REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 172/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice SB, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Mladen Smoljanu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Erste & Steiermarkische bank d.d., OIB: 23057039320. Rijeka, Jadranski trg 3A, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Čavić, odvjetnik iz Zagreba, radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi poslovni broj Gž-763/2017-2 od 20. listopada 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-81/2015-50 od 21. veljače 2017., u sjednici održanoj 3. studenog 2022.,

p r e s u d i o  j e :

Odbija se revizija tužiteljice SB kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-81/2015-50 od 21. veljače 2017. odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi (stavak I izreke):

"I Utvrđuje se da ne postoji pravo tuženika Erste & Steiermarkische bank d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3a, da protiv tužiteljice SB iz [adresa], ili njezinih pravnih slijednika na nekretnini opisanoj kao zk.čest.br. [broj zk čestice] Kuća [adresa], zgrada u [adresa] i dvorište, površine 449 m2, upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], temeljem Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju hipotekom broj 114/01 od 9. travnja 2001.g. vrši naplatu novčanog potraživanja za novčana sredstva isplaćena po Ugovoru o dugoročnom kreditu broj 2402006-1031262160/34016060-3310000343 od 20.6.2002.g. zaključenom između tuženika Erste & Steiermarkische bank d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3a i društva Expensum d.o.o. iz Osijeka, Hrvatske Republike 19F, preko iznosa glavnice od 50.000,00 € u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika na dan obveze plaćanja, uvećano za ugovorene kamate, kamate korisnika garancije, ugovorene kamate za zakašnjenje u plaćanju odnosno zakonske zatezne kamate ukoliko budu veće, te naknade i troškove prisilne naplate bilo sudske ili izvansudske ovrhe.

II. Tužena je dužna tužiteljici naknaditi trošak parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom koja kamata teče od dana donošenja presude prvog stupnja pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od dana donošenja presude prvog stupnja do isplate."

1.1.Odbijen je i zahtjev koji glasi (stavak II izreke):

"I Utvrđuje se da tuženiku Erste & Steiermarkische bank d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3a nije dopušteno tražiti ovrhu protiv tužiteljice SB iz [adresa], ili njezinih pravnih sljednika na nekretnini opisanoj kao zk.čest.br. [broj ZK čestice][adresa] i dvorište, površine 449 m2, upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], temeljem Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju hipotekom broj 114/01 od 9. travnja 2001. g. a za novčana sredstva isplaćena po Ugovoru o dugoročnom kreditu broj 2402006- 1031262160/34016060-3310000343 od 20.6.2002. g. zaključenom između tuženika Erste & Steiermarkische bank d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3a i društva Expensum d.o.o. iz Osijeka, Hrvatske Republike 19F, preko iznosa glavnice od 50.000,00 € u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika na dan obveze plaćanja, uvećano za ugovorene kamate, kamate korisnika garancije, ugovorene kamate za zakašnjenje u plaćanju odnosno zakonske zatezne kamate ukoliko budu veće, te naknade i troškove prisilne naplate bilo sudske ili izvansudske ovrhe.

II Tužena je dužna tužiteljici naknaditi trošak parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom koja kamata teče od dana donošenja presude prvog stupnja pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od dana donošenja presude prvog stupnja do isplate."

1.2. Rješenjem o troškovima postupka sadržanim u presudi naloženo je tužiteljici nakaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 171.650,00 kuna (stavak III izreke).

2. Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi poslovni broj Gž-763/2017-2 od 20. listopada 2017. odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice te je potvrđena prvostupanjska presuda.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju, preinačiti nižestupanjske presude i usvojiti tužbeni zahtjev uz nadoknadu troškova parničnog postupka, podredno ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje trošak revizije.

4. Tuženik nije odgovorio na reviziju.

5. Revizija nije osnovana.

6. Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP), ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Neosnovano tužiteljica prigovara postojanju bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP u drugostupanjskoj presudi u odnosu na razloge o odlučnim činjenicama. Ovo stoga što ovaj sud nije našao da bi ti razlozi bili proturječni ispravama ili drugim posredno ili neposredno provedenim dokazima. Štoviše, obrazloženje ovog revizijskog prigovora sastoji se od prigovora načinu na koji je prvostupanjski sud ocijenio pojedine dokaze (nalaz i mišljenje vještaka) na temelju kojih je utvrdio relevantne činjenice (visina potraživanja po ugovorima o kreditu). Iz takvih revizijskih navoda kojima se iznosi vlastita ocjena izvedenih dokaza koja je suprotna ocjeni nižestupanjskih sudova, proizlazi da se revizijom prigovara pravilnosti utvrđenih činjenica. O pravilnosti utvrđenih činjenica (načina na koji je sud ocijenio provedene dokaze) u revizijskom stadiju postupka nije dopušteno raspravljati (čl. 385. ZPP).

8. U ovom postupku tužiteljica je rješenjem Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-1156/2004 od 29. kolovoza 2005. upućena na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom te je presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi poslovni broj Gž-967/12-2 od 21. listopada 2014. kojom je potvrđena presuda poslovni broj P-8034/05-25 od 11. listopada 2011. odbijen zahtjev tužiteljice da se djelomično proglasi nedopuštenom ovrha procjenom i prodajom nekretnine, i to zk.čest.br. [broj ZK čestice] kuća [adresa], zgrada i dvorište, površine 95,3čhv-343 m2, upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja ovrha se vodi kod Općinskog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem Ovr-1156/2004, i to za iznos glavnice od 250.000,00 € i pripadajućih sporednih potraživanja po Ugovoru o dugoročnom kreditu broj 3310000343 od 20. lipnja 2002. kao i da se djelomično proglasi nedopuštenom ovrha procjenom i prodajom nekretnine, i to zk.čest.br. [broj ZK čestice] kuća [adresa], zgrada i dvorište, površine 95,3čhv-343 m2, upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja ovrha se vodi kod Općinskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Ovr-1156/2004 i to za iznos glavnice od 200.000,00 € i pripadajućih sporednih potraživanja po Ugovoru o dugoročnom kreditu broj 3310000343 od 20. lipnja 2002.

8.1. Kako je tužiteljica tijekom postupka postavila i dva eventualno kumulirana zahtjeva, a tuženik se nije protivio preinaci, predmet ovog spora je preostali dio zahtjeva tužiteljice eventualno kumulirani to:

- utvrđenje da ne postoji pravo tuženika, da protiv tužiteljice, ili njezinih pravnih sljednika na nekretnini opisanoj kao zk.čest.br. [broj ZK čestice] Kuća [adresa], zgrada u [adresa] i dvorište, površine 449 m2, upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], temeljem Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju hipotekom broj 114/01 od 9. travnja 2001. vrši naplatu novčanog potraživanja za novčana sredstva isplaćena po Ugovoru o dugoročnom kreditu broj 2402006- 1031262160/34016060-3310000343 od 20.6.2002.g. zaključenom između tuženika Erste & Steiermarkische bank d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3a i društva Expensum d.o.o. iz Osijeka, Hrvatske Republike 19F, preko iznosa glavnice od 50.000,00 € u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika na dan obveze plaćanja, uvećano za ugovorene kamate, kamate korisnika garancije, ugovorene kamate za zakašnjenje u plaćanju odnosno zakonske zatezne kamate ukoliko budu veće, te naknade i troškove prisilne naplate bilo sudske ili izvansudske ovrhe

- utvrđenje da tuženiku nije dopušteno tražiti ovrhu protiv tužiteljice, ili njezinih pravnih sljednika na nekretnini opisanoj kao zk.čest.br. [broj ZK čestice] Kuća [adresa], zgrada u [adresa] i dvorište, površine 449 m2, upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], temeljem Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju hipotekom broj 114/01 od 9. travnja 2001. a za novčana sredstva isplaćena po Ugovoru o dugoročnom kreditu broj 2402006-1031262160/34016060- 3310000343 od 20.6.2002. zaključenom između tuženika Erste & Steiermarkische bank d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3a i društva Expensum d.o.o. iz Osijeka, Hrvatske Republike 19F, preko iznosa glavnice od 50.000,00 € u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika na dan obveze plaćanja, uvećano za ugovorene kamate, kamate korisnika garancije, ugovorene kamate za zakašnjenje u plaćanju odnosno zakonske zatezne kamate ukoliko budu veće, te naknade i troškove prisilne naplate bilo sudske ili izvansudske ovrhe.

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je tužiteljica rješenjem Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr- 1156/2004 od 29. kolovoza 2005. upućena na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom:

- da je tužiteljica tijekom postupka uz postojeći tužbeni zahtjev istakla i alternativne tužbene zahtjeve radi utvrđenja da tuženik protiv nje i njenih pravnih slijednika temeljem Ugovora o dugoročnom kreditu od 20. lipnja 2002. i Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju hipotekom br. 114/01 od 9. travnja 2001. nije ovlašten tražiti ovrhu na nekretninama tužiteljice preko iznosa glavnice od 50.000

EUR uvećano za sporedna potraživanja:

- da je Ugovorom o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranja hipotekom br. 114/01 sklopljenim 9. travnja 2001. između tuženika kao vjerovnika i predlagatelja osiguranja i trgovačkog društva Expensum d.o.o., Osijek kao dužnika, te PB, ŽB i tužiteljice, kao protivnika osiguranja, ugovoreno da će ovdje tuženik u skladu sa svojom poslovnom politikom i načelom sigurnosti novčanih plasmana, društvu Expensum d.o.o Osijek kao korisniku kredita, odobravati kredite, izdavati garancije, otvarati akreditive s odloženim polaganjem pokrića i odobravati druge plasmane do ukupnog iznosa od 800.000,00 DEM u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja;

- da je na nekretninama tužiteljice upisanim u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to k. č. br. [katastarska čestica], radi osiguranja tražbine tuženika prema dužniku društvu Expensum d.o.o. Osijek rješenjem Zemljišnoknjižnog odjela broj Z-7426/01 od 11. travnja 2001., na temelju Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju hipotekom broj 114/01 od 9. travnja 2001. javnobilježnički solemniziranog pod brojem OU-407/01 uknjiženo pravo zaloga radi osiguranja novčane tražbine u iznosu kunske protuvrijednosti od 800.000,00 DEM uvećano za ugovorene kamate, zakonske zatezne kamate, te provizije, naknade i troškove, s rokom otplate 31.prosinca 2008., te ostalim uvjetima iz Ugovora, za korist Erste & Steiermarkische bank d.d.;

- da je između tuženika kao vjerovnika i tvrtke Expensum d.o.o. Osijek kao dužnika, te MB iz [adresa] kao protivnika osiguranja, zaključen Ugovor o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranja broj 320/01 od 14. kolovoza 2001. kojim se banka obvezala dužniku u skladu sa svojom poslovnom politikom i načelom sigurnosti novčanih plasmana banke, te potrebama dužnika, odobravati kredite, izdavati garancije, otvarati akreditive s odloženim polaganjem pokrića i odobravati druge plasmane iz registrirane djelatnosti banke do ukupnog iznosa od 270.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke na dan plaćanja, te da se protivnik osiguranja suglasio da banka može neposredno na temelju tog ugovora provesti prisilnu ovrhu prodajom nekretnine nakon što javni bilježnik na taj ugovor stavi potvrdu ovršnosti;

- da je između tuženika kao banke i tvrtke Expensum d.o.o. Osijek kao korisnika kredita 12. travnja 2001. zaključen Ugovor o dugoročnom kreditu broj 31200-620-000-0000016/51016013-3310000044 kojim je korisniku kredita odobren kredit u iznosu od 700.000,00 DEM protuvrijednost u kunama obračunato po srednjem tečaju banke na dan puštanja kredita u tečaj, sa sredstvima osiguranja među kojima su i ona iz Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju hipotekom broj 114/01 od 9.travnja 2001., koji je sastavni dio navedenog ugovora;

- da je između tuženika kao banke i tvrtke Expensum d.o.o. Osijek kao korisnika kredita 20. lipnja 2002. zaključen i Ugovor o dugoročnom kreditu broj 2402006-1031262160/34016060-3310000343 od 20. lipnja 2002. kojim je korisniku kredita odobren kredit u iznosu od 250.000,00 EUR-a u kojem su sredstva osiguranja i ona iz Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju hipotekom broj 114/01 od 9. travnja 2001. i broj 320/01. od 14. kolovoza 2001., koji ugovori su sastavni ovog ugovora;

- da je tuženik tvrtki Expensum d.o.o. Osijeka otkazao navedene ugovore o kreditu 6. veljače 2004. , te je tuženik pokrenuo ovršni postupak na nekretninama tužiteljice, radi naplate cjelokupnog dugovanja tvrtke Expensum d.o.o. iz Osijeka u ukupnom iznosu od 4.541.165,08 kn, i to po Ugovoru o dugoročnom kreditu broj 3310000343 od 20. lipnja 2002. godine za ukupno 1.757.868,63 kn, te po Ugovoru o dugoročnom kreditu broj 3310000044 od 12. travnja 2001. godine za ukupno 2.783.296,45 kuna;

- da je tuženik kao ovrhovoditelj radi naplate novčane tražbine dužnika Expensum d.o.o. iz Osijeka od 1.757.868,63 kn, temeljem Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju broj 320/01 od 14. kolovoza 2001. i Ugovora o dugoročnom kreditu 34016060-3310000343 od 20. lipnja 2002. pokrenuo ovrhu protiv založnog dužnika MB na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica], te su prodajom iste za iznos od 1.085.000,00 kuna namireni troškovi ovršnog postupka ovrhovoditelja u iznosu od 180.954,32 kn, te djelomično tražbina ovrhovoditelja u iznosu od 904.045,68 kuna;

- da iz nalaza i mišljenja vještaka financijske struke od 25. ožujka 2016. proizlazi da se tuženik po kreditima na osnovu kojih su plasirana sredstva korisniku kredita društvu Expensum d.o.o naplatio sveukupno u iznosu od 300.585,85 EUR, odnosno 2.183.908,44 kuna, i to po Ugovoru o dugoročnom kreditu broj 3310000343 ukupno 210.722,25 EUR-a, ili 1.520.184,51 kuna i Ugovoru o dugoročnom kreditu broj 3310000044 ukupno 89.863,60 EUR-a, ili 663.723,93 kuna.

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud odbija zahtjev tužiteljice uz zaključak da tuženik nije u cijelosti naplatio (a što proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka) svoje potraživanje po ugovorima o kreditima pa je i ovrha određena rješenjem o ovrsi dopuštena. Također izražava shvaćanje da "(…) nije moguće zabraniti nikome, pa tako ni tuženiku, da protiv tužiteljice ili nekog trećeg, zahtijeva prisilnu naplatu, odnosno ubuduće pokrene ovršni postupak, obzirom da je na tijelu koje odlučuje o prijedlogu za ovrhu, da odluči da li će odrediti predloženu ovrhu ili ne, a na ovršeniku je da upotrijebi zakonom predviđena pravna sredstva (prigovor, odnosno žalbu) kako bi se zaštitio od ovrhe. Analogno naprijed navedenom, valja reći da nije moguće nikome zabraniti pokretanje bilo kojeg, pa tako niti parničnog, a niti ovršnog postupka (…)".

10.1. Drugostupanjski sud, odbija žalbu tužiteljice i potvrđuje prvostupanjsku presudu, a odluku temelji na zaključku da kako je potraživanje tuženika s osnova ukupnih novčanih plasmana društvu Expensum d.o.o., Osijek osigurano hipotekom na nekretninama tužiteljice do iznosa glavnice od 800.000,00 DEM, odnosno iznosa od 409.033,50 EUR-a, a iz nalaza vještaka nedvojbeno proizlazi da tuženik nije naplatio svoja potraživanja iz pojedinačno zaključenih ugovora o kreditu do iznosa glavnice iz Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranja hipotekom br. 114/01 sklopljenim 09. travnja 2001. a koji iznos je osiguran hipotekom na nekretninama tužiteljice.

11. Tijekom postupka, a i reviziji tužiteljica u bitnom ističe da ona kao založni dužnik odgovara za tražbinu tuženika do iznosa osiguranog upisom hipoteke na njezinim nekretninama, da je tuženik na temelju pojedinačnih ugovora o kreditu zaključenih sa tvrtkom Expensum d.o.o. Osijek kao korisnikom kredita plasirao sredstva u iznosima koji nisu osigurani hipotekom, pa stoga nema pravo tražiti naplatu na nekretninama tužiteljice onih novčanih sredstava koji prelaze iznos osiguran hipotekom. Smatra da ima pravni interes da se u sudskom postupku utvrdi kako na temelju određenih ovršnih isprava, tuženi na založenoj nekretnini tužiteljice nije ubuduće ovlašten tražiti ovrhu, za iznose koji prelaze visinu potraživanja koje je osigurano zalogom.

12. Neosnovano u reviziji navodi tužiteljica da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev temeljeći svoju odluku na nalazu i mišljenju vještak iz kojeg proizlazi postojanje dugovanje tužiteljice prema tuženiku. Tužiteljica smatra da nije od utjecaja koliko je tuženik naplatio nego za koji iznos glavnice potraživanja je tuženik ovlašten naplatiti se iz zalogom opterećene nekretnine.

13. Iako se (teoretski) može raspravljati o tome traži li se podnošenjem tužbe proglašenje nedopuštenim konkretne ovrhe određene rješenjem o ovrsi protiv koje je bila izjavljena žalba (redovna ili izvanredna) ili da se trajno proglasi nedopuštenom uopće ovrha na temelju određene ovršne isprave valja reći da je upućivanje u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom posljedica nemogućnosti da se u postupku u povodu žabe protiv rješenje o ovrsi dokaže, po načelu strogog formaliteta, da postoji neki od razloga zbog kojeg bi žalbu trebalo prihvatiti, ukinuti provedene radnje i obustaviti ovrhu. Takve tužbe imaju za neposredni cilj utvrđenje da nije dopuštena ovrha određena rješenjem protiv kojeg je žalba izjavljena a ne da nije dopuštena općenito ovrha na temelju određene ovršne isprave.

13.1. Iz odredbi Ovršnog zakona o upućivanju ovršenika u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom (čl. 48 Ovršnog zakona) zaključuje se da te odredbe daju osnovu za tužbu kojom bi se tražila zaštita samo za određenu (konkretnu) ovrhu, ali ne i utvrđenje generalne nedopuštenosti ovrhe temeljem određene ovršne isprave.

13.2. U ovom postupku dopuštena je preinaka tužbe na način da je tužiteljica postavila i dva eventualno kumulirana zahtjeva (izvan razloga zbog kojih je upućena u parnicu) kojima traži da sud utvrdi da ne postoji pravo odnosno da tuženiku nije dopušteno tražiti ovrhu protiv tužiteljice, ili njezinih pravnih sljednika, temeljem Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju hipotekom broj 114/01 od 9. travnja 2001. a za novčana sredstva isplaćena po Ugovoru o dugoročnom kreditu broj 2402006-1031262160/34016060-3310000343 od 20.6.2002. zaključenom između tuženika Erste & Steiermarkische bank d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3a i društva Expensum d.o.o. iz Osijeka, Hrvatske Republike 19F, preko iznosa glavnice od 50.000,00 €, dakle alternativnim zahtjevima tužiteljica traži utvrđenje generalne nedopuštenosti ovrhe preko iznosa od 50.000,00 EUR.

14. Kako, za sada, prema odredbama Ovršnog zakona, u okviru prijedloga za utvrđivanjem nedopuštenosti ovrhe ne bi bilo moguće tražiti utvrđenje generalne nedopuštenosti ovrhe temeljem određene ovršne isprave to su pravilno nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev. 14.1. Podredno, korisno je reći da iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da s osnova ukupnih novčanih plasmana društvu Expensum d.o.o., Osijek osigurano hipotekom na nekretninama tužiteljica do iznosa glavnice od 800.000,00 DEM, odnosno iznosa od 409.033,50 EUR-a još postoji potraživanje po oba predmetna kredita jer se ovrhovoditelj naplatio sveukupno u iznosu od 300.585,85 EUR, odnosno 2.183.908,44 kuna, i to po Ugovoru o dugoročnom kreditu broj 3310000343 ukupno 210.722,25 EUR-a, ili 1.520.184,51 kuna i Ugovoru o dugoročnom kreditu broj 3310000044 ukupno 89.863,60 EUR-a, ili 663.723,93 kuna.

15. S obzirom na navedeno, ostali navodi revizije tužiteljice (kojima se prigovara načinu na koji su sudovi ocijenili provedene dokaze i utvrdili odlučne činjenice) su prigovori pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja. Takvi prigovori su bez utjecaja na pravilnost drugostupanjske odluke jer ih u revizijskom stupnju postupka Vrhovni sud Republike Hrvatske ne može ispitivati (čl. 385. ZPP).

16. Iz tih razloga revizija tužiteljice nije osnovana, slijedom čega ju je valjalo dobiti i odlučiti kao u izreci na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a.

Zagreb, 3. studenog 2022.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud