Poslovni broj:101.Pr-2430/2021-9

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijek

Osijek, Europske avenije 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Dorici Krnic – Miloš, na prijedlog sudske savjetnice Nataše Kovačić - Lovrinčević, u pravnoj stvari tužiteljice Đ. O. iz

O., OIB:..., zastupane po punomoćnici

J. B., odvjetnici iz Z., protiv tuženika S. J. J.

S. u O., OIB: ..., radi isplate

razlike plaće, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 06. listopada 2022., u nazočnosti zamjenice punomoćnice tužiteljice, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, uz javnu objavu presude, 03. studenoga 2022.,

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku S. J. J. S. u O., OIB: ..., isplatiti tužiteljici Đ. O. iz O.,OIB:..., iznos od 3.192,77 kuna (tritisućestodevedesetidvije kuna i sedamdesetisedam lipa) / 423,75 eura[1] (četiristodvadesetitri eura i sedamdesetipet centi) bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po

stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom:

- na iznos od 239,53 kn od dana 16. veljače 2016.,

- na iznos od 241,43 kn od dana 16. ožujka 2016.,

- na iznos od 234,92 kn od dana 16. travnja 2016.,

- na iznos od 222,58 kn od dana 16. svibnja 2016.,

- na iznos od 209,65 kn od dana 16. lipnja 2016.,

- na iznos od 93,64 kn od dana 16. srpnja 2016.,

- na iznos od 206,16 kn od dana 16. kolovoza 2016.,

- na iznos od 274,73 kn od dana 16. rujna 2016.,

- na iznos od 296,61 kn od dana 16. listopada 2016.,

- na iznos od 291,93 kn od dana 16. studenoga 2016.,

- na iznos od 288,13 kn od dana 16. prosinca 2016.,

- na iznos od 336,42 kn od dana 16. siječnja 2017.,

- na iznos od 257,04 kn od dana 16. veljače 2017.,

sve do isplate, izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinačnom bruto iznosu, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku S. J. J. S. u O., OIB: ..., isplatiti tužiteljici Đ. O. iz O., OIB: ..., prouzročeni parnični trošak u iznosu

1.875,00 kn (tisućuosamstosedamdesetipet kuna) / 248,86 eura (dvjestočetrdeset- iosam eura i osamdesetišest centi) sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude, odnosno od 03. studenoga 2022. do isplate, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 12. veljače 2021. ovom sudu podnijela tužbu kojom kao radnica od tuženika kao poslodavca zahtijeva isplatu razlike plaće na temelju Izmjena i dopuna Dodatku Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenih 26. listopada 2011. i Arbitražne odluke od 07. prosinca 2011.. Navodi kako tuženik kao poslodavac s kojim je 01. studenog 2005. sklopila ugovor o radu na neodređeno vrijeme na radnom mjestu IV. vrste spremačica na O. z. b. predstavlja javnu službu sukladno čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" broj 27/01 i 39/09), te da joj je tuženik od siječnja 2016. do zaključno siječnja 2017. obračunavao plaću pogrešno koristeći osnovicu od 5.108,84 kn umjesto 5.415,37 kn. Slijedom navedenog isplatio joj je manju bruto plaću od one koja joj je pripadala. Tužiteljica stoga smatra da joj pripada razlika plaće za navedeno razdoblje i to temeljem odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama koji je sklopljen 26. listopada 2011. (dalje u nastavku: IDDS) između Vlade RH i Sindikata javnih službi i koji je usvojen u obliku Arbitražne odluke od 07. prosinca 2011.. Tužiteljica pojašnjava da je 23. studenog 2006. između Vlade RH i Sindikata javnih službi sklopljen Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama (dalje u nastavku: Sporazum) kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6% u 2007., 2008. i 2009. godini, da su zbog nastupa recesije 12. svibnja 2009. Vlada RH i Sindikati javnih službi sklopili Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje u nastavku: Dodatak Sporazumu) kojim je osnovica privremeno zamrznuta na razini iz 2008.g. u iznosu 5.108,84 kn dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. na iznos od 5.415,37 kn sporazumno odgođeno do nastupanja uvjeta iz čl. III. Dodatka Sporazumu odnosno čl. III. IDDS. Nadalje navodi da su 2. lipnja 2016. sindikati javnih službi pozvali Vladu RH da sukladno čl. IV. IDDS utvrde tzv. kvocijent pariteta iz čl. IV. st. 1. IDDS, da se Vlada oglušila na taj poziv, te da nije ispunila svoju obvezu čime je, protivno načelu savjesnosti i poštenja, spriječila ispunjenje uvjeta koji je određen na teret Vlade, odnosno državnog proračuna. Smatra da zbog opisanog propuštanja i povrede ugovornih obveza od strane Vlade, treba uzeti da je uvjet ispunjen odnosno da je kvocijent pariteta utvrđen, a sve sukladno čl. 297. st. 4. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – dalje u nastavku: ZOO) budući da je kvocijent pariteta odrediv u smislu čl. 272. ZOO-a jer se može odrediti temeljem objektivnih statističkih podataka Državnog zavoda za statistiku (dalje u nastavku: DZS) dostavljenih sindikatima javnih službi sukladno čl. VII. b st. 10. IDDS. Slijedom navedenog, tužiteljica smatra da treba uzeti da je kvocijent tj. odnos pariteta utvrđen 4. lipnja 2016. u iznosu 85,9:100/87, 9:100 iz čega proizlazi da je paritet iz 2015. 2,33% manji od pariteta iz 2008.. Primjenom čl.

IV. st. 2. IDDS kojom je određeno da se osnovica uvećava za polovicu utvrđene razlike između pariteta, osnovica se od srpnja 2016. do siječnja 2017. uvećava za daljnjih 1,16% te iznosi 5.478,19 kn. Tužiteljica tvrdi da ukupan dug tuženika s osnove ove razlike u plaći iznosi 1.357,56 kn za period od srpnja 2016. do siječnja 2017., uvećano za zateznu kamatu za svaki mjesečni iznos neisplaćene razlike plaće. Budući da se, sukladno čl. IV. st. 3. IDDS, osnovica za prosinac 2016. i siječanj 2017. povećava za daljnjih 1,16% te da iznosi 5.541,74 kn, tvrdi da ukupan dug tuženika s osnove ove razlike u plaći iznosi 593,46 kn, uvećano za pripadajuću zateznu kamatu. Uzimajući u obzir navedeno, tužiteljica je predložila sudu da donese presudu kao u izreci.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako tužiteljica nije djelatnik S.

J. J. S. u. O., već S. u O. –

O. z. b., te iz tog razloga ističe prigovor promašene

pasivne legitimacije. Tuženik naglašava kako su Izmjene i dopune dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. potpisane od strane sedam potpisnika, dok su Sporazum o osnovici plaće u javnim službama i Dodatak sporazumu Sporazum o osnovici sporazumu o osnovici plaće u javnim službama potpisani od strane ukupno osam potpisnika, te smatra kako je, da bi Izmjene kolektivnih ugovora bile pravno relevantne, potrebno da ih potpišu i ovjere svi sindikati koji su sklopili i sam Kolektivni ugovor, pozivajući se na stav Vrhovnog suda RH u odluci Gž-5/05 od 7. ožujka 2010. Stoga tuženik smatra kako Izmjene i dopune dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. nisu pravno relevantne niti obvezujuće, odnosno da su iste ništetne. Vezano za Arbitražnu odluku od 7. studenog 2011. tuženik navodi kako je ista sporna s obzirom da u njoj nije sudjelovao, niti je na njeno provođenje pristao Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi. Zbog svega navedenog tuženik je u cijelosti osporio predmetni tužbeni zahtjev, istaknuo prigovor zastare, te preložio sudu odbiti tužbu i obvezati tužiteljicu na naknadu prouzročenog parničnog troška.

3. Neosnovan je tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije. Naime, iz izvatka iz sudskog registra za tuženika proizlazi da je O. z. b. podružnica

S. J. J. S. u O., O..

Odredbom čl. 7. st. 3. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15 i 40/19) određeno je da podružnice nisu pravne osobe, te njihovim poslovanjem prava i obveze stječe društvo, u ovom slučaju ustanova. Stoga, pasivno legitimirano i odgovorno za poslovanje podružnice može biti jedino S. J.

J. S., O., odnosno tuženik u ovoj pravnoj

stvari.

4. Kako bi odlučio o tužbenom zahtjevu sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u materijalnu dokumentaciju sadržanu u e-spisu koju je tužiteljica dostavila uz tužbu i podnesak od 30. ožujka 2022. kao i priloge i to: Ugovor o radu, obračunske liste, izračun, Sporazum, Dodatak Sporazumu, IDDS, Arbitražnu odluku od 7. prosinca 2011., Vjerodostojno tumačenje IDDS, priopćenja za javnost Državnog zavoda za statistiku, Procjene tromjesečnog bruto domaćeg proizvoda, te ostalu spisu priležeću dokumentaciju.

5. Nije provedeno financijsko vještačenje jer tuženik u odgovoru na tužbu nije osporavao matematičku točnost izračuna koji je naveden u tužbi, odnosno nije osporavao visinu postavljenog tužbenog zahtjeva, niti je dalje tijekom postupka na bilo koji način sporio izračun tužiteljičinog potraživanja u ovoj pravnoj stvari.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće za razdoblje od siječnja 2016. do siječnja 2017., a temeljem odredbe iz čl. III. i čl. IV. st. 1. i 3. Izmjena i dopuna Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama zaključenog 26. listopada 2011..

7. Među strankama nije sporno da tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" broj 27/01 i 39/09). Nije sporno niti to da je u utuženom razdoblju, odnosno od siječnja 2016. do siječnja 2017. tuženik tužiteljici isplaćivao plaću po osnovici od 5.108,84 kn, dok joj je za siječanj 2017. isplaćena plaća po osnovici od 5.211,02 kn, što je jasno vidljivo iz obračunskih lista za isplatu plaće.

8. U ovoj pravnoj stvari spornim se ukazuje pravna valjanost i obveznost Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. i Arbitražne odluke od 07. studenog 2011.. Sporno je i je li nastupila zastara potraživanja.

9. Iz ugovora o radu koji su 01. studenog 2005. sklopili S. J. J.

S. u. O., O. z. b., kao poslodavac i Đ. O., kao

radnica, utvrđeno je da je ugovor o radu sklopljen na neodređeno vrijeme za radno mjesto IV. vrste spremačica.

10. Prema Sporazumu od 23. studenog 2006. proizlazi da su Vlada RH i Sindikati javnih službi (Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara – medicinskih tehničara te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi) ugovorili povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6% u 2007., 2008. i 2009. i da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1. siječnja svake godine.

11. Temeljem Dodatka Sporazumu od 13. svibnja 2009. proizlazi da su se Vlada RH i Sindikati javnih službi suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto time da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice i to na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu 5.415,37 kn nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku (dalje u nastavku: DZS) ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine.

12. Sukladno IDDS od 26. listopada 2011. proizlazi da te izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a kojim izmjenama je promijenjen čl. III. Dodatka koji se odnosio na način povrata osnovice, a promijenjen je i čl. VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka te Izmjena i dopuna i to na način da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom u razdobljima opisanih u čl. III. do V. tih Izmjena i dopuna.

13. Odlukom Vlade RH od 29. prosinca 2016. ("Narodne novine" broj 123/2016) proizlazi da se visina osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu 5.211,02 kn bruto primjenjuje od 1. siječnja 2017. tj. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. koja će biti isplaćena za mjesec veljaču 2017..

14. Temeljem službenih podataka DZS proizlazi da je negativni rast BDP-a trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014. tj. 12 tromjesečja uzastopno.

15. Također, prema službenim podacima DZS proizlazi da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. od 2,8%, što daje aritmetičku sredinu od 2,0%, time da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS-a objavljen dana 4. prosinca 2015..

16. Plaća tužiteljice u utuženom razdoblju bila je uređena Zakonom o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj 39/09), koji je izmijenjen Zakonom o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj 124/09). Izmijenjenom odredbom čl. 2. koja je u primjeni i danas neprekidno od 24. listopada 2009. određeno je da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade RH i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu, osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada RH posebnom odlukom. Nadalje, čl. 3. naprijed navedenog Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama je određeno da se na plaće u javnim službama primjenjuje osnovica plaće utvrđena Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. sve dok se ne utvrdi nova osnovica na temelju naprijed citirane odredbe čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama.

17. Sukladno Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 84/07) kojeg su 31. srpnja 2007. zaključili Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi proizlazi da osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, a odredbom čl. 49. st. 4. propisano je da su Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006. i svi sporazumi koji iz njega proističu sastavni dio ovog kolektivnog ugovora. Odredbom čl. 50. st. 1. propisano je da se plaća isplaćuje jednom mjesečno za prethodni mjesec, s tim da razmak između dviju isplata ne smije biti dulji od 30 dana.

18. Prema Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 115/10) kojeg su 4. listopada 2010. zaključili Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi proizlazi da su Dodatak Sporazumu te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima. Isto je ugovoreno i Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 141/12) od 12. prosinca 2012..

19. Odredbom čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 141/2012, dalje u nastavku: TKU/12) je ugovoreno: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.“.

20. Temeljem odredbe čl. 199. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17 i 98/19, dalje u nastavku: ZR) proizlazi da se nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka. Nadalje iz čl. 139. ZR-a proizlazi da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina ako ZR-om ili drugim zakonom nije drukčije određeno. Također, iz čl. 90. st. 1. ZR-a proizlazi da je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu, a iz čl. 92. st. 3. ZR-a proizlazi da ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drugačije određeno, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu.

21. Odredbom čl. 45. st. 4. i 5. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 120/13, 125/13, 148/13, 84/14, 143/14 i 136/15) i čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 5/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09 – ispravak, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13 i 160/13) je propisano da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. tog Zakona i članaka 11., 12. i 15. Pravilnika, umanjenog za obračunate i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitaka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz čl. 12. st. 9. i čl. 16. st. 2. tog Zakona te umanjenog za osobni odbitak iz čl. 36. st. 1. i 2. tog Zakona. Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitaka od nesamostalnog rada kao porez po odbitku.

22. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje u nastavku: ZPP), te primjenjujući pravne izvore i odredbe materijalnog prava, sud je utvrdio da tužiteljica osnovano potražuje isplatu razlike bruto plaće u utuženom iznosu. To napose proizlazi iz priležećih isplatnih lista i izračuna razlike plaća. Također, tuženik niti u odgovoru na tužbu, a niti tijekom postupka nije osporavao visinu tužbenog zahtjeva, odnosno tužiteljičino potraživanje u utuženom razdoblju.

23. U odnosu na navode tuženika kojima osporava pravnu valjanost i pravnu snagu IDDS, utvrđeno je da su isti neosnovani. Ovo stoga što iz naprijed citiranih odredbi TKU-a/07, TKU-a/10 i TKU-a/12 proizlazi da su Vlada RH i sindikati javnih službi nedvojbeno ugovorili da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje prema uvjetima specificiranim u IDDS. Štoviše, Vlada RH kao potpisnik IDDS izrijekom je potvrdila njegovu pravnu valjanost Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2012. te nikad nije dovodila u pitanje njegovu pravnu valjanost i nije nikada u odgovarajućem sudskom postupku tražila utvrđenje njegove ništavosti. Osim toga valja istaknuti i da su sukladno odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-408/12-2 i odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III/3535/12, odredbe kolektivnog ugovora ništetne zbog nedostatka u sklapanju samo ako je sindikat bio isključen protivno zakonu iz postupka kolektivnog pregovaranja i sklapanja ugovora. U konkretnom slučaju IDDS nije potpisao jedan od sindikata, međutim iste je parafirao, a što ne spori niti tuženik, iz čega je razvidno da je sudjelovao u pregovaranju pa se ne može pozivati na ništetnost istih. Slijedom navedenog, prema mišljenju ovog suda, IDDS predstavljaju valjani Kolektivni ugovor, što je potvrđeno i citiranim odredbama TKU- a/07, TKU-a/10 i TKU-a/12 pa su odredbe istog u smislu citiranog čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj 39/09, 124/09) temelj za određivanje osnovice u utuženom razdoblju. To stoga što su odredbe IDDS bile na snazi do 26. siječnja 2017. jer je čl. XI. IDDS ugovoreno trajanje na određeno vrijeme od 5 godina, koje je vrijeme produženo za tri mjeseca sukladno citiranom čl. 199. st. 1. ZR-a.

24. Nadalje, na temelju podataka Državnog zavoda za statistiku, prema kojima je zabilježena stopa rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a u drugom tromjesečju 2015. od 1,2%, odnosno u trećem tromjesečju od 2,8%, što daje aritmetičku sredinu od 2%, a uzimajući u obzir da su podaci za treće tromjesečje objavljeni 4. prosinca 2015., utvrđeno je da su se uvjeti iz čl. III. IDDS za obračun plaća u javnim službama po osnovici od 5.415,37 kn bruto ostvarili s plaćom za prosinac 2015., koja je trebala biti isplaćena do 15. siječnja 2016. i da su trajali do zaključno s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja je trebala biti isplaćena do 15. veljače 2017.. U odnosu na prigovor tuženika da tužiteljici ne pripada povećana osnovica za siječanj 2017., sud smatra da iako je Vlada Republike Hrvatske 29. prosinca 2016. donijela Odluku kojom je određeno da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u visini od 5.211,02 kn bruto i primjenjuje od 1. siječnja 2017., počevši s plaćom za siječanj 2017. koja će biti isplaćena u veljači 2017., da se u konkretnom slučaju primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnog ugovora sukladno čl. 199. st. 1. ZR-a.

25. Tuženik je istaknuo prigovor zastare potraživanja. Budući je tužba tužiteljice predana ovom sudu 12. veljače 2021., a čl. 139. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14 i 127/17, dalje u nastavku: Zakon o radu) je propisano da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina, zastara nije nastupila niti za jedan iznos koji tužiteljica potražuje. Naime, obzirom da je najstarije potraživanje dospjelo 16. veljače 2016., a tužba podnesena 12. veljače 2021., očito je da je ista podnesena unutar zastarnog roka od pet godina.

26. Slijedom svega navedenoga, sud je dosudio tužiteljici razliku manje isplaćene bruto plaće u ukupnom iznosu 3.192,77 kn (čl. 433. a st. 1. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje u nastavku: ZPP) s pripadajućim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje u nastavku: ZOO) izuzev zateznih kamata na porez na dohodak i prirez poreza na dohodak koji čine sastavne dijelove bruto plaće, a koji dospijevaju tek s isplatom (čl. 45. st. 4. i 5. Zakona o porezu na dohodak, "Narodne novine" broj 187/04 i čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak, "Narodne novine" broj 95/05, 96/06, 68/07), kao u točki I/ izreke presude.

27. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi čl. 155. ZPP-a. Tužiteljici je priznat trošak zastupanja po punomoćnici – odvjetnici, i to za sastav tužbe u iznosu 500,00 kn (prema odredbi Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - "Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – dalje u nastavku: OT), za sastav obrazloženog podneska od 30. ožujka 2022. – 500,00 kn (Tbr. 8. t. 1. OT) i za zastupanje na ročištu održanom 06. listopada 2022. – 500,00 kuna (Tbr. 9. t. 1. OT), odnosno ukupno 1.500,00 kn što s pripadajućim PDV- om od 25% iznosi sveukupno 1.875,00 kn. Na sve dosuđene troškove sud je dosudio i zateznu kamatu prema stopi iz čl. 29. ZOO-a, tekućom od dana presuđenja do isplate, sukladno čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22), o čemu je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

28. Slijedom svega obrazloženoga, odlučeno je kao u izreci presude.

Osijek, 03. studenoga 2022.

Sudac Dorica

Krnic – Miloš

u. z. Saša Rešetar

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od dana objave presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda nadležnom županijskom sudu. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. istog zakona.

Dostaviti:

1. pun. tužiteljice

2. tuženiku

Nakon pravomoćnosti:

3. Porezna uprava

Broj zapisa: eb314-3ef0a

Kontrolni broj: 04283-67d7d-539cf

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Saša Rešetar, O=OPĆINSKI SUD U OSIJEKU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web

adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-

dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Osijeku potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.