REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1072/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. B., OIB: ..., V., zastupanog po punomoćnici K. A., odvjetnici u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: ..., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude i rješenja Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Čakovcu poslovni broj Gž-91/2020-2 od 24. prosinca 2020., kojima je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1331/2019-65 od 29. studenoga 2019., u sjednici održanoj 3. studenoga 2022.,

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e:

Revizija tuženice se odbija.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja M. B. iz V. kojim zahtijeva da mu tuženik Republika Hrvatska plati 80.000,00 kn s zateznim kamatama od 11. lipnja 2012. godine do isplate i naknadi trošak parničnog postupka s zateznim kamatama od donošenja presude do isplate u roku 15 dana.

II Nalaže se tužitelju M. B. iz V. naknaditi tuženiku Republici Hrvatskoj trošak parničnog postupka u svoti od 12.500,00 kn, u roku 15 dana."

2. Presudom i rješenjem suda drugog stupnja odlučeno je:

"Žalba tužitelja djelomično se prihvaća, a djelomično se odbija kao neosnovana, te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn- 1331/2019-65 od 29. studenog 2019.:

1. preinačuje u točki I./ izreke na način da se sudi:

Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj da tužitelju M. B. isplati iznos od 10.000,00 kn (slovima: desettisućakuna) sa zateznim kamatama u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanim za tri postotna poena računatim od 29. studenoga 2019. do isplate u roku od 15 dana;

2. potvrđuje u točki I./ izreke u dijelu u kojem je tužitelj odbijen sa tužbenim zahtjevom u iznosu od 70.000,00 kn (slovima: sedamdesettisućakuna) i

3. preinačuje u točki II./ izreke na način da se rješava:

Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj da tužitelju M. B. naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.203,75 kn (slovima: dvijetisućedvjestotrikune i sedamdesetpetlipa) u roku od 15 dana."

3. Protiv drugostupanjske presude i rješenja u dijelu kojim nije uspjela u sporu, tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije te je ovaj sud rješenjem poslovnog broja Revd 1890/2021 od 23. veljače 2020. dopustio reviziju protiv drugostupanjske presude i rješenja u odnosu na pitanje:

Opravdava li sama činjenica što je tužitelj, kao osoba lišena slobode, smješten u zatvorsku ćeliju površine manje od zakonom propisanog standarda iz odredbe čl. 74. st. 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora dosuđenje pravične novčane naknade s osnove prava osobnosti zbog povrede čl. 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, unatoč činjenici da su mu nesporno pružena i omogućena sva druga prava i pogodnosti predviđene Zakonom o izvršenju kazne, Pravilnikom i Ustavom Republike Hrvatske koja osiguravaju ukupnu kvalitetu života inherentnu (svojstvenu) lišenju slobode zbog zakonito izrečene kazne zatvora?

4. Tuženica je u zakonskom roku podnijela reviziju protiv drugostupanjske presude i rješenja, sukladno navedenom rješenju ovoga suda, a sve u smislu čl. 382. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19

– dalje: ZPP). Predlaže pobijanu presudu preinačiti, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu drugog stupnja na ponovno odlučivanje. Tuženica je zatražila trošak revizije.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je neosnovana.

7. Postupajući sukladno odredbi čl. 391. st. 1. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. toga Zakona ispituje pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizijom dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. U revizijskom stupnju postupka i nadalje je sporan zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete radi povrede prava osobnosti radi uvjeta nametnutih mu prilikom izdržavanja kazne zatvora u V., a s tim u vezi pravno shvaćanje suda u pobijanoj odluci je slijedeće:

"Što se tiče boravka u Zatvoru u V. (u kojem je bio od 16. lipnja 2010. do 14. lipnja 2011.), u određenom vremenskom razdoblju tužitelj je imao na raspolaganju manju površinu od 3 m2.

Iz dopisa Ministarstva pravosuđa – Uprava za zatvorski sustav i probaciju od 14. listopada 2019. (listovi 292-293 spisa) proizlazi da je tužitelj bio smješten u sobi broj ... površine 26,76m2 (bez sanitarnog čvora). Prema podacima iz tog dopisa proizlazi da je povremeno tužitelj imao na raspolaganju manje od 3 m2 površine i to ukupno 332 dana (od čega su 63 dana granična, jer je raspolagao površinom od 2,97 m2). Dakle, 332 dana tužitelj je imao na raspolaganju manje od 3 m2 površine.

Za razdoblje nakon podnošenja tužbe u spisu nema dokaza glede vremena boravka u zatvoru, površine spavaonica i broja zatvorenika. Zbog toga se za to razdoblje i ne može dosuditi odšteta.

Postavlja se pitanje da li je tuženik dokazao postojanje okolnosti koje kompenziraju manje površine od 3 m2 (posebno u graničnim slučajevima u kojima je tužitelju bilo na raspolaganju 2,97 m2).

Ovaj sud zaključuje da tijekom parničnog postupka tuženik nije uspio oboriti pretpostavku povrede prava iz čl. 3. citirane Konvencije. Naime, za vrijeme boravka u Zatvoru u V. tužitelj je 332 proveo u spavaonici u kojoj je imao na raspolaganju manje od 3 m2 prostora, a to se ne može smatrati kratkotrajnim smanjenjem potrebnog minimalnog osobnog prostora.

Kako je za vrijeme boravka u Zatvoru u V. od 16. lipnja 2010. do 14. lipnja 2011. imao na raspolaganju manje od minimalnog standarda od 3m2 (sukladno odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-4719/2017 od 14. veljače 2019.) kroz 332 dana, ovaj sud zaključuje da su tužitelju povrijeđena prava iz čl. 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a čime je povrijeđeno njegovo dostojanstvo. Zbog toga tužitelj ima pravo na naknadu štete zbog povrede prava dostojanstva u smislu čl. 19. st. 1. i 2., čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18).

Što se tiče visine štete, ovaj sud zaključuje da ona iznosi 10.000,00 kn. Kod određivanja visine štete sud je vodio računa o činjenici da je tužitelj imao manje od 3 m2 površine spavaonice kroz 332 dana (od čega su 63 dana bila granična, pošto je imao 2,97 m2), kao i o činjenici da je tužitelj mogao izaći na šetnju dva sata dnevno, te se baviti sportovima (tužitelj je sam naveo da je mogao izaći na šetnju dva sata dnevno, ali je to rijetko koristio, jer se nije osjećao sposobnim za to, a naveo je i da su zatvorenici nosili nekakve utege, ali se on time nije bavio)."

9. Dakle, drugostupanjski sud je u pobijanoj odluci, navodeći da su ispunjeni svi uvjeti predviđeni relevantnim zakonskim propisom kojim se regulira izdržavanje kazne zatvora, svoju odluku zapravo utemeljio na utvrđenju izostanka dostatne minimalne površine (prostornog obujma) koja svakom zatvoreniku ima biti osigurana prilikom izdržavanja kazne zatvora.

10. Takvo pravno shvaćanje nije podudarno s nekim odlukama ovog suda primjerice broj Rev 1951/2017-2 od 28. siječnja 2020., Rev 1744/2014-2 od 3. travnja 2019., Rev 1320/2016 od 22. listopada 2019., ali i praksom Europskog suda za ljudska prava u predmetima Muršić c/a RH, Dolenc c/a RH i Kulda protiv Poljske.

11. Međutim, ovaj sud, pravilnom primjenom materijalnog prava, uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja ocjenjuje tužbeni zahtjev osnovanim u visini od 10.000,00 kn dosuđenih pobijanom odlukom.

12. Naime, prema shvaćanju ovog suda ne može se ispustiti iz vida da je tužitelj u dužem vremenskom razdoblju (332 dana) imao na raspolaganju manje od 3 m2 prostora što se ne može smatrati kratkotrajnim smanjenjem potrebnog minimalnog osobnog prostora, da je rješenjem Županijskog suda u Varaždinu broj 6 Ik I-698/13-4 od 14. listopada 2013. (list 100-101 spisa) povodom zahtjeva za sudsku zaštitu zatvorenika M. B. (ovdje tužitelja) utvrđeno da je zatvor u V. protivno čl. 74. st. 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora nezakonito prikratio zatvorenika u pravu na odgovarajući smještaj u spavaonicu propisane površine i volumena i naređeno je zatvoru u V. otklanjanje nezakonitog prikraćivanja u odnosu na pravo zatvorenika M. B. na odgovarajući smještaj te je naloženo da mu se osigura smještaj u spavaonici u kojoj će u odnosu na njega biti najmanje 4 m2 i 10 m2 prostora, da je iskaze svjedoka R. R. (list 251 spisa) i D. B. (list 147 i 148 spisa) o uvjetima smještaja sud prvog stupnja "prihvatio" (list 300 spisa), a u odnosu na iste nije intervenirao drugostupanjski sud, pa se sve to u okviru ovog konkretnog slučaja mora dodatno sagledavati i ocijeniti da je iznos naknade štete (10.000,00 kn) koji je dosudio drugostupanjski sud osnovan i primjeren. (u tom smislu i ovaj sud u Rev 838/2021-2 od 14. prosinca 2021.).

13. Zbog svega navedenog valjalo je reviziju tuženice odbiti i na temelju odredbe čl. 393. st. 1. i čl. 400. ZPP odbaciti kao u izreci.

Zagreb, 3. studenoga 2022.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.