REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj:7 Kž-971/2022-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihela Grahovac kao predsjednice vijeća, te Mirjane Rigljan i Lidije Vidjak, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog Ž. K., zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona (Narodne novine 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika, izjavljene protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj: K- 1050/2019 od 13. srpnja 2022., a objavljene 14. srpnja 2022., na javnoj sjednici vijeća održanoj 3. studenog 2022., u nazočnosti branitelja okrivljenika F. O., odvjetnika iz Z.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba okrivljenog Ž. K. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj: K- 1050/2019 od 13. srpnja 2022., a objavljene 14. srpnja 2022., okrivljeni Ž. K. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11, činjenično opisano izrekom te presude, te se temeljem čl. 139. st. 2. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 7 (sedam) mjeseci, a temeljem čl. 56. KZ/11 okrivljeniku se izriče uvjetna osuda na način da se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku 2 (dvije) godine od pravomoćnosti prvostupanjske presude ne počini novo kazneno djelo.

2. Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu: ZKP/08), nalaže se okrivljeniku naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 u paušalnom iznosu 1.000,00

kuna u roku 15 dana od pravomoćnosti presude, te naknaditi trošak nagrade i nužne izdatke punomoćnice oštećenice u iznosu koji će biti određen posebnim rješenjem po pravomoćnosti presude.

3. Protiv navedene presude pravovremeno je žalbu podnio okrivljeni Ž. K. po branitelju F. O., odvjetniku iz O. O., P. & P. d.o.o. iz Z., zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni, te odluke o troškovima kaznenog postupka, te je predložio da se pobijana presuda preinači i okrivljenika oslobodi od optužbe, podredno, ukine i predmet vrati na ponovni postupak pred potpuno izmijenjeno vijeće, odnosno novog suca pojedinca. Ujedno je zatražio da ga se izvijesti o sjednici vijeća, a čemu je temeljem odredbe čl. 475. st. 2. ZKP/08, i udovoljeno.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Prije sjednice vijeća u smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

6. Na javnu sjednicu vijeća pristupio je uredno pozvani branitelj okrivljenika F. O., odvjetnik iz O. O., P. & P. d.o.o. iz Z., dok nisu pristupili uredno pozvani zamjenik Županijskog državnog odvjetnika u Zagrebu i okrivljeni Ž. K., a dostava poziva za iste je uredno iskazana, te je sjednica vijeća održana u njihovoj odsutnosti, a sve u smislu čl. 475. st. 4. ZKP/08. Prisutni branitelj okrivljenika F. O. u cijelosti je ostao kod navoda žalbe.

7. Žalba okrivljenika nije osnovana.

8. Bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 okrivljenik nalazi u tome što je pobijana presuda nerazumljiva (očito misleći izreka presude nerazumljiva), te proturječna sama sebi i razlozima presude. Ujedno, po tvrdnjama ovog žalitelja, pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama. Isto tako, ovaj žalitelj smatra da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08, jer je teško povrijeđeno pravo okrivljenika na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

8.1. Suprotno tvrdnjama žalitelja, ovaj drugostupanjski sud nalazi da pobijana presuda sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama, pa tako i razloge o zaključcima prvostupanjskog suda vezano za inkriminirano kazneno djelo i radnje za koje se okrivljenik tereti i za koje je proglašen krivim. Izreka presude također nije proturječna sama sebi niti razlozima presude, a razlozi o odlučnim činjenicama su jasni i neproturječni i nisu suprotni ni proturječni onome što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava ili iskaza danih u postupku i samih tih isprava i iskaza. Isto tako, suprotno tvrdnjama žalitelja, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu, a koja bi se sastojala u okolnostima da je teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

8.2. Posebno naglašavajući bitnu povredu iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, a koja se odnosi na okolnost što prvostupanjski sud ne analizira priloženu medicinsku dokumentaciju koja se odnosi na oštećenicu i ne dovodi istu u vezu s opisom događaja od strane oštećenice (pri tome u ranije navedenim tvrdnjama u svojoj žalbi u cijelosti osporava iskaz oštećenice), valja reći da su neosnovani i ovi prigovori žalitelja jer je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude pod toč. 8.1. detaljno analizirao iskaz oštećenice povezujući ga sa obranom okrivljenika, te je nakon toga, između ostalog, naveo (13. stranica obrazloženja pobijane presude) slijedeće: " Međutim, kada se uzme u obzir iskaz oštećene koji je u bitnome dosljedan i u pogledu ponašanja okrivljenika inkriminirane večeri, kada su se nesporno svađali i mijenjali lokacije pri tome, i glede toga da je okrivljenik na nju i fizički nasrtao (što potvrđuje i iskaz svjedokinje K. i medicinska dokumentacija), a kojemu je sud poklonio vjeru, utvrđeno je da je okrivljenik oštećenoj doista tom prilikom na inkriminirani način prijetio kako bi je ustrašio…..". Nadalje, vezano za isti prigovor žalitelja i na 14. stranici obrazloženja pobijane presude se navodi analiza medicinske dokumentacije koja se odnosi na oštećenicu i vezano za njezin opis događaja, pa se tako, između ostalog, konstatira od strane prvostupanjskog suda slijedeće: "Da je istinit i vjerodostojan iskaz oštećene J. K. da je inkriminiranog dana bila žrtva fizičkog napada potvrđuje medicinska dokumentacija K. bolnice D., H. medicinske službe iz koje je razvidno da je 21. studenog 2018. u 23:31 sat oštećena zaprimljena zbog ozljeda te su utvrđene ogrebotine na vratu i po koljenima te modrice po natkoljenicama. Osim toga, iz zapisnika o zaprimanju kaznene prijave od 22. studenog 2018. u 11,20 razvidno je da je oštećena J. K. I. P. postaji Z. podnijela kaznenu prijavu protiv okrivljenika zbog kaznenog djela prijetnje, dakle, odmah sutradan nakon inkriminiranog sukoba….".

8.3. Dakle, iz svega naprijed navedenog proizlazi da je neosnovan prigovor žalitelja koji se odnosi na bitnu povredu iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, a kojim prigovorom žalitelj tvrdi da sud ne analizira medicinsku dokumentaciju i ne dovodi ju u vezu sa opisom događaja od strane oštećenice.

8.4. Žalitelj također tvrdi da su počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 7. i 11. ZKP/08, a koju povredu vidi u tome što, iako je oštećenica na raspravi 14. siječnja 2021. izričito postavila imovinskopravni zahtjev u iznosu 84.000,00 kuna (na stranici 6. zapisnika), prvostupanjski sud o istom ni na koji način nije odlučio. Suprotno navedenim tvrdnjama, na raspravi koja je održana 9. ožujka 2022. oštećenica je izjavila da ne postavlja imovinskopravni zahtjev u ovom postupku (list 147 spisa – 2 strana zapisnika).

8.5. Zbog svega naprijed navedenog, nisu osnovani prigovori žalitelja u vezi istaknutih bitnih povreda odredaba kaznenog postupka.

9. Pobijajući utvrđeno činjenično stanje, okrivljenik u bitnome navodi da se cijela presuda bazira jedino i isključivo na iskazu oštećene J. K., te u manjem dijelu na iskazu njezine sestre svjedokinje P. K., te s tim u vezi žalitelj problematizira iskaz svjedokinje K. kao sestre okrivljenice i vrši preocjenu provedenih dokaza i iskaza navedenih svjedokinja (oštećenice i njezine sestre) na subjektivan način. Naime, bit prigovora žalitelja je da iskaz oštećenice nije vjerodostojan i da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje kada je isti ocijenio vjerodostojnim i prihvatio njezin iskaz kao jedan od elemenata temeljem kojeg je utvrđena odgovornost okrivljenika za inkriminirano mu kazneno djelo.

9.1. Suprotno navedenim tvrdnjama prvostupanjski sud je pravilno analizirao sve provedene dokaze, posebno je cijenio iskaz oštećene J. K., svjedokinje P. K., ali i materijalnu dokumentaciju koja prileže spisu, te samu obranu okrivljenika danu 22. studenog 2018., kao i onu koju je dao na raspravi, te je temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno zaključio da je dokazano da je okrivljenik počinio terećeno mu kazneno djelo prijetnje na način kako ga se tereti.

9.2. Za sva svoja utvrđenja prvostupanjski sud je dao detaljno i argumentirano obrazloženje koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, te se zbog nepotrebnog ponavljanja na iste upućuje žalitelja.

9.3. Dakle, u kontekstu provedenog dokaznog postupka, analize iskaza saslušanih svjedoka te obrane okrivljenika, kao i navoda istaknutih u žalbi okrivljenika, te dovođenjem u vezu svih tih dokaza kako međusobno tako i analizirajući svaki dokaz pojedinačno, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i donio valjane zaključke koji zaključci u kontekstu cjelokupnih radnji i postupanja okrivljenika su takve naravi da ih ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća, budući da analiza izvedenih dokaza tvori valjanu podlogu za konačne zaključke koji su iznijeti u pobijanoj presudi. Ono što žalitelj zamjera činjeničnim utvrđenjima sadržanim u presudi prvostupanjskog suda se ustvari svodi na neprihvaćanje zaključaka te presude i u subjektivnom stavu prema tim zaključcima. Kako je prvostupanjski sud u svojoj odluci iznio, a to je već ukazano od strane ovog drugostupanjskog suda posve dostatne te životno i logički utemeljene razloge, valja zaključiti da je pravilno utvrdio sve one okolnosti koje su bile odlučne u pogledu odgovornosti okrivljenika za inkriminirano mu kazneno djelo prijetnje.

9.4. Na tako potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je dokazano da je okrivljenik počinio kazneno djelo prijetnje na način kako ga se tereti, te je pravilno primijenio odredbe kaznenog zakona zaključivši da se u ponašanju okrivljenika stječu sva objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. KZ/11, pa tako nije povrijeđen ni kazneni zakon.

9.5. Na navode žalbe koja u bitnome preocjenjuje provedene dokaze od strane prvostupanjskog suda, te u velikom dijelu analizira iskaz oštećenice, smatrajući isti netočnim, nevjerodostojnim i neispravnim, pa svoju tvrdnju potkrepljuje i činjenicom da je nakon iskaza oštećenice državni odvjetnik odustao od optužbe u odnosu na 2. okrivljenu u tom postupku (I. L. koja je početno bila obuhvaćena kao okrivljenica zajedno sa okrivljenim Ž. K.), a što po tvrdnjama žalitelja ukazuje da je državni odvjetnik također uočio kontradiktornosti i nelogičnosti iskaza oštećenice, pa je odustao od tada 2. okrivljene I. L., valja reći da je ovaj drugostupanjski sud analizirao iskaz oštećenice koji se odnosi na postupanje i ponašanje okrivljenika, te je pravilno zaključio i utvrdio njegovu odgovornost u ovom postupku, a činjenica da je državni odvjetnik tijekom postupka odustao od tada 2. okrivljenice ne govori i ne ukazuje na činjenicu da je kompletan iskaz oštećenice nevjerodostojan i neuvjerljiv. To tim više što je njezin iskaz potkrijepljen, kao što je već ranije rečeno, drugim dokazima, a o čemu je prvostupanjski sud zauzeo pravilan stav, te u vezi odgovornosti okrivljenika dao pravilno i valjano obrazloženje.

9.6. Zbog svega navedenog neosnovan je i prigovor pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

10. Iako okrivljenik u žalbi navodi da se žali i zbog odluke o kazni, tvrdeći da je pogrešna odluka o kazni, ali ničim ne obrazlaže navedeni žalbeni osnov. No, žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u smislu odredbe čl. 478. ZKP/08 u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni, pa je ovaj drugostupanjski sud razmatrao i odluku o kazni.

10.1. Prvostupanjski sud je prilikom odlučivanja o vrsti i mjeri kazne, a nakon što je pravilno okrivljenika proglasio krivim za terećeno mu kazneno djelo prijetnje, kao olakotno okrivljeniku cijenio činjenicu da isti do sada nije osuđivan za kaznena djela zbog čega se predmetno kazneno djelo može smatrati kao slučajan događaj u njegovom životu i ponašanju, a ne kao pravilo njegovog ponašanja, dok posebno otegotnih okolnosti nije našao.

10.2. Odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnih kaznenih djela.

10.3. Cijeneći naprijed navedene olakotne okolnosti i odsutnost otegotnih okolnosti, ovaj drugostupanjski sud smatra da kazna koju je izrekao prvostupanjski sud, tj. uvjetna osuda, dakle, samo prijetnja kaznom zatvora sa prethodno utvrđenom kaznom zatvora u trajanju 7 mjeseci i rokom provjeravanja u trajanju dvije godine, je primjerena težini počinjenog djela, okolnostima pod kojima je djelo počinjeno, da će ista ostvariti svrhu kažnjavanja, kako u pogledu generalne tako i u pogledu specijalne prevencije, da će djelovati na okrivljenika da ubuduće ne čini kaznena djela, ali i na sve ostale da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja. Navedena kazna će izraziti dostatnu društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela.

11. Nadalje, iako se žalitelj žali zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, u žalbi ne obrazlaže u čemu bi se sastojala pogrešna odluka o troškovima postupka, pa s obzirom na tu okolnost, a kako se radi o povredi na koju sud ne pazi po službenoj dužnosti, to se ovo vijeće nije upustilo u razmatranje odluke o troškovima postupka.

12. Zbog svega navedenog valjalo je presuditi kao u izreci.

13. Ispitana je pobijana presuda, glede bitnih povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, tj. postoji li povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 1., 5., 6., 9. do 11. ZKP/08, iz čl. 468. st. 2. ZKP/08 i je li rasprava protivno odredbama ovog zakona održana u odsutnosti okrivljenika i njegova branitelja, te je li na štetu okrivljenika povrijeđen kazneni zakon, pa kako niti jedna takva povreda nije utvrđena, a žalba okrivljenika nije osnovana, valjalo je temeljem čl. 482. ZKP/08 presuditi kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Zagrebu 3. studenog 2022.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Gordana Mihela Grahovac, v. r.