REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 88/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, ĐuraSesse člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać - Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljica: 1. A. B., OIB … i 2. D. B., OIB … , obje iz V., koje zastupa punomoćnik M. A. odvjetnik u V., protiv tužene Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja i uknjižbe, odlučujući o prijedlogu tužiteljica za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-686/2021-2 od 1. srpnja 2021., ispravljene rješenjem broj Gž-686/2021-2 od 19. studenog 2021., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pst-1029/12 od 25. svibnja 2015., na sjednici održanoj 3. studenog 2022.
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužiteljice A. B. i D. B. (dalje: tužiteljice) predložile su da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž- 686/2021-2 od 1. srpnja 2021., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pst-1029/12 od 25. svibnja 2015. postavljajući slijedeća pitanja:
„1. Je li ovlašten sud istom odlukom, utvrditi obrazloženjem opstojnost prava (konkretno vlasništva) te izrekom iste odluka odbiti tužitelja u cijelosti pa i u tom „nespornom“ dijelu?
2. Je li obveza suda, kroz postupak dokazivanja i ocjene dokaza, u parnici utvrđenja prava vlasništva, utvrditi sva prava koja bi strankama - obrađivačima pripadala po svim osnovama stjecanja prava vlasništva ili pak od svih osnova izabrati samo pojedine osnove, koji bi bili najteže dokazivi ili nedokazivi?
3. Jesu li sudovi, u postupcima utvrđenja prava vlasništva, dužni primijeniti sve propise koji se odnose na način stjecanja prava vlasništva, bez obzira na društveno politička uređenja, promjene država do dana presuđenja, kako vlasnici ne bi bili zakinuti, djelomičnom primjenom propisa?
4. Da li je posjed ipso facto, odnosno ex lege nepošten (nesavjestan), samo i jedino iz razloga jer je posjednik zaprimio rješenje (agrarno) kojim je njemu priznat dio ili mu uopće nije označeno koliko mu je zemljišta priznato? Može li sud samo temeljem te činjenice donijeti odluku o nepoštenju takvog posjeda?
5. Može li drugostupanjski sud odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kada je isti usmjeren na utvrđenje vlasništva idealnog dijela nekretnine, iako u svojoj presudi utvrđuje da je stranka vlasnik manjeg dijela nekretnine od onoga koji tužbom potražuje, a za koji manji dio nije tijekom postupka utvrđeno da se radi o fizički odvojenoj, pojedinačnoj stvari?
6. Može li neka osoba drugoj osobi predati u posjed nekretninu koja nije u njenom vlasništvu?
7. Smatra li se nepoštenim posjednikom osoba koja je posjed naslijedila ili primila u posjed od nepoštenog posjednika, bez obzira je li za njegovo nepoštenje znala ili ne? Može li sud izvesti zaključak o nepoštenju posjeda ne ulazeći u subjektivni odnos posjednika prema samoj stvari - nekretnini koja je objekt posjeda?
8. Je li drugostupanjski sud dužan postupiti sukladno uputi i pravnom shvaćanju revizijskog suda bez obzira kakvu odluku donio u ponovljenom drugostupanjskom postupku?“
2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), ovaj revizijski sud je ocjenio da postavljena pravna pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu i to iz razloga što su postavljena pitanja dijelom činjenične naravi a pritom tužiteljice polaze od vlastitih viđenja činjenica koje nisu na taj način utvrđene tijekom postupka, a dijelom odgovor na postavljena pitanja je sadržan u samim zakonskim odredbama, dok se na neka pitanja uopće ne navode razlozi važnosti u smislu tvrdnji da pobijana presuda odstupa od prakse revizijskog suda ili drugostupanjskih sudova, a odluke na koje se poziva (Rev x 1142/17 od 5. lipnja 2019., te Rev 2426/1990) ne koincidiraju u odnosu na konkretni spor.
4. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 6. u vezi s čl. 387. st. 5., riješeno kao u izreci.
Zagreb, 3. studenoga 2022.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud, v.r.
