Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: II Kž-433/2022-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te Snježane Hrupek-Šabijan i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Srpak, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog G.-L. S., zbog kaznenog djela iz članka 111. točka 5. u vezi članka 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli- Pola, broj K-22/2022-33 (Kv I-241/2022.) od 26. rujna 2022. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 2. studenog 2022.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog G.-L. S. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Puli-Pola broj K-22/2022-33 (Kv I-241/2022.) od 26. rujna 2022., protiv optuženog G.-L. S., zbog kaznenog djela teškog ubojstva u pokušaju iz članka 111. stavka 5. u vezi članka 34. KZ/11. i drugih, pod točkom I. izreke na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. i 80/22. - dalje: ZKP/08.) produljen istražni zatvor protiv optuženog G.-L. S. iz zakonskih osnova iz članka 123. stavka 1. točaka 1. i 3. ZKP/08. Pod točkom II. izreke temeljem članka 124. stavka 2. točke 4. ZKP/08. optuženom G.-L. S. uračunato je vrijeme lišenja slobode od 24. siječnja 2022. u vrijeme trajanja istražnog zatvora.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi G.-L. S. po braniteljici, odvjetnici M. B., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se žalba prihvati i pobijano rješenje preinači na način da se odrede mjere opreza.
3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je, zakonito i potpuno prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. i 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene i dostatne razloge u odnosu na optuženika i inkriminirana mu kaznena djela, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora prikladna za ostvarenje svrhe zbog koje je istražni zatvor protiv optuženika i do sada primjenjivan i iz kojih razloga nije moguća njegova zamjena nikakvim blažim mjerama.
5.1. Nadalje, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio i detaljno obrazložio kako osnovana sumnja da je optuženi G.-L. S. počinio inkriminirana kaznena djela proizlazi iz dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica, a takav zaključak dijeli i drugostupanjski sud. Prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora sudovi nisu ovlašteni ulaziti u ocjenu vjerodostojnosti i prihvatljivosti dokazne snage predloženih dokaza. Osnovanost sumnje prilikom odlučivanja o potrebi daljnje primjene istražnog zatvora utvrđuje se na osnovu sadržaja postojećih dokaza bez ulaženja u vrijednosnu ocjenu istih, dok će odluku o tome je li optuženik počinio terećena mu kaznena djela donijeti raspravno vijeće tek po završetku dokaznog postupka kroz ocjenu svih izvedenih dokaza, pa će tako odlučivati i o dinamici i tijeku počinjenih kaznenih djela te eventualnoj zabludi o okolnostima koje isključuje protupravnost, a koja se ističe u žalbi na pobijano rješenje. Stoga su s time u vezi bez utjecaja žalbeni navodi kako je za kazneno djelo pisano pod točkom 1. optužnice "oštećenik u okolnostima sprječavanja njegovog bijega i uporabom oruđa kod optuženika stvorio realnu predodžbu o napadu na njegov tjelesni integritet te je optuženik upotrijebio onu obranu koja je prijeko potrebna da od sebe odbije izravno predstojeći napad", za kazneno djelo pod točkom 2. da "se radi o pokušaju kaznenog djela teške krađe", a pod točkom 3. "kako nije jasno kako bi optuženik sjedeći na šahtu mahao u pravcu policije s nožem".
6. Nadalje, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio da na strani optuženog i nadalje egzistiraju razlozi iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08., odnosno postoje osobite okolnosti koje upućuju na opasnost da će pobjeći te se navedena opasnost ogleda upravo u činjenicama da je optuženik stranac (državljanin SR Nj.) koji ničime nije vezan za teritorij R. H., a kada se navedenom pridoda i činjenica da se vodi postupak zbog kaznenog djela sa zapriječenom kaznom zatvora od najmanje 10 godina sve navedeno čini opravdanim zaključak da bi optuženik svojim puštanjem na slobodu mogao pobjeći i svojom nedostupnošću pravosudnim tijelima R. H. ometati uspješno vođenje kaznenog postupka protiv sebe. S time u svezi bez utjecaja je na pravilnost pobijane odluke žalbeni navod kako "okolnost da je bez imovine i bez prebivališta ne treba automatski dovoditi do određivanja istražnog zatvora jer predstavlja diskriminaciju po društvenom i socijalnom položaju".
7. Također, po ocjeni drugostupanjskog suda kod optuženika i nadalje egzistira opasnost od ponavljanja kaznenog djela iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., a kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud. Naime, iako je prema dostupnim podacima optuženik neosuđivana osoba, na navedeno upućuje sam broj kaznenih djela koja mu se stavljaju na teret i to čak 4 počinjena (imovinska kaznena djela i kaznena djela sa elementima nasilja) u periodu od svega 7 dana. Uz okolnost da je bez imovine, bez zaposlenja te je lošeg imovnog stanja, a kako je to naveo u svojim osobnim podacima prilikom prvog ispitivanja kod državnog odvjetnika, u cijelosti je osnovan zaključak prvostupanjskog suda kako optuženik zapravo činjenjem imovinskih kaznenih djela pribavlja i materijalna sredstva za život. Slijedom navedenog ni od kakvog utjecaja je žalbeni navod da "prije nego li su se zbili kritični događaji optuženik je više dana prebivao na području RH-a, pa unatoč tome nema drugih kaznenih djela koja bi mu se stavljala na teret".
8. Dakle, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda istražni zatvor je jedina, nužna i svrhovita mjera kojom se može uspješno prevenirati realne i predvidive opasnosti iz članka 123. stavku 1. točki 1. i 3. ZKP/08. te u konkretnom slučaju nikako nema mjesta primjeni mjerama opreza.
9. Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
U Zagrebu 2. studenoga 2022.
Predsjednica vijeća:
dr.sc. Lana Petö Kujundžić, v.r.
