REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 3982/2022-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Đura Sesse člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać - Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. J., OIB … iz V., kojeg zastupa punomoćnik A. P., odvjetnik u Z. protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB … koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-235/2020-4 od 8. lipnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-394/2017-30 od 21. studenoga 2019., na sjednici održanoj 3. studenoga 2022.,
r i j e š i o j e:
Dopušta se tužitelju revizija protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-235/2020-4 od 8. lipnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-394/2017-30 od 21. studenoga 2019. zbog pravnog pitanja koje glasi:
„Je li pravilna odluka suda kojom se tužitelju u parnici niti djelomično ne dosuđuje predujmljeni trošak financijskog vještačenja iako je tužitelj djelomično uspio u parnici s konačno postavljenim tužbenim zahtjevom visina kojeg je utvrđena upravo provedenim financijskim vještačenjem“?
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-235/2020-4 od 8. lipnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-394/2017-30 od 21. studenoga 2019.
2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
3. Postupajući prema odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/18, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio slijedeće.
3.1. Prvo i drugo pitanje postavljeno u prijedlogu zapravo se svode na problematiku dokazivanja činjenica u postupku (tko dokazuje koju činjenicu u sporu radi isplate prava iz radnog odnosa, odnosno kojem dokaznom sredstvu treba dati prednost u pogledu njihove dokazne snage. Takva se pitanja prije svega svode na činjenična utvrđenja i ovise u okolnostima svakog pojedinog slučaja te nisu, kao takva, važna za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu (tako i Revd-4171/2020-2 od 15. rujna 2021, Revd-3753/2020-2 od 24. ožujka 2021., Revd-2506/2020-2 od 2. veljače 2021., Revd-1878/2022-2 od 24. svibnja 2022., Revd-2155/2021-2 od 31. kolovoza 2022. i dr.). Razlozi važnosti na koje se tužitelj poziva iznoseći činjenične i pravne zaključke sudova u nisu drugostupanjskih odluka nisu od utjecaja jer su ista utemeljena na svakom konkretnom slučaju što opet upućuje o činjeničnopravnoj naravi postavljenih pitanja. Zbog toga nisu ispunjeni uvjeti za intervenciju ovoga suda i dopuštenje revizije u odnosu na ta pitanja.
3.2. Treće postavljeno pitanje je po ocjeni ovoga suda osobito važno za razvoj prava kroz sudsku praksu (tako i Revd-4109/2021-2 od 1. prosinca 2021.).
4.Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i 6. ZPP riješiti kao u izreci.
Zagreb, 3. studenoga 2022.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud, v.r.
