REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2494/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća u pravnoj stvari tužiteljice ME iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Vlado Vladika, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika INA-industrija nafte d.d. Zagreb, Avenija V. Holjevca 10, OIB: 27759560625, kojeg zastupaju punomoćnici Siniša Baričević i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu Stanić i partneri d.o.o. iz Rijeke, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1323/18-2 od 15. siječnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-194/2015-29 od 5. srpnja 2018., u sjednici vijeća održanoj 2. studenog 2022.
p r e s u d i o j e:
Revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1323/18-2 od 15. siječnja 2019. odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Općinski sud u Rijeci presudom poslovni broj Pr-194/2015-29 od 5. srpnja 2018. pod točkom 1. izreke utvrdio je da odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu broj: 50000210/902713/1793/15 od 18. svibnja 2015. nije dopuštena te da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao, pod točkom 2. izreke naložio je tuženiku vratiti tužiteljicu na iste poslove (Operater VDC) koje je tužiteljica obavljala prije donošenja nedopuštene odluke o otkazu, pod točko 3. izreke odbio je dio tužbenog zahtjeva tužiteljice koji glasi: "…ili slične poslove…", a pod točkom 4. izreke naložio je tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.576,00 kuna, sve u roku od 8 dana.
2. Županijski sud u Zagrebu presudom poslovni broj: Gž R-1323/18-2 od 15. siječnja 2019. pod točkom I. izreke odbio je žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdio je prvostupanjsku presudu pod točkama 1., 2. i 4. izreke, a pod točkom II. izreke je odbio zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.
3. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske reviziju prihvati i preinači pobijanu presudu tako da odbije tužbeni zahtjev, a podredno da ukine obje nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
4. Tužiteljica nije odgovorila na reviziju.
5. Revizija je neosnovana.
6. Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Suprotno tvrdnji revidenta u postupku koji je prethodio reviziji nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na čije počinjenje ukazuje revident. Drugostupanjska presuda ne proturječi samoj sebi i stanju spisa, a u obrazloženju presude su navedeni jasni, razumljivi i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju te presuda ne sadrži proturječnosti zbog kojih se njezina pravilnost i zakonitost ne bi mogla ispitati. Tako suprotno revizijskim navodima iz pobijane presude jasno proizlazi da je tuženik postupio po čl. 150. st. 3. toč. 10. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/14, dalje u tekstu: ZR) u pogledu savjetovanja prilikom donošenja odluke o kolektivnom višku radnika iz čl. 127. Zakona o radu.
7.1. Drugostupanjski sud je pritom u obrazloženju svoje presude odgovorio na sve relevantne žalbene navode sukladno čl. 375. st. 1. ZPP, a budući da je prihvatio činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom, kao i primjenu materijalnog prava, nije bio dužan posebno obrazlagati svoju presudu prema ovlaštenju iz čl. 375. st. 5. ZPP, slijedom čega se u reviziji neutemeljeno prigovara da je pobijana drugostupanjska presuda nedostatno obrazložena i da je stoga zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP kao i bitnom povredom iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP na koju opisno ukazuje revident. Pri tome se napominje da je prvostupanjski sud vrlo detaljno obrazložio zbog čega smatra da tuženik nije izvršio bodovanje i komparaciju radnika na radnom mjestu na kojem je radila tužiteljica u skladu s odredbama Zakona o radu, a koja utvrđenja je prihvatio i drugostupanjski sud. Prema tome, pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.
8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenom odluke tuženika o otkazu ugovora o radu i vraćanje na posao.
9. Sporno je i u revizijskom stupnju postupka je li tuženik pri otkazivanju ugovora o radu vodio računa o kriterijima iz čl. 115. st. 2. ZR i je li posljedično tome imao opravdani razlog za otkaz.
10. U postupku koji je prethodio reviziji je utvrđeno:
- da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. travnja 2013. na radnom mjestu operater VDC,
- da je tuženik 18. svibnja 2015. donio odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu,
- da iz odluke o otkazu proizlazi da je došlo do smanjenja broj izvršitelja sa 7 na 5, a poslodavac je naveo da je uzeo u obzir zakonske kriterije te dodatne kriterije (kvaliteta obavljenog posla, odgovornost prema radu, točnost i korektnost u izvršavanju radnih naloga i rad po pravilima struke, samostalnost u obavljanju poslova i inicijativa te prenošenje znanja),
- da je tuženik dostavio program zbrinjavanja viška radnika Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, koji se očitovao da ne postoji pravna osnova za odgodu otkaza,
- da je savjetovanje s radničkim vijećem u postupku utvrđivanja kolektivnog viška radnika provedeno u skladu s čl. 150. st. 3. toč. 10. ZR,
- da tužiteljici nije evidentirano u tablici da ima dijete od 16,5 godina što je tuženiku bilo poznato,
- da se radničko vijeće protivilo otkazu ugovora o radu tužiteljice jer tuženik nije uzeo u obzir zakonski kriterij o uzdržavanju članova obitelji,
- da tuženik nije dostavio dokaz da je u pogledu uzdržavanog člana obitelji izvršen ispravak bodova tužiteljice iako je činjenica da bi ukoliko je to točno tužiteljici po toj osnovi pripadao jedan bod te bi tada tužiteljica po broju bodova po zakonskim kriterijima bila izjednačena s radnicima VE i FE,
- da u odnosu na dodatne kriterije način bodovanja nije bio transparentan niti je dostavljen sudu, a nije jasno niti tko je i na koji način kod tuženika vršio bodovanje dodatnih kriterija.
11. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev primjenom odredbi čl. 221.a ZPP jer tuženik nije dokazao da je poštivao kriterije iz čl. 115. st. 2. ZR i dodatne kriterije zbog čega onda nije dokazao opravdani razlog za otkaz.
12. Prema ocjeni ovoga suda, a polazeći od činjeničnih utvrđenja u postupku koji je prethodio reviziji, sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su prihvatili zahtjev tužiteljice jer tuženik prilikom otkazivanja ugovora o radu nije vodio računa o kriterijima iz čl. 115. st. 2. ZR, ali i dodatnim kriterijima koje je utvrdio.
13. Prema odredbi čl. 115. st. 1. točka 1. ZR poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih potreba (poslovno uvjetovani otkaz), dok prema čl. 115. st. 2. ZR pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika.
14. Autonomno je pravo poslodavca odrediti kojem će od kriterija i u kojoj mjeri dati prednost. Međutim, pri donošenju takve odluke poslodavac je dužan te kriterije konkretno naznačiti, razmotriti i primijeniti, a u odluci o otkazu ugovora o radu navesti koji su to kriteriji bili odlučujući pri odabiru kojem će od više radnika dati poslovno uvjetovani otkaz. Nadalje, poslodavac je dužan sve kriterije, kako zakonske tako i dodatne, dužan primijeniti na jednak i transparentan način na sve radnike koji rade na radnom mjestu tužiteljice.
15. U konkretnom slučaju tuženik to nije učinio, jer bodovanje nije primijenio na jednak i transparentan način, kako su to pravilno zaključili i nižestupanjski sudovi s obzirom na to da tuženik nije uzeo u obzir broj uzdržavanih članova obitelji tužiteljice (iako se radničko vijeće usprotivilo otkazu upravo iz tog razloga) niti je dokazao tko je i na koji način izvršio bodovanje dodatnih kriterija koje je sam tuženik propisao. 16. Revizijski navod da je radnik propustio obavijestiti poslodavca o obvezama uzdržavanja nije odlučan kraj činjenice da je radničko vijeće prilikom savjetovanja o otkazu tužiteljici ukazao upravo na tu činjenicu, a poslodavac ju unatoč tome nije provjerio i uzeo u obzir niti je izvršio ispravak bodova tužiteljice.
17. Slijedom izloženog, pravilna je i daljnja ocjena nižestupanjskih sudova da nisu bile ispunjene pretpostavke za donošenje odluke o poslovno uvjetovanom otkazu jer tuženik nije dokazao prema čl. 135. st. 3. ZR da ima opravdan razlog za otkaz ugovora o radu upravo tužiteljici, a pravilna je i odluka o vraćanju tužiteljice na rad sukladno čl. 124. st. 1. ZR.
18. Zbog navedenog je valjalo odbiti reviziju kao neosnovanu po čl. 393. ZPP.
Zagreb, 2. studenoga 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
