REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev- 1871/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ANTE GRADNJA d.o.o. u stečaju, Zagreb, Dedovići 3, OIB 43522479943, kojeg zastupa punomoćnica Marija Tolj, odvjetnica u Zagrebu, Jurjevska 20, protiv tuženika UNIQA OSIGURANJE d.d. iz Zagreba, Savska cesta 106, OIB 75665455333, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u odvjetničkom društvu Posavec, Rašica, Liszt & partneri u Zagrebu, Palmotićeva 41, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2357/2016-2 od 5. veljače 2019., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu poslovni broj P- 4765/12 od 23. kolovoza 2013., u sjednici dana 2. studenog 2022.

presudio je

I. Revizija tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2357/2016-2 od 5. veljače 2019. se odbija kao neosnovana.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Trgovački sud u Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu presudom poslovni broj P- 4765/12 od 23. kolovoza 2013. odbio je tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku da s osnove naknade štete isplati tužitelju iznos od 10.211.889,75 kuna uvećano za zakonske zatezne kamate od dana nastanka štete, tj. 20. listopada 2010. pa do isplate koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za osam postotnih poena.“ (toč. 1. izreke)

1.1. Odlukom o parničnim troškovima tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 191.675,00 kn. (toč. 2. izreke)

2. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske presudom poslovni broj Pž-2357/2016-2 od 5. veljače 2019. odbio je žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu.

3. Tako je suđeno u sporu radi naknade štete isplatom osigurane svote po [broj police osiguranja]-[broj police osiguranja] izdane dana 18. lipnja 2009. ugovaratelja osiguranja EMPORION PLUS d.o.o., osiguranika ANTE GRADNJA d.o.o. (investitora), radi osiguranja svih rizika izvođača građevinskih radova na objektu u [adresa]. 4. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH i 84/08, 123/08, 57/1, 148/11, 25/13 i 89/14- dalje ZPP), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP (Narodne novine broj 70/19, dalje; ZID ZPP/19) i čl. 107. st. 5. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP (Narodne novine broj 80/22, dalje: ZID ZPP/22), kojom pobija presudu zbog revizijskih razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je da Vrhovni sud RH prihvati reviziju te ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Tuženik je odgovorio na reviziju i predložio da revizijski sud odbije reviziju kao neosnovanu, a tužitelju naloži naknaditi tuženiku troškove odgovora na reviziju.

6. Revizija je neosnovana.

7. Presuda je ispitana po čl. 392. a. st. 1. ZPP, u povodu revizije iz članka 382. stavka 1. ZPP, samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog razloga određeno navedenih u reviziji.

8. Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju je tužitelj ukazao revizijom tvrdeći da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama. U reviziji je navedeno kako je sud odbio tužbeni zahtjev samo zbog razloga što tužitelj nema aktivnu materijalnopravnu legitimaciju potraživati isplatu osigurane svote po polici osiguranja broj [broj police osiguranja]-[broj police osiguranja], a da nije cijenio pravo na naplatu po tuženikovoj polici osiguranja broj [broj police osiguranja]-[broj police osiguranja], ugovaratelja osiguranja EG i osiguranika ANTE GRADNJA d.o.o., kojom se također osiguravaju svi rizici izvođača građevinskih radova.

9. Suprotno tvrdnji u reviziji presuda sadrži razloge o činjenicama koje su odlučne za rješenje spora. Prije ostalog je tužitelju za odgovoriti da u ovom parničnom postupku nije odlučno kakva su prava ANTE GRADNJA d.o.o. u stečaju prema UNIQA OSIGURANJU d.d. po polici osiguranja broj [broj police osiguranja]-[broj police osiguranja] ugovaratelja osiguranja EG i osiguranika ANTE GRADNJA d.o.o., jer prema sadržaju tužbe predmet spora nije isplata osigurane svote po toj polici. Prema odredbi čl. 2. st. 1. ZPP u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Tužba treba sadržavati određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, činjenice na kojima tužitelj temelji zahtjev, dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a i druge podatke koje mora imati svaki podnesak (članak 106.), a sud je vezan činjeničnim navodima u tužbi.

9.1. Stoga okolnost što se nižestupanjski sudovi nisu posebno bavili pravima tužitelja po polici osiguranja broj [broj police osiguranja]-[broj police osiguranja] ne utječe na zakonitost pobijane presude, jer je riječ o činjenicama koje nisu odlučne za rješenje ovog spora.

9.2. Nadalje, pogrešno tužitelj drži da obrazloženje presude ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama vezanim za prava tužitelja po polici osiguranja broj [broj police osiguranja]- [broj police osiguranja]. Među strankama je uz ostalo bila sporna aktivna legitimacija tužitelja po navedenoj polici jer je polica vinkulirana Zagrebačkoj banci d.d.. S obzirom na to da je sud našao da tužitelj nije aktivno legitimiran tražiti od tuženika isplatu osigurane svote, i po toj osnovi odbio tužbeni zahtjev, nije odlučno kakva bi bila prava tužitelja prema tuženiku u slučaju da postoji tužiteljeva aktivna legitimacija, odnosno nije riječ o činjenicama odlučnim za rješenje spora.

10. Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koja prema odredbi čl. 356. ZPP postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio.

11. Predmet spora je, kako je uvodno navedeno, naknada štete isplatom osigurane svote po polici osiguranja broj [broj police osiguranja]-[broj police osiguranja], a tijekom postupka se tužitelj pozvao i na tuženikovu policu osiguranja broj [broj police osiguranja]-[broj police osiguranja] ugovaratelja osiguranja EG i osiguranika ANTE GRADNJA d.o.o., kojom se osiguravaju svi rizici izvođača građevinskih radova. Sporna je i u revizijskom stupnju postupka aktivna legitimacija tužitelja koji je policu osiguranja broj [broj police osiguranja]-[broj police osiguranja] vinkulirao u korist Zagrebačke banke d.d. temeljem ugovora o kreditu sklopljenim s investitorom.

12. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je ocijenjeno nespornim:

- tužitelj je kao naručitelj s trgovačkim društvom Emporion Plus d.o.o. kao izvođačem sklopio Ugovor o građenju Stambeno poslovne građevine Utrina br. 01/2009 temeljem kojeg se Emporion Plus d.o.o., između ostalog, obvezao osigurati sve radove, građevinsku dokumentaciju, opremu i materijal do punog iznosa njihove zamjenske vrijednosti kod prvoklasnog osiguravajućeg društva u Republici Hrvatskoj (članak 33. tog Ugovora; list 14. spisa);

-sukladno obvezi preuzetoj ugovorom Emporion Plus d.o.o. je kao ugovaratelj osiguranja s tuženikom kao osigurateljem 18. lipnja 2009. sklopio policu osiguranja broj [broj police osiguranja]-[broj police osiguranja] koja je vinkulirana u korist Zagrebačke banke d.d. temeljem Ugovora o kreditu kojeg je ta banka dala investitoru, pa je u polici osiguranja, u kojoj je tužitelj naveden kao osiguranik, navedeno:“Polica je vinkulirana u korist Zagrebačke banke d.d. temeljem Ugovora o kreditu.“ (list 22. i 25. spisa);

-obveznik uplate premije po navedenoj polici je osiguratelj – ugovaratelj osiguranja Emporion Plus d.o.o.

12.1. Imajući na umu navedena utvrđenja nižestupanjski sudovi su zaključili kako iz navedene police osiguranja proizlazi da su sva prava po toj polici prenesena na Zagrebačku banku d.d., Sam tužitelj je u podnesku od 17. travnja 2013. ( lista 51. spisa) potvrdio da je navedena polica vinkulirana u korist Zagrebačke banke d.d. i to temeljem ugovora o dugoročnom kunskom kreditu potpisanom 31. srpnja 2008. Nadalje, tužitelj je u podnesku od 17. travnja 2013. (list 51. spisa) između ostalog pravilno naveo da je vinkulacija police osiguranja ustupanje prava na isplatu svote osiguranja na banku u slučaju nastanka štete odnosno osiguranog slučaja, a to znači da će osiguravajuće društvo štetu za događaje na gradilištu umjesto osiguraniku ili ugovaratelju osiguranja isplatiti banci te da je tužitelj ovaj spor pokrenuo iz razloga jer Zagrebačka banka d.d. nije htjela isti pokrenuti.

12.2. S obzirom na to da je tuženik još u svom odgovoru na tužbu istaknuo prigovor nedostatka aktivne (građansko pravne) legitimacije tužitelja (list 40. spisa), a tužitelj do zaključenja glavne rasprave nije pribavio suglasnost Zagrebačke banke d.d. za vođenjem ovog spora od strane tužitelja nego je predočio samo svoj dopis od 27. svibnja 2012. upućen Zagrebačkoj banci d.d. kojim je zatražio od te banke njenu suglasnost da tužitelj vodi spor protiv tuženika (list 61. spisa, ocijenjeno je da tužitelj nema suglasnost banke, a nije niti tvrdio da je prestala obveza iz Ugovora o kreditu u vezi s kojim je polica vinkulirana banci.

12.3. Tužbeni zahtjev je stoga odbijen zbog nedostatka tužiteljeve aktivne građansko pravne legitimacije. Prema shvaćanju drugostupanjskog suda samo iznimno bi tužitelj u opisanim okolnostima mogao tužbenim zahtjevom tražiti da se svota osigurnine isplatu njemu, a ne Zagrebačkoj banci d.d. u čiju korist je vinkulirana polica osiguranja i to: a) ako dokaže da je dobio suglasnost Zagrebačke banke d.d. za vođenjem ovog spora odnosno suglasnost te banke da osiguratelj-tuženik utuženu osigurninu isplati tužitelju kao osiguraniku, ili b) ako dokaže da ne postoji (da je prestalo) potraživanje Zagrebačke banke d.d. koje je osigurano vinkulacijom police osiguranja. Međutim, u ovom sporu tužitelj nije dokazao da je dobio suglasnost Zagrebačke banke d.d. za vođenjem ovog spora, odnosno da je dobio suglasnost te banke da utuženu svotu osigurnine (pod pretpostavkom da se doista dogodio osigurani slučaj) tuženik umjesto Zagrebačkoj banci d.d. isplati tužitelju, a s druge strane postojanje tražbine te banke prema tužitelju proizašle iz ugovora o dugoročnom kunskom kreditu od 31. srpnja 2008. tužitelj nije osporio tijekom prvostupanjskog postupka, a niti u žalbi. Pobijanom presudom je tužbeni zahtjev odbijen pozivom na odredbu članka 962. stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje ZOO).

13. Pravno shvaćanje o navedenom spornom pitanju u vezi s aktivnom legitimacijom tužitelja, na kojemu se temelji pobijana drugostupanjska presuda, prihvaća i ovaj sud. 14. Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud se može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske odnosno drugostupanjske presude suda ako ih prihvaća. 15 Na temelju odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP u slučaju iz st. 1. istog članka revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluke na koju se poziva.

16. S obzirom na to da ovaj revizijski sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude, glede primjene materijalnog prava, revident se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP, upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude, koja će se na temelju odredbe st. 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.

17. Zbog iznijetih razloga valjalo je temeljem čl. 393. ZPP odbiti reviziju kao neosnovanu.

18. Zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju je odbijen jer tuženiku ne pripada pravo na naknadu tog troška unatoč uspjehu u revizijskom stupnju postupka, sve s obzirom na to da se ne radi o potrebnom trošku (čl. 164. i čl. 155. st. 1. ZPP).

Zagreb, 2. studenog 2022.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil