REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-21/2022-2

Poslovni broj: Gž-1008/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Zorana Šarića, kao predsjednika vijeća, Mirne-Nade Terlević Sebastijan, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Virne Sarvan, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. Z., OIB: …, iz H., kojeg zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik iz H., protiv tuženika O. b. d.d., OIB: …, S., kojeg zastupaju punomoćnik B. A. odvjetnik u O. društvu A.&A. d.o.o. S., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu poslovni broj: P- 991/2021 od 11. studenog 2021. i dopunske presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu poslovni broj: P-991/2021 od 20. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 2. studenog 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba tužitelja, dok se djelomično prihvaća, a u preostalom dijelu odbija žalba tuženika, pa se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu poslovni broj: P-991/2021 od 11. studenog 2021. i dopunska presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu poslovni broj: P-991/2021 od 20. srpnja 2022.

- preinačavaju u pogledu odluke o glavnoj stvari (toč. I. i II. izreke presude i dopunska presuda u cijelosti) na način da sada glase:

„I. Utvrđuju se ništetnima pojedine odredbe Ugovora o kreditu, broj …, od 13. prosinca 2004., sklopljenog između tužitelja V. Z. iz H., OIB:…, kao korisnika kredita i pravnog prednika tuženika H.V.B. S. b. d.d., S., MBS: …, danas – O. b. d.d. S., OIB: …, kao kreditora i to:

- odredba čl. 10. pod a), točka 1., u dijelu: ''u iznosu od 639,83 CHF i jednog preostalog anuiteta u iznosu od 639,46 CHF '',

- u cijelosti odredba čl. 10. pod d),

dok se u preostalom dijelu, u kojemu tužitelj zahtijeva utvrđenje ništetnosti dijela odredbe čl. 5. st. 1., u kojemu se navodi da je kamatna stopa ''promjenljiva'' te odredbe čl. 11. točke 1. i 2., odnosno u svakom dijelu istog u kojem se spominje promjenjiva kamatna stopa, tužba odbacuje kao nedopuštena.

II. Nalaže se tuženiku O. b. d.d., S., OIB: … da tužitelju V. Z. iz H., OIB: … isplati iznos od 85.290,21 kn/11.319,96 Eura[1] , sa zakonskom zateznom kamatom od 12. siječnja 2009. do 24. lipnja 2012. po stopi od 14 % godišnje do 30. lipnja 2011. od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12 % godišnje, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna postotna poena koju kamatu utvrđuje HNB i to kako slijedi:

- na iznos od 53,34 kn od 12. siječnja 2009.,

- na iznos od 116,53 kn od 10. veljače 2009.,

- na iznos od 187,56 kn od 10. ožujka 2009.,

- na iznos od 58,27 kn od 10. travnja 2009.,

- na iznos od 35,25 kn od 11. svibnja 2009.,

- na iznos od 22,29 kn od 10. lipnja 2009.,

- na iznos od 48,34 kn od 10. srpnja 2009.,

- na iznos od 19,94 kn od 10. rujna 2009.,

- na iznos od 15,44 kn od 10. studenog 2009.,

- na iznos od 80,34 kn od 11. siječnja 2010.,

- na iznos od 136,62 kn od 10. veljače 2010.,

- na iznos od 192,90 kn od 7. travnja 2010.,

- na iznos od 172,53 kn od 12. travnja 2010.,

- na iznos od 241,37 kn od 10. svibnja 2010.,

- na iznos od 302,72 kn od 10. lipnja 2010.,

- na iznos od 420,35 kn od 12. srpnja 2010.,

- na iznos od 305,32 kn od 10. kolovoza 2010.,

- na iznos od 597,56 kn od 10. rujna 2010.,

- na iznos od 444,21 kn od 11. listopada 2010.,

-na iznos od 473,89 kn od 10. studenog 2010.,

- na iznos od 601,06 kn od 10. prosinca 2010.,

- na iznos od 769,14 kn od 10. siječnja 2011.,

- na iznos od 571,30 kn od 10. veljače 2011.,

- na iznos od 629,09 kn od 10. ožujka 2011.,

- na iznos od 547,34 kn od 11. travnja 2011.,

- na iznos od 732,30 kn od 10. svibnja 2011.,

- na iznos od 859,08 kn od 10. lipnja 2011.,

- na iznos od 916,59 kn od 11. srpnja 2011.,

- na iznos od 1.555,86 kn od 10. kolovoza 2011.,

- na iznos od 949,53 kn od 12. rujna 2011.,

- na iznos od 859,08 kn od 10. listopada 2011.,

- na iznos od 881,35 kn od 10. studenog 2011.,

- na iznos od 873,11 kn od 12. prosinca 2011.,

- na iznos od 952,03 kn od 10. siječnja 2012.,

- na iznos od 1.007,18 kn od 10. veljače 2012.,

- na iznos od 16.546,20 kn od 17. veljače 2012.,

- na iznos od 958,53 kn od 12. ožujka 2012.,

- na iznos od 979,94 kn od 10. travnja 2012.,

- na iznos od 1.001,25 kn od 10. svibnja 2012.,

- na iznos od 1.023,23 kn od 11. lipnja 2012.,

- na iznos od 990,29 kn od 10. srpnja 2012.,

- na iznos od 987,20 kn od 10. kolovoza 2012.,

- na iznos od 46.174,77 kn od 24. kolovoza 2012. sve do isplate, u roku od 15 dana.“

- potvrđuje u pogledu odluke o trošku (toč. III. izreke presude)

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak žalbi u iznosu od 2.562,50 kn/340,10 Eura[1] , u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, toč. I., utvrđena je ništetnost pojedinih odredbi Ugovora o kreditu broj … od 13. prosinca 2004., sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i pravnog prednika tuženika H.V.B. S. b. d.d. kao kreditora, i to odredbe čl. 5. st. 1., u dijelu u kojemu se navodi da je kamatna stopa ''promjenljiva''; odredbe čl. 10. pod a), točka 1. u dijelu koji glasi: ''u iznosu od 639,83 CHF i jednog preostalog anuiteta u iznosu od 639,46 CHF''; u cijelosti odredba čl. 10. pod d); u cijelosti odredbe čl. 11. točke 1. i 2., odnosno u svakom dijelu istog, u kojem se spominje promjenjiva kamatna stopa ili valutna klauzula. Toč. II. je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 80.683,07 kn sa zakonskom zateznom kamatom koje na pojedinačno određene dijelove toga iznosa (podrobnije navedene u toč. II. izreke presude) teku od dana plaćanja svakog anuiteta (počevši od 12. siječnja 2009. pa do 24. kolovoza 2012.) do isplate. Toč. III. naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 10.848,10 kn u roku od 15 dana.

1.1. Dopunskom presudom Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu poslovni broj: P-991/2021 od 20. srpnja 2022. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za više traženi iznos glavnice u visini od 4.607,14 kuna.

2. Tužitelj podnosi žalbu protiv dijela toč. II. izreke presude zbog pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno dijela kojim je odbijen tužbeni zahtjev u iznosu od 4.607,14 kn (iako se to u izreci presude ne navodi). Navodi da je predmetna odluka donesena temeljem stava o „logičnosti“ zbrajanja pozitivnih razlika odnosno preplaćenih iznosa na štetu tužitelja s tzv. negativnim razlikama, odnosno iznosima koje tužitelj nije neosnovano zadržao u svojoj imovini, a još manje neosnovano stekao, već ih je tuženik kao takve samostalno obračunavao. Ističe neosnovanost opisanog pravnog stava prvostupanjskog suda koji je u suprotnosti sa zauzetim stavovima drugostupanjskih sudova. Prigovora stavu suda o zastarjelosti svih potraživanja dospjelih do 5. travnja 2007. Pozivajući se na stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske izražen u zauzetom pravnom shvaćanju tog suda od 31. siječnja 2020., kao i na sudsku praksu, proizlazi da zastara počinje teći pravomoćnošću odluke kojom je utvrđena ništetnost odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi iz čega proizlazi da zastara još nije ni počela teći. Ističe da su eventualne negativne razlike već zastarjele, budući da je negativna razlika (potplata) nastala kad i pozitivna razlika (preplata) s bitnom razlikom da je u odnosu na preplatu zastarijevanje prekinuto podnošenjem kolektivne tužbe u ime i za korist potrošača, dok taj prekid zastare ne postoji u odnosu na potplatu negativnih razlika. Iz navedenih razloga pobijana presuda u odbijajućem dijelu je donesena na temelju pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti pobijanu odluku na način da se usvoji tužbeni zahtjev radi isplate daljnjeg iznosa od 4.607,14 kn s pripadajućim zateznim kamatama. Potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 1.281,25 kn.

2.1. Tužitelj podnosi žalbu i protiv dopunske presude zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ponovno ističe neosnovanost opisanog pravnog stava prvostupanjskog suda iz razloga što nema ni pravne osnove, a ni logike, preplaćene iznose nastale zbog nepoštenog postupanja tuženika umanjivati za iznose koje je taj tuženik ponovno sam odredio, a tužitelj iste ni na koji način nije neosnovano stekao odnosno zadržao. Traži trošak sastava žalbe protiv dopunske presude u iznosu od 1.281,25 kn.

3. Protiv te presude pravovremenu žalbu podnio je tuženik iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. Smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., dalje: ZPP). Pobijana presuda u točki II. izreke je nerazumljiva, proturječi sama sebi i razlozima presude. Presudu nije moguće ispitati jer je tuženiku naloženo da isplati tužitelju iznos od 80.683,07 kn za koliko je tužbeni zahtjev prihvaćen, dok zbroj tih pojedinačnih iznosa odgovara utuženom iznosu od 85.290,21 kn, a u izreci presude sud nije naveo da odbija tužbeni zahtjev za iznos od 4.607,14 kn. Također je nerazumljivo kako je zbog pravnih učinaka neosnovanog prigovora zastare tužbeni zahtjev prihvaćen u iznosu od 80.683,07 kn, a ne u iznosu od 78.314,82 kn. Navodi da presudu nije moguće ispitati jer nema razloge u pogledu istaknutog prigovora tuženika da tužitelj nema pravnog interesa za podnošenje tužbe radi utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe o načinu primijene kamatne stope. Smatra da tužitelj nema pravni interes (jer je nastupila zastara) da mu tuženik vrati preplaćeni iznos po osnovi ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi obzirom da je zastarni rok za takvu tražbinu istekao 13. lipnja 2019., pa tužitelj ne može ostvariti uspjeh s eventualnim kondemnatornim tužbenim zahtjevom za isplatu po toj osnovi. Kako u tom dijelu prvostupanjski sud nije obrazložio odluku, počinio je bitnu povredu odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a i povredu čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske. Navodi da je i odluka o trošku manjkavo obrazložena tako da se ne može ispitati obzirom da u presudi nisu navedeni datumi za svaku pojedinu radnju za koju je priznato pravo na naknadu troškova. Predlaže da sud prihvati žalbu tuženika i preinači pobijanu odluku na način da odbaci tužbu u dijelu u kojem tužitelj potražuje utvrđenje ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi kao i da odbije ostale istaknute tužbene zahtjeve zbog kojih presudu nije moguće ispitati, podredno ukine presudu i predmet vrati na ponovno suđenje. Potražuje trošak sastavljanja žalbe u iznosu od 2.727,70 kn.

4. Stranke nisu podnijele odgovore na žalbe.

5. Žalba tužitelja osnovana je u cijelosti kako u odnosu na presudu tako i u odnosu na dopunsku presudu, dok je žalba tuženika osnovana djelomično u odnosu na točku I. pobijane presude.

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja kojim traži utvrđenje djelomične ništetnosti odredbe Ugovora o kreditu broj 97457/04 od 13. prosinca 2004., sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i pravnog prednika tuženika HVB Splitske banke d.d. kao kreditora i to odredbe čl. 5. st. 1., u dijelu koji navodi da je kamatna stopa ''promjenljiva''; odredbe čl. 10. pod a), točke 1. u dijelu koji glasi: ''u iznosu od 639,83 CHF i jednog preostalog anuiteta u iznosu od 639,46 CHF''; u cijelosti odredbe čl. 10. pod d); u cijelosti odredbe čl. 11. točke 1. i 2., odnosno u svakom dijelu istog, u kojem se spominje promjenjiva kamatna stopa ili valutna klauzula, kao i zahtjev za isplatu iznosa od 85.290,22 kune sa zateznim kamatama po propisanim stopama tekućima na pojedinačne iznose kako su podrobnije navedeni u toč. II. presude, sve do isplate, po pravilima o stjecanju bez osnove zbog izvršene preplate po tužitelju, a do koje je došlo primjenom spomenutih ništetnih odredaba po tuženiku koji se odnose na valutnu klauzulu.

7. Prvostupanjski sud prihvatio je takav tužbeni zahtjev tužitelja zaključivši da su navedeni dijelovi predmetnih ugovornih odredaba nepošteni i ništetni te je utvrdio da tužitelj ima pravo na traženu isplatu razlike po osnovi promjene valutne klauzule. Prvostupanjski sud je uzeo u obzir i negativne razlike obrazlažući da je logično od zbroja pozitivnih razlika oduzeti zbroj negativnih razlika da bi se dobio iznos za koji se stvarno povećala imovina tuženika pa je od iznosa od 85.290,21 kn oduzeo iznos od 29,52 kn (zbroj negativnih razlika za uplate izvršene dana 10. prosinca 2009., 12. listopada 2209. i 10. kolovoza 2009.), a potom i iznos od 4.607,14 kn (koji predstavlja zbroj negativnih uplata tužitelja od rednog broja 27 do 47 u tablici vještaka) te dosudio tužitelju iznos od 80.683,07 kn. Prvostupanjski sud smatra da su u zastari potraživanja koja se odnose na uplate izvršene prije 5. travnja 2007. s obzirom da je zastara za podnošenje pojedinačnih tužbi prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe u predmetu „franak“ (4. travnja 2012.) pa stoga te negativne razlike odnosno potplaćene iznose koji su u zastari nije uzeo u obzir prilikom utvrđivanja iznosa koji je tuženik dužan podmiriti tužitelju. U odnosu na prigovor tuženika o izostanku pravnog interesa za vođenje ovog postupka prvostupanjski sud smatra da je isti neosnovan jer tužitelj ima pravo na restituciju preplaćenih iznosa odnosno pravni interes da mu banka vrati korist koju je dobila stjecanjem bez osnove. Dopunskom presudom od 20. srpnja 2022. odbijen je tužbeni zahtjev za više traženi iznos glavnice u visini od 4.607,14 kn, obzirom da je očitom omaškom to propustio prvostupanjski sud učiniti u izreci presude od 11. studenog 2021.

8. Takva odluka prvostupanjskog suda samo je djelomično pravilna i zakonita.

9. Prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju ukazuje tuženik jer je pobijana presuda u točki II. izreke nerazumljiva, proturječi sama sebi i razlozima presude. Naime tuženiku je naloženo da isplati tužitelju iznos od 80.683,07 kn za koliko je tužbeni zahtjev prihvaćen, dok zbroj tih pojedinačnih iznosa odgovara utuženom iznosu od 85.290,21 kn. Međutim, iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je ukupno preplaćeni iznos razlike na ime valutne klauzule upravo 85.290,21 kn odnosno upravo zbroj pojedinačno određenih iznosa. To između stranaka nije ni sporno. U odnosu na navedeno ovaj je sud, budući da su nakon donošenja dopunske presude ispunjeni uvjeti iz čl. 373.a. st. 3. ZPP-a, preinačio prvostupanjsku presudu u toč. II. izreke, te dopunsku presudu u cijelosti.

10. Između stranaka u ovoj pravnoj stvari nije sporno da su tužitelj, kao korisnik kredita, i tuženik, kao kreditor, 13. prosinca 2004. sklopili Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva u kunskoj protuvrijednosti od 77.000,00 CHF (čl.1.) koji se isplaćuje po prodajnom deviznom tečaju kreditora vrijedećem za CHF na dan korištenja kredita (čl.2.); da je određeno da nominalna kamatna stopa na dan sklapanja ugovora iznosi 4,99% i promjenjiva je (čl. 5.1.); da je ugovoreno da korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u iznosu od 639,83 CHF i jednog preostalog anuiteta u iznosu od 639,46 CHF (čl. 10.a); da je određeno da se mjesečni anuiteti izraženi u CHF valuti Ugovora plaćaju uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti, po prodajnom tečaju za CHF, prema tečajnoj listi kreditora na dan dospijeća (čl. 10.d.). Ukoliko korisnik kredita zakasni s uplatom mjesečnog anuiteta Kreditor će na uplatu primijeniti prodajni devizni tečaj vrijedeći na dan kada mu je omogućeno raspolaganje uplaćenim novčanim sredstvima, dok će prijevremene uplate prihvatiti po tečaju koji vrijedi na dan redovnog dospijeća; da je ugovoreno da je redovna kamata promjenjiva, a utvrđuje se aktom kreditora (čl.11.1.) dok je ugovoreno da se kod izmjene redovne kamatne stope kreditor obvezuje pravodobno i pouzdano dostaviti izmijenjeni iznos anuiteta otplate kredita, a u tom slučaju korisnik kredita je ovlašten zatražiti izradu nove otplatne tablice (čl. 11.2.).

11. Prvostupanjski sud je gore navedene odredbe utvrdio ništetnima (i u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu i u odnosu na valutnu klauzulu) te utvrdio visinu preplaćenog iznosa po tužitelju na temelju ništetnih dijelova odredbi ugovora o kreditu po osnovi valutne klauzule u iznosu 80.683,07 kn, a uslijed nezakonitih promjena razlike između tečaja za CHF primijenjenog kod otplate kredita i tečaja za CHF važećeg na dan isplate kredita na način da je uzeo u obzir i negativne razlike (potplaćene iznose anuiteta), odnosno oduzeo ih od pozitivnih razlika. Naknadno je dopunskom presudom odbio zahtjev tužitelja za iznos od 4.607,14 kn.

12. Sud je u dijelu u kojemu je prihvatio tužbeni zahtjev te utvrdio ništetnima odredbe čl. 5.1. i 11. Ugovora pogrešno primijenio materijalno pravo. Po stajalištu ovoga suda tuženik osnovano navodi da tužitelj nema pravni interes za vođenje ove parnice u dijelu u kojem traži da se utvrde ništetnima ugovorne odredbe koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu, a sve s obzirom na okolnost da tužitelj ne zahtijeva isplatu razlike po osnovi promjenjive kamatne stope.

12.1. Odredbom čl. 187. st. 1. i 2. ZPP određeno je da tužitelj može u tužbi tražiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave. Takva se tužba može podići kad je to posebnim propisima predviđeno, kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe.

12.2. Tužitelj u tužbenom zahtjevu traži da se utvrde ništetnima ugovorne odredbe koja se odnose na promjenjivu kamatnu stopu, a istodobno ne traži isplatu preplaćenih iznosa po toj osnovi, već samo po osnovi ništetnih odredaba o valutnoj klauzuli.

12.3. S obzirom na naprijed navedeno, ovaj sud smatra da je tužba u tom dijelu nedopuštena i da tužitelj nema pravni interes da mu se pruži pravna zaštita na zahtijevani način. Stoga je žalba tuženika u tom dijelu osnovana te je dio prvostupanjske presude koji se odnosi na utvrđenje ništetnima ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi (odredba čl. 5. st.1., u dijelu kojemu se navodi da je kamatna stopa ''promjenljiva'' te u cijelosti odredbe čl. 11. točke 1. i 2., odnosno u svakom dijelu istog, u kojem se spominje promijenjena kamata) preinačen na način da je tužba u tom dijelu odbačena (točka I. izreke presude).

13. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva tuženik u bitnom ističe da nije jasno kako je prvostupanjski sud dosudio tužitelju iznos od 80.683,07 kn, s obzirom da je u nalazu i mišljenju vještaka utvrđeno da je uslijed povećanja CHF u odnosu na tečaj HRK preplatio ukupno 78.314,82 kune, dok tužitelj ističe da mu je trebalo dosuditi iznos od 85.290,22 te da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je uzeo u obzir i negativne razlike.

14. Iz nalaza i mišljenja vještaka F. r. d.o.o. od 22. srpnja 2021. (list 84-89) proizlazi da od početka otplate 10. veljače 2005. do prijevremene otplate kredita 24. kolovoza 2012. razlika po osnovi više plaćenih anuiteta zbog valutnih promjena iznosi ukupno 78.314,92 kn što proizlazi iz razlike pozitivnih iznosa od ukupno 85.290,21 kn i negativnih 6.975,39 kn, a kako je pojedinačno po mjesecima vidljivo u stupcu 12. nalaza i mišljenja.

15. Prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odlučujući o visini tužbenog zahtjeva zauzeo stav da od pozitivnih razlika treba oduzeti negativne razlike te dopunskom presudom odbio tužbeni zahtjev za iznos od 4.607,14 kn i dosudio tužitelju iznos od 80.638,07 kn umjesto iznosa od 85.290,21 kn.

15.1. Neosnovan je, naime, zahtjev tuženika za uračunavanje iznosa manje plaćenih anuiteta, odnosa iznosa negativnih razlika. Manje plaćeni anuiteti proizlaze iz tečajne razlike CHF koja nije bila jasno predočena tužitelju pa tuženik ne može crpiti koristi iz svog nezakonitog postupanja, a plaćanjem manjih anuiteta od onih na dan isplate kredita tužitelj nije ništa neosnovano primio pa stoga ne postoji niti njegova obveza vraćanja. Nadalje, u odnosu na tuženika ne vrijede ista pravila kao u odnosu na potrošače. Naime, potrošači su osobe zbog kojih je ništetnost utvrđena u kolektivnom sporu, dok su banke nesavjesne od samog početka, te su ugovorne odredbe ništetne iz razloga koji se mogu pripisati samo bankama, kao profesionalcima, a ne i potrošačima. Na strani jedne ugovorne strane zbog ništetne ugovorne odredbe došlo je do očite neravnoteže u pravima stranaka, pa se banke uopće ne bi mogle pozivati na prigovore radi prijeboja odnosno nema osnove da se uzimaju u obzir i negativne razlike.

16. S obzirom na utvrđenje ovoga suda da tražbinu tužitelja ne treba umanjiti za iznos negativnih razlika, utvrđenih u iznosu od 4.607,14 kn, a koji je iznos prvostupanjski sud neosnovano odbio u dopunskoj presudi, valjalo je u tom dijelu prihvatiti žalbu tužitelja protiv pobijane dopunske presude i dosuditi mu daljnjih 4.607,14 kuna odnosno sveukupno 85.290,22 kn sa zateznim kamatama koje na pojedinačne dijelove tog iznosa teku od dospijeća do isplate, kako je to naznačeno u točki I./II. izreke ove presude. Valja pojasniti da su u pobijanoj presudi pojedinačno određeni iznosi pravilno dosuđeni u skladu s postavljenim tužbenim zahtjevom te nalazom i mišljenjem vještaka. Odnosno, iako je prvostupanjski sud zauzeo stav da je tražbinu tužitelja valjalo umanjiti za iznos negativnih razlika, sud je taj iznos umanjio samo u pogledu ukupnog iznosa glavnice, no ne i u pogledu pojedinačnih iznosa.

16.1. Stoga je u pogledu iznosa tražbine valjalo presudu Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu poslovni broj: P-991/2021 od 11. studenog 2021. i dopunsku presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu poslovni broj: P-991/2021 od 20. srpnja 2022. preinačiti temeljem odredbe čl. 373.a st. 3. ZPP-a te dosuditi tužitelju iznos od 85.290,21 kn (točka I./II. izreke).

17. Ovaj sud smatra da se nije potrebno upuštati u obrazlaganje zastare potraživanja za tražbine od 10. veljače 2005. - 12. ožujka 2007. jer tužitelj u odnosu na te iznose niti ne potražuje isplatu, već tužbom potražuje isplatu za razdoblje od 12. siječnja 2009. pa nadalje.

18. O parničnim troškovima, obvezi tuženika na nadoknadu tih troškova tužitelju, sud prvog stupnja je pravilno odlučio na temelju odredbe čl. 154. st.1. i 155. ZPP-a i prema mjerodavnoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/2012., 103/2014., 118/2014. i 107/2015., dalje: Tarifa). Iako prvostupanjski sud u obrazloženju presude glede osnovanosti priznanja parničnog troška nije naveo datum za svaku pojedinu radnju za koju je priznato pravo na naknadu troškova, iz stanja spisa proizlazi da se dosuđeni trošak može ispitati te da je trošak pravilno odmjeren. Opravdano je priznata tužitelju nagrada za sastavljanje tužbe u iznosu od 100 bodova, nagrada za sastavljanje dva podneska od 11. travnja 2021. (očitovanje na odgovor na tužbu) te podneska od 24. srpnja 2021. (očitovanje na nalaz i mišljenje vještaka) za svaki 100 bodova (Tbr. 8.1. Tarife), nagrada za zastupanje na ročištima 23. travnja 2021. te 13. listopada 2021. za svako 100 bodova (Tbr. 9.1. Tarife) te nagrada za zastupanje na ročištu 16. rujna 2021. 25 bodova (Tbr. 9.5. Tarife). Pravilno mu je zato uz trošak vještačenja i sudske pristojbe priznat trošak u iznosu od 10.848,10 kn. Tužitelju je valjalo priznati trošak u cijelosti, jer, iako je u jednom dijelu tužba odbačena, radi toga nisu nastali posebni troškovi pa je stoga u tom dijelu valjalo potvrditi prvostupanjsku presudu.

19. Slijedom svega navedenog na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a te čl. 373. toč. 3. i 373.a. st. 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

20. Tuženik je sa žalbom uspio tek u neznatnom dijelu pa je valjalo odbiti njegov zahtjev za naknadu troškova žalbe prema odredbi čl. 166. st. 1. i 2. u vezi s čl. 154. st.1. i 155. ZPP-a.

21. Tužitelj je sa žalbom uspio u cijelosti pa mu na temelju odredbe čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 166. st. 2. ZPP pripadaju i troškovi žalbenog dijela postupka koji se sastoje od nagrade odvjetniku za sastavljanje žalbe 781,25 kn (Tbr. 10.1. i Tbr. 42. Tarife), te sudske pristojbe za žalbu 500,00 kn ukupno 1.281,25 kn, kao i trošak sastava žalbe protiv dopunske presude u istome iznosu od 1.281,25 kn pa su tužitelju priznati troškovi žalbi u iznosu od 2.562,50 kn.

U Puli, 2. studenog 2022.

Predsjednik vijeća

Zoran Šarić