Broj: Ppž-9241/2021
REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca:
Davorka Kučana predsjednika vijeća, te Renate Popović i Drage Klasnića članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Nade Horvatović kao zapisničarke u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog M.V. zbog prekršaja iz članka 216. stavka 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20.) odlučujući povodom žalbe okrivljenog M.V. zastupanog po braniteljima iz Odvjetničkog društva XX iz S. i žalbe tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Omiš, podnijete protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Omišu od 22. kolovoza 2022., broj: Pp-10782/2022, u sjednici vijeća održanoj dana 3. studenog 2022.,
p r e s u d i o j e
I.Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Omiš, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o prekršajnopravnoj sankciji, tako da se okrivljenom M.V. za prekršaj činjenično opisan u izreci pobijane presude, pravno označen kao prekršaj iz članka 216. stavka 2. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama na temelju tog propisa i članka 35. Prekršajnog zakona izriče kazna zatvora u trajanju od 60 (šezdeset) dana u koju kaznu mu se na temelju članka 40. Prekršajnog zakona uračunava vrijeme koje je proveo u uhićenju i zadržavanju od 24. srpnja 2022. u 21,00 sati do 3. kolovoza 2022. u 10,00 sati kao 11 (jedanaest) dana zatvora tako da ima za izdržati još 49 (četrdesetdevet) dana zatvora.
II. U ostalom dijelu odbijaju se kao neosnovane žalbe okrivljenog M.V. i tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Omiš i prvostupanjska presuda se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje.
III. Na temelju članka 139. stavka 3. i članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18.) okrivljeni M.V. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 300,00 (tristo) kuna / 39,82 EUR[1] (tridesetdevet eura i osamdesetdva centa) u roku 10 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1.Presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Omišu od 22. kolovoza 2022., broj: Pp-10782/2022, okrivljeni M.V. je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 216. stavka 2. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog u izreci, te mu je primjenom članka 44. Prekršajnog zakona izrečena uvjetna osuda na kaznu zatvora u trajanju od 40 dana zatvora u koju kaznu mu se na temelju članka 40. Prekršajnog zakona uračunava vrijeme koje je proveo u uhićenju i zadržavanju od 24. srpnja 2022. u 21,00 sati do 3. kolovoza 2022. u 10,00 sati kao 11 (jedanaest) dana zatvora tako da ima za izdržati još 29 dana zatvora s time da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik u vremenu od 1 godine ne počini jedan ili više prekršaja za koje mu je izrečena ista ili teža kazna zatvora.
Odbijen je zahtjev tužitelja da se okrivljeniku oduzme osobni automobil marke VW Passat registarskih oznaka XX.
Istom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova postupka u iznosu od 300,00 kuna.
2. Protiv te presude okrivljeni M.V. i tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava splitsko-dalmatinska, Policijska postaja Omiš su podnijeli žalbe.
Okrivljenik je žalbu podnio po braniteljima zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede materijalnog prekršajnog prava.
Okrivljenik predlaže da se njegova žalba prihvati, da se pobijana presuda preinači tako da ga se oslobodi optužbe, odnosno da se podredno ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Tužitelj je pravodobno podnio žalbu ne navodeći žalbene razloge, ali iz sadržaja žalbe proizlazi da je ista podnijeta zbog odluke o o prekršajnopravnim sankcijama i neoduzimanju vozila.
Tužitelj predlaže da se njegova žalba prihvati, pobijana presuda preinači tako da se okrivljeniku izrekne bezuvjetna kazna zatvora, zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom i da mu se oduzme vozilo kao predmet počinjenja prekršaja.
3. Žalba okrivljenika je neosnovana.
Žalba tužitelja je djelomično osnovana.
4. Razmotrivši predmet, ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud) je utvrdio da presudom nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika, niti su počinjene one bitne povrede postupka na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Okrivljenik smatra da je počinjena bitna povreda postupka jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne da ispitati i stoga jer je obrazloženje u nesuglasju sa rezultatima izvedenim u dokaznom postupku. Okrivljenik se protivi izrečenoj zatvorskoj kazni jer smatra da bi istom bila ugrožena egzistencija njegove obitelji koja ovisi o njegovoj plaći. Potom taj žalitelj navodi o kojim je sve okolnostima sud dužan voditi računa pri odabiru vrste i visine kazne te zaključuje pozivanjem na odredbu članka 38. Prekršajnog zakona kojim su propisani uvjeti za oslobađanje od kazne okrivljenika, pa predlaže da se okrivljenika oslobodi od optužbe, u protivnom smatra da su se stekli uvjeti da se okrivljeniku primijene odredbe o ublažavanju kazne.
Nadalje, žalitelj smatra da niti činjenično stanje nije u dovoljnoj mjeri utvrđeno jer nisu utvrđene odlučne činjenice niti su za odluku dani valjani razlozi, a osim toga ističe da okrivljenik nije ispitan pred prvostupanjskim sudom. Stoga predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Tužitelj u žalbi ističe kako je prvostupanjski sud neopravdano okrivljeniku izrekao uvjetnu osudu napominjući kako je okrivljenik višestruki recidivist i da već 20 godina upravlja vozilom prije stjecanja prava na upravljanje. Smatra da mu treba izreći bezuvjetnu kaznu zatvora, zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju od 12 mjeseci i da mu treba oduzeti vozilo kojim čini prekršaje.
6. Neosnovani su žalbeni navodi okrivljenika kojima aludira da mu je povrijeđeno pravo na obranu netočno navodeći da okrivljenik nije bio ispitan pred prvostupanjskim sudom. Okrivljenik je nakon valjanih upozorenja ispitan na ročištu održanom 25. srpnja 2022. i u svojoj je obrani u cijelosti je priznao počinjenje prekršaja, objasnio okolnosti počinjenja prekršaja, izrazio svijest o težini djela i svojoj višestrukoj kažnjavanosti i o namjeri da položi vozački ispit, kad skupi novac.
7. Obrana okrivljenika kojom priznaje prekršaj je potvrđena i dokazima u spisu na temelju čega je prvostupanjski sud sukladno odredbi članka 222. stavka 3. Prekršajnog zakona valjano utvrdio činjenično stanje i donio odluku o krivnji okrivljenika.
8. Ispitujući potom odluku o prekršajnopravnoj sankciji, odnosno uvjetnoj osudi koju je prvostupanjski sud izrekao okrivljeniku ovaj Sud smatra da su žalbeni navodi tužitelja osnovani i da je prvostupanjski sud nedvojbeno utvrdio da je okrivljenik višestruko prekršajno kažnjavan zbog istog prekršaja i to jednog od najtežih prometnih prekršaja, a onda je u potpunosti podcijenio ovu značajno otegotnu okolnost i okrivljeniku umjesto kazne izrekao mjeru upozorenja, uvjetnu osudu. Olakotne okolnosti kao kajanje koje je okrivljenik izrazio te svijest o težini počinjenog prekršaja, neosnovano su ocijenjene kao okolnosti koje ukazuju da se u konkretnom slučaju bez kažnjavanja može postići svrha kažnjavanja, a što je uvjet za primjenu uvjetne osude. Slijedom navedenog ovaj je Sud neosnovanima ocijenio žalbene navode okrivljenika kojima on predlaže i oslobođenje od kazne i ublažavanje kazne i oslobođenje od optužbe ocijenivši ih pretjeranima i u značajnoj mjeri nekritičnima prema svojem protupravnom ponašanju.
Međutim, zbog dosadašnje višestruke kažnjavanosti okrivljenika u relativno kratkom roku, kojemu je osim novčanih kazni već izrečena i kazna zatvora u trajanju od 30 dana, potpuno je neprihvatljivo nakon ponovljenog istog prekršaja okrivljeniku izreći mjeru upozorenja uvjetnu osudu jer niti teže kazne nisu utjecale na njega da prekršaj ne ponavlja.
Stoga je ovaj Sud ocijenio osnovanim žalbene navode tužitelja da okrivljeniku valja izreči kaznu zatvora kao težu vrstu kazne i to ovaj put u zakonom propisanom maksimalnom trajanju držeći da je tako izrečena kazna primjerena težini počinjenog prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, da će se samo najtežom kaznom postići svrha kažnjavanja i kako bi i sud pokazao okrivljeniku da nema povjerenja u njegova obećanja nego očekuje da kajanje i dobre namjere pokaže poštivanjem prometnih propisa.
9. Ovaj Sud zbog toga nije prihvatio žalbene navode tužitelja da okrivljeniku treba izreči zaštitnu mjeru jer ista samo i dalje destimulira okrivljenika da polaže vozački ispit i jer će isto biti vjerojatno značajno odgođeno zbog nastupanja pravnih posljedica osude navedenih pravomoćnih presuda.
10. Ovaj Sud nije prihvatio niti žalbene navode tužitelja zbog neoduzimanja vozila okrivljeniku kojim je počinio prekršaj jer smatra da do sada, dok mu za ponovljeni prekršaj nije bila ponovno izrečena kazna zatvora ovaj put u maksimalnom zakonom propisanom trajanju u konkretnom slučaju nisu bile poduzete sve mogućnosti radi sprečavanja okrivljenika da prekršaj ne ponovi. Oduzimanje predmeta na temelju članka 76.a Prekršajnog zakona je krajnja mjera kojom se počinitelja prekršaja nastoji onemogućiti u ponavljanju istog. U situaciji kada je okrivljenik višestruko kažnjavan zbog istovrsnog prekršaja, ali su mu izricane samo minimalne i ublažene novčane kazne i samo jednom mu je izrečena kazna zatvora po ocjeni ovog Suda nema uvjeta za oduzimanje vozila. Kako je međutim, okrivljeniku ovom presudom izrečena kazna zatvora u maksimalnom trajanju okrivljenik mora voditi računa da bi se ponavljanjem prekršaja mogao izvrgnuti opasnosti, da bi mu vozilo kojim bi ponovno počinio prekršaj s velikom vjerojatnošću moglo biti oduzeto.
11. Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona. Kako je Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj:18/13), propisan opći okvir paušalne svote u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, to je visina paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona određena u iznosu od 300,00 kn, odnosno 39,82 EUR što je po mišljenju ovog suda primjereno s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika.
12. Slijedom navedenog na temelju članka 207. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 3. studenoga 2022.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Nada Horvatović,v.r.
Davorko Kučan,v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 otpravka : za spis, okrivljenika i tužitelja.