Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Kž-262/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Bjelovaru, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od od sutkinje Milenke Slivar, kao predsjednice vijeća, te sutkinja Dajane Barberić- Valentić i Sandre Galjar, kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Gregora Sakradžije, u kaznenom predmetu protiv optuženika S. Š., zbog kaznenih djela iz čl. 118. st. 1. i dr. Kaznenog zakona (KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog suda u Zlataru K-69/2020-22 od 16. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 3. studenog 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Povodom žalbe optuženika S. Š., po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela na način da se izriče kako je optuženik S. Š. radnjama iz činjeničnog opisa izreke prvostupanjske presude počinio kazneno djelo teške tjelesne ozljede u pokušaju iz čl. 118. st. 1. u vezi čl. 34. KZ/11.

II. Uslijed odluke pod točkom I. ove odluke preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženik S. Š., na temelju čl. 118. st. 1. KZ/11, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, te mu se, na temelju čl. 56. st. 2. KZ/11, izriče uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je optuženik osuđen neće izvršiti ukoliko optuženik u vremenu provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

III. Žalba optuženika S. Š. odbija se kao neosnovana, te se uostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Zlataru proglasio je krivim optuženika S. Š. što je počinio kazneno djelo teške tjelesne ozljede u pokušaju iz čl. 118. st. 1. u vezi čl. 34. KZ/11 za koje mu je utvrdio kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci i kazneno djelo prijetnje iz čl. 138. st. 2. KZ/11 za koje mu je utvrdio kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, pa ga je osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, na koju mu je izrekao uvjetnu osudu s rokom provjeravanja od dvije godine. Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (ZKP), optuženika je obvezao na plaćanje troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP-a u iznosu od 3.800,00 kn, te na plaćanje troškova na ime nužnih izdataka oštećenika, zatim nagrade i nužnih troškova njegova opunomoćenika, kojih će visina biti određena posebnim rješenjem.

2. Žalbu je podnio optuženik po branitelju Ž. A., odvjetniku iz S., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije bio podnesen.

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP-a spis je bio dostavljen ŽDO u Bjelovaru.

5. Žalba nije osnovana.

6. Optuženik u žalbi ističe kako smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz razloga što je najprije odredio provođenje dokaza očevidom na licu mjesta, a da kasnije taj dokaz na raspravi nije bio proveden niti je rješenje kojim je određeno provođenje spomenutog dokaza bilo stavljeno izvan snage.

7. Drugostupanjski sud nalazi kako je prvostupanjski sud na raspravi od 10. prosinca 2020. usvojio dokazni prijedlog za provođenjem očevida na licu mjesta, no nakon spomenute rasprave došlo je do promjene suca pojedinca te je rasprava morala početi iznova. Kako je rasprava počela iznova pred drugim sucem pojedincem prvostupanjski se sud ponovno našao u situaciji ocjenjivati opravdanost pojedinih dokaznih prijedloga, tj. rješenje kojim je na prethodnoj raspravi drugi sudac pojedinac (sud u drugom sastavu) prihvatio određeni dokazni prijedlog ni u kom slučaju više nije vezao novog suca pojedinca na raspravi koja je počela iznova, te nije bilo nikakve obaveze da se rješenje s prethodne rasprave o prihvaćanju dokaznog prijedloga stavlja izvan snage. Tako je sasvim zakonito prvostupanjski sud na raspravi koja je počela iznova ponovno odlučivao o dokaznom prijedlogu za provođenje očevida na licu mjesta, te je, po ocjeni drugostupanjskog suda, tom prilikom isti opravdano odbijen kao nevažan. U svakom slučaju da rasprava i nije morala početi iznova također je prvostupanjski sud, koji je prethodno bio prihvatio određeni dokazni prijedlog, ovlašten sam kasnije donijeti i drugačiju odluku, a optuženiku u takvoj situaciji (kao i u situaciji iz ovog predmeta) preostaje stavljanje prigovora u žalbi kako je zbog odbijanja određenog dokaznog prijedloga činjenično stanje u prvostupanjskoj presudi ostalo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno.

8. Osnovna je činjenična teza obrane kako je zapravo oštećenik napao optuženika. Naime, žalbom se ističe kako je oštećenik revoltiran rezanjem grana od strane optuženika dotrčao do optuženika te ga verbalno i fizički napao. Žalba napominje i kako optuženik nije mogao trčati za oštećenikom budući da mu je utvrđena invalidnost sa 100% tjelesnim oštećenjem. Nadalje, žalba naglašava kako je na licu mjesta bila prisutna samo svjedokinja N. Š., dok preostali svjedoci optužbe, prema stavu žalbe, iskazuju unaprijed dogovoreno kako bi neosnovano teretili optuženika.

9. Svi činjenični žalbeni prigovori obrane, pa tako i prigovor prvostupanjskom sudu što nije proveo očevid na licu mjesta, prema ocjeni drugostupanjskog suda, mogli bi biti predmet detaljnijeg raspravljanja da u spisu ne postoji medicinska dokumentacija i fotografija ogrebotine stražnjeg dijela vrata oštećenika. Naime, iz predmetne medicinske dokumentacije i fotografije ozljede nedvojbeno proizlazi kako je optuženik u jednom trenutku zamahnuo škarama prema oštećeniku dok mu je ovaj bio okrenut leđima. Dakle, ovaj materijalni dokaz u potpunosti pobija obranu optuženika kako je sav kontakt između njega i oštećenika bio posljedica naguravanja uslijed nasrtaja oštećenika, jer u takvim okolnostima, prema ocjeni drugostupanjskog suda, oštećenik nikako nije mogao zadobiti konkretnu tjelesnu ozljedu. S obzirom na navedenu okolnost drugostupanjski sud nalazi kako je pravilno prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje, tj. da se isto odigralo na način kako je to opisao oštećenik. 10. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude sukladno čl. 476. st. 1. ZKP-a drugostupanjski sud je našao da je pravnim označavanjem kako su radnjama iz činjeničnog opisa prvostupanjske presude počinjena kazneno djelo teške tjelesne ozljede u pokušaju iz čl. 118. st. 1. u vezi čl. 34. KZ/11 i kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11 povrijeđen kazneni zakon na štetu optuženika. Naime, drugostupanjski sud smatra kako se radi o prividnom stjecaju spomenutih dvaju kaznenih djela po načelu konsumpcije. Tako, po ocjeni drugostupanjskog suda, kazneno djelo prijetnje u ovom konkretnom predmetu predstavlja "nekažnjivo prethodno djelo" koje je obuhvaćeno nepravom "kasnijeg djela" teške tjelesne ozljede u pokušaju. Kada optuženik, u situaciji nakon što ga oštećenik poziva da napusti njegov posjed, izgovara riječi "Češ da te hbijem tu na tvojem" te odmah neposredno nakon izrečenog fizički nasrče na oštećenika te mu zadaje tjelesnu ozljedu onda taj cijeli događaj predstavlja cjelinu u kojoj je dominantno nanošenje tjelesne ozljede, tj. prethodno je izricanje prijetnje, po ocjeni drugostupanjskog suda, u konkretnim okolnostima prevladavajuće imalo funkciju ispoljavanja trenutačne srdžbe i nagovještaja fizičkog nasrtaja. Zbog prethodno navedenog je točkom I. izreke ove odluke preinačena prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela na način da se izriče kako je optuženik radnjama iz činjeničnog opisa izreke prvostupanjske presude počinio samo kazneno djelo teške tjelesne ozljede u pokušaju iz čl. 118. st. 1. u vezi čl. 34. KZ/11.

11. S obzirom na izmijenjenu pravnu oznaku, u točki II. izreke ove odluke optuženik je za kazneno djelo teške tjelesne ozljede u pokušaju iz čl. 118. st. 1. u vezi čl. 34. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci te mu je na tako odmjerenu kaznu zatvora izrečena uvjetna osuda s rokom provjeravanja od dvije godine. Drugostupanjski sud smatra kako će tako odmjerena kazna ostvariti svrhu kažnjavanja. Naime, za predmetno je kazneno djelo predviđena kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina, tako da kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci predstavlja mali odmak od posebnog zakonskog minimuma te ista (pogotovo uz istodobno izricanje uvjetne osude) ne može biti smatrana prestrogom s aspekta optuženika, dok, s druge strane, valja imati na umu kako se ipak radi o tek pokušaju kaznenog djela tako da, prema ocjeni drugostupanjskog suda, nema razloga niti za izricanjem strože kazne.

12. Zbog svega prethodno navedenog presuđeno je kao u izreci, na temelju čl. 486. st. 1. i čl. 482. ZKP-a.

Bjelovar, 3. studenog 2022.

Predsjednica vijeća

Milenka Slivar,v.r.