Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: 11 Gž R-211/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Bađun, kao predsjednice vijeća, Milka Samboleka, kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Amalije Švegović, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. S., Z., OIB:… zastupane po punomoćniku L. Š., odvjetniku u Z., protiv tuženika A.D. M. d.o.o., Z., OIB:… zastupanog po punomoćniku N. D., odvjetniku u I.-G., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, raskida ugovora o radu i naknade štete, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-6947/2020-20 od 29. kolovoza 2022., na sjednici vijeća održanoj 3. studenog 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-6947/2020-20 od 29. kolovoza 2022. u pobijanom dijelu, toč. I., II., III., IV. i VII. izreke.
II. U nepobijanom dijelu, toč. VI. izreke, presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-6947/2020-20 od 29. kolovoza 2022. nije bila predmet ispitivanja u žalbenom stadiju postupka.
r i j e š i o j e
I. Žalba tuženika u dijelu u kojem pobija toč. V. izreke presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-6947/2020-20 od 29. kolovoza 2022., odbacuje se kao nedopuštena.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova iz žalbenog stadija postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka u cijelosti glasi:
"I. Utvrđuje se da je nedopuštena Odluka o otkazu ugovora o radu od 1.6.2020. na temelju koje je izvršena odjava tužiteljice kao osiguranika iz Zavoda za mirovinsko osiguranje Klasa: 034-04/20-03/6, Ur. broj: 341-25-05/8-20-144341 od 15.6.2020. te da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao.
II. Raskida se Ugovor o radu sklopljen 10.10.2019. između tužiteljice A. S., Z., OIB:… kao radnika i tuženika A.D. M. d.o.o., Z., OIB:… kao poslodavca s pripadajućim Aneksom Ugovora o radu od 7.2.2020. sa danom 17.1.2021.
III. Nalaže se tuženiku A.D. M. d.o.o., Z., OIB:… isplatiti tužiteljici A. S., Z., OIB:… na ime naknade štete iznos u visini tri mjesečne plaće radnika u bruto iznosu od 13.875,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koja teče od 29. kolovoza 2022. do isplate, u roku od 15 dana.
IV. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka od 3.125,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama tekućima od 29. kolovoza 2022. pa do isplate.
V. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom štete u iznosu od 9.250,00 kn te zahtjev za naknadom troška poštarine, sve sa pripadajućim kamatama.
VI. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"I. Utvrđuje se da je nezakonit i nedopušten prestanak radnog odnosa između tužiteljice i tuženika temeljem izvršene odjave tužiteljice kao osiguranika iz Zavoda za mirovinsko osiguranje KLASA 034-04/20-03/6, UR. BROJ: 341-25-05/8-20-144341 od dana 15.06.2020. godine, te da radni odnos nije prestao.
II. Raskida se Ugovor o radu sklopljen 10.10.2019. godine sklopljen između tužiteljice A. S., Z., OIB:… kao i radnika i tuženika A.D. M. d.o.o., Z., OIB:… s pripadajućim Aneksom Ugovora o radu od dana 07.02.2020. godine s danom 17.01.2021. godine.
III. Nalaže se tuženiku A.D. M. d.o.o., Z., OIB:… isplatiti tužiteljici A. S., Z., OIB:… na ime naknade štete iznos u visini pet mjesečnih plaća radnika u bruto iznosu od 23.125,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude do konačne isplate, u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.
IV. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama tekućima od dana donošenja presude pa do isplate."
VII. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška."
2. Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom tuženik pobija presudu iz svih zakonskih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07 - odluka US RH; 84/08; 96/08 - odluka US RH; 123/08 - ispravak; 57/11; 148/11 - pročišćeni tekst; 25/13; 89/14 - odluka US RH; 70/19 i 80/22; dalje: ZPP), kao i u odluci o troškovima postupka. Iz sadržaja žalbe proizlazi da presudu pobija u toč. I.-V. i VII. izreke. Predlaže da drugostupanjski sud prihvati žalbu, ukine presudu i predmet vrati na ponovno suđenje.
2.1. Sukladno odredbi čl. 365. st. 1. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojemu se pobija žalbom. Kako tuženik presudu pobija u toč. I.-V. izreke, kao i u odluci o troškovima postupka (toč. VII. izreke), dakle presudom ne pobija u toč. VI. izreke odlučeno je kao u toč. II. izreke ove presude.
2.2. Obzirom da tuženik u žalbi izričito navodi da pobija (i) toč. V. izreke prvostupanjske presude u kojoj je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu štete u iznosu od 9.250,00 kn i zahtjev za naknadu troška poštarine, sve s pripadajućim kamatama, valjalo je primjenom odredbe čl. 367. st. 1. u vezi čl. 358. st. 3. ZPP-a žalbu tuženika u tom dijelu odbaciti kao nedopuštenu jer tuženik nema pravni interes za pobijanje presude u tom dijelu, pa je odlučeno kao u toč. I. izreke ovog rješenja.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice kao bivše radnice tuženika da se utvrdi nezakonitost i nedopuštenost prestanka radnog odnosa na temelju izvršene odjave tužiteljice kao osiguranice kod HZMO-a od 15. lipnja 2020., a podredno da se utvrdi da je nedopuštena Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem zaposlenika od 1. lipnja 2020. (dalje u tekstu: Odluka), da se sudski raskine ugovor o radu s danom 17. siječnja 2021. te zahtjev za naknadu štete u visini 5 mjesečnih plaća u bruto iznosu od 23.125,00 kn.
6. Nakon što je u toč. 6. obrazloženja konstatirao koje činjenice između stranaka nisu bile sporne, prvostupanjski sud u toč. 7. obrazloženja navodi da je među strankama sporno je li tužiteljica zaprimila Odluku odnosno je li s tom Odlukom bila upoznata i je li ta Odluka zakonita i dopuštena odnosno je li prestanak radnog odnosa kao takav zakonit i dopušten.
6.1. Nakon ocjene provedenih dokaza prvostupanjski sud utvrđuje da su tužiteljica i direktor tuženika J. A. krajem svibnja 2020. imali sastanak na kojem je direktor nudio tužiteljici sporazumni otkaz ugovora o radu kojeg ona nije htjela potpisati da ne izgubi prava na Zavodu za zapošljavanje, da ju je potom direktor istjerao van iz ureda i tražio da vrati laptop što je ona i učinila. Također sud je utvrdio da nakon tog sastanka u svibnja 2020. tužiteljica više nije dobivala radne zadatke, a u lipnju 2020. vidjela je da ju je tuženik odjavio sa HZMO-a, dok joj otkaz nije dostavio. Sud smatra neosnovanom tvrdnju tuženika da je tužiteljica bila upoznata s otkazom i da joj je dostavljena Odluka obzirom da tuženik takve tvrdnje nije dokazao, a SMS prepiska između tužiteljice i sina direktora tuženika (list 25 prvostupanjskog spisa) nije dokaz tvrdnjama tuženika, već samo dokazuje da je tužiteljica bila upoznata s činjenicom da joj tuženik namjerava otkazati ugovor o radu. Prvostupanjski sud primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a u vezi čl. 219. st. 1. ZPP-a zaključuje da je osnovana tvrdnja tužiteljice da joj Odluka nikada nije dostavljena od strane poslodavca, čime je tuženik povrijedio odredbu čl. 120. Zakona o radu (NN br. 93/14; 127/17 i 98/19; dalje: ZR). Nadalje, imajući u vidu da je teret dokaza dopuštenosti otkaza u ovom postupku na tuženiku koji nije ni pokušao dokazati da su ostvareni razlozi za otkaz tužiteljici i da je tužiteljica kršila obveze iz radnog odnosa, sud i u ovom dijelu primjenom pravila o teretu dokazivanja zaključuje da je Odluka nedopuštena, slijedom čega prihvaća tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je tužiteljica tražila utvrđenje nedopuštenosti Odluke. Nastavno, prvostupanjski sud primjenom odredbe čl. 125. st.
1. ZR-a prihvaća tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je tužiteljica tražila sudski raskid ugovora o radu s danom 17. siječnja 2021. te u dijelu u kojem je tražila naknadu štete zbog sudskog raskida ugovora o radu u iznosu od 13.875,00 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
7. Iako se poziva na sve zakonske žalbene razloge, sadržajem žalbe tuženik upućuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava. Stoga je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu najprije ispitana u odnosu na one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a. Utvrđeno je da u prvostupanjskom postupku nije počinjena niti jedna tako normirana bitna povreda.
7.1. Navodima žalbe tuženik nije doveo u sumnju odlučna činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda i primjenu materijalnog prava. Prije svega, tuženik svoje tvrdnje da je tužiteljica bila upoznata s Odlukom i da joj je Odluka dostavljena, pa da je tužiteljica zahtjev za zaštitu prava podnijela izvan roka od 15 dana (u smislu odredbe čl. 133. st. 1. ZR-a: opaska ovoga suda) niti u žalbi ne potkrjepljuje nikakvim dokazima, već se samo poziva na dio iskaza tužiteljice u kojem je ona navela da od 1. lipnja 2020. više nije radila i nije dobivala radne zadatke, da se krajem svibnja 2020. kod tuženika razdužila s laptopom i da ju je tada direktor tuženika istjerao iz ureda. Međutim, opisani iskaz tužiteljice ne dokazuje tvrdnje tuženika o dostavi Odluke tužiteljici ili o njenom eventualnom odbijanju dostave, nego samo upućuju na odnos tuženika kao poslodavca i tužiteljice kao radnice koji u tom razdoblju očigledno više nije bio skladan i u kojem tuženik kao poslodavac više nije poštivao temeljne obveze i prava iz radnog odnosa koja proizlaze iz odredbe čl. 7. ZR-a. Niti činjenica da je točan žalbeni navod tuženika da sporazumni otkaz ne postoji (već ugovor o radu prestaje sporazumnom radnika i poslodavca u smislu odredbe čl. 112. toč. 5. i čl. 113. ZR-a) ne dovodi u sumnju zaključak prvostupanjskog suda da tuženik nikakvim relevantnim dokazima nije uspio dokazati da je tužiteljica bila upoznata s otkazom i da joj je Odluka dostavljena, jer tužiteljici kao laiku ne mora biti poznata pravna terminologija. Zaključno pravno je neodlučno ponašanje tužiteljice nakon 1. lipnja 2020. na koje se poziva tuženik (da tužiteljica više nije radila i nije dobivala radne zadatke), obzirom da to razdoblje nije obuhvaćeno spornom Odlukom.
7.2. Obzirom da se sukladno odredbi čl. 120. st. 3. ZR-a otkaz mora dostaviti osobi kojoj se otkazuje, a tuženik tu činjenicu i po ocjeni ovoga suda nije dokazao, to je prvostupanjski sud uz pravilnu primjenu materijalnog prava utvrdio da je nedopuštena Odluka i da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao.
7.3. Tuženik u žalbi posebno ne pobija presudu u dijelu u kojem je raskinut ugovor o radu i u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti na ime naknade štete tužiteljici iznos u visini tri mjesečne plaće radnika u bruto iznosu od 13.875,00 kn, pa u odnosu na taj dio presude valja kratko reći da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo tj. odredbu čl. 125. st. 1. ZR-a, prema kojoj ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, da će sud na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu od najmanje 3, a najviše 8 propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća tog radnika, ovisno o trajanju radnog odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika. Zbog navedenog, nisu osnovani niti žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.
8. Pravilna je i valjano obrazložena odluka o troškovima postupka koju tuženik pobija samo na način da ju dovodi u vezu sa svojim eventualnim uspjehom u glavnoj stvari.
9. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu, toč. I. - IV. i VI. izreke te je odlučeno kao u toč. I. izreke ove presude.
10. Tuženik nije uspio u žalbenom stadiju postupka, pa je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. u vezi čl. 166. st. 1. ZPP-a odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova postupka u tom stadiju te je odlučeno kao u toč. II. izreke ovog rješenja.
U Varaždinu 3. studenog 2022.
Predsjednica vijeća
Sanja Bađun v.r.
