REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1185/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća člana vijeća i suca izvjestitelja, Đura Sesse člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać - Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SR, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Zlatko Šimek, odvjetnik u Koprivnici, protiv tuženika Adriatic osiguranja d.d. (ranije Jadranskog osiguranje d.d. Zagreb), Podružnice Rijeka, OIB 94472454976, iz Rijeke Riva 8, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Pelcl, odvjetnikom u Odvjetničkom društvu Grgić & Pupić, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-88/2017-8 od 13. prosinca 2018., kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-78/2016-15 od 28. rujna 2016., u sjednici održanoj 3. studenoga 2022.,

p r e s u d i o  j e:

I. Revizija tužitelja podnesena protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-88/2017-8 od 13. prosinca 2018.odbija se kao neosnovana.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za isplatom 840.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja presude pa do isplate, zahtjev za isplatom 700,00 € u kunskoj protuvrijednosti sa zateznom kamatom tekućom od 12. prosinca 2014. pa do isplate, zahtjev za isplatom 498,13 € u kunskoj protuvrijednosti sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. siječnja 2015. pa do isplate, te zahtjev za naknadom parničnih troškova (toč. I. izreke), a toč. II. izreke je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi parnične troškove od 37.143,12 kn u roku od 15 dana.

2. Drugostupanjskom presudom je potvrđena prvostupanjska presuda, te su odbijeni zahtjevi stranaka za naknadom troškova žalbenog postupka.

3. Tužitelj podnosi reviziju pobijajući drugostupanjsku presudu temeljem čl. 382. st. 1. toč. 1. pozivajući se na revizijske razloge propisane čl. 385. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP).

4. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske preinačiti drugostupanjsku presudu na način da se prihvati žalba i preinači prvostupanjska presuda, podredno da se drugostupanjska presuda ukine, sve uz naknadu troškova postupka.

5. Odgovorom na reviziju tuženik osporava navode tužitelja i predlaže da se revizija odbije kao neosnovana uz naknadu troškova odgovora na reviziju.

6. Revizija nije osnovana.

7. Prema čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

8. Suprotno tvrdnji tužitelja u postupku koji je prethodio reviziji nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

9. Drugostupanjska presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, kao i odgovore na bitne žalbene navode u skladu sa čl. 375. st. 1. ZPP.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom štete koja je nastupila na njegovom vozilu marke Ferrari, tip 430 F1 Spider koje je bilo kod tuženika osigurano policom automobilskog kaska.

11. Tijekom postupka pred sudom prvog stupnja utvrđene su slijedeće činjenice:

- da je predmetno vozilo bilo osigurano kod tuženika od 15. svibnja 2014. do 15. svibnja 2015.,

- da je prema polici osiguranja je osiguranik bio VB Leasing d.o.o. Zagreb dok je tužitelj bio ugovaratelj osiguranja,

- da je na predmetnom vozilu 10. prosinca 2014. nastala totalna šteta,

- da je tužitelj vlasnikom vozila postao nakon nastanka osiguranog slučaja jer je vozilo odjavljeno sa vlasništva VB Leasing d.o.o. 22. siječnja 2015.

- da prema čl. 9. st. 2. Uvjeta za kasko osiguranje motornih vozila nastanak totalne štete ima za posljedicu prestanak osiguranja i sa kojim datumom je osiguranik stekao pravo na isplatu ugovorene svote osiguranja

12. Sud prvog stupnja zaključuje da okolnost promjene vlasnika vozila ne dovodi do prijenosa prava iz ugovora o osiguranju automobilskog kaska jer je do istoga došlo nakon nastanka osiguranog slučaja, odnosno prestanka važenja police osiguranja, odnosno da nisu ispunjeni uvjeti propisani čl. 3. st. 2. Uvjeta za kasko osiguranje motornih vozila (da temeljem pisanog zahtjeva osiguranika podnesenog prije nastanka štetnog događaja, osiguratelj može odobriti prijenos ugovorenih prava i obveza iz ugovora o osiguranju na novog vlasnika do isteka tekućeg osiguranog razdoblja, pod uvjetom da je prenositelja prava i obveza uplatio premiju osiguranja u cjelini). Nadalje, sud prvog stupnja zaključuje da okolnost što je VB Leasing d.o.o. dao suglasnost tužitelju za rješavanje i isplatu štete o čemu je obavijestio tuženika nema pravni značaj u smislu da bi time tužitelj postao osiguranik ili da bi se s time tuženik naknadno suglasio.

13. Sud drugog stupnja prihvaćajući naprijed iznijeta pravna shvaćanja suda prvog stupnja potvrđuje prvostupanjsku presudu.

14. U odnosu na revizijske navode tužitelja kojima osporava pravilnost ovakvog zaključka nižestupanjskih sudova pozivajući se na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, smatrajući da je u konkretnom slučaju između VB Leasing d.o.o. i tužitelja došlo do prijenosa tražbine u smislu čl. 80. i 82. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 - dalje: ZOO), a ne do prijenosa prava iz osiguranja, te da se tuženik takvom ustupu u smislu naprijed citiranih odredbi ne može protiviti isti nisu osnovani.

15. Tvrdnju da je u konkretnom slučaju došlo do prijenosa tražbine tužitelj temelji na dopisu koji je VB Leasing poslao tuženiku 11. veljače 2015. smatrajući da je iz istog razvidno da je VB Leasing ustupio tražbinu s osnove naknade štete tužitelju.

16. Suprotno navodima tužitelja nižestupanjski sudovi su pravilno tumačili odredbu čl. 3. st. 2. Uvjeta za kasko osiguranje motornih vozila (dalje: Uvjeti) tuženika prema kojoj proizlazi zabrana prijenosa prava iz osiguranja bez odobrenja osiguratelja.

17. Člankom 80. st. 2. ZOO je propisano da ugovor o ustupanju nema učinak prema dužniku ako su on i vjerovnik ugovorili da ovaj neće moći prenijeti tražbinu na drugoga ili da je neće moći prenijeti bez dužnikovog pristanka.

18. Stoga, a kako su prilikom sklapanja ugovora o osiguranju ugovorne strane (osiguratelj, osiguranik i ugovaratelj osiguranja) izrijekom ugovorili da su Uvjeti sastavni dio ugovora o osiguranju, a kako je čl. 3. st. 2. Uvjeta propisana zabrana prijenosa prava iz osiguranja bez pristanka osiguratelja, a tuženik, premda je bio obaviješten o prijenosu prava na isto nije pristao, te kako je ostvarivanje prava na naknadu štete po polici automobilskog kaska upravo pravo iz osiguranja, proizlazi da prema tuženiku sporazum tužitelja i VB Leasing nema učinak.

19. Pozivanje tužitelja na čl. 3. st. 4. Uvjeta nije osnovano, već je pravilan zaključak suda drugog stupnja da u konkretnom slučaju ugovor nije mogao ostati na snazi budući je temeljem čl. 9. st. 2. Uvjeta sa danom štetnog događaja u kojem je nastupila totalna šteta (10. prosinca 2014.) osiguranje prestalo, a prijenos je izvršen naknadno (11. veljače 2015.), dakle u vrijeme kada je VB Leasing prenio prava iz police osiguranja na tužitelja ugovor o osiguranju više nije bio na snazi, i već je nastupio štetni događaj.

20. Slijedom navedenog, temeljem čl. 393. ZPP odlučeno je kao pod I. izreke.

21. Kako podnošenje odgovora ne reviziju nije nužni trošak za vođenje spora, temeljem čl. 155. st. 1. ZPP odlučeno je kao pod II. izreke.

Zagreb, 3. studenoga 2022.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud