Poslovni broj: Usž-2149/22-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Mire Kovačić predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Lidije Vukičević članica vijeća, te sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja B. M. iz V., kojeg zastupa opunomoćenica G. Š., odvjetnica iz Ž., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., radi određivanja mirovine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI-29/2022-8 od 12. travnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 3. studenoga 2022.

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI-29/2022-8 od 12. travnja 2022.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II 141-02/21-01/03265197331 URBROJ: 341-99-05/3-21-6480, broj spisa: 673531 od 15. prosinca 2021. i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u V. KLASA: UP/I 141-02/21-02/03265197331, URBROJ: 341-22-05/3-21-13305, broj spisa: 71288 od 26. srpnja 2021. te je odbijen i zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnoga spora.

2. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela od 26. srpnja 2021. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za obnovu postupka i ponovno određivanje mirovine.

3. Tužitelj osporava presudu prvostupanjskog upravnog suda zbog svih zakonom dopuštenih razloga. U bitnome navodi da Ured za obranu V. ne vodi evidenciju o oboljelim hrvatskim braniteljima niti je ovlašten izdavati potvrde o stradavanju na temelju oboljenja (PTSP). Dalje navodi da navedeno tijelo nije navelo njegovu zapovjednu dužnost u vrijeme stradavanja te da je u vrijeme stradavanja bio zapovjednik samostalnog diverzantskog voda, a ne vojnik. Ističe da se potvrda o stradavanju izdaje za branitelje koji su ranjeni, ozlijeđeni ili smrtno stradali te da on ne spada u taj krug branitelja, već u branitelje koji su za vrijeme Domovinskog rata stradali zbog bolesti odnosno oboljeli od PTSP-a, a što je utvrđeno nalazom i mišljenjem vijeća liječničkih povjerenstava iz upravnog postupka. Navodi da materijalni propisi ne navode da se mirovina određuje od čina u trenutku razvojačenja, no u situaciji da je takvo nešto i propisano, da se čin u trenutku razvojačenja ne može uzimati izolirano, već da treba voditi računa i o sadržaju nalaza i mišljenja vijeća vještaka o nastanku invalidnosti.

Predlaže žalbu usvojiti, a osporenu presudu poništiti i odlučiti sukladno tužbenom zahtjevu.

4. Tuženik predlaže žalbu odbiti.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući osporenu presudu, ovaj Sud nalazi da prvostupanjski sud nije povrijedio zakon na štetu tužitelja te je za svoju odluku naveo valjane razloge utemeljene na podacima iz spisa i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog i procesnog prava.

7. Naime, suprotno žalbenim navodima, osporena presuda ne može se ocijeniti nezakonitom ni po jednoj osnovi propisanoj člankom 66. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21. dalje ZUS).

8. Prema podacima spisa tužitelj je korisnik prava na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad počevši od 12. travnja 2013. nastale uslijed bolesti u vezi s sudjelovanjem u Domovinskom ratu 30% i 70% bolesti izvan ratnih okolnosti. Iznos mirovine koja je tužitelju određena za dio invalidnosti (30%) uzrokovan bolešću nastalom u vezi s sudjelovanjem u Domovinskom ratu određen je prema ustrojbenoj dužnosti vojnik (bez čina).

9. Postupak u ovoj upravnoj stvari pokrenut je u povodu zahtjeva tužitelja od 21. lipnja 2021. za ponovno određivanje mirovine prema činu natporučnik satnik, a za koji je javnopravno tijelo pravilno navelo da predstavlja prijedlog za obnovu postupka u smislu članka 134. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18.-Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 62/18., 115/18., 102/19. i 84/21. dalje u tekstu ZOMO/13).

10. Tužitelj je i ranije podnosio istovjetan prijedlog o kojem je negativno odlučeno rješenjem tuženika od 6. veljače 2020 i prvostupanjskog javnopravnog tijela od 3. prosinca 2019. Pravilnost tih rješenja ocjenjivao je sud prvoga stupnja (presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI-273/2020-6 od 10. travnja 2020.) i ovaj Sud (presuda Usž-2152/20-3 od 30. ožujka 2021.) te su rješenja javnopravnog tijela ocjenjena pravilnim i zakonitima.

11. Tužitelj je u privitku novog zahtjeva od 21. lipnja 2021. dostavio rješenje nadležnog tijela o utvrđenom statusu HRVI 20% na temelju bolesti PTSP od 21. ožujka 2017. te potvrdu Ministarstva obrane od 24. srpnja 2014. iz koje proizlazi da je u razdoblju od 25. listopada 1991. do 30. travnja 1992. bio raspoređen na dužnost zapovjednik samostalnog diverzantskog voda ustrojbeni čin „natporučnik-satnik“. Navedene potvrde spisu su bile priložene i u vrijeme ranijeg, a pravomoćno okončanog zahtjeva za određivanje mirovine.

12. Prema ocjeni ovog Suda, u ovom predmetu nisu ispunjeni uvjeti iz članka 134 ZOMO-a/13 za obnovu pravomoćno okončanog postupka kojim je tužitelju priznato pravo i određena invalidska mirovina zbog profesionalne nesposobnosti za rad.

13. Naime, tužitelj je već ranije bezuspješno tražio obnovu postupka iz istog razloga i u istoj pravnoj stvari pa se zbog ponavljanja istih razloga bez dostavljenih novih dokaza o kojima ranije nije raspravljeno ne može dopustiti obnova postupka.

14. Javnopravno tijelo je tužiteljev zahtjev odbilo umjesto odbacilo, no navedeno nema utjecaj na odluku u sporu.

15. U vezi sa žalbenim navodima napominje se da se vrijednosni bod koji služi za izračun mirovine (za dio invalidnosti nastao zbog okolnosti obrane suvereniteta Republike Hrvatske), prema članku 20., a u vezi s člankom 16. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, 174/04., 92/05., 2/07., 107/07., 65/09., 146/10., 55/11. 140/12., 19/13., 33/13., 148/13. i 92/14. dalje ZOPHBDR/04) određuje na temelju pripadajuće osnovice za čin ili ustrojbeno mjesto u godini koja prethodi godini ostvarivanja prava na mirovinu. Budući da je tužitelj u prosincu 1995. u statusu vojnika, to se osnovica za izračun vrijednosnog boda uzima prema dužnosti vojnik.

16. Okolnost što je hrvatski branitelj u nekom ranijem razdoblju (u konkretnom slučaju za vrijeme pripadnosti pričuvnom sastavu, razdoblje od 25. listopada 1991. do 30. travnja 1992.) obavljao neku drugu ustrojbenu dužnost, ne može dovesti do drugačijeg tumačenja relevantnih materijalnih odredbi ZOPHBDR-a/04.

17. Nadalje, prema podacima spisa, invalidnost tužitelja nije utvrđena na temelju ranjavanja ili ozljeđivanja, već bolesti koja je u vezi s sudjelovanjem u Domovinskom ratu pa se izdavanje potvrde o stradavanju odnosno potvrde o okolnostima stradavanja ni ne odnosi na njegovu pravnu situaciju.

18. Slijedom navedenog, žalbu je kao neosnovanu valjalo odbiti, te na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 3. studenog 2022.

Predsjednica vijeća

Mira Kovačić, v. r.