovršnosti, slijedom čega ista ne predstavlja osnovu za uknjižbu stvarnog prava u zemljišnim knjigama.

23. Ovo zato jer se navedena nagodba, budući da ista nije postala izvršna, ne može smatrati nagodbom u smislu sudske odluke, kako to tumači prvostupanjski sud, već ista, po mišljenju ovog suda, predstavlja građanskopravni ugovor među strankama koje je sklapaju. Sudska nagodba je mješoviti procesno-pravni i građansko-pravni ugovor, koja ima značaj pravomoćne sudske odluke, pa se njeno izvršenje može zahtijevati sudskim putem.

24. U konkretnom slučaju, taj element izvršnosti je izostao, radi čega nije moguća uknjižba, ali navedeni pravni akt i dalje predstavlja građansko-pravni ugovor između stranaka.

25. Pri tom prvostupanjski sud pravilno u obrazloženju navodi, da se radi o sudskoj nagodbi koja je sačinjena u sudskom postupku pokrenutom radi razvrgnuća suvlasničke zajednice, sastavljenoj odstrane raspravnog suca koji je vodio predmet te je potpisana ne samo od strane suca, već i od obiju stranaka u postupku, odnosno predlagatelja I. B. i protustranke S. B., što nije niti sporno.

26. Ista međutim nije ona odluka koja bi bila donesena u postupku između stranaka u smislu odredaba čl. 321. ZPP, jer je postupak obustavljen, pa se može smatrati samo ugovorom između stranaka koje su je sklopile.

U članku 7. citirane nagodbe ističe se da je strankama sadržaj pročitan i protumačen te ga stranke u znak prihvata "suglasnosti" i potpisuju.

Iz navedenog i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, proizlazi da su se stranke nagodbe sporazumjele u pogledu diobe nekretnina upisanih u z.k.ul. 49 k.o. S. J. Iz navedenoga sadržaja proizlazi prava volja stranaka, a koji sadržaj je sud ovlašten ocijeniti, a stranke nagodbe u istoj, kako je već citirano, navode da je znak suglasnosti odmah potpisuju i proglašavaju pravovaljanom.

27. Činjenica da nije sačinjen vještački nalaz i da nije donesena odluka povodom razvrgnuća suvlasničke zajednice, već je postupak obustavljen odlukom suda u navedenom predmetu je irelevantna za ocjenu prave volje stranaka koja proizlazi iz sadržaja potpisane nagodbe.

28. Iz sadržaja nagodbe je razvidno da kuća broj 44 u kojoj je obitavao tada pokojni I. B. ima pripasti istome sa dijelom okućnice koje su upravo tužiteljice i pokazale na licu mjesta prilikom održavanja očevida u predmetnom postupku, a u čijem posjedu je bila njihova majka, odnosno baka, a supruga pokojnog I. B., sve do njezine smrti 2012.

Člankom 6. navedene nagodbe postignut je sporazum, da stranke odmah stupaju u posjed dijelova koji im pripadaju temeljem nagodbe pa tako i posjed sporne kuće.

29. Iz navedenoga slijeda proizlazi osnovanost kazivanja tužiteljica da je I. B. prethodno zaključenju nagodbe 80-tih godina pa i ranije kada se doselio u J. zajedno sa svojom obitelji koristio prijepor kojeg svojim zahtjevom označavaju tužiteljice i to na način da je u kući broj 44 živio i boravio, a dijelove okućnice označene konačno postavljenim zahtjevom koristio za sadnju kultura, odnosno prolaz, a što je nakon njegove smrti činila i njegova supruga pokojna M. B. sve do svoje smrti 2012. godine.

Iako su to u više navrata isticali tijekom postupka, tuženici nisu dokazali da bi bili u posjedu ključeva kuće broj 44 i to kako prethodno nastupu smrti pokojne M. B., kao i u daljnjem vremenskom tijeku, a što bi bilo logično da su bili suvlasnici iste u ½ dijela, kako navode.

30. Radi toga je, pozivajući se na članak 114. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/0, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, dalje: ZV), sud zaključio da su tužiteljice dokazale način stjecanja svog stvarnog prava na realnom dijelu nekretnine, odnosno svog stvarnog prava cijele nekretnine, kako je to navedeno u konačno postavljenom zahtjevu, a to je odluka suda, odnosno sudska nagodba zaključena u predmetu Općinskog suda u Crikvenici pod poslovnim brojem R1-53/76.

31. Odredbom čl. 114. st. 1. ZV propisano je, da se vlasništvo može steći na temelju pravnoga posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona.

32. U konkretnom slučaju, kada sporna nagodba nije postala izvršna, jer je sudski postupak obustavljen, ista se ne može smatrati odlukom suda u smislu navedene odredbe ZV, pri čemu, s obzirom na vrijeme sklapanja iste, na predmetni pravni odnos ne može ni biti primijenjen taj zakon, na temelju čl. 388. st. 2. ZV.

33. Sudska nagodba je mješoviti procesno-pravni i građansko-pravni ugovor, koja ima značaj pravomoćne sudske odluke, pa se njeno izvršenje može zahtijevati sudskim putem. U konkretnom slučaju takva, pravomoćna sudska odluka čije bi se izvršenje moglo tražiti sudskim putem, nesporno ne postoji.

34. Zato navedena nagodba predstavlja samo pravni temelj za stjecanje vlasništva, a ne i ovršnu ispravu (što je odluka suda u smislu čl. 114. st. 1. ZV, na koji se prvostupanjski sud pozvao).

35. S obzirom na to, da se tužiteljice pozivaju na nagodbu kao pravni temelj svog posjeda, te tvrde da je sporna nekretnina u posjedu njihove obitelji dugi niz godina, sud je trebao pravni odnos stranaka razriješiti na temelju pravila o dosjelosti, važećih od vremena sklapanja nagodbe nadalje, pri čemu na predmet spora, s obzirom na navode stranaka o vremenu početka posjeda, treba primijeniti pravna pravila Općeg građanskog zakonika (OGZ) koja su se primjenjivala temeljem odredbe čl. 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenim prije 06. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije, a do stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima 1980. godine.

36. U primjeni pravnih pravila OGZ-a vlasništvo nekretnina temeljem pravnog posla mogla se steći i bez upisa u zemljišne knjige, ako je ugovor bio izvršen. Zbog pogrešnog pravnog pristupa u postupku nisu utvrđene okolnosti odlučne za rješenje predmeta spora.

37. Prvostupanjski sud je naime utvrđivao činjenice u vezi posjeda spornih nekretnina (što ne bi bilo relevantno da se radi o stjecanju po čl. 114. st. 1. ZV) ali je u odnosu na kakvoću posjeda, odluka proturječna i ne može se ispitati budući da su navodi obrazloženja o sadržaju iskaza prvotužiteljice i svjedokinje G., proturječni sadržaju zapisnika o tim iskazima.

38. Sama činjenica, da nisu pokretani sudski postupci, ne mora imati značaj poštenja posjeda prednika tužiteljica i njih samih, kao što niti činjenica, da je oko pojedinih segmenata, pojedinih nekretnina koje su predmet spora, povremeno bilo sukoba, ne mora upućivati na nepoštenje posjeda, kako prigovaraju tuženici. Prigovori oko prolijevanja vode iz cisterne na rubu nekretnine i dolaska dima sa susjedne nekretnine, odnosno povremeni prolazak kamionom po vrtu prednika tužiteljice, ne moraju imati značaj osporavanja prava na posjed (već nepažnje i upozoravanja na nepažnju u načinu izvršavanja posjeda). Zato je navedeno potrebno ocijeniti u smislu mjerodavnih propisa o vlasništvu u vrijeme poduzimanja tih radnji.

39. U ponovljenom postupku sud će ocijeniti tužbeni zahtjev primjenom relevantnih propisa, tj. čl. 1460. Općeg građanskog zakonika (koji se primjenjuje kao pravna pravila), odnosno čl. 28. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN br. 53/91, dalje: ZOVO).

Prema pravnom pravilu iz paragrafa 1460. OGZ (i sudskoj praksi) za stjecanje prava vlasništva na temelju dosjelosti zahtijevao se zakonit, pošten i istinit posjed, s time da onaj tko dosjelost svog posjeda temelji na vremenu od 20 godina ("izvanredna" dosjelost) nije dužan dokazivati zakoniti način stjecanja. Stjecanje vlasništva dosjelošću bilo je propisano i u odredbama članka 28. ZOVO te je i sada propisano u članku 159. ZV.

40. Prema tome, odlučna pretpostavka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću je pošten (savjestan) posjed. Poštenje posjeda se pretpostavlja.

Nakon što utvrdi navedene, pravno relevantne činjenice, sud će ocijeniti i osnovanost tužbenog zahtjeva tužiteljica, a o istom će dati i valjane razloge.

41. Budući da je ukinuta odluka o glavnoj stvari, ukinuta je i odluka o troškovima postupka.

42. Na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP, te u odnosu na troškove žalbenog postupka, na temelju čl. 166. st. 2. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

Zagrebu, 3. studenoga 2022.

Predsjednik vijeća:

Milena Frankić, v.r.