Poslovni broj Gž-4019/2020-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sucu tog suda Alenu Perhatu, u pravnoj stvari tužitelja 1. D. Š. iz S. K. Z., OIB: … i 2. S. S. iz S. K. Z., OIB: …, zastupanih po punomoćniku D. Ć., odvjetniku iz Z., protiv tuženika T. d. o. o. za projektiranje i građenje, OIB: …, zastupanog po punomoćniku J. Š., odvjetniku iz O. društva V. i Š. d. o. o. iz Z., radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini poslovni broj 13 Psp- 6/2017-44 od 08. rujna 2020. godine, dana 03. studenoga 2022. godine,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini poslovni broj 13 Psp-6/2017-44 od 08. rujna 2020. godine.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda odbijeni su tužitelji s tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:

„Utvrđuje se da je dana 13. ožujka 2017. godine tuženik počeo smetati tužitelje u njihovom posljednjem, mirnom i faktičnom posjedu nekretnina koje se nalaze na adresi u S. K. Z. (k. č. …, k. o. S. K. Z. upisane u Posjedovni list broj …) i na adresi u S. K. Z. (k. č. …, k. o. S. K. Z., upisane u Posjedovni list broj …), i to tako da sa svoje nekretnine na susjednoj parceli koja se nalazi na adresi (k. č. …, k. o. S. K. Z.) svakodnevno ispušta nesnosnu buku, svjetlosno onečišćenje i neugodne mirise na nekretnine u posjedu tužitelja, te se stoga tuženom pod prijetnjom novčane kazne nalaže da prestane uznemiravati tužitelje ispuštanjem prekomjerne buke, svjetlonosnim onečišćenjem i neugodnim mirisima, te se zabranjuje da ubuduće na takav ili sličan način uznemirava tužitelje.

Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljima prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na isti iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate iz članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.“

2. Istim rješenjem naloženo je tužiteljima da naknade tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na isti iznos od dana 08. rujna 2020. godine do isplate iz članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

3. Protiv tog rješenja pravovremenu žalbu podnose tužitelji, iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22, u nastavku teksta: ZPP).

4. U žalbi u glavnome navode da je pobijano rješenje nerazumljivo, te proturječno samo sebi i njegovim razlozima, odnosno da u toj odluci uopće nisu navedeni razlozi, pa tako niti oni o odlučnim činjenicama, a da su razlozi koji se navode nejasni i/ili proturječni, te da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima pobijanog rješenja navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava, pa da je time ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP- a.

5. U vezi toga ističu da je pobijana odluka u prvom redu utemeljena na nalazu i mišljenju vještaka T. Š., koji je tijekom postupka postao nepotreban, jer da je tuženik za vrijeme vođenja ovog postupka djelomično udovoljio tužbenom zahtjevu tako što je putem trgovačkog društva A. d. o. o. izvršio ograničenje izlaznog tlaka tj. mlaza vode na 115 bara na stroju u njegovom vlasništvu, a da je do tada opterećenje iznosilo 150 bara, što da predstavlja evidentnu razliku, pa da je uslijed toga bilo bespotrebno provođenje dokaza uviđajem na licu mjesta, te mjerenjem buke, jer da je istu tuženik samoinicijativno ograničio, pa da je iz navedenih razloga pobijano rješenje nerazumljivo.

6. Nadalje navode kako su tijekom postupka zatražili dostavu grafičkog prikaza mjerenja buke koja potječe sa nekretnine tuženika (autopraonice), zajedno sa rezidualnom bukom prikazanog u vremenskom razdoblju po segmentima kako ih je uzrokovao instrument, kako bi sud osim intenziteta buke mogao utvrditi i njezino vremensko trajanje, ali da nije postupljeno po tom njihovom zahtjevu, niti je takav prigovor uzet u obzir prilikom donošenja pobijane odluke.

7. Tužitelji ističu da je spomenuti vještak ignorirao odredbu članka 11. Zakona o zaštiti od svjetlosnog onečišćenja („Narodne novine“ br. 14/19, u nastavku teksta: ZZSO), koju odredbu da prilikom odlučivanja o njihovom tužbenom zahtjevu nije uzeo u obzir niti prvostupanjski sud, a da dozvoljene vrijednosti za razinu imisije svjetala nisu propisane hrvatskom zakonskom regulativom, te da se u konkretnom slučaju radi o neposrednom smetanju posjeda, koje je zakonom zabranjeno, pa da je bilo nepotrebno vršiti mjerenje razine svjetlosnog onečišćenja, već da je vještak jedino trebao utvrditi postojanje osvijetljenosti u njihovim boravišnim i spavaćim prostorijama, te utvrditi izvor tog osvjetljenja.

8. Osim toga, navode da su neodgovarajuće procijenjeni i neugodni mirisi od deterdženata na posjedima tužitelja, kao i da je sud prvog stupnja proveo dokaz vještačenjem samo na posjedu na adresi, i to samo na terasi objekta tužitelja, a ne i na cijelom posjedu, pri čemu je vještačenje trajalo svega nekoliko minuta, dok isto nije provedeno na posjedu, pri čemu ističu da se prvostupanjski sud nije očitovao na njihov prigovor da doziranje deterdženta nije bilo podešeno kako to inače bude u normalnom radu autopraonice, niti se unatoč dojavi jednog od svjedoka sa posjeda na adresi da je strujanje zraka donijelo miris deterdženta, i to samo nekoliko minuta nakon što je uređujuća sutkinja napustila navedeni posjed, ista htjela vratiti na lice mjesta da se uvjeri u istinitost te tvrdnje.

9. Iz navedenih razloga predlažu da se pobijano rješenje preinači.

10. Odgovor na žalbu nije podnesen.

11. Žalba nije osnovana.

12. Sud prvog stupnja na temelju sadržaja priložene dokumentacije, iskaza tužitelja D. Š. i zakonskog zastupnika tuženika D. T., te nalaza i mišljenja vještaka za elektrotehniku i zaštitu od buke mag. ing. el. T. Š., kao i njegovog iskaza, u bitnome utvrđuje da je predmet ovog postupka zahtjev tužitelja radi pružanja posjedovne zaštite na nekretninama označenima kao kat. čest. br. …i kat. čest. br. …, sve k. o. S. K., na način kako je naznačeno u izreci pobijanog rješenja.

13. U vezi toga utvrđuje da je tužitelj D. Š. posjednik nekretnine na adresi u S. K. Z., označene kao kat. čest. br. …, k. o. S. K. Z., dok je tužitelj S. S. posjednik nekretnine na adresi u S. K. Z., tj. kat. čest. br. …, k. o. S. K. Z., a da je tuženik posjednik samoposlužne autopraonice na adresi S. K. Z., označene kao kat. čest. br. …, k. o. S. K. Z..

14. Nadalje utvrđuje da je građevinskom dozvolom od 21. lipnja 2016. godine koju je izdala županija, Z. dozvoljeno zakonskom zastupniku tuženika D. T. građenje građevine gospodarske namjene, poslovne djelatnosti-samoposlužna autopraonica,

3. skupine na kat. čest. br. …, k. o. Z., a da je rješenjem o izmjeni građevinske dozvole od 28. studenoga 2016. godine izmijenjena navedena građevinska dozvola na način da je tuženiku kao investitoru dozvoljeno građenje građevine gospodarske namjene, poslovne djelatnosti-samoposlužna autopraonica, 3. skupine na kat. čest. br. …, k. o. Z..

15. U vezi toga utvrđuje da je uporabnom dozvolom od 10. veljače 2017. godine koju je izdala županija, Z. dozvoljena uporaba gornje građevine, te da iz zapisnika Ministarstva od 03. ožujka 2017. godine proizlazi da je predmetna građevina izgrađena prema projektnoj dokumentaciji iz građevinske dozvole, što je potvrđeno i zapisnikom o tehničkom pregledu.

16. Prvostupanjski sud utvrđuje kako je zapisnikom o inspekcijskom nadzoru od 19. svibnja 2017. godine utvrđeno da predmetni poslovni prostor ima površinu od 160,00 m[2] , te se radi o samoposlužnoj autopraonici za osobna vozila koja se sastoji od 4 boksa, tj. mjesta za samoposlužno pranje koja su opremljena sa visokotlačnim mlaznicama, 2 mjesta sa samoposlužnim usisavačima i kontejner tehnologije u kojem su smještene pumpe i ostala infrastruktura autopraonice, pri čemu se oprema nalazi na otvorenom prostoru, a da je uz sjeverni rub autopraonice postavljen zaštitni zid (bukobran), te su najbliži bukom ugroženi boravišni prostori stambeni prostori obiteljskih kuća na udaljenosti oko 50 metara od autopraonice sa sjeverne strane u u S. K. Z.. Istim zapisnikom da je utvrđeno da je radno vrijeme predmetnog objekta za dnevne uvjete od 7 do 19 sati i u punom režimu rada, a za noćne uvjete od 19 do 7 sati u smanjenom režimu rada kada rade samo boks 2 i boks 3. Mjerenje zvučne izolacije nije izvršeno zbog toga što objekt nije konstrukcijski vezan zaštićeni prostor, dok su akustična mjerenja izvršena za razdoblje dana i večeri, te za razdoblje noćenja, a da sredstva koja su zatečena za pranje automobila nisu razvrstana u kategorije opasnosti propisane člankom 1. Pravilnika o uvjetima za obavljanje djelatnosti proizvodnje, stavljanja na tržište i korištenja otpadnih kemikalija.

17. Nadalje utvrđuje da su H.v., za G. S. izdale tuženiku dana 08. rujna 2017. godine vodopravnu dozvolu za ispuštanje otpadnih voda za pranja vozila i pranja ruku, te potencijalno za onečišćene oborinske vode, te da iz zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru Ministarstva od 05. lipnja 2017. godine i 25. siječnja 2017. godine, a vezano uz prijavu građana na postupanje tuženika s kemikalijama u radu autopraonice i zbog svjetlosnog onečišćenja, nisu utvrđene nikakve povrede propisa iz nadležnosti sanitarne inspekcije koje se odnose na korištenje kemikalija i buka.

18. Na temelju nalaza i mišljenja sudskog vještaka za elektrotehniku i zaštitu od buke mag. ing. el. T. Š., kao i njegovog iskaza, a čiji nalaz i mišljenje utvrđuje stručnim i nepristranim, te sačinjenim u skladu sa znanošću i strukom, pa ga kao takvog i prihvaća, slijedom čega odbija prijedlog tužitelja za provođenje dokaza novim vještačenjem, utvrđuje da se poslovni objekt tuženika-samoposlužna autopraonica sastoji od 4 boksa za pranje auta, dio pozicije za usisavanje i jedne za uljepšavanje guma, pri čemu je prostor autopraonice otvorenog tipa, a svaki boks za pranje auta je bočno zaklonjen pomoću pregrade dužine 6 metara i visine 2,3 metra, te se iznad svakog boksa za pranje nalazi metalna instrukcija s po dvije rasvjetne armature, a svaka od njih sadržava po dvije let cijevi, s time da je u razdoblju od 19- 07 sati omogućeno osvjetljavanje samo boksa 2 i 3, što je osigurano vremenskim sklopom koji je zapečaćen od strane sanitarne inspekcije, a da se prostor za usisavanje osvjetljava pomoću rasvjetnog tijela smještenog na stupu cca 5,5 metara.

19. Nadalje utvrđuje da uz južnu, istočnu i zapadnu stranu čestice na kojoj se nalazi autopraonica ne postoje ograde ili prepreke koje bi mogle sprječavati prolazak zvuka, dok je uz sjevernu stranu čestice autopraonice, u smjeru stambenih građevina tužitelja, izveden zaštitni zid visine 3 metra, a ukupne dužine 38,40 metara, i to pomoću metalnih stupova i tzv. sendvič panela (plastificirani lim, termopjena, plastificirani lim), pri čemu je strojarnica samoposlužne autopraonice smještena između boksa za pranje vozila 2 i 3, te je izvedena pomoću tzv. sendvič panela, a da ista autopraonica posjeduje valjanu građevinsku dozvolu, te pozitivan nalaz s tehničkog i drugih inspekcijskih pregleda.

20. Sud prvog stupnja utvrđuje kako analizom izmjerenih vrijednosti mjerenja razine buke nije utvrđena prisutnost dubokih tonova, te da rezultati mjerenja ukupne buke (ocjenska razina ukupne buke) zadovoljavaju zahtjev definiran člankom 5, tablica 1 Pravilnika o najvišim dopuštenim razinama buke u sredini u kojoj ljudi rade i borave („Narodne novine“ br. 145/04, u nastavku teksta: Pravilnik) prema zoni buke, kao i zahtjev definiran člankom 6. tog Pravilnika za novo projektirane izvore buke, dok rezultati mjerenja ukupne buke (ocjenska razina ukupne buke) u noćnom razdoblju zadovoljavaju zahtjev definiran člankom 16. istog Pravilnika za povremene izvore buke.

21. U vezi toga utvrđuje da su na predmetnom objektu tuženika izvedene slijedeće mjere zaštite od buke:

-izgradnja zaštitnog zida (obzirom na karakteristiku materijala zid posjeduje reflektirajući efekt, odnosno zvuk koji nastaje na autopraonici reflektira se prema zoni industrijske namjene-trenutno neizgrađene čestice), te

-ograničavanje izlaznog tlaka vode (plombiranje visokotlačnih pumpi na tlak 115 bara), te da je prilikom realnog korištenja autopraonice razina buke koja nastaje manja od razina utvrđenih provedbom vještačenja, obzirom da se maksimalni režim rada postiže izuzetno rijetko (u svega 0,04% vremena u zadnja 2 mjeseca).

22. Nadalje utvrđuje kako je analizom izmjerenih vrijednosti imisija svjetla utvrđeno da je srednja rasvjetljenost na pročelju prvotužitelja 0,9 luksa, dok je srednja rasvijetljenost na pročelju drugotužitelja 0,6 luksa, a da Zakon o zaštiti od svjetlosnog onečišćenja („Narodne novine“ br. 114/11) definira da je u noćnom periodu rasvijetljenost 10 luksa (koja nastaje prirodnim putem), pa da se dobiveni rezultati mogu smatrati zanemarivim za definiranje pojma svjetlosnog onečišćenja, a da je s obzirom na svijetlu boju pročelja oba tužitelja (bijela boja) efekt rasvjetljenosti subjektivno pojačan, pri čemu utvrđuje da su na predmetnom objektu tuženika izvedene mjere zaštite od svjetlosnog onečišćenja, i to onemogućavanje i vremensko reguliranje rada rasvjetnih tijela, te izvedba zaštitnog zida, a da svjetlosni tok rasvjetnih tijela autopraonice ne stvara svjetlosno onečišćenje na posjedu tužitelja, ali se preporuča ugradnja odgovarajućih sjenila na svjetlećim tijelima koja bi spriječila izravan pogled prema izvoru svijetlosti.

23. S obzirom na navedeno, prvostupanjski sud utvrđuje da prilikom obavljanja djelatnosti tuženika odnosno samoposlužne autopraonice na adresi, S. K. Z. ne dolazi do prekomjerne buke i imisije svjetla na posjedu tužitelja, pa ne poklanja vjeru protivnom iskazu tužitelja D. Š., jer utvrđuje da iz provedenih materijalnih dokaza, te iskaza zakonskog zastupnika tuženika koji je potkrijepljen tim dokazima i nalazom i mišljenjem navedenog vještaka, proizlazi da na nekretnine tužitelja ne dopiru neugodni i prodorni zvukovi koji ostaju u ušima, te da nema buke od aparata za pranje automobila i od mlazova vode, kao niti širenja mirisa od raznih deterdženata, te svjetlosti koja bi bila vrlo jakog intenziteta tako da uslijed nje ne bi bilo moguće noću spavati.

24. Stoga utvrđuje da tužitelji nisu dokazali činjenice iz kojih bi proizlazilo da je tuženik samovlasno smetao posjed naznačenih nekretnina bukom, svjetlosnim onečišćenjem tijekom večernjih i noćnih sati, te snažnim mirisom deterdženata, jer da od spomenute autopraonice tuženika ne dolazi do prekomjerne buke i onečišćenja, pa pozivom na odredbu članka 22. stavak 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima («Narodne novine» br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, u nastavku teksta: ZV) odbija tužbeni zahtjev.

25. Odluku o parničnim troškovima temelji na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP- a, kao i na odgovarajućim odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22).

26. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, utvrđeno je da u provedenom postupku i prilikom donošenja pobijanog rješenja nije počinjena neka od tih povreda, pa tako niti ona propisana odredbom članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer navedena odluka nema postupovnih nedostataka na koje ukazuje žalba, te se u svemu može ispitati.

27. U vezi toga na tvrdnje tužitelja da je nalaz i mišljenje vještaka T. Š. tijekom postupka postao nepotreban, jer da je tuženik za vrijeme vođenja ovog postupka djelomično udovoljio tužbenom zahtjevu tako što je putem trgovačkog društva A. d. o. o. izvršio ograničenje izlaznog tlaka tj. mlaza vode na 115 bara na stroju u njegovom vlasništvu, a da je do tada opterećenje iznosilo 150 bara, valja odgovoriti da okolnost da bi tijekom ovog postupka tuženik ograničio mlaz vode na 115 bara na njegovom stroju ne znači da bi time (makar djelomično) udovoljio njihovom tužbenom zahtjevu, jer isti nisu dokazali da je dotadašnje opterećenje, tj. ono koje je egzistiralo u trenutku navodnog smetanja njihovog posjeda na naznačenim nekretninama, bilo takvog intenziteta da je za posljedicu imalo nastanak prekomjernih posrednih imisija u vidu prekomjerne buke, a s obzirom na namjenu tuženikove nekretnine.

28. Neosnovane su i tvrdnje tužitelja koje se odnose na prijedlog za dostavu grafičkog prikaza mjerenja buke koja potječe sa nekretnine tuženika (autopraonice) zajedno sa rezidualnom bukom prikazanom u vremenskom razdoblju po segmentima kako ih je uzorkovao instrument, jer je vještak T. Š. u svojem nalazu i mišljenju i grafički prikazao rezultate mjerenja buke koja potječe iz predmetne autopraonice u vlasništvu tuženika (stranica 26-33 nalaza i mišljenja), te nije bilo potrebe da osim toga dostavlja i neke druge podatke.

29. Isto tako, nisu osnovani navodi žalitelja da je pobijano rješenje doneseno protivno odredbi članka 11. ZZSO, jer iz nalaza i mišljenja vještaka Š., kojeg je pravilno kao stručnog prihvatio prvostupanjski sud, proizlazi kako svjetlost koja potječe iz pravca tuženikove autopraonice do nekretnina u vlasništvu tužitelja, a koja je posljedica obavljanja tuženikove dopuštene djelatnosti, za koju je isti ishodio sve potrebne dozvole, pa se dakle ista temelji na valjanom pravnom temelju, zbog čega je neosnovano (indirektno) pozivanje tužitelja na odredbu članka 110. stavak 4. ZV-a, nije takve jačine i intenziteta da bi imala za posljedicu pravno relevantno smetanje posjeda tužitelja.

30. Neosnovane su tvrdnje tužitelja da je sud prvog stupnja proveo dokaz vještačenjem samo na posjedu na adresi, i to samo na terasi objekta tužitelja, a ne i na cijelom posjedu, odnosno da isto nije provedeno na posjedu, jer istinitost tih navoda ne proizlazi iz sadržaja zapisnika od 26. listopada 2018. godine na kojem je proveden dokaz uviđajem, niti iz nalaza i mišljenja vještaka, pri čemu na navode žalitelja da je jedan od svjedoka nakon dovršenog uviđaja sa posjeda na adresi izjavio kako je strujanje zraka donijelo miris deterdženta valja odgovoriti da isti te tvrdnje nisu isticali tijekom prvostupanjskog postupka, pa ih u smislu odredbe članka 352. stavak 1. ZPP-a ne mogu iznositi tek u žalbi.

31. Što se tiče navoda tužitelja da se prvostupanjski sud nije očitovao na njihov prigovor da doziranje deterdženta nije bilo podešeno kako to inače bude u normalnom radu autopraonice, a koji prigovor su isti naveli na ročištu na kojem je proveden dokaz uviđajem, valja odgovoriti da su oni na tom ročištu samo paušalno istaknuli taj prigovor, za kojeg nisu predložili nikakve dokaze, pa je iz cjeline obrazloženja i činjenice da je odbijen tužbeni zahtjev očigledno da je sud prvog stupnja navedeni prigovor pravilno utvrdio neosnovanim.

32. Protivno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da prilikom obavljanja djelatnosti tuženika odnosno njegove samoposlužne autopraonice na adresi, S. K. Z. ne dolazi do prekomjerne buke i imisije svjetla na posjed tužitelja, odnosno da tužitelji nisu dokazali činjenice iz kojih bi proizlazilo da je tuženik samovlasno smetao njihov posjed naznačenih nekretnina prekomjernom bukom, svjetlosnim onečišćenjem tijekom večernjih i noćnih sati, te snažnim mirisom deterdženata, sve to iz razloga koje kao jasne, detaljne i pravno utemeljene prihvaća i ovaj sud i na koje se radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja upućuje tužitelje, pa je pravilno u smislu odredaba članaka 21. stavak 1. i 22. stavak 1. i 2. ZV-a odbio tužbeni zahtjev. U vezi toga valja samo dodati da se posjedovna zaštita od prekomjernih posrednih imisija i od neposrednih imisija može pružiti posjedniku samo ukoliko su za to ispunjene pretpostavke u smislu odredbe članka 110. stavak 1., 3. i 4. ZV-a, a koje pretpostavke u konkretnom slučaju nisu bile ispunjene, pa nije bilo osnova za udovoljenje tužbenom zahtjevu.

33. Pravilna i zakonita je i odluka o parničnim troškovima, jer se temelji na pravilnoj primjeni odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a, kao i odredbe članka 30. stavak 2. Ovršnog zakona («Narodne novine» br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20).

34. Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje, pozivom na odredbu članka 380. točka 2. ZPP-a.

U Rijeci, 03. studenoga 2022.

S U D A C :

Alen Perhat