12. P Ob-359/2020-7
Republika
Hrvatska
Općinski
sud
u
Osijeku
Europska
avenija
31000 OSIJEK
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, po sucu toga suda Gordani Rotim kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice M. Š. OIB: ... iz V., zastupane po punomoćniku R. V. odvjetniku u O., protiv I-tuženika Ž. Š., OIB:... iz V. i II tuženika Republika Hrvatska- Ministarstvo financija, Porezna uprava, Područni ured Osijek, OIB: 52634238587, koga zastupa kao z.z. Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku, radi utvrđenja bračne stečevine i izdavanja brisovnog očitovanja, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 19.rujna 2022. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice, I-tuženika i z.z. II-tuženika, a na ročištu za donošenje i objavu presude 3.studenoga 2022.
p r e s u d i o j e
I/ Odbija se tužiteljica sa tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:
"I/ Utvrđuje se da je suvlasnički dio (1/2 dijela) nekretnine upisane u k.o.- O., z.k.ul. 4065, k.č.br. 1410/3 u naravi oranica u selu, površine 601m2 na kojoj je sagrađena kuća koja nije upisana u zemljišnoj knjizi bračna stečevina tužiteljice, koju je tužiteljica stekla temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnina dana 8.7.2002.
II/ Nalaže se II-tuženiku izdati brisovno očitovanje za brisanje založnih prava upisanih na ½ dijela nekretnine u suvlasništvu tužiteljice, upisane u k.o.- O., z.k.ul. 4065, k.č.br. 1410/3 u naravi oranica u selu, površine 601m2 za korist RH Ministarstvo financija, Porezna uprava, Područni ured Osijek i to pod poslovnim brojem Z-5670/09 na iznos od 403.657,99 kn sa zakonskim zateznim kamatama te troškova osiguranja u iznosu od 5.000,00 kn pod posl. br. Z-7985/10 na iznos od 391.485,30 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje će u protivnom zamijeniti ova presuda."
u cijelosti.
12. P Ob-359/2020-7
II/ Nalaže se tužiteljici M. Š. da II-tuženiku Republika Hrvatska- Ministarstvo financija, Porezna uprava, Područni ured Osijek naknadi parnični trošak u iznosu od 2.000,00 kn/265,44 eura, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka tvrdi da je u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Osijeku upisana kao suvlasnica nekretnine iz izreke u ½ dijela i to temeljem Ugovora o darovanju zemljišta kojega je sa svojim suprugom I-tuženikom Ž. Š. zaključila 24.lipnja 2014., te da je sa I-tuženikom u braku od .... Tvrdi nadalje da je na predmetnoj nekretnini uknjiženo pravo zaloga 1.lipnja 2009. i 31.kolovoza 2010. sve u korist RH Ministarstvo financija, Porezna uprava, Područni ured Osijek, a radi osiguranja novčane tražbine prema I-tuženiku Ž. Š.. Tvrdi da je u vrijeme opterećenja nekretnine kao jedini vlasnik bio upisan I- tuženik dok je ona temeljem Darovnog ugovora upisana kao suvlasnica 24.lipnja 2014. Smatra da se radi o bračnoj stečevini jer je nekretnina stečena za vrijeme trajanja braka i prije upisa založnoga prava i to temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 8.srpnja 2002. Slijedom navedenoga, predlaže da se donese odluka temeljem koje se utvrđuje suvlasnicom u ½ dijela predmetne nekretnine, te da se II- tuženika obveže izdati brisovno očitovanje za brisanje založnih prava upisanih na njezinom suvlasničkom dijelu.
2.I-tuženik Ž. Š. nije osporio tužbu i tužbeni zahtjev.
3. II-tuženik Republika Hrvatska- Ministarstvo financija, Porezna uprava, Područni ured Osijek se protivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, predložio odbijanje istogog pozivajući se prvenstveno na načelo povjerenja u zemljišne knjige jer u vrijeme podnošenja zahtjeva za upis založnog prava na predmetnoj nekretnini I-tuženik Ž. Š. bio u cijelosti vlasnik iste, a tužiteljica je svoje suvlasništvo u ½ dijela stekla naknadno i poslije upisa založnog prava.
4.Kako bi utvrdio odlučne i važne činjenice sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u spis Ovr-1927/2010, izvadak iz zemljišnih knjiga, Ugovor o darovanju zemljišta, Ugovor o kupoprodaji nekretnina.
5.Iz spisa Ovr-192//2010 utvrđeno je da je ovdje II-tuženik 21.svibnja 2009. podnio prijedlog za osiguranje protiv I-tuženika Ž. Š. radi osiguranja novčane tražbine na osnovu ovršnih poreznih rješenja iz 2007. i 2008., da je 27.svibnja 2009. ovaj sud u ovršnom predmetu donio rješenje radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja uknjižbom založnog prava u korist predlagatelja na predmetnim nekretninama. Povodom žalbe protivnika osiguranja – ovdje I- tuženika navedeno rješenje je ukinuto, ali je 30.kolovoza 2010. pod brojem Ovr-127/10 doneseno novo rješenje radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini koje je postalo pravomoćno 10.rujna 2010. te je upisano u zemljišnim knjigama pod brojem Z-7985/10 dana 1.rujna 2010. Iz žalbe protiv prvobitnog rješenja utvrđeno je da se ovdje I-tuženik žalio iz razloga da novčana tražbina nije u skladu sa ispravama na osnovu kojih predlagatelj osiguranja predlaže osiguranje novčane tražbine, kao i da protivnik osiguranja nema evidentiran dug po navedenim osnovama.
12. P Ob-359/2020-7
6. Iz izvatka iz zemljišnih knjiga utvrđeno je da je ovdje tužiteljica upisana kao suvlasnica ½ predmetne nekretnine, te da je na istoj uknjiženo pravo zaloga temeljem rješenja općinskog suda u Osijeku Ovr-1655/09 od 27.svibnja 2009. i Ovr- 127/10 od 30.kolovoza 2010. u korist II-tuženika.
7. Iz Ugovora o darovanju zemljišta utvrđeno je da je isti zaključen između tužiteljice i I-tuženika 24.lipnja 2014, a iz izvatka iz matice knjige vjenčanih da su tužiteljica i I-tuženik zaključili brak .....
8. iz Ugovora o kupoprodaji nekretnina (list 12 spisa) utvrđeno je da je I- tuženik vlasništvo na predmetnoj nekretnini stekao kupnjom od prodavatelja Z. i V. Š. 8.srpnja 2002.
9. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, te ocjene svih dokaza zajedno, kao i svakog zasebno sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.
10. Naime, u postupku je utvrđeno da su tužiteljica i I-tuženik zaključili brak ...., da je I- tuženik predmetno zemljište stekao temeljem ugovora o kupoprodaji 8.srpnja 2002. od prodavatelja Z. i V. Š., da je ovdje II-tuženik 21.svibnja 2009. podnio prijedlog za osiguranje prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini I-tuženika Ž. Š., da je Općinski sud u Osijeku donio rješenje 27.svibnja 2009. i 30.kolovoza 2010. u korist II-tuženika temeljem kojih je uknjiženo pravo zaloga na predmetnoj nekretnini radi osiguranja novčane tražbine prema I- tuženiku Ž. Š. Nadalje, I-tuženik je nakon izdavanja predmetnih rješenja o zasnivanju založnog prava 24.lipnja 2014. darovao ½ tužiteljici, te je njezino suvlasništvo upisano u zemljišnim knjigama. U ovršnom postupku žalbu protiv prvobitnog rješenja Ovr-1655/09 (list 56 ovršnog spisa) podnio je I-tuženik kao protivnik osiguranja osporavajući da tražbina nije specificirana prema poreznim rješenjima a isto tako da rekapitulacija duga nije u skladu sa stvarnom tražbinom predlagatelja.
11. Na temelju ovakvih činjeničnih utvrđenja sud smatra da je tužbeni zahtjev neosnovan i to primjenom članka 130 stavak 2 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim prvima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 nadalje: ZV) primjenjujući načelo povjerenja u zemljišne knjige. Naime, vlasništvo nekretnine stečene na temelju zakona ne može se suprotstaviti pravu onoga koji je postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još pravo koje je stečeno na temelju zakona nije bilo upisano u zemljišne knjige. Naime,sama činjenica da je netko za vrijme trajanja braka stekao određenu imovinu ne znači da se radi automatizacijom o bračnoj stečevini već se radi o imovini stečeno radom. Tužiteljica tvrdi da je predmetna nekretnina bila bračna stečevina prije nego što se II-tuženik radi osiguranja svoje novčane tražbine upisao kao založni vjerovnik ne predmetnoj nekretnini 2009. i 2010. Međutim, tužiteljica, a nesporno je da je i tada bila u braku sa I-tuženikom, nije poduzela nikakve pravne radnje da uknjiži svoje suvlasništvo s osnova bračne stečevine. Iz rezultata cjelokupnog postupka ne proizlazi nesavjesnost II-tuženika kod provođenja ovrhe – osiguranjem svoga potraživanja zasnivanjem založnog prava na nekretnini I-tuženika. Pasivnost
12. P Ob-359/2020-7
tužiteljice u odnosu na zasnivanje založnog prava na nekretnini svoga supruga I- tuženika je očita, još iz ovršnog postupka. Naime, nije niti I-tuženik u ovršnom postupku tvrdio da je predmetna nekretnina bračna stečevina, a za pretpostaviti je da je ovdje tužiteljica znala za ovršni postupak budući je i u to vrijeme, a i sada u bračnoj zajednici sa I-tuženikom s kojim je nakon upisa založnog prava na nekretnini koju smatra svojim suvlasništvom zaključila ugovor o darovanju 26.travnja 2014. da bi predmetnu tužbu konačno podnijela 9.studenoga 2020. Tužiteljica se neupisivanjem svoga suvlasništva od 2002. na predmetnoj nekretnini našla u situaciji da je do 2014., na istoj kao vlasnik bio upisan I-tuženik. Tužiteljica je imala mogućnost od dana stjecanja odnosno kupnje predmetne nekretnine 2002. upisati se kao suvlasnica u ½ a i do 2014. godine (založno pravo upisano 2009. i 2010) mogla je poduzimati pravne radnje radi zaštite svoga suvlasništva jer je životno i logično da je znala za vođenje ovrhe protiv njezinog supruga i da je u bračnoj zajednici. Prema odredbi članka 122 ZV-a smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja, uživa glede tog stjecanja zaštitu prema odredbama zakona, s time da se eventualno vlasništvo nekretnine stečene na temelju zakona ne može suprotstaviti pravu onoga koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još pravo koje je bilo stečeno na temelju zakona nije bilo upisano. Dakle, nedostatak dobre vjere ne može se predbaciti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje, odnosno u ovom slučaju je li predmetna nekretnina eventualno bračna stečevina izmeđutužiteljice i I- tuženika.
12. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.
13.Odluka o trošku temelji se na članku 154 stavak 1 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22). II-tuženiku je dosuđen trošak iz izreke kojega je sud ocijenio potrebnim za vođenje postupka. Dosuđeni trošak sastoji se troška pristupa na dva ročišta od po 1.000,00 kn, s tim što II- tuženiku nije dosuđen trošak sastava odgovora na tužbu jer na odgovor nije niti pozvan, a isti je izložio na ročištu od 10.ožujka 2022. Trošak je odmjeren sukladno Tbr. 7 toč. 2 važeće Odvjetničke tarife (NN 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15).
Osijek, 3.studenoga 2022.
Sudac
Gordana Rotim
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana računajući od dana primitka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka nadležnom županijskom sudu putem ovoga suda. Za stranku koja je uredno obaviještena o
12. P Ob-359/2020-7
ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana primitka pisanog otpravka presude.
DOSTAVITI:
1. pun. tužiteljice
2. I-tuženiku
3. z.z. II-tuženika
Broj zapisa: eb314-3cd78
Kontrolni broj: 03593-eaf33-3df9d
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Gordana Rotim, O=OPĆINSKI SUD U OSIJEKU, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Osijeku potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
