REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 3691/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, Marine Paulić i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LU, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koga zastupa punomoćnik Jovan Doneski, odvjetnik u Daruvaru, protiv tuženika Erste&Steiermarkische Bank d.d. Rijeka, iz Rijeke, Jadranski trg 3A, OIB: 23057039320, koga zastupa punomoćnik Damir Metelko, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, broj Gž- 965/2020-3 od 2. lipnja 2022., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Sisku broj P-631/2019-20 od 26. lipnja 2020., ispravljena rješenjem istoga suda broj P-631/2019-25 od 27. kolovoza 2020., u sjednici održanoj 2. studenoga 2022.,
r i j e š i o j e:
Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, broj Gž-965/2020-3 od 2. lipnja 2022. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena ispravljena presuda Općinskog suda u Sisku broj P-631/2019-20 od 26. lipnja 2020. Ujedno je podnio i prijedlog za podnošenje zahtjeva za prethodnu odluku Sudu Europske unije o tumačenju prava Europske unije.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik je postavio šest pravnih pitanja za koja navodi da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja glase: „1. Obzirom na primijenjeni stav VSRH da je podnošenjem kolektivne tužbe došlo do prekida zastare te da je ista ponovno počela teći pravomoćnošću odluka u kolektivnom sporu, ali i obzirom na noviji stav VSRH sa sjednice Građanskog odjela od 30.01.2020. broj Su-IV-47/2020 iz kojeg proizlazi da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, ima li se smatrati da i zatezne kamate na restitucijski zahtjev u smislu odredbe članka 29. stavka 1. ZOO-a počinju teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora?
2. Ima li se stranka ugovora o kreditu koja je neki iznos stekla bez osnove (tuženik), u slučaju utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi Ugovora o kreditu, smatrati poštenim/savjesnim ili nepoštenim/nesavjesnim stjecateljem tih iznosa i to sve u smislu odredbe članka 1115. (ranije članak 214.) ZOO-a?
3. Ima li se u svjetlu Direktive 93/13 kao i odluke Suda EU u predmetu broj C- 81/19 i C-243/20 smatrati da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF na način kako je ista ugovorena odredbom članka 7. stavka 3. predmetnog ugovora o kreditu isključena od ispitivanja nepoštenosti, a sve budući da je ta ugovorna odredba odraz tj. sadržajno u cijelosti usklađena s odredbom članka 22. ZOO-a?
4. Treba li kod restitucijskih zahtjeva za isplatu zbog ništetne odredbe ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula u CHF utvrđenu negativnu tečajnu razliku CHF na dan isplate kredita i tečaja CHF po kojem je plaćeni anuitet kredita umanjiti za razliku iznosa anuiteta kada je tečaj CHF na dan plaćanja anuiteta bio manji od onog na dan isplate?
5. Čine li prvostupanjski i drugostupanjski sud apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a uz istovremenu povredu prava tuženika na pravično suđenje zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava RH kada niti u obrazloženju prvostupanjske, a niti u obrazloženju drugostupanjske presude ne obrazlažu tuženikov prigovor o pravu tužitelja na početak tijeka zakonskih zateznih kamata koje teku na iznose dosuđene prvostupanjskom odnosno potvrđene drugostupanjskom presudom?
6. Je li sudac, koji je odlučivao u vijeću u ovom predmetu, bio dužan sukladno odredbi čl. 71. stavka 7. ZPP-a u svezi odredbe čl. 72. st. 2. ZPP-a zatražiti odluku predsjednika suda o svom izuzeću, obzirom da taj isti sudac sudjeluje kao stranka u činjenično i pravno istovrsnom sporu (kao što je predmetni) protiv ovdje tuženika te je li zbog toga povrijeđeno tuženikovo pravo na pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava RH da o pravima i obvezama tuženika odlučuje neovisni i nepristrani sud?
3. Tužitelj nije odgovorio na prijedlog.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio da prvo, drugo i treće naznačeno pravno pitanje nisu važna pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja u odlukama ovoga suda broj Revt- 249/14 od 9. travnja 2015., Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., Rev-3142/18-2 od 19. ožujka 2019. i Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. i dr., a nije riječ o pravnim pitanjima u pogledu kojih bi trebalo preispitivati sudsku praksu.
5. O četvrtom postavljenom pitanju (koje se odnosi na negativnu razliku s osnove valutnog tečaja) ne ovisi odluka u ovom sporu, jer je tuženikov prigovor radi prebijanja odbijen iz dva razloga, a u odnosu na prvi razlog odbijanja tog prigovora (osnovanost tužiteljevog prigovora zastare) tuženik nije postavio odgovarajuće pitanje.
6. U odnosu na peto i šesto naznačeno pitanje u prijedlogu nisu izloženi razlozi važnosti u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP-a, pa u odnosu na ta pitanja nisu kumulativno ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a.
7. Budući da, slijedom izloženog, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP-a, riješio kao u izreci.
8. Nije osnovan prijedlog tuženika za podnošenje zahtjeva za prethodnu odluku Sudu Europske unije o tumačenju prava Europske unije. To iz razloga što sud Europske unije nije nadležan za tumačenje koje predlaže podnositelj prijedloga budući je u ovoj pravnoj stvari predmet spora valjanost odredbi ugovora o kreditu koji je sklopljen 27. srpnja 2005., dakle prije pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji (1. srpnja 2013.).
Zagreb, 2. studenoga 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
