Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 76 Gž-1531/2022-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Darije Horvat, kao predsjednice vijeća, Lidije Bošnjaković, kao članice vijeća – sutkinje izvjestiteljice te Josipa Grubišića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari I. tužiteljice L. L. T., OIB: …, iz R., i II. tužitelja T. L., OIB: …, iz R., oboje zastupani po punomoćniku B. G., odvjetniku u R., protiv tuženika A. R., OIB: …, iz R., zastupanog po punomoćniku V. K., odvjetniku u R., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci posl. br. P-1425/2020-14 od 19. siječnja 2022., na sjednici vijeća održanoj dana 2. studenog 2022.,
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Općinskog suda u Rijeci posl. br. P-1425/20-14 od 19. siječnja 2022. i predmet se vraća na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.
II. O troškovima nastalim povodom pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci suda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi: "I Utvrđuje se da su tužitelji dosjelošću stekli pravo vlasništva dijela nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel R. i označene kao k.č.br. 2740, opisane kao gradilište, površine 370 m2 i k.č.br. 2741 opisane kao vinograd, površine 572 m2, obje upisane u zk.ul. 924, k.o. D., odnosno 4,395 m2 podruma nekretnine koji se sastoji od sobe, dnevne sobe, kuhinje i kupaonice pa samim time i odgovarajući suvlasnički udio koji će se precizirati sukladno nalazu i mišljenju vještaka.
II Nalaže se tuženiku da tužiteljima nadoknadi prouzročene troškove parničnog postupka s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, tekućom od dana presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe."
U točki II. izreke naloženo je tužiteljima da tuženiku nadoknade parnični trošak u visini od 5.000,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
2. Citiranu presudu u cijelosti žalbom pobijaju tužitelji iz žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP), s prijedlogom da ovaj sud preinači pobijanu presudu, podredno istu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu uz naknadu troška sastava žalbe.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tužitelja i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu.
4. Žalba je osnovana.
5. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna apsolutno bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koju ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 1. ZPP-a.
6. Međutim, osnovano u žalbi tužitelji upiru na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje potrebno za pravilnu primjenu materijalnog prava u ovoj pravnoj stvari.
7. Naime, iz danog obrazloženja prvostupanjskog suda proizlazi kako je na temelju provedenih dokaza i to uvidom u spis R1-258/19 te saslušanja I. tužiteljice i tuženika utvrdio kako je tuženik A. R. svoj suvlasnički dio od početnih 2/16 dijela pravnim poslovima povećao na 14/16 dijela, te da se radi o kontinuiranoj suvlasničkoj zajednici nepodijeljenih idealnih suvlasnika.
8. Nakon toga prvostupanjski sud zaključuje kako nema mogućnosti stjecanja vlasništva dosjelošću između nepodijeljenih suvlasnika, a uvidom u zemljišnoknjižno stanje utvrđuje da je tuženik stekao vlasništvo nasljeđivanjem i teretnim pravnim poslovima, a zbog čega se pravo vlasništva tužitelja, stečeno dosjelošću, tj. na temelju zakona, koje u trenutku stjecanja vlasništva tuženika nije bilo upisano u zemljišne knjige, ne može suprotstaviti tako stečenom pravu vlasništva tuženika (čl. 122. i čl. 123. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, br. 91/96., 137/99., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17.).
9. Takvo utvrđenje za sada se ukazuje nepotpunim i proturječnim.
Naime, prvenstveno valja reći kako su izostali valjani i neproturječni razlozi u pogledu zaključka da se između stranaka radi o suvlasničkoj zajednici nepodijeljenih idealnih suvlasnika, budući da iz suglasnih iskaza stranaka kao i iz stanja na terenu koje je evidentirano očevidom u spisu R1258/19 proizlazi kako su tužitelji dugi niz godina u samostalnom posjedu stana u podrumu površine 24,54 m2, tj. da je majka tužiteljice i sestra tuženika od 1974. godine stupila u samostalni posjed tog određenog dijela nekretnine, sastojeće od sobe, dnevne sobe, kuhinje i kupaonice, koji su sami uredili i prilagodili za život.
10. Nadalje, u pogledu utvrđenja kako je tuženik povećao svoj suvlasnički dio na temelju nasljeđivanja i pravnih poslova te da se tako stečenom suvlasništvu ne može suprotstaviti pravo vlasništva tuženika stečeno temeljem zakona, a s osnove načela povjerenja u zemljišne knjige može se zaključiti da činjenično stanje u pogledu takvog zaključka nije potpuno i pravilno utvrđeno.
11. Za pravilnu ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice, odnosno mogućnosti stjecanja prava vlasništva navedenih 4,395 m2 podruma nekretnine i zaključka kako se isto ne može suprotstaviti pravu vlasništva tuženika, bilo je potrebno utvrditi savjesnost ili nesavjesnost (dobru vjeru) svih sudionika predmetnih pravnih poslova na temelju kojih je tuženik stekao to pravo. Stoga se takav zaključak suda za sada ukazuje preuranjenim.
12. U smislu odredbe čl. 130. st. 2. ZV-a vlasništvo nekretnine stečene na temelju zakona ne može se suprotstaviti pravu onoga koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini, dok još pravo koje je bilo stečeno na temelju zakona nije bilo upisano, a sukladno čl. 122. st. 3. ZV-a, nedostatak dobre vjere ne može se prebaciti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje, to je potrebno utvrditi cijeneći sve ostale okolnosti i činjenice, a radi utvrđenja dobre vjere tuženika u konkretnom pravnom odnosu stjecanja prava suvlasništva predmetne nekretnine, s obzirom na nespornu činjenicu da su stranke u sporu u bliskim rodbinskim odnosima i nepromijenjeni način posjedovanja nekretnine od strane tužitelja i njihovih prednika dugi niz godina (od 1974. godine).
13. S obzirom na navedeno, kako je zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjskih sudova činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, valjalo je žalbu prihvatiti i pobijanu presudu ukinuti temeljem čl. 370. ZPP-a, kao u izreci.
14. Odluka o troškovima nastalim povodom pravnog lijeka donesena je temeljem čl. 166. st. 3. ZPP-a.
U Zagrebu 2. studenog 2022.
Predsjednica vijeća:
Darija Horvat, v.r.
