Poslovni broj: Usž-3070/22-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Arme Vagner Popović, članica vijeća, te više sudske savjetnice Glorjane Čičak zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja V. Š. iz O., protiv tuženika Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske, Z., PP 1034, radi brisanja iz upisnika subjekta u ekološkoj proizvodnji, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI-979/21-11 od 25. svibnja 2022. godine, na sjednici vijeća održanoj 3. studenoga 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI-979/21-11 od 25. svibnja 2022. godine.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenjem rješenja tuženika, klasa: UP/II-300-01/21-01/08, urbroj: 525- 07/0170-21-2 od 7. srpnja 2021. godine kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Agencije za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, Podružnica O.-b. županije, klasa: UP/I-320-01/21-21-03/0039, urbroj: 343-2110/14- 21-02 od 22. siječnja 2021. godine. Navedenim rješenjem tužitelj je izbrisan iz upisnika subjekata u ekološkoj proizvodnji sa danom 22. veljače 2021. godine.

2. Tužitelj je protiv citirane presude podnio žalbu u kojoj ističe da sud nije razumno obrazložio kako se tužitelj 2020. i 2019. godine mogao podvrgnuti sustavu kontrole i provjere jednom godišnje, kada mu kontrolno tijelo za te godine nije poslalo nikakvu ponudu kao prethodne tri godine. Ističe da sud nije niti naveo koju to konkretnu obvezu tužitelj nije ispunio, niti na koji način je tužitelj spriječio ili onemogućio kontrolno tijelo da ga jednom godišnje provjeri. Ističe da certifikat ili potvrdnicu nije posjedovao s obzirom da istu izdaje kontrolno tijelo. Smatra da je prvostupanjski upravni sud trebao sam riješiti prethodno pitanje o važenju ili nevaženju ugovora. Pozivanje suda na točke 12. do 14. i 20. obrazloženja presude na Pravilnik o kontrolnom sustavu ekološke proizvodnje (Narodne novine, broj 11/20.) da je promašeno obzirom da je isti stupio na snagu 28. veljače 2020. pa se ne može odnositi na 2019. godinu kada kontrolno tijelo po prvi puta nije ispunilo važeći ugovor na neodređeno vrijeme iz 2016. godine, kao što je promašena i primjena ovog Pravilnika za 2020. godinu. S obzirom da odredba Pravilnika iz članka 3. stavak 4. govori samo o prvom upisu u upisnik subjekata što je tužitelj kao subjekt učinio još 2016. godine. Ističe i da ova odredba ne propisuje da bi tužitelj morao kontrolnom tijelu svake godine prilagati ugovor na neodređeno vrijeme niti da bi bilo koji subjekt morao svake godine kontrolnom tijelu prilagati novi ugovor. Ističe da iz odredbe članka 19. citiranog Pravilnika proizlazi jasna namjera da kontrolno tijelo Ministarstvu, Agenciji za plaćanje, Poljoprivrednoj inspekciji mora dostaviti: naziv kontrolnog tijela s kojim tužitelj namjerava sklopiti novi ugovor, potpisanu izjavu o izlasku subjekta ili tužitelja iz kontrolnog sustava iz stavka 3. ovog članka. Smatra da je poljoprivredni inspektor, a i sud morao utvrditi zašto kontrolno tijelo nije Ministarstvu, Agenciji ni Poljoprivrednu inspekciju obavijestio s kojim kontrolnim tijelom tužitelj namjerava sklopiti novi ugovor ili im dostavio potpisanu izjavu o izlasku tužitelja iz kontrolnog sustava. Smatra da zakonodavac u materijalnom pravu nije propisao da bi bilo koje kontrolno tijelo smjelo i moglo bez pisane iskaze volje subjekta jednostrano raskinuti važeći ugovor u stručnoj kontroli. Predlaže uvažiti žalbu i poništiti osporenu presudu.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu ističe da je odredbom članka 27. Uredbe Vijeća (EZ) br. 834/2007 od 28. lipnja 2007. godine o ekološkoj proizvodnji i označavanju ekoloških proizvoda i stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 2092/91 (u daljnjem tekstu: Uredba Vijeća EZ br. 834/2007.) propisana je državama članicama obveza uspostave sustava kontrole i provjere subjekata u sustavu kontrole najmanje jednom godišnje. Poziva se i na odredbu članka 28. stavak 1. iste Uredbe koja propisuje obvezu uključivanja u kontrolni sustav za svakog subjekta koji proizvodi, priprema, skladišti ili uvozi iz treće zemlje ekološke proizvode i koji takve proizvode stavlja na tržište. Prije nego što bilo koji proizvod stavi na tržište kao ekološki proizvod ili proizvod proizveden u razdoblju prijelaza na ekološku proizvodnju subjekt o svojoj aktivnosti obavješćuje nadležno tijelo države članice u kojoj se ta aktivnost obavlja i svoje poduzeće podvrgava sustavu kontrole iz članka 27. iste. Provedba ove Uredbe osigurana je Zakonom o poljoprivredi (Narodne novine, broj 118/18., 42/20., 127/20. i 52/21.) kao i Pravilnikom o kontrolnom sustavu ekološke poljoprivrede (Narodne novine, broj 11/20.). Nadalje se tuženik poziva na odredbe 102. stavak 1., 108. stavak 2. i 109. citiranog Zakona kao i odredbe članka 3., 5. stavak 5. citiranog Pravilnika. Smatra da iz navedenih odredbi proizlazi da je ugovor o kontroli sklopljen s jednim od ovlaštenih kontrolnih tijela uvjet za upis u upisnik subjekata. Ukoliko subjekt nema sklopljen takav ugovor s niti jednim od ovlaštenih kontrolnih tijela prestao je ispunjavati uvjete propisane Uredbom, Zakonom i Pravilnikom. Tužitelj nakon prekida suradnje s kontrolnim tijelom E. R. d.o.o. u 2019. godini nije sklopio novi ugovor o kontroli s drugim ovlaštenim kontrolnim tijelom te posljedično nije udovoljio niti obvezi kontrole na licu mjesta iste godine propisano člankom 27. Uredbe pa je slijedom navedenog poljoprivredna inspekcija, a iz razloga što ne udovoljava odredbama 102. stavak 2. Zakona zatražila brisanje stranke odnosno tužitelja iz upisnika subjekata u ekološkoj proizvodnji. Agencija za plaćanje je na temelju članka 109. stavak 2. Zakona donijela rješenje od 22. siječnja 2021. godine o brisanju subjekta iz navedenog upisnika, protiv kojeg je tužitelj izjavio žalbu koja je odbijena ovdje osporenim rješenjem tuženika od 7. srpnja 2021. godine. Glede navoda tužitelja iz točke 1. žalbe u kojoj ističe da su u postupku pred prvostupanjskim sudom povrijeđena pravila sudskog postupka te da nije sud riješio pitanje ugovora tužitelja sklopljenog sa kontrolnim tijelom E. R. tuženik ostaje kod očitovanja koje je dostavljeno u okviru odgovora na tužbu tužitelja ističući da je tužitelj s kontrolnim tijelom E. R. d.o.o. prvi put sklopio ugovor o obavljanju stručne kontrole i certificiranja u ekološkoj proizvodnji 11. svibnja 2016. godine. Taj ugovor je dostavljen u službu, a nakon toga i ugovor za 2017. godine sklopljen 1. lipnja 2017. godine te ugovor za 2018. godinu sklopljen 9. svibnja 2018. godine. Kontrolno tijelo E. R. je 12. travnja 2019. godine obavijestilo stranku – tužitelja o prekidu suradnje te uputilo da se obrati drugom ovlaštenom kontrolnom tijelu pa je tužitelj dana 23. svibnja 2020. godine uputio kontrolnom tijelu dopis u kojem zahtjeva da kontrolno tijelo ispuni odredbe ugovora koji je zaključen 2018. godine te dostavi Agenciji za plaćanje svu dokumentaciju vezanu za kontrolu subjekata za 2019. godinu. Kontrolno tijelo E. R. d.o.o. je u skladu sa internom akreditiranom procedurom – pravilima za postupanje s prizivima i prigovorima u pisanom obliku dostavilo tuženiku i tužitelju pisanu obavijest o rezultatima rješavanja prigovora u kojoj u bitnom ističe da tužitelj nije ispunio svoje ugovorne obveze niti podnio kontrolnom tijelu E. R. d.o.o. zahtjev za stručnu kontrolu za 2019. godinu, za tu godinu nije potpisao niti ugovor pa stoga kontrolno tijelo nije ni bilo dužno niti u obvezi vršiti stručnu kontrolu za 2019. godinu. Stoga proizlazi da je tužitelj nakon ugovora sklopljenog 2016. godine i za koji tvrdi da je i dalje na snazi, sklopio ugovor o kontroli s kontrolnim tijelom za svaku godinu 2017. i 2018. ponovno pa se ne može pozivati na ugovor iz 2016. godine kao važeći. Zaključno kontrolno tijelo E. R. d.o.o. obavijestilo je tužitelja o prekidu suradnje dopisom od 12. travnja 2019. godine kao i tuženika u okviru godišnjeg izvješća o provedenim kontrolama u 2019. godini što je potvrdio i sam tužitelj i što je evidentirano zapisnikom o inspekcijskom nadzoru od 10. studenoga 2020. godine. Tužitelj je 2019. godine imao na raspolaganju 12 drugih ovlaštenih kontrolnih tijela s kojima je mogao sklopiti ugovor o kontroli te na taj način udovoljiti odredbi članka 102. stavak 2. Zakona o poljoprivredi. Tužitelj nakon prekida suradnje s kontrolnim tijelom nije sklopio ugovor o kontroli s bilo kojih drugim ovlaštenim kontrolnim tijelom te posljedično nije udovoljio obvezi kontrole na licu mjesta za 2019. godinu u smislu članka 27. Uredbe. Stoga je Poljoprivredna inspekcija, iz razloga što ne udovoljava odredbama iz članka 102. stavak 2. Zakona zatražila brisanje tužitelja iz upisnika subjekta u ekološkoj proizvodnji. Vezano za navod tužitelja da je kontrolno tijelo jednostrano prekinulo suradnju s tužiteljem, već u odgovoru na tužbu je obrazloženo da se zbog nepoštivanja ugovornih obveza od strane tužitelja kontrolno tijelo odlučilo na prekid suradnje i o tome uredno obavijestilo tužitelja i uputilo ga da se obrati drugom ovlaštenom kontrolnom tijelu. Ističe da kontrolnom tijelu niti jednom odredbom Zakona nije propisana zabrana raskidanja ugovora o kontroli sa strankama u slučaju kršenja ugovornih obveza, a stranke u tom slučaju da imaju na raspolaganju druga ovlaštena kontrolna tijela s kojima mogu sklopiti ugovor o kontroli. Poziva se na odredbu članka 27. i 28. Uredbe. Što se tiče potpisane izjave subjekta o izlasku iz kontrolnog sustava ista nije uvjet za raskid ugovora između kontrolnog tijela i subjekta, a dostavljaju je subjekti koji namjeravaju izaći iz kontrolnog sustava i ekološke proizvodnje što u slučaju tužitelja nije bilo posrijedi. Kontrolno tijelo samim raskidom ugovora nema mogućnost "istjerati" subjekta iz kontrolnog sustava, ali je dužno obavijestiti Agenciju. Ukoliko nakon proteka propisanog roka iz članka 5. stavak 5. Pravilnika Agencija za plaćanje ne zaprimi obavijest da je subjekt sklopio ugovor s drugim ovlaštenim kontrolnim tijelom, o tome će obavijestiti poljoprivrednu inspekciju koja će nadzorom utvrditi udovoljavanje uvjeta propisanih Zakonom i po potrebi zatražiti brisanje subjekta iz upisnika što je u slučaju tužitelja i provedeno. Vezano uz navode tužitelja u vezi pogrešne primjene materijalnog prava ističe da je Pravilnik o kontrolnom sustavu ekološke poljoprivrede stupio na snagu 28. veljače 2020. godine. Obzirom da je tužitelj ispisan iz upisnika subjekta u ekološkoj proizvodnji rješenjem Agencije koje je doneseno nakon stupanja na snagu navedenog Pravilnika odredbe tog Pravilnika se primjenjuju i na navedeni postupak. Međutim, odredbe tog Pravilnika ne primjenjuju se na ugovore o kontroli sklopljene između tužitelja i kontrolnog tijela E. R. d.o.o. od 2016. do 2018. godine. Dodatno ističe da u skladu s odredbom članka 4. stavak 3. točke b. Pravilnika subjekt pri upisu u upisnik mora imati sklopljen ugovor o kontroli s ovlaštenim kontrolnim tijelom što je uvjet sudjelovanja u kontrolnom sustavu kako je propisano člankom 18. Pravilnika. U slučaju da se ugovor o kontroli raskida jednostrano ili sporazumno, od strane subjekta ili od strane kontrolnog tijela subjekt je obavezan sklopiti ugovor o kontroli s drugim ovlaštenim kontrolnim tijelom u skladu s člankom 20. Pravilnika. Subjekt koji nema sklopljen ugovor o kontroli s niti jednim ovlaštenim kontrolnim tijelom, smatra se da je prestao udovoljavati uvjetima za upis u upisnik. Ova odredba bila je propisana i prethodnim Pravilnikom o ekološkoj poljoprivrednoj proizvodnji (Narodne novine, broj 19/16.) i to odredbom članka 4. stavak 4. iz razloga što predstavlja osnovu uspostave i funkcioniranja sustava kontrole koji je u skladu s Uredbom Vijeća EZ. Tužitelj uporno ističe da ima važeći ugovor o kontroli s kontrolnim tijelom E. R. d.o.o. i na toj pretpostavki temelji udovoljavanje svim obvezama proizvođača uključenog u kontrolni sustav ekološke proizvodnje pri čemu zanemaruje sve propuste koje je sam počinio nakon raskida ugovora od strane kontrolnog tijela E. R. d.o.o. Tužitelj je imao mogućnost sklopiti ugovor s nekim drugim ovlaštenim kontrolnim tijelom kako je i upućen od kontrolnog tijela E. R., a obzirom da je to propustio učiniti u razumnom roku, ispisan je iz upisnika subjekta u ekološkoj proizvodnji na zahtjev Poljoprivredne inspekcije na temelju odredbe članka 109. stavak 2. Zakona te je u skladu s člankom 109. stavak 5. Zakona nakon proteka jedne godine od izvršnosti rješenja o brisanju iz upisnika subjekt ima mogućnost ponovnog upisa u upisnik. Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući osporenu presudu prvostupanjskog upravnog suda u granicama razloga navedenih u žalbi i u smislu odredbe članka 73. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS) ovaj Sud ocjenjuje da osporenom presudom istog Suda nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

6. Prvostupanjski upravni sud se u obrazloženju osporene presude pozvao na sve mjerodavne odredbe Zakona o poljoprivredi (Narodne novine, broj 118/18., 42/20., 127/20., 52/21., dalje: Zakon) te odredbe Pravilnika o kontrolnom sustavu ekološke poljoprivrede (Narodne novine, broj 11/20.) i Uredbu Vijeća (EZ) br. 834/2007, dalje: Uredba.

7. Iz spisa predmeta dostavljenog Sudu proizlazi da je u konkretnom slučaju proveden inspekcijski nadzor 10. studenoga 2020. godine kod subjekta – tužitelja o kojem nadzoru je sastavljen i zapisnik te je utvrđeno da OPG tužitelja nema sklopljen valjani ugovor o kontroli s kontrolnim tijelom u smislu odredbe članka 106. stavak 1. Zakona, a prema izjavi tužitelja kontrolno tijelo E. R. u 2019. godini je tužitelju otkazalo suradnju. Nadalje, proizlazi da je tužitelj prethodno zaključio ugovor s kontrolnim tijelom E. R. d.o.o. za 2016., 2017. i 2018. godinu, te je navedeno kontrolno tijelo 12. travnja 2019. godine obavijestilo tužitelja o prekidu suradnje i uputilo istog da se obrati drugom ovlaštenom kontrolnom tijelu, nakon čega je tužitelj zatražio od navedenog kontrolnog tijela da ispuni svoju obvezu iz ugovora iz 2018. godine. Kontrolno tijelo je u skladu s propisanim pravilima za postupanje s prizivima i prigovorima u pisanom obliku dostavilo tuženiku i tužitelju pisanu obavijest o rezultatima rješavanja prigovora ističući da OPG tužitelja nije ispunio svoje ugovorne obveze, odnosno nije podnio kontrolnom tijelu E. R. d.o.o. zahtjev za stručnu kontrolu za 2019. godinu, za navedenu godinu nije potpisao ugovor sa istim pa stoga navedeno kontrolno tijelo nije bilo u obvezi vršiti stručnu kontrolu za 2019. godinu. Navedeno kontrolno tijelo je obavijestilo tužitelja o prekidu suradnje i to dopisom od 12. travnja 2019. a i tuženika i to u okviru godišnjeg izvješća o provedenim kontrolama u 2019. godini (evidentirano zapisnikom o inspekcijskom nadzoru od 10. studenoga 2020. godine).

8. Neprijepornim proizlazi, a što tužitelj niti žalbenim navodima ne osporava, da nakon prekida suradnje s kontrolnim tijelom E. R. d.o.o. 2019. godine nije sklopio ugovor o kontroli niti s jednim drugim ovlaštenim kontrolnim tijelom niti je udovoljio obvezi kontrole na licu mjesta 2019. godine u smislu članka 27. Uredbe.

9. Imajući u vidu sve navedeno i neprijeporno utvrđeno pravilno su tuženik i prvostupanjski upravni sud u konkretnom slučaju primijenili naprijed citirane odredbe Zakona, Pravilnika i Uredbe. Naime, odredbom članka 109. stavak 2. Zakona o poljoprivredi Agencija za plaćanja rješenjem će brisati subjekt upisan u upisnik subjekata na zahtjev kontrolnog tijela ili na zahtjev Poljoprivredne inspekcije za provođenje službene kontrole kada se utvrdi da je prestao ispunjavati uvjete propisane Uredbom od 28. lipnja 2007. o ekološkoj proizvodnji i označavanju ekoloških proizvoda i stavljanju izvan snage Uredbe br. 2092/91. Člankom 28. stavak 1. citirane Uredbe propisana je obveza subjektima da prije nego proizvod stave na tržište kao ekološki proizvod o svojoj aktivnosti obavijestiti tijelo države članice i svoje poduzeće podvrgnuti sustavu kontrole i provjere jednom godišnje koje po članku 27. uspostavljaju države članice. Neprijepornim proizlazi da Republika Hrvatska sustav kontrole i provjere je uspostavila Zakonom o poljoprivredi kao i Pravilnikom. Jedan od uvjeta propisanih za upis subjekta u upisnik subjekata je prilaganje ugovora o provođenju službene kontrole sklopljenog s kontrolnim tijelom (članak 3. stavak 4. podstavak b. Pravilnika), dok je raskidanje ugovora o kontroli propisano člankom 19. istog Pravilnika koji u stavku 3. propisuje odnosno nalaže kontrolnom tijelu da u slučaju kada jednostrano raskine ugovor o kontroli sa subjektom o tome bez odgađanja obavijesti Ministarstvo, Agenciju za poljoprivredu i Poljoprivrednu inspekciju, čemu je ovdje neprijeporno udovoljeno.

10. Naime, ugovor o kontroli sklopljen s jednim od ovlaštenih kontrolnim tijela je uvjet za upis subjekta u upisnik subjekata, u protivnom prestaje ispunjavanje uvjeta za subjekta propisanih Uredbom Vijeća broj 834/2007, Zakona i Pravilnika. Pri tome treba reći, a na što upućuje i tuženik, da je tužitelj nakon raskida suradnje sa naprijed navedenim subjektom kontrole imao mogućnost zaključiti ugovor o kontroli za 2019. godinu sa drugim kontrolnim tijelom, čemu tužitelj nije udovoljio. Isto tako proizlazi da je tužitelj za svaku godinu i 2016., 2017. i 2018. posebice zaključivao ugovore s navedenim kontrolnim tijelom, dok to nije učinio 2019. godine s bilo kojim drugim kontrolnim tijelom, pa za navedenu godinu takav ugovor nije imao zaključen iako je prethodno navedeno kontrolno tijelo obavijestilo tužitelja o prekidu suradnje i uputilo ga da se obrati drugom ovlaštenom kontrolnom tijelu radi sklapanja takvog ugovora, niti prethodno podnio navedenom kontrolnom tijelu eventualno zahtjev za stručnu kontrolu za 2019. godinu. Stoga i prema ocjeni ovoga Suda ne stoji prigovor tužitelja da je navedeno kontrolno tijelo bilo u obvezi izvršiti stručnu kontrolu za navedenu godinu.

11. Na posljetku je za istaći da je rješenje prvostupanjskog tijela od 22. siječnja 2021. godine doneseno primjenom odredbi Pravilnika (Narodne novine, broj 11/20.) koji je stupio na snagu 28. veljače 2020. godine. Obavljena stručna kontrola ekološkog subjekta od strane kontrolnog tijela bila je propisana i predviđena i Pravilnikom (Narodne novine, broj 19/16.).

12. Obzirom na sve navedeno i neprijeporno utvrđeno ovaj Sud ocjenjuje pravilnom i zakonitom osporenu presudu prvostupanjskog upravnog suda te nalazi da tužitelj u žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost iste.

13. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 74. stavak 1. ZUS-a riješiti kao u izreci.

U Zagrebu 3. studenoga 2022.

Predsjednica vijeća

Ana Berlengi Fellner, v.r.