Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj:Pž-5270/2020

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog S. B., zbog prekršaja iz članka 229. stavka 3. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19.), rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj: 30. PpP- 1394/2019, u sjednici vijeća održanoj 3. studenoga 2022.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba okr. S. B. kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđuje.

II Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 200,00 kn (dvjesto kuna) / 26,54 EUR[1] (dvadesetšest eura i pedesetčetiri centa), u roku trideset dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Čakovcu okr. S. B. proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 229. stavka 3. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je na temelju cit. propisa i uz primjenu instituta ublažavanja izrečena novčana kazna u iznosu od 3.000,00 kuna.

1.1. Okrivljenik je nadalje obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 500,00 kuna.

2. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je putem branitelja iz Odvjetničkog društva H. & Z. & B. B., odvjetnika u Z., podnio pravodobnu žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni.

2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

3. Žalba je neosnovna.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakon („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13, 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5. Razmatrajući prvostupanjsku presudu u pogledu navoda žalbe okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, vijeće ovog Suda je utvrdilo da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom obrane okrivljenika i dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaj iz članka 229. stavka 3. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji je prihvatljiv i ovom Sudu.

5.1. Naime, prekršaj čini vlasnik motornog vozila, koji na zahtjev policijskog službenika ili službene osobe jedinice lokalne samouprave (koja obavlja poslove iz čl. 5. st. 4. ZSPC-a) u roku od 15 dana, ne da vjerodostojan dokaz o osobi koja je upravljala vozilom u vrijeme počinjenja djela. Iz rezultata provedenog postupka pred sudom jasno proizlazi da žalitelj kao vlasnik vozila reg. oznaka xxxx nije dao takav podatak, budući da njegova obrana u suštini predstavlja priznanje svih odlučnih činjenica djela, navodeći da nije znao tko je konkretno upravljao njegovim vozilom, pa da je dostavio podatke o više osoba, kako to proizlazi i iz obavijesti o vozaču, koja je sastavni dio predmeta. Suprotno tvrdnje žalitelja, nakon 1. kolovoza 2019., kada je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 70/19.) propisano je da se dostava podataka o više osoba koje su moguće upravljale vozilom u vrijeme počinjenja prekršaja ne smatra dostavom vjerodostojnih podataka o identitetu osobe kojoj je vozilo dano na upravljanje, pa je prvostupanjski sud podatke o više mogućih vozača pravilno ocijenio dostavom nevjerodostojnih podataka i donio na zakonu osnovanu odluku. Bez uspjeha žalitelj ponavlja u žalbi da nije znao tko je od konkretno navedenih mogućih vozača upravljao te prilike, jer ga isto ne ispričava i imao je mogućnost podatak saznati od osoba kojima je dao svoje vozilo na upravljanje (koje kao opasno sredstvo u prometu ne može biti u slobodnoj uporabi) tim više što je i naveo da vozilom upravljaju ukućani koji žive na istoj adresi.

5.2. Prema tome, budući da žalitelj ne upire na postojanje novih činjenica i dokaza u smislu odredbe članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, niti žalbenim navodima dovodi u sumnju činjenično utvrđenje, to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

6. Razmatrajući odluku o kazni ovaj Sud je mišljenja da je za počinjeni prekršaj izrečena novčana kazna u granicama zakona, primjerena svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne u smislu članka 36. Prekršajnog zakona i nije prestrogo odmjerena. Naime, prvostupanjski sud je cijeneći ukupnost olakotnih okolnosti kaznu izrekao uz primjenu instituta ublažavanja iz članka 37. Prekršajnog zakona, u znatnoj mjeri ispod posebnim zakonom propisane minimalne kazne za predmetno djelo, budući da je kazna propisana u rasponu od 5.000,00 do 15.000,00 kuna. Tako odmjerenu kaznu i ovaj Sud smatra primjerenom prirodi i težini počinjenog prekršaja te stupnju odgovornosti okrivljenika, u svemu pogodnom da se ostvari svrha kažnjavanja i utječe na počinitelja i ostale da ubuduće ne čine ovakve ili slične prekršaje, odnosno da se postigne svrha specijalne i generalne prevencije. Protivno iznesenom, žalitelj ne ističe i ne dokumentira nikakve nove okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje odluke o kazni.

7. Treba istaknuti da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne, u za to određenom roku.

8. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi članka 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.

9. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 3. studenoga 2022.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nada Horvatović, v. r.

Renata Popović, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Čakovcu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.