Poslovni broj: 32 UsI-289/2022-7

Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu Janji Topol, uz sudjelovanje zapisničarke Spomenke Đurđević, u upravnom sporu tužitelja I. J., OIB…, iz G. S., kojeg zastupa V. R., odvjetnik iz Z., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Drugostupanjskog disciplinskog suda, Z., radi povrede službene dužnosti, 3. studenog 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Poništava se točka 3. izreke rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Drugostupanjskog disciplinskog suda, klasa: UP/II-114-04/21-02/135, ur. broj: 511-01-158-22-9 od 3. siječnja 2022.

II Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za pravne poslove i ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Drugostupanjskog disciplinskog suda, broj: 511-01-158-UP/II-228/3-16 od 4. listopada 2016.

III Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za pravne poslove i ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela prvostupanjskog disciplinskog sudovanja Z., broj 511-01-158-ZG-UP/I-2949/4-16 od 1. lipnja 2016.

IV Tužitelj I. J., OIB…, iz G. S., oslobađa se od odgovornosti da bi dana 1./2. srpnja 2015. u vremenu od 19,00 do 07,00 sati dok je bio policijski službenik PP Z., PU Zagrebačke, i vršio osiguranje skladišta u D. B., sukladno Posebnom rasporedu rada PP Z. PUZ-a, iz objekta pored skladišta izvršio krađu srebrene kutije s alatom (sedam komada raznih viličasto-nasadnih ključeva) i sedam odvijača, vlasništvo vlasnika navedenog skladišta i objekta J. L. iz D. B., što je utvrđeno od strane policijskih službenika Službe općeg kriminaliteta PU zagrebačke, pa da je time počinio težu povredu službene dužnosti iz izmijenjenog zahtjeva za pokretanje disciplinskog postupka opisanu u čl. 96. stavku 1. točki 7. Zakona o policiji kao „nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada šteti ugledu policije“. V Nalaže se tuženiku isplatiti naknadu troškova upravnog spora tužitelju u iznosu od 6.250,00 kn/829,52 Eura u roku od 15 dana od dana primitka pravomoćne presude.

Obrazloženje

1. Neosporavanim točkama 1. i 2. izreke rješenja tuženika klasa: UP/II-114- 04/21-02/135, ur. broj: 511-01-158-22-9 od 3. siječnja 2022. dopuštena je obnova upravnog postupka okončanog rješenjem tuženika broj: 511-01-158-UP/II-228/3-16 od 4. listopada 2016.

2. Osporavanom točkom 3. izreke rješenja tuženika klasa: UP/II-114-04/21- 02/135, ur. broj: 511-01-158-22-9 od 3. siječnja 2022. je u postupku obnove upravnog postupka ostavljeno na snazi rješenje tuženika od broj 511-01-158-UP/II- 228/3-16 od 4. listopada 2016. (dalje drugostupanjsko rješenje), kojim je odbijena žalba tužitelja podnesena protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za pravne poslove i ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela prvostupanjskog disciplinskog sudovanja Z., broj 511-01-158-ZG-UP/I-2949/4-16 od 1. lipnja 2016. (dalje prvostupanjsko rješenje).

Prvostupanjskim rješenjem od 1. lipnja 2016. tužitelj je utvrđen odgovornim da je dana 1./2. srpnja 2015. za vrijeme obavljanja dužnosti „izvršio krađu“, „što je utvrđeno od strane policijskih službenika Službe općeg kriminaliteta PU zagrebačke“ te je time utvrđen odgovornim za počinjenje teže povrede službene dužnosti opisanu kao „nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada šteti ugledu policije“ i izrečena mu je disciplinska kazna prestanak državne službe.

3. Tužitelj je u pravodobno podnesenoj tužbi i tijekom spora osporio zakonitost rješenja tuženika u bitnom smatrajući da su mu povrijeđena postupovna prava, da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, da tuženik nije postupio prema obvezujućim uputama i stavovima iznesenima u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-369/21-2 od 9. rujna 2021. i presudi Upravnog suda u Z. poslovni broj UsI-3527/19-8 od 19. studenog 2020. Ističe da su ispunjeni uvjeti za obnovu spora te da je pravomoćna presuda Općinskog suda u N. Z. poslovni broj K-459/16-20 od 16. listopada 2018., kojom je tužitelj oslobođen od optužbe za kazneno djelo teške krađe, odlučan dokaz da nije počinjena teža povreda službene dužnosti koja se tužitelju stavlja na teret. Zahtijeva poništravanje točke 3. rješenja tuženika.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbu i tužbeni zahtjev, pri čemu je ostao kod argumenata iznesenih u drugostupanjskom rješenju.

5. Sud je održao usmenu i javnu raspravu čime je strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17., 110/21., dalje ZUS).

6. Ocjenjujući zakonitost osporavanih rješenja, sud je pročitao isprave u spisu i spis tuženika.

7. Tužbeni zahtjev je osnovan.

8. Iz spisa tuženika proizlazi da je tužitelju rješenjem od 1. lipnja 2016. u disciplinskom postupku izrečena disciplinska kazna prestanak državne službe, jer je utvrđeno da je počinio težu povredu službene dužnosti opisanu kao „nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada šteti ugledu policije“, jer je utvrđeno da je dana 1./2. srpnja 2015. za vrijeme obavljanja dužnosti „izvršio krađu“, „što je utvrđeno od strane policijskih službenika Službe općeg kriminaliteta PU zagrebačke“.

9. Sud je čitanjem presude Općinskog suda u N. Z. poslovni broj K-459/16-20 od 16. listopada 2018. i presude Županijskog suda u Z. u poslovni broj Kž-63/2019-3 od 26. veljače 2019. utvrdio da je tužitelj oslobođen od optužbe da bi počinio kazneno djelo teške krađe, i to uz jasnu argumentaciju da je utvrđeno da je tužitelj tuđe predmete uzeo uz dopuštenje vlasnika, isključivo s ciljem da ih uporabi i zatim vrati vlasniku, a bez cilja da ih protupravno prisvoji.

Iz navedenog proizlazi da je tijekom kaznenog postupka sud utvrdio da nisu bila ostvarena činjenična obilježja kaznenog djela (teške) krađe.

10. Tuženik je u obrazloženju osporavanog rješenja u bitnom obrazložio da je u postupku obnove postupka ponovo analizirao sve dokaze izvedene tijekom disciplinskog postupka te utvrdio da iz istih i nadalje proizlazi da je tužitelj počinio povredu službene dužnosti za koju ga se tereti.

Budući da se tužitelja u činjeničnom opisu povrede službene dužnosti tereti da je „izvršio krađu“, sud zaključuje da je tuženik utvrdio da je tužitelj predmetne zgode izvršio kazneno djelo krađe.

11. Svoju odluku tuženik u bitnom argumentira na način da su sudionici disciplinskog postupka u kasnije vođenom kaznenom postupku bitno izmjenili svoje navode koje su naveli tijekom disciplinskog postupka, a da se odluka disciplinskog suda temelji na onim dokazima koji su provedeni u disciplinskom postupku. Kazneni postupak vođen je naknadno, i to na temelju dokaza - iskaza okrivljenika i oštećenika koji su bitno drugačiji od iskaza istih osoba danih u disciplinskom postupku, te koji dokazi u vrijeme disciplinskog postupka nisu uopće postojali.

Tuženik je tako obrazložio da je iz službene zabilješke o obavijesnom razgovoru s tužiteljem od 19. travnja 2016. razvidno da je tužitelj naveo da je „izvršio krađu“ kutije s alatom. Također je iz izviješća o poligrafskom ispitivanju od 19. travnja 2016. razvidno da se tužitelj dovodi u vezu s izvršenjem krađe 1. srpnja 2015. Konačno, tužitelj je na raspravi pred Prvostupanjskim disciplinskim sudom naveo da ostaje kod navoda iz službene zabilješke, no da je naveo da je izvršio krađu jer se bojao blamaže i privođenja te da je smatrao da će situacija biti bolja ukoliko to kaže. Ovaj iskaz nije ocijenjen vjerodostojnim. Nadalje je tuženik obrazložio da je iz službene zabilješke o obavijesnom razgovoru s J. L. od 17. kolovoza 2015. razvidno da je isti izjavio da pretpostavlja da je alat ukraden te da sumnja da je krađu izvršio netko od policijskih službenika.

Tuženik je nadalje obrazložio da su tužitelj i J. L. svoje iskaze dane u kaznenom postupku bitno izmijenili iskazujući na način da je J. L. dao dopuštenje svim policijskim službenicima koji su obavljali osiguranje objekta da se bez ograničenja koriste svim njegovim alatima te da alat i posude, odnosno da ga iznesu iz radione, ako im je potreban.

Dakle, tuženik je utvrdio da se predmetna kaznena presuda temelji na novim i bitno različitim dokazima koji su nastali znatno poslije vođenog disciplinskog postupka koji nisu postojali u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja. Tuženik je dokaze na kojima se temelji kaznena presuda (iskaze tužitelja i oštećenika) utvrdio nevjerodostojnima te je svoju odluku utemeljio na dokazima koji su postojali u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja.

12. Odredbom članka 123. stavka 1. točke 1. ZUP-a propisano je da se obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može pokrenuti na zahtjev stranke ako se sazna za nove činjenice ili stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi, sami ili u vezi s već izvedenim i upotrijebljenim dokazima, mogli dovesti do drukčijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni, odnosno upotrijebljeni u prijašnjem postupku.

Odredbom članka 127. ZUP-a propisano je da nakon provedene obnove postupka, nadležno tijelo donosi rješenje o upravnoj stvari koja je bila predmet obnovljenog postupka. Rješenjem donesenim u obnovljenom postupku, nadležno tijelo može rješenje koje je bilo predmet obnove ostaviti na snazi ili ga zamijeniti novim rješenjem, u kojem će slučaju, s obzirom na okolnosti, prijašnje rješenje poništiti ili ukinuti.

13. Odredbom članka 93. Zakona o policiji (Narodne novine br. 34/2011, 130/2012, 89/2014, 151/2014, 33/2015, dalje ZP) propisano je da policijski službenik odgovara za povredu službene dužnosti ako povjerene poslove i zadatke ne obavlja savjesno, stručno i u predviđenim rokovima, ako se ne pridržava Ustava, zakona, drugih propisa i pravila o ponašanju za vrijeme službe ili izvan službe kada šteti ugledu službe. Policijski službenik odgovara za povrede službene dužnosti ako je povredu učinio namjerno ili iz krajnje nepažnje. Kaznena, odnosno prekršajna odgovornost ne isključuje odgovornost za povredu službene dužnosti ako djelo koje je predmet kaznenog ili prekršajnog postupka ujedno predstavlja i povredu službene dužnosti. Oslobođenje od kaznene, odnosno prekršajne odgovornosti ne pretpostavlja oslobađanje od odgovornosti i za povredu službene dužnosti ako je počinjeno djelo propisano kao povreda službene dužnosti.

Odredbom članka 96. stavka 1. točke 7. ZP propisano je da je teža povreda službene dužnosti nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada šteti ugledu policije.

14. Sud stav tuženika ne može ocijeniti osnovanim.

Naime, odluka tuženika i nadalje se temelji na utvrđenju tuženika da je tužitelj, kao službena osoba u obavljanju službe, tuđu pokretnu stvar bez dopuštenja oduzeo drugome s ciljem da je protupravno prisvoji, što predstavlja činjenični opis kaznenog djela (teške) krađe. Također, u činjeničnom opisu povrede službene dužnosti tužitelja se izričito tereti da bi „izvršio krađu“.

Prema stavu ovog suda, počinjenje kaznenog djela krađe moguće je utvrditi samo pravomoćnom presudom kazneog suda, kojom je u konkretnom slučaju utvrđeno da tužitelj nije počinio djelo krađe, uz jasnu argumentaciju da je utvrđeno da je tužitelj tuđe predmete uzeo uz dopuštenje vlasnika, isključivo s ciljem da ih uporabi i zatim vrati vlasniku, a bez cilja da ih protupravno prisvoji.

Nadalje, prema stavu ovog suda, ukoliko je u pravomoćno okončanom kaznenom postupku utvrđeno da je tužitelj tuđe predmete uzeo uz dopuštenje vlasnika, isključivo s ciljem da ih uporabi i zatim vrati vlasniku, a bez cilja da ih protupravno prisvoji, u tom slučaju u disciplinskom postupku nije dopušteno ovakva činjenična utvrđenja ignorirati i utvrditi drugačije činjenično stanje, dakle da bi tužitelj tuđe predmete uzeo bez dopuštenja vlasnika, s ciljem da ih protupravno prisvoji.

Navedeno bez obzira na činjenicu da je kaznena presuda donesena na temelju drugačijih dokaza (eventualno izmijenjenih iskaza stranaka ili svjedoka), jer se vjerodostojnost takvih dokaza utvrđuje u kaznenom postupku, u situaciji kada počinjenje kaznenog djela predstavlja ujedno i identičan činjenični supstrat povrede službene dužnosti.

15. Točno je da su kaznena i disciplinska odgovornost međusobno odvojene odgovornosti koje se utvrđuju u dva potpuno neovisna postupka koji ne utječu jedan na drugi te se disciplinska odgovornost ne može uvjetovati kaznenom odgovornošću. Odgovornost za povrede radne discipline u disciplinskom postupku može se utvrditi i bez odluke kaznenog suda, bez obzira što povreda radne obveze može istodobno predstavljati i kazneno djelo. U disciplinskom postupku utvrđuju se elementi povrede radne discipline, odnosno da se podnositelj u službi nedolično ponašao i povrijedio propise kojima se uređuje rad službe, čime je počinio teže povrede radne discipline, pri čemu nije nužno da su se istodobno ostvarili i elementi nekog kaznenog djela.

Međutim, u konkretnom slučaju je jedino postupanje i ponašanje koje se stavljalo na teret tužitelju, odnosno kojim je ostvareno biće disciplinske povrede službene dužnosti bilo „izvršenje krađe“ koje je „utvrđeno od strane policijskih službenika Službe općeg kriminaliteta PU zagrebačke“.

Dakle, s obzirom na to da je pravomoćnom kaznenom presudom utvrđeno da tužitelj nije počinio kazneno djelo krađe, odnosno da nije „izvršio krađu“, time je utvrđeno da ne postoji niti činjenični opis disciplinske povrede za koju se teretilo tužitelja.

16. Ističe se da je pravomoćna kaznena presuda kojom je odlučeno o disciplinskoj odgovornosti tužitelja javna isprava u smislu odredbe članka 60. ZUP-a, koja dokazuje ono što se njoj utvrđuje ili potvrđuje. Uz navedeno, pravomoćna kaznena presuda je jedina isprava kojom se uopće može utvrditi da li je neka osoba počinila kazneno djelo krađe.

17. Budući da je pravomoćnom kaznenom presudom dokazano suprotno činjenično utvrđenje od onog utvrđenog u disciplinskom postupku, dakle da tužitelj nije oduzeo tuđu pokretninu bez dozvole, navedena presuda kao javna isprava nadležnog suda svakako predstavlja novu činjenicu i novi dokaz koji dovodi do drugačijeg rješenja ove upravne stvari.

18. Nadalje, ističe se da se kaznena presuda temelji na činjenicama koje su tijekom upravnog postupka već postojale, ali su bile pogrešno utvrđene od strane javnopravnih tijela. Policijski službenici nisu ovlaštene osobe koje bi mogle utvrditi da li je neka osoba počinila kazneno djelo krađe, već to može učiniti samo i jedino nadležni sud pravomoćnom presudom donesenom u kaznenom postupku (presumpcija nevinosti i ustavno pravo propisano odredbom članka 28. Ustava Republike Hrvatske).

Ponovo se ističe da je u disciplinskom postupku nedoličnim ponašanjem ocijenjeno isključivo „izvršenje krađe“, za koju je kasnije pravomoćnom kaznenom presudom jasno utvrđeno da ju tužitelj nije počinio.

19. Radi svega navedenog, sud je utvrdio tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim, utvrdio je da je osporavanim rješenjem povrijeđen zakon na štetu tužitelja, radi čega je poništio točku 3. izreke osporavanog rješenja te drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje u cijelosti te je tužitelja oslobodio od odgovornosti za počinjenje teže povrede službene dužnosti za koju ga se tereti.

20. Tužitelju je obzirom na potpuni uspjeh u sporu, na temelju članka 79. ZUS-a i odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15), dosuđen trošak zastupanja po opunomoćeniku odvjetniku za sastav tužbe iznos od 3.125,00 kn (Tbr. 23/1 u svezi s Tbr. 42) i za zastupanje na ročištu iznos od 3.125,00 kn (Tbr. 23/2 u svezi s Tbr. 42), tako da ukupno dosuđeni trošak iznosi 6.250,00 kn/829,52 Eura[1] .

U Zagrebu, 3. studenog 2022.

Sudac:

Janja Topol, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. i članak 70. ZUS-a).