Pr-7376/2021-13

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

ex. Vojarna sv. Križ, Dračevac

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Jerki Kovačić Garac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja B. G. iz T., P. b. 14.

OIB……………………. kojeg zastupa punomoćnik J. B., odvjetnik iz

Zajedničkog odvjetničkog ureda J. B. i D. J. u N. G.,

protiv tužene R. H., M. U.P., OIB: ……………….,

koju zastupa O.D.O. u S., G.-U.O, radi

isplate, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene dana 28.travnja 2022.god., u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, te zz tužene, objavljene 03. studenog 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se usvaja tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

Tužena R. H. za M.U.P- Z., dužna

je tužitelju B. G. iz T., P. b 14, OIB: …………….., u roku

od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti uvećani dio plaće u ukupnom brutto iznosu od 16.256,69 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, koja teče do

31.07.2015. god., a od 01.08.2015. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, osim u dijelu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u zahtjevu za isplatu zateznih kamata na bruto iznos, koje teku kako slijedi:

- za mjesec kolovoz 2011. godine na iznos od 1.359,71 kuna, od 15.09.2011.;

- za mjesec rujan 2011. godine na iznos od 1.691,85 kuna, od 15.10.2011.;

- za mjesec studeni 2011. godine na iznos od 5.713,42 kuna, od 15.12.2011.;

- za mjesec prosinac 2011. godine na iznos od 1.069,18 kuna, od 15.01.2012.;

- za mjesec ožujak 2012. godine na iznos od 1.186,99 kuna, od 15.04.2012.;

- za mjesec listopad 2012. godine na iznos od 1.306,81 kuna, od 15.11.2012.;

- za mjesec studeni 2012. godine na iznos od 3.423,56 kuna, od 15.12.2012.;

- za mjesec prosinac 2012. godine na iznos od 505,16 kuna, od 15.01.2013."

Za više zatraženi iznos od 21.940,23 kn/tužbeni zahtjev tužitelja odbija se kao neosnovan. II. Nalaže se tuženiku naknaditi troškove ovog postupka u iznosu od 8.250,00 kn/1.094,96 € sa z.z. kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena; tekućom od dana presuđenja pa do isplate, sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. U tužbi koja je kod ovog suda zaprimljena 14. listopada 2014. god. navodi se da je tužitelj policijski službenik MUP-a R. H., PU SD

P.P.P S. tijekom 2011. god. i 2012. god., gdje da je ostvario i

plaću. Priroda posla da je iziskivala prekovremeni rad, rad noću, rad subotom, rad nedjeljom, blagdanom itd. Nadalje, tijekom 2011. i 2012. god. da tuženik nije tužitelju pravilno obračunao isplatu razlike plaće uvećanu za ostvaren prekovremeni rad za rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanima, niti da je to učinio do utuženja, iako je rad evidentiran u evidenciji o prisustvu na radu kao i radnim nalozima. Nadalje, da tužitelj svoje pravo temelji na odredbi čl. 86. Zakona o radu, čl. 92. Zakona o policiji i čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike. U tužbi se navodi da se tužitelj dana 27. lipnja 2014. god. prije podnošenja ove tužbe obratio tuženiku radi mirnog rješenja spora, ali tuženik da nije dostavio prijedlog nagodbe niti se očitovao na zahtjev tužitelja u zato predviđenom roku. Slijedom navedenog, tužitelj je predložio sudu tuženika obvezati na isplatu mjesečnih iznosa od po 1.000,00 kn na ime uvećanog dijela bruto plaće za razdoblje od lipnja 2011 god. do prosinca 2012. god.,

sve s zakonskim zateznim kamatama.

1.1. Tijekom postupka tužitelj je isticao da tuženik pokušava izbjeći obvezu da tužitelju plati za njegov rad, te da je u postupku nesporno da tužitelj neprekidno biva na brodu obavljajući redovnu ophodnju i kontrolu granice na moru, poslove ophodnje otoka i luka, te da radi na poslovima redovitog održavanja plovila. Rad na plovilu da nije određen na način da se plovi 8 ili 12 sati dnevno, nakon čega se odmara slijedećih 12 sati, već se služba obavlja po potrebi ili pozivu, pa da je zbog specifičnosti slučaja nemoguće uskladiti rad tužitelja s odredbama Kolektivnog ugovora, pa da bi se takav rad u pomorskoj policiji smatrao najbližim radu na terenu. Nadalje, činjenica što je tuženik pogrešno isplaćivao tužitelju naknadu za pasivno dežurstvo, da tuženika ne oslobađa od obveze da tužitelju naknadi rad ostvaren izvan redovnog radnog vremena,

jer zbog specifičnosti obavljanja posla u pomorskoj policiji,tj. dužnosti da se 24 sata bude na policijskoj radnoj vezi i javlja šefu smjene, nadzire državnu granicu i radar, javlja na pomorsku radio vezu zbog nedostatka djelatnika i nepostojanja duple posade,

koja bi zamijenila posadu koja bi se trebala odmarati 12 sati neprekidno. Da je nespornim utvrđeno da je tužitelj bio dužan biti na raspolaganju i raditi cijelo vrijeme boravka na brodu, ne imajući mogućnost ostvariti pravo na dnevni i tjedni odmor. Na koncu, tužitelj je iskazao da tuženik priznaje da je tužitelj radio izvan punog radnog vremena, te da priznaje da nikada nije izvršio preraspodjelu radnog vremena, niti da

je o tome donio rješenje, pa je dakle očito da je rad tužitelja bio organiziran na drugačiji način od predviđenog Kolektivnim ugovorom, što je tuženik priznao. Kolektivnim ugovorom da je utvrđeno ukoliko je rad službenika organiziran na drugačiji način, prekovremeni rad je svaki rad duži od 40 sati tjedno.

1.2. Podneskom od 22. prosinca 2015. god. tužitelj je sukladno izračunu vještaka za financije i računovodstvo M. G. konačno precizirao tužbeni zahtjev, predloživši sudu tuženika obvezati na isplatu ukupnog bruto iznosa od 38.196,92 kn s osnova uvećanog dijela plaće, sve sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od dana presuđenja, pa do isplate, sve u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.

2. U odgovoru na tužbu od 27. veljače 2015. god. tuženik je naveo da je pregledom evidencije nadležne službe utvrđeno da je tuženik pravilno obračunao i isplaćivao razliku uvećane plaće tužitelju za prekovremeni rad, rad noću, rad subotom,

nedjeljom, blagdanima, a što da je razvidno iz obračunskih lista. Da je tužitelju isplaćivana naknada za pasivno dežurstvo sukladno odredbi čl. 57. Kolektivnog ugovora, kojim je utvrđeno da ukoliko službenik u slobodno vrijeme tijekom terenskog rada zbog okolnosti poslova ne smije ili ne može napustiti prijevozno sredstvo u kojem je smješten, da se tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada smatra pasivnim dežurstvom. Iz radnih naloga da je razvidno da je rad organiziran na način da zaposlenici provode na brodu više dana i to na način da 12 sati rade, te se nakon toga odmaraju 12 sati. Ukoliko bi za vrijeme odmora od 12 sati bilo hitnih intervencija, da bi to bilo evidentirano kao prekovremeni rad koji bi bio plaćen. Tuženik je istakao da tužitelj ostvaruje prava na isplatu za stvarno određene sate, a ne za sate koje je na terenu proveo spavajući, odmarajući se, tj. za vrijeme kada nije izvršavao radne zadatke.

2.1. Glede konačno postavljenog tužbenog zahtjeva, posebno se očitujući na vještvo dipl. oec. M. G., tuženik je iskazao da se prekovremeni rad ne može razmatrati kako je to napravio vještak. Tuženik je istakao da je tužitelj prilikom višednevnih službi na moru radio na terenu, ne redovno 40 sati tjedno, što vještak prilikom izrade vještva nije uzeo u obzir, pa da nije mogao pravilno izraditi vještvo, jer da su sva prava s osnove rada na terenu u utuženom razdoblju od lipnja 2011. god. do prosinca 2012. god. bila uređena Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike. Nadalje, da je stajalište Zajedničke komisije zaključeno da ukoliko službenik u svoje slobodno vrijeme tijekom terenskog rada zbog okolnosti obavljanja poslova ne smije ili ne može napustiti prijevozno sredstvo u kojem je smješten, da se tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati smatra pasivno dežurstvo. U konkretnom slučaju da se radi o radu na terenu, kao posebnoj vrsti rada, kao pasivno dežurstvo za vrijeme rada na terenu pa da ne predstavlja institut Zakona o radu, te se kao takvo jasno razlikuje od pasivnog dežurstva kod kuće izvan radnog vremena,

odnosno aktivnog dežurstva na radnom mjestu. Tužena je zaključila da niti ne spori činjenicu kako se tužitelju vrijeme provedeno na terenu izvan stvarno određenih sati treba valorizirati, ali ne kao dodatak za prekovremeni rad iz dostavljenih podataka o službenim poslovima, radnim nalozima, izvješćima uz radne naloge i obračunskih lista plaća, da je vidljivo kako je tužitelju izvan stvarno odrađenih sati plaćen dodatak za pasivno dežurstvo, kao i dodatak za rad na terenu za sve dane koje je isti proveo na službenom plovilu. Da je iz ove dokumentacije razvidno vrijeme stvarno odrađenih sati,

kao i činjenica da je ostatak radnog vremena proveden odmarajući se i spavajući, što je vještak zanemario, zaključujući kako je stvarno radno vrijeme tužitelja 24 sata.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom Zahtjeva za mirno rješenje spora od 27. lipnja 2014. god. sa preslikom potvrde o primitku preporučene pošiljke od 01. srpnja 2014. god.; pregledom evidencija tužiteljeva rada za utuženo razdoblje sa obračunskim platnim listama, izveden je dokaz saslušanjem tužitelja, izveden je dokaz saslušanjem svjedoka D. I., A. V., B. I.;

izveden je dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku financije i računovodstvo dipl. oec. M. G. od 03. rujna 2015. god; pregledom radnih naloga za tužitelja za utuženo razdoblje, zajedno sa sačinjenim izvještajima i opisom rada po radnim nalozima za utuženo razdoblje, pregledom zbirnih lista, te nalog za obračun plaće za razdoblje od veljače do prosinca 2010.g.

4. Presudom ovog suda pod br. Pr-627/14 od 18.ožujka 2016.god. prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, te je tuženik obvezan tužitelju naknaditi parnični trošak.

5. Odlučujući po žalbi tužene, Županijski sud u Zagrebu presudom pod br. Gž R-897/16 od 5.ožujka 2018.god.ukinuo prvostupanjsku presudu, i predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje.

5.1. Postupak se vodio pod poslovnim br.Pr-360/2018.

6. Na ročištu održanom 11.rujna 2018. suglasnošću stranaka, utvrđen je prekid postupka do pravomoćnog okončanja istovrsnih predmeta.

6.1.Nakon što je nastavljeno sa postupanjem, postupak se vodio pod poslovnim br. Pr 7376/21.

7. U ovoj fazi postupka tužitelj je ustrajao u svom zahtjevu. Podneskom od 15.travnja 2022. konačno je precizirao tužbeni zahtjev ,prema izračunu vještaka

G..

8. U ovoj fazi postupka tuženik je ustrajao u svojim navodima , u bitnome ističući kako nije prihvatljivo da za vrijeme višednevnih službi na brodu, rad tužitelja traje neprekidno 24 sata, s tim u svezi kako se tužitelju imaju isplatiti samo stvarno odrađeni sati. Naime, kako se izračun ima izraditi na način da se 8 sati obračuna kao redovan rad,8 sati kao prekovremeni rad, a 8 sati kao odmor. Na koncu, tuženik se usprotivio povlačenju dijela tužbenog zahtjeva, u odnosu na ranije utuženi iznos, ovo iz razloga parničnog troška pozivajući se na odredbu čl. 158 Zakona o parničnom postupku.

9. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom dokumentacije, te je izveden dokaz dopunskim vještačenjem po vještaku za financije i knjigovodstvo dipl. oec. M. G. od 10. veljače 2022.

10. Ovaj sud smatra tužbeni zahtjev djelomično osnovanim. 11.

Punomoćnici stranaka popisali su parnični trošak.

12. Između parničnih stranaka nije prijeporno da je tužitelj zaposlenik tužene, odnosno policijski službenik MUP-a RH, P.U SD,

P.P.P. S. te da se prije pokretanja parničnog postupka obratio

tuženoj sa zahtjevom u svezi mirnog rješenja spora, koji zahtjev tužena nije prihvatila.

Nadalje, neprijeporno je da je sustav rada tužitelja organiziran na način da se upućuje na višednevne službe na moru, da je tužena izdavala tužitelju višednevne radne naloge, da je na temelju izvještaja sastavljenih na temelju tih radnih naloga vodila evidenciju rada tužitelja na temelju koje je tužitelju za utuženo razdoblje isplaćena plaća, a neprijeporno je i da tužena nije donijela rješenje o preraspodjeli radnoga vremena, o korištenju slobodnih dana te o radu u turnusu.

13. Prijeporno je li tužitelju pripada pravo na isplatu uvećanog dijela plaće s naslova prekovremenog rada, rada noću, subotama, nedjeljama i blagdanima kroz utuženo razdoblje od lipnja 2011. do prosinca 2012. i u kojoj visini.

14. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu s razlike plaće s osnova prekovremenog rada, za rad noću, subotama, nedjeljama i blagdanima u razdoblju od lipnja 2011. do prosinca 2012.

15. Odredbom čl. 86. Zakona o radu (NN 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13, dalje: ZR) propisano je da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.

16. Odredbom čl. 42. st. 1. ZR-a definirano je radno vrijeme kao "vremensko razdoblje u kojem je radnik obvezan obavljati poslove, odnosno u kojem je spreman (raspoloživ) obavljati poslove prema uputama poslodavca, na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili drugom mjestu koje odredi poslodavac". U čl. 43. st. 2. ZR-a određeno je da puno radno vrijeme ne smije biti duže od 40 sati tjedno.

17. Odredbama čl. 92. Zakona o policiji (NN 129/00, 41/08, 76/09, 34/11) određeno je da je policijski službenik dužan po nalogu nadređenog službenika poslove obavljati i duže od punoga radnog vremena, ako je to nužno radi uspješnog i pravovremenog obavljanja službenog posla. Policijskom službeniku za rad iz stavka 1.

ovoga članka pripada pravo na novčanu naknadu ili slobodne dane, sukladno općim propisima o radu i kolektivnom ugovoru.

18. Odredbama čl. 257. ZR-a propisano je da Kolektivni ugovor obvezuje sve osobe koje su ga sklopile te sve osobe koje su u vrijeme sklapanja ugovora bile ili su naknadno postale članovi udruge koja je sklopila kolektivni ugovor, čl. 7. istog Zakona određeno je da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, da se primjenjuje za radnika najpovoljnije pravo ako tim ili drugim zakonom nije drugačije određeno, te je čl. 82. istog Zakona propisano da poslodavac kojeg obvezuje kolektivni ugovor ne smije radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu njem od iznosa određenog kolektivnim ugovorom.

19. KU ne definira pojam radnog vremena radi čega se imaju primjenjivati odredbe ZR-a, no KU u čl. 44. određuje visinu naknade koja se ima platiti službeniku za ostvareno radno vrijeme duže od 40 sati tjedno u visini naknade za prekovremeni rad i ostalih naknada za rad noću, nedjeljom, blagdanom i dr. Odredbama čl. 44. KU propisano je da će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećati za svaki sat rada, i to: za rad noću 40%, za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%,za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs 150%, za rad u drugoj smjeni ukoliko službenik ili namještenik radi naizmjenično, ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom dužim od 90 minuta 10%, za rad u turnusu 5%. Stavkom 2. je propisano da je se dodaci iz stavka 1. ovoga članka međusobno ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni. St. 11. je određeno da ako je rad službenika organiziran na drugačiji način, prekovremeni rad je rad duži od 40 sati tjedno, a st. 13. da umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada, službenik ili namještenik može koristiti jedan ili više slobodnih radnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 (1 sat prekovremenog rada = 1 sat i 30 min redovnog sata rada) te mu se u tom slučaju izdaje rješenje u kojem se navodi broj i vrijeme korištenja slobodnih dana, kao i vrijeme kad je taj prekovremeni rad ostvaren. Prema odredbi čl. 41. KU plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću

20. Iz suglasnih iskaza tužitelja i svjedoka A. V., B. I., D.

I. proizlazi da je tužitelj u utuženom periodu radio kao voditelj ophodne brodice tipa C. Da je bio na višednevnim zadatcima od 4 do 7 dana, konstantno na brodu. Rad je bio organiziran kao 12 sati rada i 12 sati dežurstva. Međutim, da su u svakom trenutku trebali biti na dispoziciji i spremni za isplovljenje u izvanrednim hitnim slučajevima(kontrola državne granice, prijevoz bolesnika i sl).Za vrijeme dok je brod bio u luci ili na sidru da isti nisu smjeli napuštati ,ponekad samo po jedan član posade,

zbog nabave namirnica ili sl. Sve vrijeme morali su bili u uniformi. Na takvoj vrsti broda da se niti nisu mogli odmoriti, ovo zbog obima radnih zadataka, manjka posade, kao i zbog skučenog prostora u kojem je samo zapovjednik imao kabinu, dok su ostali članovi posade bili smješteni u dvokrevetnim kabinama. kao i zbog stalno uključenih radio stanica, zvukova motora i odvijanja rada, tj. dnevnog života ostalih članova posade u istom prostoru ( npr. održavanje čistoće vanjskog i unutarnjeg dijela broda, priprema hrane i jedenje).

21. Kako bi se što pravilnije utvrdilo činjenično stanje, sve prema uputi županijskog suda u Zagrebu odluka br. Gžr 897/16, utvrdio broj sati prekovremenog rada, rada noću, subotama, nedjeljama i blagdanom te visina dodataka na plaću tužitelja kroz utuženo razdoblje, izveden je dokaz vještačenjem po vještaku za knjigovodstveno-financijske poslove dipl. oec. Milenku Galiotu, koje je sačinjeno po uvidu u dokumentaciju tužene i to, izvode iz registra službenih poslova (evidencija o satima rada i slobodnim danima tužitelja), obračunske listiće plaća tužitelja te radne naloge tuženika za sporno razdoblje.

21.1. U dopuni vještačenja od 10.veljaće 2022. vještak G., je prema obračunskim listama tužitelja, Evidenciji mjesečnih sati rada tužitelja za razdoblje od lipnja 2011. do prosinca 2012. sačinio izračun, slijedeći uputu Županijskog suda u Zagrebu iz odluke br. Gžr 897/16. Nadalje, temeljem radnih naloga i izvješća koja se odnose na obavljanje dužnosti tužitelja za sporno razdoblje, KU za državne službenike i namještenike, od ukupnog zbroja po mjesecima koji se odnosi na prekovremeni rad, noćni rad, rad na blagdane, te subotom i nedjeljom, (tablica br 3 str. 289/290). Vještak je odbio sate rada, po osnovi spomenutih radnih naloga, koje je tuženica dostavila u spis, iz čega je vidljivo kako je tužena obračunala, i koliko je isplatila tužitelju u utuženom razdoblju. Na koncu, vještak je iskazao ukupne neplaćene razlike sati u stupcu 19., tablice 3, str. 289/290. Naime, vještak je zaključio da je iznose izračunao sukladno čl. 44. KU za državne službenike i namještenike. Nadalje, u stupcu 16. iste tablice iskazao je vrijednosti po osnovi navedenih sata rada. U stupcima 17. i 18.

iskazao je vrijednosti dodataka za rad u pasivnom dežurstvu i turnusu. Naime,

navedene iznose po mjesecima umanjio je od ukupnih iznosa iz stupca 16. Vještak je istakao da je navedeno odbio iz razloga što je tužena predmetne iznose obračunala i isplatila tužitelju. Dakle, u stupcu 19, vještak je iskazao ukupnu bruto razliku naknade plaće tužitelju po svi naznačenim osnovama za navedeno utuženo razdoblje, baš u iznosu od 16.256,69 kn.

22. Analizirajući i ocjenjujući izvedene dokaze kako svaki zasebno, tako i u njihovoj ukupnosti, sud je utvrdio da je tužitelj u utuženom razdoblju obavljao poslove policijskog službenika, te da je rad tužitelja bio organiziran na način da se upućivao na višednevne službe na moru, a da mu tužena uistinu nije pravilno isplatila razliku plaće za ostvaren prekovremeni rad, rad noću, subotama, nedjeljama, blagdanima i noću.

Naime, sukladno radnim nalozima, tužitelj je bio dužan obavljati sve naložene mu poslove tijekom cjelokupnog boravka na brodu. U postupku je utvrđeno da je rad tužitelja u spornom razdoblju dijelom organiziran u turnusu dok je dio radnog vremena organiziran kao redovan rad od 40 sati tjedno, od ponedjeljka do petka po 8 sati dnevno. Tužitelj je obavljao prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanima, zbog čega mu pripada pravo na dodatke za rad koji je ostvario izvršavajući kroz utuženo razdoblje svoje radne obveze na način kako je to organizirala tužena.

23. S druge strane, tužena u postupku nije osporila da je tužitelj bio dužan raditi i biti prisutan na brodu kao radnom mjestu cijelo vrijeme boravka na terenu, da ga nije smio napustiti ili odbiti postupati po radnim nalozima i pozivu, odnosno da je rad tužitelja bio organiziran na drugačiji način u smislu čl. 44. st. 11. KU te tužitelj nije mogao raspolagati svojim radnim vremenom, odmarati se u smislu da je imao potpuno slobodno vrijeme. Tužena nije dokazala da je prema čl. 46. ZR organizirala preraspodjelu radnog vremena niti da je dežurstvo kao poseban uvjet rada vezano uz kontinuirano obavljanje poslova i zadaća, što bi istu ekskulpiralo u ovoj pravnoj stvari. Pored toga, utvrđeno je da tužena nije donijela odluku o organizaciji rada tužitelja niti je članu posade utvrdila točno radno vrijeme niti koji bi ga član posade mijenjao za vrijeme odmora, a na plovilima ni ne postoji druga postava posade koja bi zamijenila onu prvu kada bi ona koristila odmor. Tužena je time postupila protivno odredbama KU kojima je određeno pravo službenika na odmor. Tužena je u isto vrijeme obvezivala tužitelja da bude na radnom mjestu i izvršava ili bude spreman izvršavati radne zadaće, odnosno da aktivno dežura, a dežurstvo je nesporno dio radnog vremena.

23.1.Naime, radno vrijeme i vrijeme odmora ili slobodno vrijeme se međusobno isključuju i ne mogu se međusobno kombinirati. S obzirom da je posao djelatnika pomorske policije specifičan i složen jer obavljaju poslove pomorske, temeljne i prometne policije, čuvaju državnu granicu te održavaju plovilo na kojem rade to njihova služba obuhvaća cijelo vrijeme boravka na terenu tako da se vrijeme izvršavanja zadataka i vrijeme aktivnog dežurstva međusobno isprepleću.

24. Uspoređujući evidenciju rada tužene s izdanim radnim nalozima te Izvještajima, sud zaključuje kako evidencija koju je tužena vodila ne odgovara stvarno odrađenim satima rada tužitelja ni kvalifikaciji odrađenih sati. Isto tako, iz evidencije na temelju koje je tužena vršila obračune i isplate plaća, proizlazi da je tužena tužitelju davala slobodne dane i tako ih označavala i u vrijeme tužiteljevog tjednog odmora tj. subotom i nedjeljom, obzirom, da je rad kod tuženika bio organiziran kao 40-satni rad u tjednu, ali ne i slobodne dane na način da isti predstavljaju naknadu za odrađeni prekovremeni rad. Nadalje, tužena je tužitelju bilježila i isplaćivala naknadu za sate tzv. pasivnog dežurstva, koje se prema tumačenju Zajedničke komisije za tumačenje KU ima smatrati kao pripravnost za rad izvan redovitog radnog vremena i izvan radnog mjesta za koju je predviđena naknada od 10%.

25. Sukladno tumačenju Zajedničke komisije za tumačenje KU, ako službenik ili namještenik dežura „na radnom mjestu, a izvan redovnog radnog vremena“, nema pravo na dodatak za pasivno dežurstvo, ali ima pravo na osnovnu plaću, uključujući i pravo na uvećanje plaće iz čl. 39. (sada 44. KU). U konkretnom slučaju to bi bio slučaj tužitelja kada se nalazi na brodu jer mu je brod radno mjesto, za ono vrijeme za koje tužitelj „dežura“ nakon odrađenih 8 sati redovnog radnog vremena, jer je tužitelj bio obvezan biti na brodu bez mogućnosti napuštanja broda, uz obvezu 24- satnog raspolaganja i dostupnosti poslodavcu, a kako to proizlazi iz uvjerljivog iskaza tužitelja, svjedoka kao i uvida u dokumentaciju spisa. Stoga tužitelja ne bi pripadalo pravo na dodatak za pasivno dežurstvo, ali bi imao pravo, za vrijeme provedeno na tom dežurstvu na radnom mjestu, a izvan redovnog radnog vremena, na osnovnu plaću uključujući i pravo na uvećanja iste iz čl. 44. KU. Nadalje, tumačenje Komisije od 20. svibnja 2004. kaže da se obvezno dežurstvo službenika i namještenika u službenim prostorijama poslodavca smatra prekovremenim radom.

26. Rad tužitelja ne bi bio rad u turnusu u smislu odredbe čl. 44. st. 8. KU-a kako navodi tužena jer se ne radi o takvom radnom vremenu u kojem tužitelj kao službenik rad obavlja naizmjenično tijekom tjedna ili mjeseca po 12 sati dnevno u ciklusima 12- 24-12-48, već isti radi na temelju višednevnih radnih naloga. Naime, rad na plovilu nije određen na način da se plovi 8 ili 12 sati dnevno nakon čega se odmara sljedećih 12

sati, već se služba obavlja po potrebi ili pozivu te nema dnevnog niti tjednog odmora.

Za vrijeme plovidbe tužitelj je neprekidno na plovilu, obavlja redovnu ophodnju i kontrolu granice na moru, poslove ophodnje otoka i luka te radi na poslovima redovitog održavanja plovila. Svjedoci su potvrdili da se rad odvijao sukladno radnim nalozima na kojima piše početak i završetak radnog vremena, a to je u biti cijelo vrijeme provedeno na terenu, kao i da službenici ne smiju napustiti plovilo i da su dužni cijelo vrijeme biti u vezi s operativnim dežurstvom te spremni za isplovljenje i intervenciju u svako doba. Pored toga utvrđeno je da upravo radi manjka članova posade na brodicama kojima raspolaže tužena, a na kojima rade pomorski policajci, nije ni moguće organizirati posao na način da se 12 sati radi, a 12 sati odmara.

27. Tužena se poziva na odredbu čl. 57. KU, koja propisuje da ukoliko službenik ili namještenik u svoje slobodno vrijeme tijekom terenskog rada zbog okolnosti obavljanja poslova ne smije ili ne može napustiti prostorije ili prijevozno sredstvo u kojima je smješten, tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada smatra se pasivnim dežurstvom. Međutim, bez obzira što je tužitelju isplaćivana naknada za pasivno dežurstvo, tužena nije u pravu kada misli da tužitelj nije ostvario prekovremeni rad.

28. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske (odluka broj Rev-1925/18-2 od 21.listopada 2020.god..) nije životno ni logično da bi efektivan rad službenika trajao neprekidno 24 sata dnevno, četiri do sedam dana uzastopno već da je životno i logično da službenik i namještenik koji zbog naravi svog posla ne smije ili ne može napustiti radno mjesto tijekom višednevnih službi ima slobodno vrijeme i tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada da se ne može smatrati prekovremenim radom. Dakle, prema obvezujućem pravnom shvaćanju, pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad iz Kolektivnog ugovora službenik može ostvariti samo za stvarno odrađene sate rada dužeg od punog radnog vremena, a ne i za sate kada službenik nije stvarno izvršavao radne zadatke pa tako ni s naslova pasivnog dežurstva jer tužitelj nije boravio kod kuće niti u pasivnom dežurstvu.

29. S obzirom na gore navedeno, ovaj sud smatra nesumnjivo utvrđenim da je tužena dužna tužitelju isplatiti naknadu za prekovremeni rad jer isti nije kompenziran korištenjem slobodnih dana, a osim toga, isti ima pravo koristiti dnevni i tjedni odmor. Dakle, vrijeme provedeno na radu dulje od formalno propisanog radnog vremena,

mora se vrednovati i platiti, kao što je i predviđeno KU. Sama tužena priznaje da je tužitelj radio izvan punog radnog vremena, pa kako nema rješenja o preraspodjeli radnog vremena, to je tužena dužna tužitelju isplatiti naknadu, visina naknade utvrđena je dopunskim vještačenjem po vještaku M. G.. Na dopunu vještačenja

vještaka G. od 10. veljače 2022. god. tužitelj nije imao primjedbi, te je precizirao tužbeni zahtjev sukladno dopuni njegova nalaza i mišljenja, dok se tužena usprotivila konačno preciziranom tužbenom zahtjevu iz razloga navedenih tijekom postupka. Na koncu, tužena je istakla da je tužitelj konačno preciziranim tužbenim zahtjevom smanjio iznos potraživanja, s tim u svezi da se u konkretnom slučaju ima primijeniti odredba čl. 158. st.1. ZPP-a, prilikom odlučivanja o parničnom trošku.

30. Imajući u vidu prednje, a posebice dopunu vještačenja vještaka G., koje ovaj sud smatra stručnim, objektivnim i danim sukladno pravilima struke i znanosti pa ga u cijelosti i prihvaća, valjalo je tuženu obvezati tužitelju isplatiti iznos od 16.156,69 kn bruto, odnosno u mjesečnim iznosima kako je to pobliže navedeno u izreci presude.

Za više zatraženi iznos od 21.940,23 kn tužbeni zahtjev tužitelja trebalo je odbiti, kao što je odlučeno pod točkom I. izreke presude.

31.Sud je kao tijelo javne vlasti u ovom sudskom aktu ukupan iznos novčane obveze dvojno iskazao u kunama i eurima, a sve na temelju odredbi čl. 48. st. 1. i 2.

Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/22) i odluci o stopi konverzije kune u euro po središnjem paritetu 1 euro = 7,53450 kuna.

32.Na dosuđeni iznos tužitelju pripada zakonska zatezna kamata koja na svaki pojedinačni mjesečni iznos teče od 15-og dana u mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate po stopi uređenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15),

33. Odluka o troškovima parbenog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155., a u svezi s čl. 158. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14.,

70/19., dalje ZPP), te u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tužitelj je sukladno nalazu i mišljenju vještaka postavio tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 38.169,96 kn, da bi po dopuni vještačenja, smanjio tužbeni zahtjev na iznos od 16.256,69 kn. Tuženik se usprotivio smanjenju.

33.1. Trošak tužitelja sastoji se od sastav prijedloga za mirno rješenje spora 1.000,00 kn, sastav tužbe 1.000,00 kn, za zastupanje na ročištima održanim 28. travnja 2015. god., 17. lipnja 2015. god., 26. siječnja 2016. god., 03. veljače 2022. i

28. travnja 2022. po 1.000,00 kn, za zastupanje na ročištu održanom 11. rujna 2018.,

te pristup na objavno ročište 500,00 kn, za sastav podnesaka od 02. travnja 2015.

god., 15. srpnja 2015. god., 15. prosinca 2015. god., 26. listopada 2021. i 15. travnja 2022. po 1.000,00 kn. Ovom iznosu trebalo je pridodati i iznos od 3.250,00 kn na ime pripadajućeg PDV-a, tako bi pun. tužitelja pripadao parnični trošak u iznosu od 16.250,00 kn kojem iznosu je trebalo pridodati i iznos od 2.500,00 kn za troškove provedenog vještačenja. Tako bi tužitelju pripadao parnični trošak u ukupnom iznosu od 18.750,00 kn.

33.2. U ovom postupku u kojem je bio sporan osnov i visina tužitelj je uspio sa 72%, dok je tuženik uspio sa 28%, pa kada se prebiju uspjeh tužitelja i tuženika, tužitelj je u ovom parničnom postupku uspio sa 44%. Tako se pun. tužitelja obistinjuje parnični trošak u ukupnom iznosu od 8.250,00 kn/1.094,96 €.

33.3. Tužitelju pripadaju i zakonske zateze kamate temeljem odredbe čl. 29. st.

2. ZOO-a, koje na parnični trošak teku od dana donošenja ove presude do iisplate, u smislu odredbe čl. 153. st. 1. ZPP-a.

U Splitu, 03. studenog 2022.

S u d a c

Jerka Kovačić Garac

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravak iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, za Županijski sud

u tri primjerka.

DNA: -pun. tužitelja

-pun. tuženika

-u spis