REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1094/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. B. iz R., OIB … , kojeg zastupa punomoćnica M. R., supruga tužitelja, protiv tuženika Z. b. d.d. Z., OIB … , kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva P. & P., odvjetnici u Z. radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-197/2020-3 od 28. svibnja 2021., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P- 1336/2016-33 od 20. prosinca 2019. ispravljena rješenjem tog suda poslovni broj P- 1336/16-36 od 23. prosinca 2019., u sjednici održanoj 3. studenog 2022.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužiteljice i ukida se presuda Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-197/2020-3 od 28. svibnja 2021. u dijelu u kojem je odlučeno o tijeku zatezne kamate za razdoblje od 31. srpnja 2007. do 31. srpnja 2015. (točka I. al. 2. izreke) i u tom dijelu se predmet vraća tom sudu na ponovno odlučivanje.

II. O troškovima revizijskog postupka odlučit će se naknadno.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženici isplatiti tužiteljici 46.104,98 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na pojedine mjesečne obroke, počev od 31. srpnja 2007.

2. Presudom suda drugog stupnja presuđeno je:

„I. Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća, pa se presuda Općinskog suda u Puli – Pola, poslovni broj P-1336/2016-33 od 20. prosinca 2019., koja je ispravljena rješenjem tog suda poslovni broj P- 1336/2016-36 od 23. prosinca 2019.:

- potvrđuje i to u točki I. izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju u roku od 15 dana isplati iznos od 46.104,98 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od 1. kolovoza 2015. do isplate; te u točkama II. i III. izreke;

- preinačuje i to u točki I. izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju na novčane iznose navedene u toj točki izreke za razdoblje od 31. srpnja 2007. do 31. srpnja 2015. plati zakonsku zateznu kamatu koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, pa se tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija kao neosnovan.

II. Zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbe odbija se kao neosnovan.“.

3. Protiv presude suda drugog stupnja u dijelu u kojem tužiteljica nije uspjela u sporu potraživanje zakonskih zateznih kamata za vrijeme od 31. srpnja 2007 do 31. srpnja 205. podnosi reviziju dopuštenu rješenjem ovog suda poslovni broj Revd 5559/2021 od 23. veljače 2022. zbog pitanja:

„Radi li se o neosnovanom zahtjevu u slučaju da je potraživanje zatezne kamate osnovano, ali je stopu zatezne kamate u tužbenom zahtjevu pogrešno navedena formula izračuna ili je sud dužan dosuditi zateznu kamatu u okviru tužbenog zahtjeva?“.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija je osnovana.

6. U ovoj fazi postupka sporno je jedino potraživanje zakonske zatezne kamate na pojedine mjesečne iznose koji svojim zbrojem daju iznos utužene glavnice, za vremensko razdoblje od 31. srpnja 2007. do 31. srpnja 2015.

7. Sud prvog stupnja je za čitavo utuženo razdoblje za svaki pojedini iznos dosudio zakonsku zateznu kamatu po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/1, 29/18), koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenim na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

8. Sud drugog stupnja preinačuje presudu suda prvog stupnja u dijelu potraživanja zakonskih zateznih kamata kako je to navedeno u točki II. ovog obrazloženja.

9. Sud drugog stupnja pri tome iznosi pravno shvaćanje o tijeku zatezne kamate na iznose stečene na temelju ništetnih odredbi ugovora (točke 9.5. i 9.6. obrazloženja) kako slijedi:

„9.5. Međutim, pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i u odnosu na sporedni zahtjev za isplatom zakonske zatezne kamate (čl. 365 st. 2. ZPP-a) utvrđeno je da je ostvaren taj žalbeni razlog kada je tuženik na dosuđeni iznos dužan platiti zakonsku zateznu kamatu i za razdoblje od 31. srpnja 2007. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, iako je takav način obračuna stope zakonske zatezne kamate na snazi tek od 1. kolovoza 2015. (čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima – "Narodne novine", broj 78/15.). Naime, u razdoblju do 31. prosinca 2007. stopa zakonske zatezne kamate bila je određena čl. 1. Uredbom o visini zatezne kamate ("Narodne novine", broj 153/04.), dok se od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. određivala uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke.

9.6. Dakle, tužitelj je i za razdoblje od 31. srpnja 2007. do 31. srpnja 2015. zahtijevao isplatu zakonske zatezne po stopi obračunatoj metodologijom koja je na snazi tek počevši od 1. kolovoza 2015., što mu je pobijanom presudom i dosuđeno, pa je uslijed toga u tom dijelu pogrešno primijenjeno materijalno pravo jer je postupajući u granicama tužbenog zahtjeva pravilnom primjenom u tom razdoblju važeće Uredbe o visini stope zatezne kamate i važeće odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a taj dio sporednog tužbenog zahtjeva trebalo odbiti kao neosnovan.“.

10. Izraženo pravno shvaćanje suda drugog stupnja nije pravilno.

11. Tijek i visina zakonske zatezne kamate uređena je odredbom čl. 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 - dalje: ZOO/05).

12. Člankom 1165. ZOO-a propisano je da zakon stupa na snagu 1. siječnja 2006., s tim da se odredbe čl. 26. st. 1.-3. i čl. 29. st. 2.-6. i st. 8. počinju primjenjivati nakon isteka dvije godine od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

Dakle, odredbe o zakonskoj zateznoj kamati sukladno odredbi čl. 29. ZOO-a primjenjuju se od 1. siječnja 2008.

13. Time, se za novčana potraživanja prije stupnja na snagu odredbe čl. 29. ZOO/05 primjenjuje odredba čl. 277. ZOO („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, 35/05 - dalje: ZOO/91) kojom je određeno da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom to jest sukladno odredbama Zakonom o visini stope zatezne kamate („Narodne novine“, broj 53/91) te Uredbama o visini stope zateznih kamata („Narodne novine“ broj 95/93, 8/94 i dr.).

14. Od 1. siječnja 2008. zakonska zatezna kamata (ZOO/05) pripadala je vjerovniku po stopi koja se dobiva uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena za pet postotnih poena jer se ne radi o potraživanjima između trgovačkih društava ili potraživanjima između trgovačkih društava i osoba javnog prava.

15. Zakonom o izmjena i dopunama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 78/15) čl. 3. izmijenjena je odredba čl. 29. st. 2. ZOO-a tako da se stopa zateznih kamata određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

16. Po ocjeni ovog suda odredbe o tijeku i visini zakonske zatezne kamate su odredbe materijalnog prava uređene Zakonom o obveznim odnosima kada je riječ o novčanim obvezama građanskog prava i sudovi su ih dužni primjenjivati onako kako su one propisane zakonom.

Stoga, kada je potraživanje zakonske zatezne kamate osnovano sud je dužan dosuditi zakonsku zateznu kamatu po stopi koja je propisana zakonom neovisno o tome po kojoj je stopi vjerovnik zakonsku zateznu kamatu zatražio pod uvjetom da utužena zakonska zatezna kamata nije niža od one koja bi vjerovniku pripala da je zakonsku zateznu kamatu utužio u visini sukladno zakonu.

17. Time je odgovoreno na pitanje zbog kojeg je revizija izjavljena.

18. Slijedom navedenog zbog pogrešnog pravnog pristupa suda drugog stupnja primjenom odredbe čl. 395. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11- proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), odlučeno je kao u izreci (stavak I.).

19. U nastavku postupka sud će utvrditi je li utužena i dosuđena zakonska zatezna kamata kao u presudi suda prvog stupnja niža ili viša u odnosu na zakonsku zateznu kamatu koja bi tužitelju pripala za čitav period utuženja, sukladno promjeni propisa i primjeni zakonske zatezne kamate te potom odlučiti o tijeku i visini zakonske zatezne kamate sukladno pravnom shvaćanju izraženom u ovoj odluci.

20. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 166. ZPP-a (stavak II. izreke).

Zagreb, 3. studenog 2022.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v.r.