Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-9095/2022
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja ovog suda Goranke Ratković, predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. I.G., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 70/17, 126/19 i 84/21), odlučujući o žalbi okrivljenog protiv presude Općinskog suda u Sisku, broj: 35. Pp- 1309/2022-8 od 4. travnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 3. studenog 2022.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba okr. I.G. i potvrđuje prvostupanjska presuda.
II Na temelju čl. 138. st. 2. toč. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18, dalje u tekstu: PZ), okr. I.G. se obvezuje naknaditi paušalni trošak žalbenog prekršajnog postupka u iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna/26,54 eura[1] , u roku od 30 (trideset) dana, računajući od dana primitka ove presude, a u protivnom će se isti naplatiti prisilnim putem.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom okr. I.G. proglašen je krivim zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci pobijane presude za koji je okrivljeniku, na temelju istog propisa izrečena kazna zatvora u trajanju od 5 dana uz primjenu uvjetne osude, tako da se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko u roku od tri mjeseca ne počini jedan ili više prekršaja za koji mu je izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom, a okr. Igor Grgić je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 120,00 kuna/15,92 eura.
2. Protiv te presude okr. I.G. je pravodobno osobno podnio žalbu iz svih žalbenih osnova, predlažući usvojiti žalbu te preinačiti pobijanu presudu i okrivljenika osloboditi od optužbe, odnosno, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.
3. Žalba je neosnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
5. U odnosu na žalbene navode kojima se ističe bitna povreda odredaba prekršajnog postupka, ukazuje se da ti žalbeni navodi ni na koji način nisu obrazloženi niti konkretizirani, već predstavljaju parafraziranje zakonskog teksta iz čl. 195. st. 1. t. 11. PZ-a bez navođenja koje bi konkretno bitne povrede odredaba prekršajnog postupka prvostupanjski sud počinio, tako da se ova žalbena tvrdnja nije niti mogla ispitati te ju ovaj sud drži paušalno iznesenom, a time i bespredmetnom.
6. Nadalje, okrivljenik u žalbi sadržajno ističe povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava jer smatra da nije ostvario zakonska obilježja prekršaja te da postoje okolnosti koje isključuju njegovu krivnju iz čl. 196. t. 1. i 2. PZ-a, navodeći da je podnio zahtjev distributeru električne energije za privremenom obustavom isporuke električne energije za stan u kojem živi njegova bivša izvanbračna supruga, koja je i obustavljena, a koja kao najmoprimac izbjegava kroz ugovorni odnos regulirati status s okrivljenikom kao vlasnikom stana u kojem jedino ona troši električnu energiju te se protupravno nalazi u stanu, zbog čega po mišljenju okrivljenika nisu ostvarena sva zakonska obilježja prekršaja, niti on može biti proglašen krivim za predmetni prekršaj. Međutim, okrivljenik u žalbi bezuspješno pokušava nametnuti zaključak da nije imao predodžbu o tome da čini nešto što je zabranjeno, te da je pravilno postupio.
6.1. Naime, po stavu ovo suda, okrivljenik je kao svaka prosječno savjesna i razumna osoba mogao spoznati da je njegovo postupanje zabranjeno te s obzirom na svoje zvanje i zanimanje (srednja stručna sprema, zaposleni elektrotehničar) te obiteljsko svojstvo (rastavljen, živio u izvanbračnoj zajednici), bio dužan upoznati se i informirati s propisom kojima se regulira nasilničko ponašanje u obitelji, zbog čega nije bio u zabludi o protupravnosti, već je morao i mogao znati da je djelo zakonom zabranjeno. Nadalje, budući da je sukladno čl. 25. st. 1. PZ-a, za počinjenje prekršaja dovoljno postupanje iz nehaja, osim ako je propisom o prekršaju predviđena prekršajna odgovornost za namjeru, to je za odluku o krivnji dovoljno utvrđenje i tog najblažeg oblika krivnje.
6.2. Neosnovan je i žalbeni navod kojim okrivljenik ističe i da njegovo postupanje nije prekršaj jer u vrijeme počinjenja više nije bio u izvanbračnoj zajednici sa žrtvom nasilja te da je on vlasnik predmetnog stana u kojem je ona ostala živjeti. Naime, ukazuje se okrivljeniku da se sukladno čl. 8. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, odredbe tog zakona primjenjuju i na bivše izvanbračne partnere, a da se oblik ekonomskog nasilja u obitelji u vidu onemogućavanja korištenja imovine, može ostvariti neovisno o tome tko je vlasnik predmetne imovine jer se odredba čl. 10. t. 5. istog zakona koja definira oblike nasilja u obitelji, odnosi i na „zajedničku ili osobnu imovinu“. Stoga navedene okolnosti kojima u žalbi okrivljenik pokušava opravdati svoje postupanje, ne mogu umanjiti niti isključiti okrivljenikovu prekršajnu odgovornost.
7. Suprotno žalbenim navodima kojima se paušalno navodi da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, ovaj sud je utvrdio da je činjenično stanje u potpunosti pravilno utvrđeno i to na temelju obrane okrivljenika u kojoj je okolnosno priznao sve odlučne činjenice koje čine biće prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, odnosno, da je onemogućio bivšoj izvanbračnoj partnerici korištenje stana u kojem živi i to isključenjem električne energije putem ovlaštenog distributera, čime joj je onemogućio osnovne uvjete za život i boravak u stanu, za što je iskazao svijest i kajanje. Provedeni dokaz prvostupanjski sud je, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. PZ-a, slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji na strani okrivljenika. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano, detaljno i argumentirano obrazložio, te dao o svemu prihvatljive razloge koje prihvaća i ovaj sud.
7.1. Stoga, po ocjeni ovog suda, navodi žalbe u kojima žalitelj ne navodi nove činjenice i ne predlaže nove dokaze, u smislu odredbe čl. 193. st. 5. PZ-a, ne dovode u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku.
8. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. PZ-a, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao kaznu zatvora u trajanju od 5 dana, ali primijenivši mjeru upozorenja – uvjetnu osudu tako da se izrečena zatvorska kazna neće izvršiti ukoliko žalitelj u roku od tri mjeseca ne počini jedan ili više prekršaja za koji mu je izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom. Po ocjeni ovog suda izrečena kazna primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenih prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja u smislu čl. 6. i čl. 32. PZ-a.
9. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3. c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika.
10. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 203. st. 1. i čl. 205. PZ-a, odlučeno je kao u izreci ove presude rješenja.
U Zagrebu, 3. studenog 2022.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Goranka Ratković, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Sisku u 4 otpravka: za spis, okrivljenika, žrtvu i tužitelja.
