Poslovni broj: Usž-3465/22-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ante Galića, predsjednika vijeća, Sanje Štefan i Blanše Turić članova vijeća te sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice S. Z.-B. iz Z., koju zastupa opunomoćenik Z. G., odvjetnik u Z., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi poreza na promet nekretnina, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1418/22-13 od 15. lipnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 3. studenoga 2022.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1418/22-13 od 15. lipnja 2021.
Obrazloženje
1. Uvodno naznačenom presudom prvostupanjskog suda poništava se rješenje tuženika, klasa: UP/II-410-20/18-01/1379, urbroj: 513-04-19-2 od 20. prosinca 2019. i rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Z., Ispostave Č., klasa: UP/I-410-20/2017-001/06276, urbroj: 513-007-01-02-2018-0003 od 20. ožujka 2018. (točke I. i II. izreke). U točki III. izreke te presude se tužiteljica oslobađa obveze plaćanja poreza na promet nekretnina temeljem ugovora o bračnoj stečevini sklopljenim s T. B. 29. ožujka 2017. U točki IV. izreke te presude se nalaže tuženiku da u roku od 15 dana od dostave pravomoćne presude nadoknadi tužiteljici troškove upravnog spora u iznosu od 6.250,00 kuna.
2. Rješenjem tuženika od 20. prosinca 2019. je odbijena žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 20. ožujka 2018., kojim je tužiteljici kao poreznom obvezniku utvrđena osnovica poreza na promet nekretnina u iznosu od 564.017,46 kn i na tu osnovicu utvrđen porez na promet nekretnina po stopi 4% u iznosu od 22.560,69 kn. Tim rješenjem se utvrđuju i način te rok u kojem je porezni obveznik dužan platiti utvrđeni iznos poreza.
3. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, tj. svih razloga propisanih u članku 66. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS).
4. Nastavno u žalbi tuženik ističe kronologiju ranije provedenog upravnog spora u kojem je donesena prvostupanjska presuda, poslovni broj: UsI-534/20-5 od 12. srpnja 2021., a koju je Visoki upravni sud Republike Hrvatske poništio u povodu žalbe tužiteljice i donio presudu, poslovni broj: Usž-3500/21-2 od 16. ožujka 2022. te predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Tuženik u žalbi u bitnom ističe razloge koje je navodio i u ranije provedenom upravnom sporu zbog kojih smatra pogrešnim zaključak prvostupanjskog suda i utvrđeno činjenično stanje na kojem temelji pobijanu presudu, a prema kojem su tužiteljica S. Z. B. i njezin suprug T. B. sklopili ugovor od 29. ožujka 2017. kojim su sporazumno uredili svoje imovinske odnose u svezi s razvodom braka u smislu članka 15. točke 3. Zakona o porezu na promet nekretnina, a radi stjecanja nekretnine bez naknade. Tako utvrđeno činjenično stanje tuženik smatra pogrešnim, a što je dovelo i do pogrešne primjene materijalnog prava, konkretno pobliže navedene odredbe članka 15. točke 3. Zakona o porezu na promet nekretnina ("Narodne novine", 115/16. – dalje: ZPPN) čiji sadržaj pobliže citira.
5. Protivno utvrđenju prvostupanjskog suda, tuženik smatra da iz sadržaja ugovora o podjeli bračne stečevine od 29. ožujka 2017., koji prileži spisu predmeta, proizlazi da se tužiteljica kao glavni dužnik i založni dužnik obvezuje u cijelosti preuzeti plaćanje kreditne obveze po ugovoru o kreditu, broj: 2070/2003 od 5. prosinca 2003. Iz toga dalje slijedi, zaključuje tuženik, da je tužiteljica stekla predmetnu nekretninu naplatnim pravnim poslom, zbog čega je bilo zakonske osnove da se tužiteljici utvrdi porezna obveza s te osnove u pobliže naznačenom iznosu, što je pravilno utvrdilo porezno tijelo u donesenom prvostupanjskom rješenju. Dodaje i da je primjena navedene zakonske odredbe moguća samo u slučaju da bivši bračni drugovi uređuju svoje imovinske odnose, uz uvjet da se radi o stjecanju nekretnina bez naknade, a što ovdje nije slučaj, jer je predmetnu nekretninu tužiteljica stekla na temelju naplatnog pravnog posla, zbog čega ne ispunjava propisane uvjete za porezno oslobođenje.
6. Tuženik predlaže da ovaj Sud poništi prvostupanjsku presudu u cijelosti.
7. Tužiteljica nije dostavila odgovor na žalbu.
8. Žalba nije osnovana.
9. Ispitujući zakonitost osporene presude koju tuženik žalbom osporava u granicama razloga navedenih u žalbi, kao i postupka koji joj je prethodio, pazeći pri tome na razloge ništavosti po službenoj dužnosti u skladu s člankom 73. stavkom 1. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija.
10. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je ovaj Sud presudom, poslovni broj: Usž-3500/21-2 od 16. ožujka 2022. poništio prvostupanjsku presudu, poslovni broj: UsI-534/20-5 od 12. srpnja 2021. i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Navedenom prvostupanjskom presudom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje tuženikovog rješenja od 20. prosinca 2019. kojim je odbijena njezina žalba izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 20. ožujka 2018., a kojim je tužiteljici utvrđena porezna obveza na promet pobliže opisanih nekretnina u iznosu od 22.560,69 kn.
11. Ovaj Sud je u presudi Usž-3500/21-2 od 16. ožujka 2022. izrazio stajališta zbog kojih je poništio presudu prvostupanjskog suda i dao uputu u kojem pravcu valja provesti ponovni postupak, a ocjenjujući da podaci spisa predmeta ne daju osnovu za zaključke poreznih tijela i prvostupanjskog suda da postoji zakonsko uporište za utvrđivanje tužiteljici porezne obveze, jer da je zbog pogrešno utvrđenih bitnih činjenica došlo i do pogrešne primjene odredbe članka 15. Zakona o porezu na promet nekretnina ("Narodne novine", 115/16. – dalje: ZPPN).
12. Prvostupanjski sud je u nastavku postupka održao raspravno ročište dana 9. lipnja 2022. u prisutnosti opunomoćenika tužiteljice i odsutnosti uredno pozvanog tuženika koji izostanak nije opravdao.
13. Na temelju cjelokupno utvrđenog činjeničnog stanja tijekom upravnog spora sud je zaključio da je tužiteljica predmetnu nekretninu kupila zajedno sa bivšim suprugom T. B. na temelju ugovora o kupoprodaji od 30. prosinca 1997. za vrijeme trajanja braka iz sredstava rada, a ne na temelju ugovora o kreditu koji je sklopljen nakon stjecanja nekretnine, što potvrđuje i potvrda o isplati kupoprodajne cijene 5. studenoga 2003. Dalje je utvrđeno da su sredstva kredita supružnici koristili radi uređenja predmetne nekretnine, a ne njezine kupnje, a da je nakon razvoda braka pokrenut postupak za utvrđivanje i podjelu bračne stečevine koji se vodio pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, poslovni broj: P-2210/11, a tijekom tog postupka su roditeljima darovali suvlasničke dijelove predmetne nekretnine, koje su im po postignutom dogovoru vraćene, a što potvrđuje povijesni zemljišno-knjižni izvadak koji je tužiteljica dostavila.
14. Na temelju činjenica utvrđenih u nastavku postupka proizlazi da su bivši bračni drugovi ugovorom od 29. ožujka 2017. sporazumno uredili svoje imovinske odnose u svezi s razvodom braka, zbog čega se u smislu članka 15. točke 3. ZPPN-a radi o stjecanju nekretnine bez naknade. Naime, predmetnu nekretninu je tužiteljica zajedno sa suprugom stekla 30. prosinca 1997. i kupoprodajnu cijenu su isplatili do 1. svibnja 1998.
15. Slijedom utvrđenih činjenica prvostupanjski sud je zaključio da porezna osnovica koju je prvostupanjsko tijelo procjenom vrijednosti nekretnine utvrdilo nije naknada koju je tužiteljica isplatila za stjecanje ½ nekretnine preuzimanjem kreditne obveze, jer je kreditna obveza nastala nakon stjecanja nekretnine i predmet je ugovora od 29. ožujka 2017.
16. S obzirom na utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud je poništio tuženikovo rješenje od 20. prosinca 2019. i prvostupanjsko rješenje od 20. ožujka 2018. te je tužiteljicu oslobodio obveze plaćanja poreza na promet nekretnina temeljem ugovora o bračnoj stečevini sklopljenim s T. B. 29. ožujka 2017., zaključujući da je riječ o situaciji koju propisuje članak 15. točka 3. ZPPN-a, tj. o uređivanju imovinskih odnosa bivših bračnih drugova, a što je zakonska osnova za primjenu poreznog oslobođenja.
17. Slijedom navedenog je prvostupanjski sud usvoji tužbeni zahtjev i odlučio kao u izreci pobijane presude na temelju članka 58. stavka 1. ZUS-a.
18. U osvrtu na žalbene navode tuženika, ovaj Sud zaključuje da je prvostupanjski sud u cijelosti postupio pravilno i zakonito te sukladno danim uputama i primjedbama ovog Suda iznesenima u ranijoj presudi proveo postupak i utvrdio bitne činjenice koje su bile osnova za donošenje pobijane presude. Prvostupanjska presuda je prema ocjeni ovog Suda pravilna i zakonita, kako s osnove utvrđenog činjeničnog stanja, tako i s osnove primjene mjerodavnog prava, a u provedenom postupku su otklonjeni svi postupovni propusti na koje je ovaj Sud u ranijoj presudi ukazao. Tuženik žalbenim prigovorima kojima u bitnom ostaje kod svojih zaključaka iznesenih u osporenom rješenju, nije s uspjehom osporio zakonitost te presude.
19. Također je prvostupanjski sud pravilno dosudio tužiteljici i trošak upravnog spora u naznačenom iznosu, pozivom na članak 79. stavak 4. ZUS-a, jer je u cijelosti uspjela u upravnom sporu.
20. Slijedom navedenog, a kako žalbeni razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu nisu osnovani, a ne postoje niti razlozi na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a, žalba odbijena i potvrđena prvostupanjska presuda.
U Zagrebu 3. studenoga 2022.
Predsjednik vijeća
Ante Galić, v.r.
