Poslovni broj: Usž-1431/22-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Mira Kovačić, predsjednice vijeća, Gordane Marušić Babić i Lidije Vukičević, članica vijeća, te više sudske savjetnice specijalistice Blaženke Drdić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja F. K. iz Š., kojeg zastupa opunomoćenik K. Š., odvjetnik u Odvjetničkom društvu Š. & partneri d.o.o. Z., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Z., radi prava na isplatu naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 10UsI-2463/2021-8 od 16. prosinca 2021., na sjednici vijeća održanoj 3. studenog 2022.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 10UsI-2463/2021-8 od 16. prosinca 2021.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, klasa: UP/II-502-04/21-01/73, urbroj: 338-01-06-05-21-02 od 20. svibnja 2021. U točki II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.
2. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda S., Područne službe Š., klasa: UP/I-502-04/21-01/12, urbroj: 338-15-02-21-2 od 22. veljače 2021. Tim rješenjem je u točki I. izreke odbijen zahtjev tužitelja za ostvarivanjem prava na naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad od 1.lipnja 2020. do 17. siječnja 2021. U točki II. izreke priznaje se zahtjev tužitelja za ostvarivanje naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad od 18. siječnja 2021. do 31. siječnja 2021.
3. Tužitelj podnosi žalbu protiv prvostupanjske presude zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i bitne povrede pravila sudskog postupka. Navodi da sud nije provodio dokaze koje je predložio. Smatra da prvostupanjski sud, kao i tuženik pogrešno tumače odredbu članka 81. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju na način da o podmirenju obveza mora voditi računa samo osiguranik. Nejasnim smatra na koji način liječnik primarne zdravstvene zaštite dolazi do saznanja da li su podmireni svi doprinosi, kao i kada će ograničiti prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja na pravo na hitnu medicinsku pomoć. Ponavlja da nije imao saznanja o postojanju duga te da su on i liječnik primarne zdravstvene zaštite dovedeni u zabludu. Navodi da je od srpnja 2020. godine svakodnevno po dva puta kontaktirao tuženika kako bi dobio informacije vezano za svoj status i predmet, a pokušaji su bili bezuspješni sve do 17. siječnja 2021. kada je saznao za dug koji je odmah podmirio. Predlaže Sudu da usvoji žalbu, preinači odluku na način da usvoji tužbeni zahtjev i poništi rješenje tuženika, podredno da ukine pobijanu odluku i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje. Potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 3.125,00kn uvećan za porez na dodanu vrijednost u iznosu od 781,25kn te trošak sudske pristojbe.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da je suglasan s presudom prvostupanjskog suda te ostaje pri svojim navodima danim u odgovoru na tužbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći na ništavost po službenoj dužnosti ovaj Sud ne nalazi da postoje žalbeni razlozi radi kojih se presuda pobija.
7. Prema ocjeni ovog Suda, prvostupanjski upravni sud pravilno je postupio kada je odbio tužbeni zahtjev pri čemu je za svoju odluku naveo valjane i obrazložene razloge, utemeljene na podacima spisa predmeta i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava.
8. Naime, iz podataka spisa proizlazi da je tužitelj zdravstveno osiguran kao osoba na području Republike Hrvatske koja obavlja gospodarsku djelatnost obrta te je samostalni obveznik plaćanja doprinosa za zdravstveno osiguranje. Upravni postupak koji je prethodio upravnom sporu vođen je u povodu zahtjeva tužitelja za ostvarivanje naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad za razdoblje od 1. lipnja 2020. do 31. siječnja 2021. godine.
9. Člankom 17. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine, 80/13., 137/13. i 98/19.-dalje ZOZO) propisano je da prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, uključujući i prava za slučaj ozljede na radu i profesionalne bolesti, prema ovome Zakonu obuhvaćaju: 1. pravo na zdravstvenu zaštitu, i 2. pravo na novčane naknade.
10. Iz odredbe članka 81. ZOZO-a, citirane u presudi, proizlazi da se pravo na naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti, odnosno spriječenosti za rad radi korištenja zdravstvene zaštite osiguranicima obveznicima obračunavanja i plaćanja doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje, a koji nisu uplatiti doprinos za najmanje 30 dana, prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja ograničavaju na pravo na hitnu medicinsku pomoć, a puni opseg prava uspostavlja se unaprijed, od dana podmirenja dužnog iznosa doprinosa s pripadajućim kamatama.
11. Prema odredbi članka 49. stavka 6. Pravilnika o uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“, 49/14., 51/14., 11/15., 17/15., 123/16., 129/17. i 9/21.; dalje: Pravilnik) osiguranik koji obavlja gospodarsku djelatnost odnosno samostalno u obliku zanimanja obavlja profesionalnu djelatnost obvezan je uz zahtjev za isplatu naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti priložiti dokaz da je podmirio sve dospjele obveze doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje.
12. Nesporno je da je uvidom u službene podatke Porezne uprave - stanje računa tužitelja na dan 1. lipnja 2020. utvrđeno postojanje duga doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje u iznosu od 616,76kn, te da je isti tužitelj podmirio 18. siječnja 2021.
13. Pravilno je stoga zaključeno da, s obzirom na postojanje duga, prema članku 81. ZOZO-a tužitelj ne može ostvariti pravo na traženu novčanu naknadu u vremenu od 1. lipnja 2020. do 17. siječnja 2021., već tek od dana podmirenja dužnog doprinosa 18. siječnja 2021., kada ostvaruje puni opseg prava (pravo na zdravstvenu zaštitu i novčane naknade) do 31. siječnja 2021. godine.
14. Kraj činjenice da je tužitelj sam obveznik obračunavanja i plaćanja doprinosa, te da je dakle sam dužan voditi računa o plaćenim doprinosima i sukladno Pravilniku uz zahtjev za isplatu naknade plaće priložiti dokaz da je podmirio sve dospjele obveze doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje nije osnovan prigovor da nije imao saznanja o postojanju duga.
15. Tužitelju pravilno nije priznato pravo na naknadu traženih troškova spora sukladno odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a, koja propisuje da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora ako zakonom nije drukčije propisano, a temeljem iste odredbe nema pravo niti na naknadu troška sastava žalbe.
16. Trebalo je stoga na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 3. studenog 2022.
Predsjednica vijeća
Mira Kovačić, v.r.
