REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 678/2022-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, ĐuraSesse člana vijeća,Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać- Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje Zagreb, Mihanovićeva 3, Područna služba Varaždin, Kolodvorska 20 c, Varaždin, OIB 84397956623, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB 94472454976, kojeg zastupa punomoćnik Bojan Nikolić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4735/2021-2 od 11. listopada 2021., kojom je djelomično potvrđena a djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-19/2021-32 od 3. kolovoza 2021., u sjednici održanoj 3. studenog 2022.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tuženika te se ukidaju presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4735/2021-2 od 11. listopada 2021. u toč. I., III. 2. i V. izreke i presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-19/2021-32 od 3. kolovoza 2021. u toč. I izreke i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
II. O troškovima sastava revizije odlučit će se konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (dalje: tužitelj) od 65.566,50 kn sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 8. prosinca 2013. pa do isplate (toč. I izreke), odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom 28.099,92 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 8. prosinca 2013. pa do isplate (toč. II. izreke), a toč. III. izreke je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi parnične troškvoe postupka od 6.573,70 kn.
2. Presudom suda drugog stupnja potvrđena je prvostupanjska presuda za iznos od 56.199,85 kn, te u dijelu kojim je odbijen zahtjev tuženika za naknadom parničnih troškova (toč. I. izreke), toč. II. izreke je odbijena žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, toč. III izreke je preinačena prvostupanjska presuda za iznos od 9.366,64 kn i u tom dijelu je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, kao i zahtjev tuženika za naknadom parničnih troškova od 6.573,50 kn, toč. IV. izreke je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi parnične troškove postupka od 501,55 kn u roku od 8 dana, a toč. V. izreke je odbijen zahtjev tuženika za naknadom parničnih troškova od 3.080,95 kn kao neosnovan.
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju dopuštenu ovosudnim rješenjem Revd 5451/2021-2 od 15. veljače 2022.podnosi tuženik zbog materijalnopravnih pitanja:
„Je li se u sporu u kojem HZMO kao posredni oštećenik potražuje naknadu štete od osiguravatelja štetnika treba primijeniti zastarni rok od tri godine iz članka 376. ZOO/91 ili privilegirani (duži) rok iz članka 377. ZOO/91?
Je li za utvrđenje stvarne štete u postupcima u kojima Zavod za mirovinsko osiguranje od osiguravajućeg društva potražuje naknadu isplaćenih mirovina povodom prometne nezgode – a koje su isplaćene u vrijeme kada je snazi bio Zakon o obveznim osiguranjima u prometu – mjerodavan Zakon o mirovinskom osiguranju ili Zakon o obveznim osiguranjima u prometu?“.
4. Predlaže da se revizija prihvati i preinače nižestupanjske presude i odbije tužbeni zahtjev tužitelja, podredno da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, te da se tužitelja obveže da mu naknadi parnične troškove.
5. Odgovorom na reviziju tužitelj osporava navode tuženika i predlaže da se revizija odbije.
6. Revizija je osnovana.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa mirovine koju je tužitelj kao osiguravatelj mirovinskog osiguranja sukladno pravilima koja uređuju mirovinsko osiguranje isplatio svom osiguraniku.
8. Sukladno odredbi čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) ovaj sud pobijanu presudu ispituje samo u onom dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
9. Slijedom navedenog pobijana presuda ispitana je glede obveze isplate cjelokupnog iznosa glavne tražbine i glede postavljenog pitanja – pravne dileme primjenjuje li se na potraživanje tužitelja zastarni rok od tri godine iz članka 376. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01; dalje: ZOO/91) ili privilegirani (duži) rok iz članka 377. ZOO/91, te temeljem kojeg propisa se ima odlučiti o obvezi tuženika kao osiguravatelja štetnika na isplatu štete koju trpi mirovinsko osiguranje koje zbog smrti svog osiguranika isplaćuje obiteljsku mirovinu članovima njegove obitelji.
10. Nižestupanjski sudovi su zauzeli pravno shvaćanje da se u odnosu na potraživanje tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje primjenjuje privilegirani (duži) rok iz članka 377. ZOO/91 smatrajući da se odredbe o zastari potraživanja naknade štete uzrokovane kaznenim djelom ne primjenjuje samo na štetnike, već i na osobu odgovornu za naknadu štete, što je u konkretnom slučaju tuženik, pa kako tužitelj zahtjev za naknadom štete prouzročene kaznenim djelom temelji na činjenici da je tuženik društvo za osiguranje kod kojeg je vlasnik, odnosno korisnik motornog vozila osiguran od odgovornosti za štetu, da stoga u odnosu na zastaru potraživanja naknade štete treba i u odnosu na tuženika primijeniti odredbu čl. 377. ZOO/91.
11. U odnosu na pitanje zastare ovaj sud je već u svojoj odluci Rev-x 674/10-2 od 17. studenog 2011. zauzeo pravno shvaćanje prema kojem je potraživanje tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje zahtjev za naknadom štete a koja je prouzročena kaznenim djelom, te da kako je za kazneni progon predviđen dulji rok zastare, da stoga zahtjev za naknadom štete u smislu čl. 377. st. 1. ZOO/91 zastarijeva kad istekne vrijeme za zastaru kaznenog progona, što je ujedno i odgovor na postavljeno pitanje.
12. U odnosu na revizijske navode tuženika u pogledu drugačije prakse revizijskog suda u pogledu ovog pravnog pitanja valja odgovoriti da se navedene odluke ne odnose na identičnu pravnu situaciju – dakle zahtjev tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje prema osiguravajućem društvu s kojim je štetnik u vrijeme štetnog događaja imao sklopljenu policu obveznog osiguranja, dok je u naprijed citiranoj odluci ovoga suda iznijeto pravno shvaćanje upravo u odnosu na zahtjev tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje prema osiguravajućem društvu – dakle, u odnosu na istu sporno pravno pitanje kakvo je i u ovom postupku.
13. U odnosu na drugo postavljeno pitanje ovaj sud je već u odluci poslovni broj Rev- x 388/2018 od 25. kolovoza 2020. zauzeo pravno shvaćanje prema kojem je za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a istovjetno pravno shvaćanje zauzeto je i u kasnijim odlukama ovoga suda (Rev- 5292/2019-2 od 16. lipnja 2020., Rev 206/2022-2 od 23. ožujka 2022., Rev 12/2022 od 12. siječnja 2022.).
14. Nižestupanjski sudovi zauzeli su suprotno pravno shvaćanje glede primjene propisa koji se ima primijeniti na konkretno potraživanje tužitelja smatrajući da se osnovanost zahtjeva Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje za naknadu štete na ime razmjernog dijela isplaćene invalidske mirovine njegovom osiguraniku ocjenjuje primjenom odredaba Zakona o mirovinskom osiguranju i to onog koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete koja tužitelju nastaje sukcesivno svakom mjesečnom isplatom mirovine na temelju odredbe čl. 161. Zakona o osnovnom mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj 157/13).
15. Stoga na postavljeno pitanje valja odgovoriti da se ima primijeniti propis koji je bio na snazi u vrijeme kada je izdatak učinjen, a to je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14,ZOOOP), čime se i ovom odlukom reafirmira pravno shvaćanje izraženo u odluci ovoga suda Rev-x 388/2018.
16. Radi potpunog odgovora na postavljeno pravno pitanje koje je ocjenjeno važnim u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a potrebno je u nastavku naglasiti da je čl. 27. ZOOP propisano:
„(1)Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. (2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. (3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.
(4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja. (5) Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.“
17. Prema ocjeni ovog suda, a sukladno jasnom izričaju odredbe čl. 27. st. 1. društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda zaosiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika).
18. Međutim, prilikom donošenja pobijanih odluka nižestupanjski sudovi zbog pogrešnog pravnog pitanja nisu imali na umu relevantne odredbe a materijalnog prava (čl. 27. ZOOP), radi čega je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, te je stoga trebalo odlučiti kao pod I. izreke a temeljem čl. 395. st. 2. ZPP.
19. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.
Zagreb, 3. studenoga 2022.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud
Broj zapisa: eb315-07621
Kontrolni broj: 0b704-64ead-e801b
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=MIRJANA MAGUD, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
