Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 81 Gž-3305/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Gordane Bošković Majerović kao predsjednice vijeća, Vlaste Mrzljak kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Milene Frankić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. M. iz G. P., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik R. H., odvjetnik iz Z.1 , protiv I. tuženika M. K. iz S., C., prije C., OIB: …, i II. tuženika D. B., I., SAD, OIB: …, koje zastupa privremeni zastupnik, odvjetnik M. K.2 iz Z. , radi ništetnosti ugovora, odlučujući o žalbi I. i II. tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj P-421/2018-150 od 1. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 3. studenog 2022.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba I. i II. tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj P-421/2018-150 od 1. srpnja 2022.

II Odbija se zahtjev I. i II. tuženika za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

III Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja je suđeno:

„I Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o zajmu broj …, od 7. studenog 2008. godine, sklopljen između A. M. iz G. P., OIB …, kao korisnice zajma, ujedno založne dužnice i prvotuženika M. K.1 iz Republike S., C., ranije iz C., OIB …, kao zajmodavca na iznos od 9.788,15 eura, u kunskoj protuvrijednosti u iznosu od 70.000,00 kn, ovjerovljen po javnoj bilježnici L. D. iz Z.2 , pod brojem OV-3533/08, dana 7. studenog 2008. godine, te isti ne proizvodi pravne učinke.

II Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o zajmu broj … od 21. siječnja 2009. godine, sklopljen između tužitelja J. M. iz G. P., OIB … kao zajmoprimca i prvotuženika M. K.1 iz Republike S., C., ranije iz C., OIB …, kao zajmodavca na iznos zajma od 1.093,32 eura, u kunskoj protuvrijednosti u iznosu od 7.990,00 kn, te isti ne proizvodi pravne učinke.

III Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o zajmu broj … od 28. svibnja 2009. godine, sklopljen između tužitelja J. M. iz G. P., OIB …, kao zajmoprimca i drugo tuženika D. B., iz SAD-a, I., kao zajmodavca na iznos od 513,65 eura, u kunskoj protuvrijednosti u iznosu od 3.775,03 kn, te isti ne proizvodi pravne učinke.

IV Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o zajmu broj … od 8. veljače 2010. godine, sklopljen između A. M. iz G. P., OIB … kao zajmoprimca i drugotuženika D. B., iz SAD-a, I., kao zajmodavca na iznos od 1.122,24 eura, u kunskoj protuvrijednosti u iznosu od 8.350,00 kn, kao i bjanko zadužnica koju je izdala A. M. na iznos od 50.000,00 kn, radi osiguranja tražbina po tom ugovoru, ovjerena po javnom bilježniku L. D., pod brojem OV-1036/10, dana 8. veljače 2010. godine, te isti ne proizvode pravne učinke.

V Nalaže se tuženima da tužitelju solidarno naknade troškove postupka u iznosu od 49.063,50 kn, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 1. srpnja 2022. godine, pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“

2.Protiv citirane presude žale se I. i II. tuženici iz žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava propisanih odredbom čl. 353. st. 1. t. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 -Odluka USRH, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22– dalje: ZPP) s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači sukladno žalbenim navodima ili ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Potražuju trošak žalbenog postupka specificiran kao u žalbi.

3.U odgovoru na žalbu tužitelj je osporio žalbene navode I. i II. tuženika te je predložio odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu. Potražuje naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

4.Žalba I. i II. tuženika je neosnovana.

5.Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje pazi po službenoj dužnosti, kao niti one na koje ukazuju žalitelji te nije pogrešno primijenio materijalno pravo.

6.Presuda je sastavljena sukladno odredbi čl. 338. ZPP, izreka je jasna i razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, navedeni su razlozi o svim odlučnim činjenicama koji nisu nejasni niti proturječni izvedenim dokazima tako da je istu, suprotno žalbenim navodima I. i II. tuženik moguće ispitati, slijedom čega nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP na koju ukazuju žalitelji.

7.Činjenično stanje je također u potpunosti i pravilno utvrđeno, a svi izvedeni dokazi su ocijenjeni savjesno i brižljivo, sukladno odredbi čl. 8. ZPP.

8.Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnosti ugovora o zajmu pobliže naznačenih u izreci pobijane presude te zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.

9.Tužitelji svoj zahtjev temelje na tvrdnji da su svi navedeni ugovori o zajmu ništetni jer su protivni moralu društva, budući su sklopljeni da identičan način kao i svi drugi lihvarski ugovori na način da je iskorištena teška materijalna situacija tužitelja koji su u to vrijeme hitno trebali novac, da im je isplaćen višestruko manji iznos novca od navedenog u ugovorima koji su morali vratiti, slijedom čega da postoji očiti nesrazmjer između onoga što je primljeno i vraćeno, slijedom čega sklopljeni ugovori sadrže sve elemente zelenaških ugovora.

10.Između stranaka nije sporno sklapanje ugovora o zajmu naznačenih u izreci pobijane presude.

11.Sporno je radi li se o ništetnim ugovorima kako to tvrde tužitelji.

12.Tijekom prvostupanjskog postupka su utvrđene slijedeće odlučne činjenice:

- da su tužitelji u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora o zajmu bili u teškoj financijskoj situaciji jer je uvidom u isplatne liste za suprugu tužitelja L. M. utvrđeno kako ona u vrijeme sklapanja spornih ugovora imala plaću oko 2.000,00 kn, time da je plaćala kredite Š.-k. z. u iznosu od 884,67 kn mjesečno te banci S. u iznosu od 670,00 kn mjesečno, da je tužitelj J. M. 31. kolovoza 2008. pao s krova te slomio desnu potkoljenicu i natukao lijevo prsište i glavu, zbog čega se liječio u raznim bolničkim ustanovama i provodio fizikalnu terapiju i nije radio,

- da je uvidom u izvadak HZMO od 2. siječnja 2009, utvrđeno je kako je prednica tužitelja A. M., koja je živjela u domaćinstvu s tužiteljima imala mirovinu 1.675,94 kn, od čega je plaćala kredit 799,07 kn, imala je ovrhu u iznosu od 691,50 kn, tako da joj je isplaćeno samo 185,37 kn,

- da je rješenjem o ovrsi bila određena ovrha na imovini njegove supruge L. M. radi duga po tekućem računu P. b. d.d. u iznosu od 9.764,95 kn,

- da je uvidom u ugovor o kreditu sklopljen između R. b. A. d.d. i supruge tužitelja L. M., koji je sklopljen 15. rujna 2005. utvrđeno kako je po tom kreditu L. M. isplaćeno 3.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju, a prema otplatnoj tablici, kredit je trebalo isplatiti u 48 obroka te je posljednji dospijevao 30. rujna 2009.,

- da je uvidom u ugovor o kreditu od 12. siječnja 2007. sklopljen između L. M., kao zajmoprimca i banke S. d.d. kao kreditora, utvrđeno je da je L. M. odobren kredit u iznosu od 3.935,17 eura, što je odgovaralo protuvrijednosti iznosa od 29.000,00 kn, te je kredit odobren na razdoblje od 60 mjeseci,

- da je uvidom u pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu: K-US- 36/15, K US-16/16, KOV-US-35/14, KOV-US-36/14, KOV-US-38/14, KOV-US-52/14 i K-US 22/16, kojima su E. I., I. B., E. A., R. J., Z. M., D. M., M. K.3 , S. B., A. H., Z. O., I. Ć. i K. K., proglašeni krivima da su se u razdoblju od početka 2007. do 17. svibnja 2012., zajedno s drugim osobama protiv kojih se još vodi kazneni postupak u cilju sklapanja većeg broja ugovora pod lihvarskim uvjetima i pribavljanja protupravne imovinske koristi na štetu većeg broja građana Republike Hrvatske, povezali se u zajedničko djelovanje s podijeljenim ulogama prilikom davanja zajmova zainteresiranim osobama uz ugovaranje nerazmjerne koristi iskorištavanjem njihovih teških životnih i materijalnih prilika, te su osnovali brojna trgovačka društva, među kojima su i tuženik Z. n. d.o.o., A. d.o.o., N. p. d.o.o., M. d.o.o., T. N. d.o.o., P. d.o.o., O. A. d.o.o., Z. u. d.o.o., te su nudili strankama sklapanje ugovora o zajmu čiji je povrat bio osiguran nekretninama ili osobnim vozilima te su sačinjavali tekstove ugovora o zajmu i dogovarali sa zajmoprimcima njihovo potpisivanje te predavali strankama novac na ime zajma sklopljenog pod lihvarskim uvjetima i od zajmoprimca zahtijevali sklapanje daljnjih ugovora, koji su glasili na veće iznose bez stvarnog daljnjeg davanja novca u navedenim iznosima, uz osiguravanje povrata dodatnom imovinom, a sve kako bi stvorili što veći iznos duga, na što su zajmoprimci pristajali zbog prijetnje aktiviranja već nesrazmjerno ugovorenih sredstava osiguranja, bez obzira na iznos već do tada izvršenog povrata duga, I. Č. vodila je cjelokupno evidentiranje svih tijekova novca, a K. K. poduzimao sve potrebne radnje radi osnivanja trgovačkih društava, te kao punomoćnik raspolagao sredstvima na računima tih trgovačkih društvima koja su na ugovorima navedena kao zajmodavci, koje poslove je u lipnju 2011. preuzeo D. P., na koji način su pozajmili novac najmanje 660 zajmoprimaca, od kojih su na ime povrata tih zajmova danih pod lihvarskim uvjetima pribavili korist od najmanje 91.350.523,48 kn, te su svi proglašeni krivima radi kaznenih djela protiv javnog reda – zločinačkim udruženjem, opisano i kažnjivo po čl. 328. st. 1. KZ-a, i protiv imovine – lihvarskim ugovorom, iz čl. 242. st. 1. i 2. Kaznenog zakona, te su osuđeni na kazne zatvora koje su im zamijenjene radom za opće dobro, odnosno uvjetnom osudom.

13.Temeljem prethodno utvrđenog činjeničnog stanja koje je i po mišljenju ovog suda u potpunosti i pravilno utvrđeno, sud prvog stupnja je prihvatio kao osnovan zahtjev tužitelja jer je utvrdio kako su ispunjeni uvjeti za ništetnost sklopljenog Ugovora o zajmu od 22. ožujka 2012. na temelju odredbi čl. 322. i čl. 329. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 83/15, 29/18, 126/21-dalje: ZOO), na koje odredbe materijalnog prava se pozivaju tužitelji.

Pobijana presuda je pravilna i zakonita.

14.Dakle, tužitelji u tužbi i tijekom postupka koji je prethodio donošenju pobijane presude tvrde da je do sklapanja Ugovora došlo iskorištavanjem njihovog stanja nužde, lakomislenosti i naivnosti, ugovaranja očitog nesrazmjera, odnosno prekomjernog primanja protuvrijednosti u odnosu na vrijednost novca koji su primili temeljem zajma.

15.Predmet spora valja, dakle, raspraviti primjenom odredaba ZOO, i to:

- odredbe čl. 322. ZOO kojom je propisano u stavku 1. da je ugovor koji je protivan Ustavu RH, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje nešto drugo,

- odredbe čl. 329. ZOO, prema kojoj je stavkom 1. propisano da je ništetan ugovor kojim netko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekog trećega korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on drugom dao ili učinio, ili se obvezao dati ili učiniti, dok je stavkom 2. propisano da se na zelenaški ugovor na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o posljedicama ništetnosti i o djelomičnoj ništetnosti ugovora.

16.Dakle, da bi bili ispunjeni uvjeti iz čl. 329. ZOO, bilo je potrebno od strane tužitelja dokazati (čl. 219. st. 1. ZPP) da su na tako zaključene ugovore tužitelji pristali, zbog, na njihovoj strani, postojećih nepovoljnih okolnosti i nepovoljne situacije u kojoj su zatečeni u vrijeme sklapanja ugovora jer da takve situacije nije bilo, ne bi ni došlo do sklapanja tih ugovora i pristanka na očiti nesrazmjer vrijednosti. Kao takve okolnosti zakonske odredbe navode stanje nužde koja se odnosi na takve prilike u kojima se ukazuje kao izlaz i izbor manjeg zla od onoga koji bi nastupio da ne prihvati takvu ponudu, zbog čega se i pristaje na zaključenje tog ugovora. Za postojanje stanja nužde bitno je da ono nije izazvano od suprotne strane, nego krivnjom same stranke ili nekoga trećega, i to da postoji teško materijalno stanje u vidu nedostatka osnovnih imovinskih dobara potrebnih za život stranke ili život obitelji, koji se javlja kao posljedica životnih okolnosti stranke, nedovoljno iskustvo, lakomislenost ili zavisnost. 17.Prema tome, u smislu navedene odredbe čl. 329. ZOO, da bi neki ugovor bio zelenaški potrebno je da su kumulativno ostvarene sljedeće pretpostavke:

- da je jedna od ugovornih stranaka znala za podređeno ili lošije stanje druge stranke (stanje nužde, teško materijalno stanje, neiskustvo, lakomislenost, zavisnost),

- da je jedna ugovorna stranka takvo stanje druge stranke iskoristila za ugovaranje sebi ili drugom koristi,

- da je tako ugovorena korist u očitoj disproporciji s onim što je ona dala.

18.Iz dokaznog postupka proizlazi, kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja, da su materijalne prilike tužitelja u vrijeme sklapanja spornih ugovora bile teške u tolikoj mjeri da je kod njih postojalo stanje nužde u smislu prethodno citirane zakonske odredbe jer zbog male plaće supruge tužitelja, bolesti tužitelja, male mirovine prednice tužitelja te kreditne opterećenosti, nisu imali doslovno niti za kruh pa su bili prisiljeni na sklapanje ugovora o zajmu s tuženikom.

19.Po stavu ovog suda, pravilno je i utvrđenje suda prvog stupnja da se radi o zelenaškom ugovoru jer iz dokaznog postupka proizlazi kako je tužiteljima isplaćen iznos novca višestruko manji od iznosa navedenih u ugovorima isplaćeno ukupno 31.500,00 kn, (25.000,00 po prvom ugovoru, troškovi procjene po prvom ugovoru 1.500,00 kn, 4.000,00 po drugom ugovoru i 1.000,00 kn po drugom hipotekarnom kreditu, kojim novcem je on platio javnog bilježnika).

Samo u odnosu na prvi ugovor o zajmu je vidljivo kako je tužiteljima isplaćen iznos od samo 25.000,00 kn, a potpisana je priznanica o pozajmici od 70.000,00 kn, što je u očitom nesrazmjeru između iznosa koji je stvarno primljen i iznosa koji je trebalo vratiti na temelju pozajmice.

U odnosu na ostale ugovore o zajmu proizlazi kako su sklopljeni radi podmirenja rata zajma s kojima su tužitelji bili u zakašnjenju te da su od iznosa 20.115,03 kune zajma ustvari na ruke primili samo iznos od 4.000,00 kuna.

20.Suprotno žalbenim navodima tužitelja, potrebno je reći da je sud prvog stupnja savjesno i brižljivo ocijenio sve izvedene dokaze i to svaki dokaz zasebno te povezujući ih u cjelinu te na temelju istih donio pravilnu i zakonitu presudu, koja žalbenim navodima nije dovedena u sumnju.

21.Također pravilno zaključuje sud prvog stupnja, a na temelju izvedenih dokaza, da su tuženici znali osobne prilike tužitelja i njihove pravne prednice, da su bili upoznati s njihovim imovinskim prilikama te da su u takvoj situaciji iskoristili lakomislenost tužitelja koji su bili u uvjerenju da će sklapanjem predmetnih ugovora riješiti svoju lošu financijsku situaciju, dok su tuženici za sebe ugovorili imovinsku korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što su tužitelji od tuženika primili.

22.Da je tomu tako proizlazi iz iskaza parničnih stranaka, a isto tako iz iskaza svjedoka K. K. koji je svjedočio o tome da su ugovori o zajmu sklapani po jednakom obrascu, na način da je dokumentacija zajmoprimcima davana na potpis, nakon čega im je vršena isplata u znatno manjem iznosu od onog navedenog u ugovoru, a da je izjava o tome da nisu u stanju nužde bila unesena u obrazac ugovora unaprijed, fiktivno.

23.Pravilno je stoga sud prvog stupnja poklonio vjeru iskazu tužitelja u pogledu količine novca koju su primili od tuženika na temelju predmetnih ugovora jer navedena činjenica proizlazi utvrđenom iz iskaza samog tužitelja te iskaza svjedoka K. K.

24.Neutemeljeni su žalbeni navodi o navodnom sklapanju ugovora s posrednikom, a ne s tuženicima, budući su tužitelj dostavili u spis kao dokaz kaznenu prijavu podnesenu 2017., vezano uz koju iz očitovanja USKOK-a od 27. srpnja 2018. proizlazi kako su se I okrivljenik M. R. i 18 drugih okrivljenika između ostalih koristili i ovdje tuženicima koji su s oštenicima sklapali lihvarske ugovore.

Osim navedenog, tuženici svoje tvrdnje o postojanju posrednika i posredničkog ugovora putem kojih bi tužitelji i njihova prednica sklapali ugovore o zajmu ničim nisu dokazali.

25.U odnosu na pozivanje žalitelja na odluke drugih sudova priložene uz žalbu valja kazati da se svaka od tih odluka koje su priložene uz žalbu zasniva na konkretnom činjeničnom supstratu različitom od onog na kojem svoj zahtjev temelje ovdje tužitelji, slijedom čega nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude.

26.Konačno, niti žalbeni navodi tuženika kojima preocjenjuje izvedene dokaze i iznosi vlastitu, ali pogrešnu ocjenu dokaza, na koju je u smislu odredbe čl. 8. ZPP ovlašten jedino sud, nisu osnovani, jer su u direktnoj suprotnosti s činjenicama i dokazima koje se nalaze u spisu.

27.U odnosu na žalbene navode da se ne radi o nesrazmjeru između ugovorene koristi i onoga što je ugovorima primljeno, valja kazati kako je nedvojbeno utvrđeno da je već kod sklapanja prvog ugovora o zajmu ugovoren iznos zajma od 70.000,00 kuna, dok je isplaćen iznos od 25.000,00 kuna, a 1.500,00 kuna iskorišteno za troškove procjene nekretnine (dakle, ukupno 26.500,00 kuna) što je višestruko manje od iznosa navedenog u ugovoru o pozajmici.

28.Slijedom svega navedenog pravilnom primjenom materijalnog prava citiranog u pobijanoj presudi je odlučeno kao u pobijanoj presudi.

29.Oduka o troškovima pravilna je i zakonita i po osnovi i po visini odmjerenih troškova (čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. st. 1. ZPP), a trošak za svaku parničnu radnju je odmjeren prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12, 103/14 i 118/14).

30.Slijedom navedenoga je valjalo na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu I. i II. tuženika podnesenu protiv pobijane presude i odlučiti kao u t. I izreke ove presude.

31.I. i II. tuženicima nije priznat trošak žalbenog postupka jer nisu uspjeli sa žalbom (čl. 154. st. 1. ZPP), slijedom čega je na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP odlučeno kao u t. II izreke ove presude.

32.Tužitelju nije odmjeren trošak sastava odgovora na žalbu jer naznačeni trošak nije bio potreban za odlučivanje o žalbi (čl. 155. st. 1. ZPP), slijedom čega je na temelju odredbe čl. 166. st. 1. odlučeno kao u t. III izreke ove presude.

U Zagrebu 3. studenog 2022.

Predsjednica vijeća

Gordana Bošković Majerović, v.r.