REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 7 Kž-958/2022-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sonje Brešković Balent kao predsjednice vijeća, te Mirjane Rigljan i Gordane Mihela Grahovac kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog G. P., zbog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz čl. 190. st. 2. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Zadru broj: KO-DO- 936/2020 od 23. kolovoza 2022. i okrivljenika, izjavljenih protiv presude Općinskog suda u Zadru broj: K-142/2018 od 18. srpnja 2022., a objavljene 19. srpnja 2022., na javnoj sjednici vijeća održanoj 3. studenog 2022., u nazočnosti zz branitelja okrivljenika K. Č., odvjetnika iz Z.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i okrivljenog G. P. kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Zadru broj: K-142/2018 od 18. srpnja 2022., a objavljene 19. srpnja 2022., okrivljeni G. P. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz čl. 190. st. 2. KZ/11, činjenično opisano izrekom te presude, pa se temeljem čl. 190. st. 2. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, time da mu se temeljem čl. 54. KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora u trajanju jedne godine i šest mjeseci uračunava vrijeme uhićenja od trenutka lišenja slobode od 1. srpnja 2016. u 20,20 sati do 1. srpnja 2016. u 22,15 sati, koje vrijeme se izjednačuje s jednim danom zatvora.

2. Temeljem odredbe čl. 68. KZ/11 okrivljenom G. P. izriče se sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja. Na temelju čl. 68. st. 2. KZ/11 sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja izrečena uz kaznu zatvora izvršava se u okviru zatvorskog sustava. Na temelju čl. 68. st. 3. KZ/11 sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora.

3. Temeljem odredbe čl. 190. st. 8. KZ/11 od okrivljenog G. P. oduzima se:

- prozirna PVC vrećica sa sadržajem … tablete droge MDMA tzv. E., privremeno oduzeto po potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta PUZ, Službe kriminalističke policije, serijski broj … od 1. srpnja 2016.

4. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 2. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu: ZKP/08), nalaže se okrivljeniku platiti trošak kaznenog postupka u iznosu 14.580,00 kuna u korist proračunskih sredstava R. H., u roku 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

5. Protiv navedene presude pravovremeno je žalbu podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, zbog odluke o kazni, te je predložilo da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljeniku izrekne stroža kazna zatvora.

5.1. Žali se i okrivljeni G. P. po branitelju T. G., odvjetniku iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kaznenoj sankciji, te je predložio da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenika oslobodi od optužbe, podredno da se ukine i predmet vrati sudu na ponovno suđenje. Ujedno je zatražio da ga se obavijesti o sjednici vijeća, a čemu je u smislu odredbe čl. 475. st. 2. ZKP/08, i udovoljeno.

6. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je okrivljeni G. P. po branitelju T. G., odvjetniku iz Z., nalazeći da su navodi žalbe državnog odvjetnika neosnovani, pa predlaže da se žalba državnog odvjetnika kao takva odbije, a prihvati žalba okrivljenika i pobijana presuda preinači na način da ga se oslobodi od optužbe, podredno ukine i vrati na ponovno suđenje.

7. Prije sjednice vijeća u smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

8. Na javnu sjednicu vijeća nisu pristupli uredno pozvani zamjenik Županijskog državnog odvjetnika u Zagrebu i okrivljenik, a dostava poziva za iste je uredno iskazana, dok je pristupio zz branitelj okrivljenika K. Č., odvjetnik iz Z.. Sjednica vijeća je održana u odsutnosti uredno pozvanih zamjenika Županijskog državnog odvjetnika u Zagrebu i okrivljenika, a sve u smislu čl. 475. st. 4. ZKP/08. Prisutni zz branitelj u cijelosti je ostao kod navoda žalbe okrivljenika i odgovora na žalbu državnog odvjetnika.

9. Žalbe državnog odvjetnika i okrivljenika nisu osnovane.

10. Bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 okrivljeni G. P. nalazi u tome da se obrazloženje pobijane presude odnosi samo na puko iznošenje postupovnog materijala bez ikakve ocjene, zaključaka i stajališta prvostupanjskog suda, a koji bi bili utemeljeni na nedvojbeno utvrđenim pravno relevantnim činjenicama.

10.1. Suprotno navedenim tvrdnjama ovog žalitelja, prvostupanjski sud je u obrazloženju presude iznio sve dokaze koji su tijekom postupka provedeni, da bi nakon toga analizirao provedene dokaze, te dao ocjenu vjerodostojnosti provedenih dokaza, iznio je razloge zbog kojih određene dokaze nije prihvatio te je naveo kojim razlozima se rukovodio pri rješavanju pravnih pitanja i pri primjeni određenih odredaba kaznenog zakona na okrivljenika i njegovo djelo.

10.2. S tim u vezi, nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, a koju vidi u tome što je prvostupanjski sud odbio kao neosnovan prijedlog obrane okrivljenika za izdvajanje kao nezakonite dokaze iz spisa predmeta potvrde o privremenom oduzimanju predmeta zapisnika o privremenom oduzimanju predmeta. Naime, po tvrdnjama žalitelja navedene isprave nedvojbeno su sačinjene u prostorijama PUZ, a ne na mjestu zaticanja okrivljenika pri navodnoj redovitoj kontroli vozila u prometu.

10.3. Prvostupanjski sud je odlučujući o prijedlogu obrane, a vezano za naprijed navedene nezakonite dokaze, pravilno odlučio da prijedlog obrane za izdvajanjem tih dokaza nije osnovan, te je pri tome detaljno obrazložio odredbu čl. 10. ZKP/08, a koja regulira materiju nezakonitih dokaza. S tim u vezi pod toč. 3.1.4. je obrazložio da potvrdu i zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta u kojima je konstatirano da je drogu dragovoljno izručio, okrivljenik je potpisao, na njih nije imao nikakve primjedbe, a iz iskaza svjedoka policijskih službenika K. P. i J. P., koje je sud cijenio kao logične i uvjerljive, proizlazi da je okrivljenik dragovoljno izručio drogu, pa nije bilo ni potrebe za ishođenjem naloga suca istrage Ž. suda i pretragom vozila. Isto tako, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da, suprotno stajalištu obrane, činjenica da je i zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta i potvrda o privremenom oduzimanju predmeta sačinjena u policijskoj postaji ne dovodi u sumnju zakonitost postupanja policijskih službenika inkriminirane zgode. Stoga je pravilno prvostupanjski sud odbio kao neosnovan zahtjev branitelja okrivljenika da se kao nezakoniti dokazi iz spisa predmeta izdvoje potvrda o privremenom oduzimanju predmeta, serijskog broja … PUZ, Službe krim. policije od 1. srpnja 2016. i zapisnika o privremenom oduzimanju predmeta koji je sačinjen bez naloga od 1. srpnja 2016.

10.4. Prema tome, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da se u ovdje konkretnom slučaju ne radi o nezakonitim dokazima, pa je iste pravilno i odbio izdvojiti.

10.5. Nadalje, suprotno tvrdnjama okrivljenika prvostupanjski sud je sve odlučne činjenice pravilno i potpuno utvrdio.

10.6. Naime, u odnosu na kazneno djelo iz čl. 190. st. 2. KZ/11 za koje se tereti okrivljenika, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je okrivljenik predmetnu drogu držao radi daljnje prodaje i te okolnosti je utvrdio sa potpunom izvijesnošću, o čemu je dao valjano i argumentirano obrazloženje koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud te na isto upućuje žalitelja. Naime, okrivljenik u obrani ne poriče da je droga kod njega nađena, ali tvrdi da se radilo o drogi radi osobne konzumacije, a ne da bi bila namijenjena daljnjoj prodaji.

10.7. Analizirajući kompletan dokazni postupak prvostupanjski sud je detaljno obrazložio nesporne činjenice kao i sporne okolnosti, te je nakon toga referirajući se na utvrđeno činjenično stanje, pravilno zaključio da je obrana okrivljenika neprihvatljiva i kao takva usmjerena ka izbjegavanju od kaznenopravne odgovornosti. Pri tome je količina droge koja je zatečena kod okrivljenika jasno ukazivala da se nije moglo raditi o drogi koja je namijenjena isključivo za njegovu osobnu upotrebu, a to iz razloga što uzimajući u obzir mišljenje vještaka prof. dr. sc. A. B., kojeg je prvostupanjski sud pravilno prihvatio kao stručan i vjerodostojan, a koji je naveo da se ova droga uobičajeno uzima na zabavama, povremeno, ali da se rjeđe uzima na način kako se uzimaju druge teške droge svakodnevno, intenzivno. S obzirom na karakteristike ove droge potreban je odmor organizma od nekoliko dana da bi se organizam oporavio te da bi osoba bila spremna ponovno uzeti E. Prema tome, količina droge koja je zatečena kod okrivljenika svakako nadilazi dnevne potrebe okrivljenika, time da je vještak konstatirao da mu je mogla trajati do mjesec dana, a ako se uzme u obzir mišljenje vještaka da okrivljenik nije fizički ovisan o navedenoj drogi, jasno proizlazi da se ne radi o drogi koja je namijenjena isključivo za osobnu konzumaciju. Količina od … tablete E je takva da svakako ukazuje na činjenicu da je namijenjena za daljnju prodaju, jer se radi o velikoj količini droge koja je i velike tržišne vrijednosti, a s obzirom da okrivljenik s obzirom na svoja ostvarena primanja što je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i obrazložio, to je očito da isti nije imao otkuda nabavljati drogu, ako ju ujedno ne prodaje, da isti nije bio ovisnik o navedenoj drogi, onda je životno i logično zaključiti kako je droga pronađena kod njega namijenjena daljnjoj prodaji.

10.8. Stoga su potpuno promašene žalbene tvrdnje okrivljenika da nema dokaza da je on drogu držao radi prodaje, a svoje tvrdnje je potkrijepio i navodima da kod njega nije pronađena niti vaga, a niti novac što bi ukazivalo na to da je bila namijenjena za prodaju. Međutim, suprotno navedenim tvrdnjama žalitelja, to što kod okrivljenika nije pronađena vaga ili novac ne isključuje okolnosti koje na nedvojben način ukazuju da se radilo o količini i vrsti droge koja je namijenjena za prodaju, a što je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i detaljno obrazložio.

10.9. Dakle, u kontekstu provedenog dokaznog postupka, analize iskaza saslušanih svjedoka te obrane okrivljenika, kao i navoda istaknutih u žalbi, te dovođenjem u vezu svih tih dokaza kako međusobno tako i analizirajući svaki dokaz pojedinačno, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i donio valjane zaključke koji zaključci u kontekstu cjelokupnih radnji i postupanja okrivljenika su takve naravi da ih ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća, budući da analiza izvedenih dokaza tvori valjanu podlogu za konačne zaključke koji su iznijeti u pobijanoj presudi. Ono što žalitelj zamjera činjeničnim utvrđenjima sadržanim u presudi prvostupanjskog suda se ustvari svodi na neprihvaćanje zaključaka te presude i u subjektivnom stavu prema tim zaključcima. Kako je prvostupanjski sud u svojoj odluci iznio, a to je već ukazano od strane ovog drugostupanjskog suda posve dostatne te životno i logički utemeljene razloge, valja zaključiti da je pravilno utvrdio sve one okolnosti koje su bile odlučne u pogledu odgovornosti okrivljenika za inkriminirano mu kazneno djelo neovlaštene proizvodnje i prometa drogama.

11. Zbog svega navedenog neosnovan je prigovor pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

11.1. Na tako potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je dokazano da je okrivljenik počinio kazneno djelo neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz čl. 190. st. 2. KZ/11, na način kako je to precizirano u izreci pobijane presude, te je pravilno primijenio odredbe kaznenog zakona zaključivši da se u ponašanju okrivljenika stječu sva subjektivna i objektivna obilježja upravo tog kaznenog djela, pa tako nije povrijeđen ni kazneni zakon.

U odnosu na odluku o kazni

12. Državni odvjetnik smatra da je prvostupanjski sud, nakon što je pravilno okrivljenog G. P. proglasio krivim za počinjenje kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. KZ/11 na način kako je to precizirano u izreci pobijane presude, istom izrekao preblagu kaznu, te da navedena kazna neće ostvariti svoju svrhu generalne a niti specijalne prevencije. Naime, ovaj žalitelj smatra da je s obzirom na dosadašnje ponašanje okrivljenika i relativno blage osude, ove dosadašnje kaznenopravne sankcije koje su mu izricane nisu ostvarile željeni efekt, te s obzirom na činjenicu dosadašnje višestruke osuđivanosti, da je prvostupanjski sud uz nesporno postojanje olakotne okolnosti, a to je smanjena ubrojivost okrivljenika, istom trebao izreći strožu kaznu.

12.1. Nasuprot toga, okrivljenik smatra da je prvostupanjski sud prilikom izricanja kazne propustio voditi računa o svim okolnostima koje utječu na to da kazna bude manja, pa je tako propustio voditi računa o stupnju krivnje, pobudama iz kojih je djelo počinjeno, te je propustio okrivljeniku kao olakotno cijeniti okolnost njegovog teškog zdravstvenog stanja, invalidnost, njegov psihički problem, kao i stanje u njegovoj obitelji, te činjenicu da je njegovom djetetu rođenom 2010. dijagnosticirana zločudna bolest. Stoga smatra da je bilo potrebno izreći blažu kaznu.

12.2. Nije u pravu niti državni odvjetnik kada tvrdi da je okrivljeniku izrečena preblaga kazna, a niti okrivljenik kada tvrdi da mu je izrečena prestroga kazna.

12.3. Naime, odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela.

12.4. Prvostupanjski sud je pravilno okrivljeniku prilikom odlučivanja o vrsti i mjeri kazne kao olakotno uzeo u obzir da je otac malodobnog djeteta sa zdravstvenim problemima, te da je u vrijeme počinjenja djela bio smanjeno ubrojiv i to bitno, dok mu je kao otegotno cijenjena njegova prijašnja osuđivanost za činjenje kaznenih djela koja je razvidna iz izvatka iz KE. Naime, okrivljenik je prije počinjenja ovog kaznenog djela osuđivan u šest kaznenih postupaka i to za učin kaznenog djela krađe, teške krađe i prikrivanja, ali i zlouporabe opojnih droga što ga čini specijalnim povratnikom u pogledu kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa droga. U pet kaznenih postupaka je okrivljeniku izrečena uvjetna osuda, u jednom kaznenom djelo kazna zatvora koja je zamijenjena radom za opće dobro. Pri tome nije za zanemariti ni činjenicu da je okrivljenik kažnjavan i nakon počinjenja ovog djela i to u četiri kaznena postupka što ukazuje da okrivljenik u svom životu učestalo krši propise i da je činjenje kaznenih djela obrazac njegovog ponašanja, a što nije prihvatljivo. Tim više što je okrivljeniku u više navrata sud izricao uvjetne osude, te kazne zatvora koje je zamijenio radom za opće dobro, da bi nakon toga bile izrečene i bezuvjetne kazne zatvora i to za kazneno djelo iz čl. 190. st. 2. KZ/11 u trajanju jedne godine i jedan mjesec, te za kazneno djelo krađe iz čl. 228. st. 1. KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju jedne godine.

12.5. Imajući u vidu naprijed navedeno, te vodeći računa o svemu o čemu sud mora voditi računa prilikom odmjeravanja kazne, a sve u smislu odredbi čl. 41. i čl. 47. KZ/11, te cijeneći utvrđene, kako olakotne tako i otegotne okolnosti, ovaj drugostupanjski sud smatra da kazna koju je izrekao prvostupanjski sud, tj. bezuvjetna kazna zatvora u trajanju jedne godine i šest mjeseci, je primjerna težini počinjenog djela, okolnostima pod kojima je djelo počinjeno, da će ista ostvariti svrhu kažnjavanja, kako u pogledu generalne tako i u pogledu specijalne prevencije. Ista je primjerena stupnju krivnje okrivljenika i pogibeljnosti kaznenog djela za koje je suđen, djelovati će na okrivljenika da ubuduće ne čini kaznena djela, kao i na sve ostale da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja. Ovaj sud smatra da će upravo izrečena kazna izraziti dostatnu društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela. Stoga, suprotno tvrdnjama okrivljenika blaža kazna od izrečene ne bi ostvarila svrhu kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, kako u smislu individualne tako i generalne prevencije, a isto tako suprotno tvrdnjama državnog odvjetnika stroža kazna za koju se on zalaže pretjerano bi naglasila retributivnu funkciju svrhe kažnjavanja.

13. Iz navedenih razloga nisu osnovane žalbe državnog odvjetnika i okrivljenika u odnosu na odluku o kazni.

14. Što se tiče žalbenih tvrdnji okrivljenika da je izostala valjana odluka suda o izrečenoj sigurnosnoj mjeri, valja reći da suprotno navedenim tvrdnjama prvostupanjski sud je pravilno po čl. 68. KZ/11 okrivljeniku izrekao sigurnosnu mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja o čemu je dao valjano i argumentirano obrazloženje pod toč. 11. obrazloženja pobijane presude.

15. Isto tako, neosnovani su navodi žalitelja da je izostala valjana odluka u odnosu na troškove postupka jer je prvostupanjski sud pravilno odlučio kada je obvezao okrivljenika na platež troškova, te je pod toč. 13. dao obrazloženje svoje odluke.

16. Zbog svega navedenog žalbene tvrdnje, kako državnog odvjetnika tako i okrivljenika, su neosnovane.

17. Zbog svega navedenog presuđeno je kao u izreci.

18. Ispitana je pobijana presuda, glede bitnih povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, tj. postoji li povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 1., 5., 6., 9. do 11. ZKP/08, iz čl. 468. st. 2. ZKP/08 i je li rasprava protivno odredbama ovog zakona održana u odsutnosti okrivljenika i njegova branitelja, te je li na štetu okrivljenika povrijeđen kazneni zakon, pa kako niti jedna takva povreda nije utvrđena, a žalbe državnog odvjetnika i okrivljenika nisu osnovane, valjalo je temeljem čl. 482. ZKP/08 presuditi kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Zagrebu 3. studenog 2022.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Sonja Brešković Balent, v. r.