Poslovni broj: Usž-3582/2021-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Mire Kovačič, predsjednice vijeća, Gordane Marušić-Babić i Lidije Vukičević, članica vijeća, te više sudske savjetnice Blaženke Drdić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja B. P. iz K., Bosna i Hercegovina, kojeg zastupa opunomoćenica G. G., odvjetnica u O. društvu G. i partneri u Z., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., radi mirovinskog staža, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1270/20-7 od 16. lipnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 3. studenoga 2022.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1270/20-7 od 16. lipnja 2021.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II 140-10/20-02/03107185075, urbroj: 341-99-11/2-20-1331 od 30. ožujka 2020., te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.
2. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u S. klasa:
UP/I 140-10/19-02/03107185075, urbroj: 341-15-11/2-19-17011 od 14. siječnja 2020., kojim je odbačen zahtjev tužitelja da mu se u mirovinski staž kao staž s povećanim trajanjem utvrdi razdoblje od 8. studenoga 1985. do 10. listopada 1988.
3. Tužitelj (dalje: žalitelj) podnosi žalbu protiv pobijane presude zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Citira odredbe članaka 8., 9., 47. i 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09 i 110/21, dalje: ZUP) i 24. i 110. Zakona o mirovinskom osiguranju, te smatra da činjenično stanje nije u potpunosti i pravilno utvrđeno i da rješenje tuženika nije obrazloženo sukladno odredbi članka 98. stavka 5. ZUP-a. Navodi da spisu ne prileži zapisnik na koji se tuženik i sud pozivaju u vezi utvrđenog staža s povećanim trajanjem kod poslodavca "A". S.. Smatra odlučnom okolnost što je pravomoćnom Odlukom Osnovnog suda udruženog rada u Sisku od 12. studenoga 1987. bila preinačena odluka Disciplinske komisije o prestanku radnog odnosa, te mu je izrečena javna opomena, pa da se može zaključiti da nije bilo povrede radne obveze. Stoga smatra da su bili ispunjeni uvjeti da mu se u mirovinski staž utvrdi razdoblje od 8. studenoga 1985. do 10. listopada 1988., kao staž osiguranja s povećanim trajanjem. Poziva se i na potvrdu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje kojom mu je priznat mirovinski staž u neprekidnom trajanju od 23. ožujka 1981. do 2. srpnja 1991. Navodi da je staž osiguranja s povećanim trajanjem pravo iz mirovinskog osiguranja koji je vezan uz prava iz radnog odnosa, te se u vezi s tim poziva na odredbe ranijeg Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju i odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Rev-1104/1998-2 od 6, prosinca 2000. i Rev- 3164/1995-2 od 14. ožujka 1996. Prigovara da presuda nije sastavljena u skladu s odredbom članka 60. stavkom 4. ZUS-a i predlaže Sudu da uvaži žalbu, poništi pobijanu presudu i rješenja tuženika te mu nadoknadi trošak spora uvećan za sastav žalbe u sveukupnom iznosu od 11.056,25 kn.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da staž osiguranja s povećanim trajanjem nije pravo iz radnog odnosa ni pravo iz mirovinskog osiguranja, nego zakonom utvrđena činjenica o teškim i po zdravlje štetnim uvjetima rada za poslove određenog radnog mjesta, a na osnovi kojeg osiguranik pod zakonom propisanim uvjetima može ostvariti određena prava iz mirovinskog osiguranja pod povoljnijim uvjetima (starosnu mirovinu,snižavanje dobne granice). Žalitelj pogrešno izjednačava putem analogije mirovinski staž i staž osiguranja s povećanim trajanjem s pravima iz radnog odnosa, budući da je navedeno izjednačavanje kontradiktorno normativnom uređenju staža osiguranja s povećanim trajanjem. To stoga što se za takav staž traži stvarna fizička prisutnost radnika na navedenim radnim mjestima, što je utvrđeno u općim uvjetima primjene staža osiguranja s povećanim trajanjem, jer u protivnom taj staž u sustavu mirovinskog osiguranja gubi svoj smisao i svrhu kojoj je namijenjen. Predlaže Sudu da žalbu odbije.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu u skladu s odredbom članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS), ovaj Sud smatra da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, odnosno oni ne utječu na donošenje drukčije odluke.
7. Odredbom članka 24. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18, 62/18 115/18., 102/19 dalje: ZOMO) propisano je da mirovinski staž, prema ovom Zakonu, na temelju kojega se ostvaruju prava iz mirovinskog osiguranja obuhvaća razdoblje: provedeno u osiguranju, prema odredbama ovoga Zakona i navršeno do 31. prosinca 2013. koje, prema zakonskim propisima koji su se primjenjivali do toga dana, računalo u mirovinski staž kao staž osiguranja, staž osiguranja s povećanim trajanjem i poseban staž (točke 1. i 2).
8. Među strankama nije sporno da su prema članku 3. Odjeljka XXVI pododjeljka 6. točke 1. Odluke o utvrđivanju poslova, odnosno radnih zadataka na kojima se staž osiguranja računa s povećanim trajanjem ("Narodne novine", broj: 19/84. do 4/96., dalje: Odluka) poslovi "vozača autobusa" utvrđeni kao poslovi na kojima se zbog teških i po zdravlje štetnih uvjeta rada, staž osiguranja računa s povećanim trajanjem na način da se svakih 12 mjeseci računa kao 14 mjeseci staža osiguranja. Žalitelj je kod poslodavca "A" S. bio zaposlen na navedenim poslovima u razdoblju od 8. listopada 1984. do 7. studenoga 1985., te od 18. listopada 1988. do 2. srpnja 1991., za koje se svakih 12 mjeseci računa kao 14 mjeseci staža osiguranja, što je utvrđeno u posebnom provedenom ispitnom postupku komisijskog utvrđivanja koje je proveo poslodavac u skladu s odredbama Odluke, kako to proizlazi iz uvjerenja navedenog poslodavca, ur.broj: 2176/05-23-19-43-103 od 4. travnja 2019., priloženog spisu.
9. Suprotno navodima žalitelja, pravilno prvostupanjski sud zaključuje da Odluka Osnovnog suda udruženog rada u Sisku, urbroj: S-594/85 od 12. studenoga 1987., kojom je preinačena odluka Disciplinske komisije o prestanku radnog odnosa, te ista zamijenjena mjerom disciplinske javne opomene i žalitelj vraćen na rad, ne može dovesti do drugačije odluke u predmetnom upravnom sporu. U skladu s navedenom odlukom Osnovnog suda udruženog rada, tuženik je žalitelju uračunao mirovinski staž u spornom razdoblju, (od 8. studenoga 1985. do 10. listopada 1988.). Činjenica priznatog mirovinskog staža u kontinuitetu u skladu s Odlukom Suda udruženog rada ne podrazumijeva da se takav staž treba računati s povećanim trajanjem (12/14), već se za takav staž traži obavljanje poslova koji se obavljaju pod teškim i po zdravlje štetnim uvjetima rada za poslove određenog radnog mjesta. Budući da žalitelj nije faktički obavljao te poslove, pravilno tuženik navodi da nisu ispunjeni uvjeti za utvrđivanje takvog staža osiguranja s povećanim trajanjem u sustavu mirovinskog osiguranja, s obzirom na smisao i svrhu koje je takav staž namijenjen.
10. Stoga žalbeni navodi nisu osnovani i nisu od utjecaja na drugačiju odluku u ovoj upravnoj stvari.
11. Odluka o trošku utemeljena je na odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a koja propisuje da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. S obzirom na ishod žalbenog postupka nije osnovan zahtjev žalitelja za naknadu troška sastava žalbe.
12. Trebalo je stoga, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a i 79. stavka 4., odbiti žalbu i odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 3. studenoga 2022.
Predsjednica vijeća
Mira Kovačić, v.r.
