REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2819/2019-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RK, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ranko Tomašević, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika HŽ Cargo d.o.o., OIB 08720210702, Zagreb, Heinzelova 51, koga zastupa punomoćnik Krešimir Mihalica, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž R-80/18-3 od 11. travnja 2019., kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1227/17-54 od 1. prosinca 2017., u sjednici održanoj 2. studenog 2022.,
r i j e š i o j e:
I. Ukida se presuda Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž R-80/18-3 od 11. travnja 2019. te se predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:
"I. Utvrđuje se da je Odluka tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu tužitelju broj 629/2015 od 28. travnja 2015. nedopuštena.
II. Nalaže se tuženiku tužitelja vratiti na rad na radno mjesto šefa Službe za sigurnost sustava i zaštitu podataka ili drugo adekvatno radno mjesto.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. prosinca 2017. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 8 dana.
IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 5.750,00 kuna.".
2. Drugostupanjskom presudom prihvaćena je žalba tuženika i preinačena presuda prvog stupnja na način da je odbijen tužbeni zahtjev u cijelosti i naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka od 3.250,00 kn.
3. Protiv drugostupanjske odluke reviziju je podnio tužitelj pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je ovom sudu prihvatiti reviziju, preinačiti pobijanu presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno da ukine drugostupanjsku odluku i vrati predmet na ponovno odlučivanje.
4. U odgovoru na reviziju tuženik je predložio odbiti istu kao nedopuštenu.
5. Revizija je osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi iz čl. 392.a st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je nedopušten poslovno uvjetovan otkaz ugovora o radu.
8. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:
- da je tužitelj kod tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. listopada 2012. bio zaposlen na radnom mjestu Šefa službe za sigurnost sustava i zaštitu podataka,
- da je tuženik zbog reorganizacije poslovanja ukinuo Službu za sigurnost sustava i zaštitu podataka i radno mjesto tužitelja kao šefa te službe, na kojem je bio jedini izvršitelj,
- da je tuženik tužitelju odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 28. travnja 2015. otkazao ugovor o radu zbog gospodarskih i organizacijskih razloga,
- da su kod tuženika nakon donošenja Liste tehnološkog viška radnika 20. ožujka 2014., a prije donošenja odluke o otkazu tužitelju, postojala slobodna radna mjesta glavni inženjer za elektrolokomotive, samostalni tehnolog za ustrojbu vuče, šef službe za izvršenje prijevoza, glavni planer za vučna vozila i strojno osoblje i direktor poslovnog područja što proizlazi iz izvješća o popunjenosti radnih mjesta na dan 20. kolovoza 2014. i dopisa tuženika od 25. svibnja 2015.,
- da tužitelj s diplomom Elektrotehničkog fakulteta, svjedodžbom o završenom četvrtom stupnju engleskog jezika i uvjerenju o položenom stručnom ispitu zadovoljava formalne uvjete propisane Pravilnikom o organizaciji tuženika od 4. veljače 2014. za slobodna radna mjesta, a što tuženik nije osporavao.
9. Prvostupanjski je sud obzirom da je čl. 9. st. 3. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14 dalje: ZR/09) propisano da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, zaključio da je tuženik, kao poslodavac bio dužan primijeniti čl. 74. Kolektivnog ugovora tuženika od 5. veljače 2014. (dalje: KU) kojim je propisano da je nakon proglašenja tehnološkog viška obveza tuženika da popuni slobodna radna mjesta unutar društva radnicima tog društva. Obzirom da su na listi slobodnih mjesta bila slobodna mjesta za koja je tužitelj ispunjavao uvjete, a smisao odredbe čl. 74. KU upravo je popunjavanje slobodnih radnih mjesta radnicima tuženika koji udovoljavaju uvjetima istih i koji su postali višak, a ne držanje liste slobodnih radnih mjesta otvorenim, prvostupanjski je sud zaključio da je tuženik prije donošenja pobijane odluke o otkazu slobodna radna mjesta trebao popuniti svojim radnicima koji su postali tehnološki višak. Obzirom da tuženik nije postupio po čl. 74. st. 1. KU odnosno nije rasporedio tužitelja na jedno od slobodnih radnih mjesta za koje ispunjavao uvjete, prvostupanjski je sud ocijenio da je nedopuštena odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu.
10. Drugostupanjski sud je, koristeći ovlaštenja iz čl. 373. točka 3. ZPP, preinačio pobijanu presudu i odbio tužbeni zahtjev. Zaključio je da čak kad bi odredba čl. 74. KU imala proširenu primjenu na način na koji smatra tužitelj, treba prednost dati autonomnom pravu poslodavca da organizira proces rada na optimalan način s aspekta učinkovitosti. Ocijenio je da tužitelj ne bi mogao biti raspoređen na nepopunjeno mjesto direktora prodaje jer se radi o radnom mjestu nadređenog radnika koje sukladno čl. 15. Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji tuženika, imenuje i razrješava uprava tuženika, dakle imenovanje direktora je isključivo pitanje poslovne politike tuženika, a radno mjesto direktora nije „rezervno“ radno mjesto koje se nasumično popunjava prvenstveno s ciljem da ne bi ostalo nepopunjeno. Stoga je drugostupanjski sud ocijenio da je odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu dopuštena i odbio je tužbeni zahtjev u cijelosti.
11. Revident ističe da drugostupanjski sud nije obrazložio iz kojeg razloga, osim na mjesto direktora prodaje, tužitelj nije mogao biti raspoređen na jedno od preostalih slobodnih radnih mjesta (glavni inženjer za elektrolokomotive, samostalni tehnolog za ustrojbu vuče, šef službe za izvršenje prijevoza, glavni planer za vučna vozila i strojno osoblje) obzirom da je ispunjavao formalne uvjete za ta slobodna radna mjesta. Revident ističe da u drugostupanjskoj presudi o tome nisu izneseni razlozi.
12. Pravo poslodavca na izbor odgovarajućeg radnika i organiziranje proces rada na optimalan način ne isključuje obvezu poslodavca da postupa sukladno odredbama KU (kojeg je potpisnik i obveznik) u suprotnom poslodavac snosi posljedice eventualnog nepoštivanja propisa. Odredbom čl. 74. KU tuženik je bio u obvezi slobodna radna mjesta popuniti radnicima koji su postali tehnološki višak što tuženik, u odnosu na tužitelja nije učinio.
13. Pravilno ističe revident da drugostupanjski sud nije obrazložio iz kojeg razloga tužitelj nije bio raspoređen sukladno odredbi čl. 74. KU na jedno od slobodnih radnih mjesta (glavni inženjer za elektrolokomotive, samostalni tehnolog za ustrojbu vuče, šef službe za izvršenje prijevoza, glavni planer za vučna vozila i strojno osoblje) za koja je ispunjavao uvjete predviđene Pravilnikom o organizaciji tuženika od 4. veljače 2014.
14. Stoga pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer u istoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.
15. Slijedom iznesenog valjalo je na temelju čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Zagreb, 2. studenog 2022.
Predsjednica vijeća:
Viktorija Lovrić
