REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1103/2022-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, Marine Paulić i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. S., OIB: ... iz J., kojeg zastupa punomoćnica M. M., odvjetnica u Z., protiv tuženika E. o. d.d., OIB: ... , Z., kojeg zastupa punomoćnik I. G., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude i rješenja Županijskog suda u Rijeci broj Gž-1884/2020-2 od 30. srpnja 2021., kojima su preinačeni presuda i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-2258/14 od 5. ožujka 2020., u sjednici održanoj 2. studenoga 2022.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tuženika, u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen preko iznosa od 5.418,00 kn do iznosa od 11.714,00 kn (za iznos od 6.296,00 kn) s pripadajućim kamatama i u odluci o troškovima postupka, ukidaju se presuda i rješenje Županijskog suda u Rijeci broj Gž-1884/2020-2 od 30. srpnja 2021. te se predmet u tom dijelu vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 11.714,00 kn te za naknadu troškova postupka u iznosu od 1.250,00 kn, sve s pripadajućim zateznim kamatama.
1.1. Prvostupanjskim rješenjem utvrđeno je da je tužba povučena za glavnicu u iznosu od 6.346,00 kn (toč. I. izreke) te je određeno da svaka stranka snosi svoje troškove (toč. II. izreke).
2. Presudom suda drugog stupnja prihvaćena je žalba tužitelja te je tužbeni zahtjev, odbijen po prvostupanjskom sudu, prihvaćen (toč. I. izreke), naloženo je tuženiku tužitelju naknaditi trošak žalbe u iznosu od 2.050,00 kn (toč. II. izreke) te je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe (toč. III. izreke).
2.1. Drugostupanjskim rješenjem preinačena je odluka o troškovima prvostupanjskog postupka te je tuženiku naloženo tužitelju naknaditi troškove postupka u iznosu od 16.124,75 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-5391/2021-2 od 4. siječnja 2022. tuženiku dopustio podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude u odnosu na pitanje:
„Je li nastupila zastara tražbine tužitelja za naknadu štete za preinačeni (povećani) dio tužbenog zahtjeva (preko 5.418,00 kn do 11.714,00 kn) u situaciji kada je tužitelj tužbu podnio 1. srpnja 2014. (na iznos od 18.060,00 kn), kojem povlačenju se tuženik nije protivio, a nakon toga podneskom od 18. travnja 2018. povisio zahtjev na 11.714,00 kn)“.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tuženik podnio je reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) zbog materijalnopravnog pitanja u odnosu na koje je dopuštena. Predlaže da ovaj sud ukine drugostupanjsku presudu i rješenje i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno da pobijanu presudu preinači i tužbeni zahtjev, u iznosu od 6.296,00 kn, odbije.
5. Na reviziju nije odgovoreno.
6. Revizija je osnovana.
7. Povodom revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP-a revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu ispituje samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena (čl. 391. st. 1. ZPP-a). U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 391. st. 2. ZPP-a).
8. Tuženik revizijom drugostupanjsku presudu i rješenje pobija u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen i u iznosu od 6.296,00 kn i u odluci o troškovima postupka te naznačenim pitanjem osporava pravilnost primjene odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05 i 41/08-dalje: ZOO) te odredbe čl. 191. st. 1. ZPP-a.
9. Iz stanja spisa proizlazilo bi da je tužitelj tužbom zahtijevao naknadu štete u iznosu od 40.060,00 kn; da je tuženik tužitelju u mirnom postupku isplatio 22.000,00 kn; da je tužitelj podneskom od 19. studenoga 2013. snizio tužbeni zahtjev na iznos od 18.060,00 kn s pripadajućim kamatama tekućim od 23. siječnja 2014. do isplate; da je podneskom od 25. rujna 2015. tužitelj snizio tužbeni zahtjev na iznos od 5.418,00 kn da bi podneskom od 12. travnja 2018. zahtijevao naknadu štete u iznosu od 11.714,00 kn.
10. Prvostupanjski sud prigovor zastare otklonio je uz obrazloženje da „disponiranje tužbenim zahtjevom koje se bazira na inicijalno osporenom, pa priznatom, a potom ponovno osporenom ograničenju opsega odgovornosti osiguranice tuženika, koje disponiranje je učinjeno od strane punomoćnika tužitelja ne može ići na štetu samog tužitelja kao stranke, kako ne bi došlo do povrede čl. 6. stavak 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine- Međunarodni ugovori“ broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10) potpisane u Rimu 4. studenog 1950. godine, tim više što u konačnoj specifikaciji nije riječ o povećanju tužbenog zahtjeva iznad onog postavljenog u tužbi.“.
11. O prigovoru zastare istaknutom tijekom prvostupanjskog postupka kojim se tuženik pozivao na praksu ovog suda prema kojoj je preinaka tužbe promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog uz postojeći (čl. 191. st. 1. ZPP-a) te povećanje zahtjeva za isplatu (naknade štete) predstavlja preinaku tužbe, i prema kojoj se, u slučaju preinake tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva u odnosu na povećani dio tužbenog zahtjeva pitanje zastare ocjenjuje samostalno tako da je za dio tražbine na koji se odnosi preinačenje tužbe za ocjenu pitanja zastare bitan dan preinake tužbe, drugostupanjski sud, preinačujući prvostupanjsku presudu propustio je odlučiti.
12. Zbog navedenog propusta drugostupanjskog suda nema mjesta preinaci presude. Stoga je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a valjalo ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
13. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP-a).
Zagreb, 2. studenoga 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.
