Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Ppž-4026/2021

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog M. F., zbog prekršaja iz članka 51. stavka 1. i 5. u svezi članka 293. stavka 2. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19.) rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici od 23. ožujka 2021., broj: 25.PpP-433/2020, u sjednici vijeća održanoj 3. studenoga 2022.

p r e s u d i o  j e

I

Odbija se žalba okrivljenog M. F. kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 200,00 kn (dvjesto kuna) / 26,54 EUR[1] (dvadesetšest eura i pedesetčetiri centa), u roku trideset dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici okr. M. F. proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaje iz članka 51. stavka 1. i 5. u svezi članka 293. stavka 2. i članka 175. stavka 1. točke 3. i stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te je na temelju citiranih propisa i uz primjenu instituta ublažavanja kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 6.300,00 kuna.

1.1. Istom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 500,00 kuna.

2. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu, po branitelju G. Š., odvjetniku u Z., zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji i troškovima postupka.

2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

3. Žalba nije osnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5. Neosnovano žalitelj upire na bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, budući da je prvostupanjski sud iscrpno prenio sadržaj dokaznog materijala predmeta i dao jasno određenje o vrednovanju dokaza i njihovoj konfrontaciji s obranom okrivljenika, tako da pobijana presuda u pogledu utvrđenja prekršajne odgovornosti i prekršajno pravne sankcije sadrži razumljive, određene i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji u bitnome nisu međusobno proturječni.

6. Suprotno tvrdnje žalitelja, prvostupanjski sud je nakon detaljno provedenog dokaznog postupka i svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom obrane okrivljenika, iskaza svjedoka te cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice, te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaj iz članka 51. stavka 1. i 5. u svezi članka 293. stavka 2. i članka 175. stavka 1. točke 3. i stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji je prihvatljiv i ovom Sudu.

6.1. Naime, žalitelj u postupku pred sudom kao niti sada u žalbi ne dovodi u pitanje događaj, da je upravljajući vozilom u mjestu G. vidio biciklistu ispred sebe i da je prilikom pretjecanja prednjim dijelom vozila naletio na stražnji dio bicikla kojim je upravljao oštećeni M. S., uslijed čega je pao s bicikla. Suprotno tvrdnje žalitelja prvostupanjski sud je na temelju rezultata provedenog postupka izveo pravilan i na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za izazivanje prometne nesreće u kojoj je ozlijeđena osoba, budući da je prethodno ispred sebe vidio biciklistu i radnju pretjecanja istog mogao je poduzeti s dužnom pažnjom koja podrazumijeva dovoljan razmak od bicikliste i takvu brzinu koja mu omogućava pravovremeno zaustavljanje. Iako žalitelj ističe da je nakon sudara zaustavio vozilo i pitao biciklistu je li dobro i treba li mu pomoć, na što da je isti odgovorio negativno, tako opisano postupanje ne isključuje odgovornost okrivljenika za odlazak s mjesta prometne nesreće. To stoga jer je nesporno da je biciklist pao, pa je logično i životno da mu treba pomoć, međutim i iz iskaza svjedoka M. K. koji je naletio na prometnu nesreću proizlazi da je M. S. imao krvavo lice. Pri takvom činjeničnom stanju koju potvrđuje i dokumentacija predmeta - bolnička prijava na ime oštećenika (list 4 spisa) iz koje proizlazi da je kao biciklist u prometnoj nesreći zadobio laku tjelesnu ozljedu, s dijagnozom VLC capitis, Excirationes faciei, koja kvalifikacija povrede je dana po nadležnom liječniku KBC-a Zagreb, bez uspjeha žalitelj negira počinjenje djela u točki 2. izreke pobijane presude. Naime, sudionik u prometnoj nesreći u kojoj ima ozlijeđenih osoba, kao u inkriminiranom događaju, dužan je ostati na mjestu prometne nesreće i može se udaljiti samo radi pružanja pomoći ozlijeđenim osobama u toj nesreći ili ako mu je samom potrebna liječnička pomoć ili radi obavještavanja policije, što u ovom predmetu nije bio slučaj. Budući da iz provedenih dokaza jasno proizlazi da je žalitelj sudionik prometne nesreći u kojoj ima ozlijeđenih osoba, da o tome nije obavijestio najbližu policijsku upravu ili policijsku postaju i nije sačekao dolazak ovlaštene osobe koja obavlja očevid, to je postupio suprotno odredbe članka 175. stavka 1. točke 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i ostvario sva obilježja djela kažnjivog na temelju članka 175. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

5.2. Slijedom navedenog, budući da žalitelj ne ističe nove dokaze u smislu odredbe članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, niti argumentirano dovodi u pitanje pravilnost činjeničnog utvrđenja, to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

6. Pogrešno žalitelj ističe povredu materijalnog prava, budući upire na tzv. posrednu povredu materijalnog prekršajnog prava koja bi proizlazila iz primjene odredaba prekršajnog prava na pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, pa se ne radi o samostalnoj žalbenoj osnovi iz članka 194. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona. Postojanje povrede materijalnog prekršajnog prava ocjenjuje se u okviru činjeničnog stanja koje je utvrdio prvostupanjski sud i koje je opisano u izreci presude, pa kako je ovaj Sud činjenično utvrđenje iz izreke pobijane presude prihvatio pravilnim, to nije ostvarena niti povreda materijalnog prekršajnog prava, kako se sugerira žalbom.

7. Razmatrajući odluku o kazni u pogledu navoda žalbe ovaj Sud je utvrdio da je žalitelju za počinjena djela prekršaja izrečena novčana kazna u granicama zakona, primjereno težini prekršaja, stupnju krivnje, opasnosti djela i svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, te suprotno tvrdnje žalitelja nije prestrogo odmjerena. Naime, prvostupanjski sud je za svako pojedino djelo utvrdio novčanu kaznu uz primjenu instituta ublažavanja u značajnoj mjeri ispod posebnim zakonom propisane fiksne kazne za djelo u točki 1) ( u iznosu od 2.500,00 kuna) i minimalno propisane kazne za djelo u točki 2) (u iznosu od 10.000,00 kuna) upravo cijeneći nekažnjavanost okrivljenika i izostanak težih štetnih posljedica, pa bez uspjeha žalitelj ističe da nije pravilno cijenjeno njegovo dosadašnje primjereno ponašanje u prometu. Stoga i ovaj Sud prihvaća mjeru kazne izrečenu po prvostupanjskom sudu, smatrajući je u svemu pogodnom za ostvarivanje svrhe kažnjavanja, odnosno djelovanje na buduće ponašanje počinitelja i utjecaj na svijest ostalih građana o neprihvatljivosti kršenja prometne discipline i pravednosti kažnjavanja počinitelja, dok žalitelj ne ističe i ne dokumentira nikakve nove naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje odluke o kazni daljnjom primjenom instituta ublažavanja kazne.

8. Treba istaknuti da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne, u za to određenom roku.

9. Neosnovano žalitelj dovodi u pitanje odluku o troškovima prekršajnog postupka, budući da je odluka utemeljena na odredbi članka 139. stavka 3. u svezi čl. 138. st. 2. točke 3. i stavka 3. Prekršajnog zakona i odnosi na troškove tužitelja nastale utvrđivanjem prekršaja, odnosno, izrade situacijskog plana u iznosu od 200,00 kuna te paušalni iznos troškova prekršajnog postupka. Paušalni trošak odmjeren je s obzirom poduzete radnje u postupku, njegovu složenost i trajanje te materijalne prilike okrivljenika, sukladno Rješenju o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.) kojim je propisan u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna.

10. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos drugostupanjskog postupka odmjeren u okvirima prethodno citiranog Rješenja s obzirom na njegovu složenost i trajanje.

11. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 3. studenoga 2022.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nada Horvatović, v. r.

Renata Popović, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Velikoj Gorici u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.