REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-10045/2022
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. D. P., zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90., 30/90., 47/90. i 29/94.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, I Policijske postaje Split, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 18. svibnja 2022., broj: Pp-7319/2021, u sjednici vijeća održanoj 3. studenog 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, I Policijske postaje Split kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 18. svibnja 2022., broj: Pp-7319/2021, na temelju čl. 161. st. 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), oslobođen je od optužbe okr. D. P. da bi, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Istom presudom, odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.
2. Protiv te presude, žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da se žalba prihvati, a pobijana presuda ukine i predmet dostavi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.
5. Osnovano prvostupanjski sud navodi da se prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, kada je riječ o verbalnom napadu, a što se okr. D. P. stavlja na teret, može počiniti samo svađom ili vikanjem (pri čemu, naravno, dolaze u obzir i sinonimi ovih riječi npr. buka, galama, graja…), jer je životno logično da se javnost ne može uznemiriti verbalnim napadom a da se pritom ne radi o vikanju ili svađi (uključujući i sinonime). Slijedom navedenog proizlazi da je, za ispunjenje bića prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, u situacijama kada je modus operandi verbalna komunikacija, odlučna činjenica da se radi o vikanju ili svađi (uključujući i sinonime) i ta činjenica, kao jedan od konstitutivnih elemenata, mora biti navedena u činjeničnom opisu. Ovo iz razloga što je zakonski opis odnosno pravno kvalificiranje prekršaja podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja. Iz navedenog razloga, sve odlučne činjenice moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja.
6. Kako je to vidljivo iz činjeničnog opisa optužbe u ovom prekršajnom predmetu, u istom nije naznačeno da bi okr. D. P. vikao odnosno da bi se svađao, nego je navedeno da je: „… verbalno vrijeđao riječima …“. Iz navedenog proizlazi da u činjeničnom opisu ovog prekršaja, kako je on naznačen u optužbi, nedostaje jedan od konstitutivnih elemenata prekršaja za koji se okr. D. P. tereti. Za ostvarenje obilježja ovog prekršaja nije dovoljno utvrđenje da je okrivljenik „vrijeđao“ ako pritom nije bilo vike ili svađe (uključujući i sinonime), jer takva komunikacija odnosno takvo ponašanje ne ispunjava zakonsko biće predmetnog prekršaja. Stoga, u činjeničnom opisu ovog prekršaja nedostaje jedan od konstitutivnih elemenata prekršaja koji se okr. D. P. stavlja na teret, zbog čega je pobijana odluka prvostupanjskog suda u cijelosti pravilna i osnovana.
7. Neosnovano tužitelj ističe da se svako vrijeđanje ili omalovažavanje određene osobe u vidu jako intenzivnih i neugodnih riječi, u ovom slučaju: „Đubre jedno!“, koje se kao takve sigurno ne mogu iskazati na miran i tih način, koje je počinjeno na način da se pritom ne samo uznemirava osoba kojoj su uvrede upućene nego i svi prolaznici i susjedi koji su mogli prisustvovati navedenom ponašanju, smatra narušavanjem javnog reda i mira na drugi način, jer je očigledno da se radi o radnji počinjenja verbalnom komunikacijom, a ne na drugi način u smislu odredbe čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, kako to neosnovano smatra tužitelj. Prema zakonskom opisu čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, kada je modus operandi verbalna komunikacija, a o tome se radi o ovom prekršajnom predmetu, odlučna činjenica je da se radi o vikanju ili svađi (uključujući i sinonime) i ta činjenica, kao jedan od konstitutivnih elemenata, mora biti navedena u činjeničnom opisu (jer se ispunjenje bića djela procjenjuje isključivo i samo na temelju činjeničnog opisa optužbe), a što je u činjeničnom opisu optužbe u ovom prekršajnom predmetu izostalo.
8. U odnosu na žalbene navode kojima se pobija tvrdnja prvostupanjskog suda o nužnosti da u činjeničnom opisu optužnog prijedloga, a s obzirom da se okr. D. P. tereti da je prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira počinio „na hodniku u stambenoj zgradi“, bude opisano da se radnja okrivljenika reflektirala na javnom mjestu, treba navesti da je stajalište prvostupanjskog suda ispravno. Naime, uvažavajući pravno shvaćanje Odjela za prekršaje iz područja javnog reda i mira i javne sigurnosti Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 5. studenog 2021. te zaključak istog Odjela od 12. listopada 2022., stubište (hodnik) stambene zgrade je tzv. fiktivno javno mjesto i u činjeničnom opisu mora biti navedeno (opisano) da se ponašanje okrivljenika reflektiralo, znači da je bilo vidljivo ili čujno, na neograničenom javnom mjestu, bez koje okolnosti u činjeničnom opisu, djelo nije prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
9. Nadalje, neosnovani su žalbeni navodi kojima se ističe da sud ne može olako donositi presude, poglavito one kojima se oslobađa okrivljenik, a da pritom nije proveo dokazni postupak ispitivanja okrivljenika i svjedoka. Suprotno takvim žalbenim navodima, tužitelju se napominje da je odredbom čl. 161. st. 6. Prekršajnog zakona izričito propisano da će sud, ako ispitujući optužni prijedlog nađe da djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret nije prekršaj, odmah donijeti presudu kojom se okrivljenik oslobađa optužbe. Dakle, propisano je obligatorno donošenje oslobađajuće presude u stadiju ispitivanja optužnog prijedloga ako činjenični opis prekršaja u optužbi ne sadrži sve bitne i konstitutivne elemente, kao što je to u ovom prekršajnom predmetu.
10. Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 3. studeni 2022.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Goranka Ratković, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 3 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika i tužitelja.
