Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: I Kž-378/2022-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića predsjednika vijeća, te Sanje Katušić-Jergović i mr.sc. Marijana Bitange, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. V. zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženog A. V. podnesenima protiv presude Županijskog suda u Šibeniku od 1. lipnja 2022. broj K-4/2022-30, u sjednici održanoj 2. studenog 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni te se optuženi A. V. za kazneno djelo pokušaja ubojstva iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11. za koje je tom presudom proglašen krivim na temelju članka 110. KZ/11. osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina.

Na temelju članka 54. KZ/11. u izrečenu kaznu zatvora optuženom A. V. uračunava se vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 21. listopada 2021. do 1. lipnja 2022. i od 10. srpnja 2022. nadalje.

II Uslijed odluke pod I određuje se da će se sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu iz članka 69. KZ/11. izrečena prvostupanjskom presudom izvršavati u okviru zatvorskog sustava, ali najdulje 3 (tri) godine.

III Odbija se žalba optuženog A. V. kao neosnovana, te se u ostalom pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Županijski sud u Šibeniku proglasio je krivim optuženog A.

V. zbog kaznenog djela protiv života i tijela, ubojstva u pokušaju iz članka 110. u svezi članka 34. KZ/11., činjenično i pravno opisanog u izreci te presude, te ga na temelju članka 110. i članka 34. stavak 2. KZ/11. (umjesto ispravno: uz primjenu članka 48. stavak 1. u svezi članka 49. stavak 1. točke 2. KZ/11.) osudio na kaznu zatvora u trajanju od tri godine, u koju mu je na temelju članka 54. KZ/11. uračunao vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 21. listopada 2021. do 1. lipnja 2022.

1.1. Na temelju članka 69. KZ/11. optuženom A. V. je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu, koja će se izdržavati u okviru zatvorskog sustava, a može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora.

1.2. Na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13.; 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22.; dalje: ZKP/08.) oštećeni M. P. je s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom upućen u parnicu.

1.3. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08 optuženi A. V. je u cijelosti oslobođen obveze da nadoknadi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 6. ZKP/08. i nagradu i nužne izdatke postavljenog mu branitelja, koji padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv te presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik i optuženi A. V.

2.1. Državni odvjetnik žali se zbog odluke o kazni i predlaže da "se žalba uvaži i postupi u smislu žalbenih navoda".

2.2. Optuženi A. V. žali se po braniteljici S. L., odvjetnici u Š., i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni te predlaže da se "pobijana presuda ukine i predmet vrati na suđenje pred sudom prvog stupnja,a podredno da se pobijana presuda preinači i optuženik oslobodi optužbe". Žalbu je optuženik podnio i po branitelju T. M., odvjetniku u V., navodeći da se žali zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da se "pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu a ponovni postupak i odlučivanje". Oba podneska tretiraju se kao jedna žalba.

3. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženi A. V. po braniteljici S. L. s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.

4. Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP/08., dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na razgledanje.

5. Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok žalba optuženog A. V. nije osnovana.

6. Optuženik se u žalbi poziva na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točke 11. ZKP/08., navodeći da je "izreka presude proturječna sama sebi", a to proturječje nalazi u formulaciji činjeničnog opisa kojom se navodi da je optuženik "namjeravao da ponovno usmrti oštećenika". Doista je u činjeničnom opisu inkriminacije sadržanom u optužnici koji je potom prenesen u izreku pobijane presude u petom redu odozdo navedeno da je optuženik "u namjeri da ga ponovno usmrti", što je logički i semantički besmisleno, jer se žrtvu može samo jednom usmrtiti. Međutim, taj nesumnjivo nespretan izričaj formuliran u optužnici, koji je potom nekritički prenesen u prvostupanjsku presudu, nije takve prirode da iz njega nije moguće shvatiti da se radi o namjeri optuženika da usmrti oštećenika, a koju namjeru je već pokazao ranijim opisanim radnjama, a potom u nastavku događaja ponovno demonstrirao. Dakle, ne radi se o takvom proturječju koje bi onemogućavalo preispitivanje presude po žalbenim navodima.

6.1. Drugi vid iste bitne povrede odredaba kaznenog postupka, odnosno da su razlozi nejasni i proturječni o odlučnim činjenicama optuženik konkretizira time što se utvrđenja na kojima sud temelji odluku o počinjenju inkriminiranog djela temelje u potpunosti na kazivanju svjedoka S. i G. S. i oštećenog M. P., i to verzijama koje su ti svjedoci iznijeli na ispitivanju pred državnim odvjetnikom. Pritom optuženik naglašava da ti svjedoci tijekom rasprave iskazuju bitno različito od onog što je navedeno u zapisnicima o njihovom ispitivanju pred državnim odvjetnikom. Međutim, izneseni argumenti optuženika ne predstavljaju konkretizaciju naznačenog vida bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točke 11. ZKP/08. Naime, razlozi koje je prvostupanjski sud za svoja utvrđenja iznio u pobijanoj presudi nisu ni proturječni ni nejasni. Druga je stvar što optuženik smatra da je prvostupanjski sud trebao drugačije vrijednosno ocijeniti iskaze svjedoka i oštećenika, te u slučaju da se svjedoci različito iskazuju ispitani pred državnim odvjetnikom i na raspravi prihvatiti verzije koje su oni iznijeli na raspravi. Međutim, time optuženik zapravo osporava prihvatljivost iznesenih razloga i kritizira ispravnost utvrđenih činjenica, što ne predstavlja naznačenu bitnu postupovnu povredu. Osim toga ne odgovara istini navod optuženika da se verzije zbivanja događaja iznesene na ispitivanju pred državnim odvjetnikom i na raspravi tako jako razlikuju da se međusobno isključuju, o čemu će biti još govora kasnije u ovoj odluci.

6.2. Ispitivanjem, pak, pobijane presude u skladu s obvezom iz članka 476. stavak 1. točke 1. ZKP/08. ovaj drugostupanjski sud utvrdio je da nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju mora paziti.

7. Optuženik uvodno ističe i žalbenu osnovu zbog povrede kaznenog zakona. U žalbi podnesenoj po branitelju T. M. tu osnovu obrazlaže navodom da optuženik niti jednom radnjom nije izrazio svoju namjeru da usmrti oštećenika, sugerirajući da karakter tog događaja jasno proizlazi iz obrane optuženika, koja je potvrđena iskazom svjedoka S. S. Međutim, prezentiranim navodima optuženik zapravo obrazlaže tzv. posrednu povredu kaznenog zakona, odnosno sugerira da je trebalo drugačije utvrditi činjenično stanje, koje bi opravdavalo i drugačiju kvalifikaciju postupaka optuženika. Pravno označavanje i zakonska kvalifikacija postupaka optužene osobe temelji se na činjeničnom opisu inkriminacije, a iz tog opisa sadržanog u izreci pobijane presude proizlaze sva bitna obilježja kaznenog djela ubojstva u pokušaju.

8. Najvećim dijelom žalbenih navoda optuženik polemizira s ispravnošću utvrđenih činjenica, pri čemu kritizira po prvostupanjskom sudu iznesene analizu i ocjenu iskaza oštećenog M. P., te svjedoka G. S. i S. S., kao i obrane optuženika, dajući vlastitu analizu u ocjenu svakog od tih dokaza i sugerirajući zaključke oprečne onima iz prvostupanjske presude. Osporava pritom da je i u jednom trenutku djelovao s namjerom usmrćenja oštećenika, ustrajući u navodu da ga je htio zaplašiti i zaprijetio mu, pri čemu inzistira i na tome da dimenzije noža navedene u činjeničnom opisu inkriminacije nisu adekvatno i točno utvrđene, a njih nalazi bitnima upravo zbog toga što nožem koji je optuženik doista imao i načinom na koji je ozlijedio oštećenika nije moglo doći do njegovog usmrćenja.

8.1. Međutim, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud izveo sve potrebne dokaze, koje je potom valjano i savjesno analizirao i kritički i logički ocijenio, i to kako svaki pojedinačno, tako i u međusobnoj povezanosti, zbog čega se i zaključci do kojih je na takav način došao ukazuju u svemu ispravnima.

8.2. Prije svega treba naglasiti da je sud prvog stupnja svoj zaključak o načinu i dinamici odvijanja događaja donio na osnovu iskaza svjedoka G. S., ocijenivši svjedoka vjerodostojnim i pouzdanim. Uz to se verzija zbivanja koju je taj svjedok iznio podudara u bitnom s onim što je utvrđeno zapisnikom o očevidu, a odgovara i nalazu i mišljenju sudskomedicinskog vještaka. Analizu i ocjenu iskaza tog svjedoka iz prvostupanjske presude i ovaj drugostupanjski sud nalazi ispravnima, budući da je riječ o osobi koja je u korektnim odnosima s oba aktera ovog događaja, pri čemu se sam događaj odvijao u njegovom stanu. Svjedok nema nikakvog razloga, s obzirom na to da nije u sukobu ni s optuženikom ni s oštećenikom, govoriti neistinu, a tempore criminis nesumnjivo je bio u manjoj mjeri alkoholiziran od samih aktera. Konačno, verzija događaja koju je taj svjedok iznio na raspravi podudarna je u svim bitnim elementima onome što je iskazao ispitan po državnom odvjetniku, odgovorio je na sva pitanja, pri čemu je njegov prikaz događaja životan, uvjerljiv i logičan. 8.3. Nadalje, dimenzije sredstva, odnosno noža koji je optuženik nesumnjivo imao nije bilo moguće s izvjesnošću utvrditi jer tog noža više nije bilo. Međutim, upravo iz iskaza svjedoka G. S. proizlazi da se radilo o nožu dužine 15-ak cm, a ne o nožu duljine oštrice svega 5 cm kako je to tvrdio optuženik. S obzirom na to da do sredstva počinjenja kaznenog djela nije bilo moguće doći, prvostupanjski je sud bio orijentiran da taj podatak utvrđuje na osnovu iskaza svjedoka, ali i nalaza i mišljenja sudskomedicinskog vještaka. Prema sudskomedicinskom vještačenju točnost samih dimenzija noža nije od odlučujućeg značaja za utvrđivanje mogućnosti zadavanja teških tjelesnih ozljeda, osobito teških tjelesnih ozljeda pa i takvih koje su kadre rezultirati smrću ozlijeđene osobe. Upravo zbog toga je inzistiranje optuženika na tome da se radilo o nožu čija je oštrica bila manje duljine od one navedene u činjeničnom opisu inkriminacije neodlučno za opstojnost inkriminiranog kaznenog djela. Odlučno je, kako je to ustvrdio sudskomedicinski vještak, a sud prvog stupnja osnovano prihvatio, kakvim je intenzitetom i smjerom zadana određena ozljeda, kao, dakako, i lokacija ozljede. U konkretnom slučaju oštećeniku je ozlijeđen vrat u predjelu iza desne uške. Ima li se na umu da se na vratu s obiju strana nalaze velike vratne žile, za čije ozljeđivanje nije potreban izrazito jaki intenzitet, nego je odlučna oštrica noža i dubina zarezivanja, nema sumnje da je lokacija ozljeđivanja takva da predstavlja vitalni dio tijela. Nadalje, uoči zadavanja te ozljede, optuženik je oštećeniku naglo prišao i prvo ga udarcem srušio na pod, da bi ga potom zarezao i zadao mu opisanu povredu. U takvoj dinamici zbivanja doista nije prihvatljivo rezoniranje optuženika kako je on imao kontrolu nad svojim postupcima, jer ne samo što je bio alkoholiziran, nego se i oštećenik nesumnjivo nastojao obraniti i mijenjao je svoj položaj u prostoru, pri čemu su vrat i glava pokretni, pa je kontroliranje smjera i načina ozljeđivanja u tim okolnostima nemoguće. Štoviše, onaj koji u tim okolnostima nožem kreće prema vratu druge osobe ne samo što je svjestan da time može ozlijediti velike vratne žile zbog čega će ozlijeđena osoba, ne dobije li odmah medicinsku pomoć, iskrvariti, nego to i hoće, jer bi u protivnom nožem ciljao u neki dio tijela koji nije vitalan. Iz tih razloga u tom dijelu događaja nema nikakve sumnje da se radilo o pokušaju ubojstva iz izravne namjere.

8.4. Prethodni dio događaja također po mišljenju ovog drugostupanjskog suda ne ostavlja prostora sumnji s kakvim oblikom krivnje je optuženik djelovao. Ovdje optuženik, međutim, nastoji osporiti da je oštećeniku stavio nož ispod vrata, tvrdeći da je nož, doduše, izvadio, ali da ga nije stavio ispod vrata oštećeniku nego ga je koristio kao pojačanje učinka verbalne prijetnje. Prvostupanjski sud taj dio događaja također je utvrdio prvenstveno se oslanjajući na iskaz svjedoka G. S., koji je detaljno opisao da je optuženik skočio sa stolice, iz torbice oko pojasa izvadio mali preklopni nož, dugačak oko 15 cm, te zaobišao stol i došao do oštećenika. Oštećenik se malo polegao, pa ga je optuženik zajahao koljenom i stavio mu koljeno na prsa, zamahujući nožem prema njemu i govoreći da će ga zaklati kao prasca. Dodao je da je oštrica noža bila uperena prema oštećeniku kada ga je polegao na klupu. Citirani dio iskaza tog svjedoka ne ostavlja prostora sumnji u dinamiku zbivanja pa je prvostupanjski sud iz toga izveo osnovan i prihvatljiv zaključak o obliku krivnje s kojim je optuženik postupao, imajući posebno na umu činjenicu da je daljnji razvoj događaja prekinut jer su svjedoci G. i S. S. tada skočili i razdvojili ih.

8.5. Neprihvatljivi su i neutemeljeni prigovori optuženika kojima on kritizira iskaz oštećenika. Naime, sam oštećenik je, nakon što mu je na raspravi predočen njegov iskaz dan pred državnim odvjetnikom, ustvrdio da je kritične zgode bio u priličnoj mjeri alkoholiziran, a zbog svega što se zbivalo i šokiran i isprepadan i da se ne sjeća pouzdano dinamike zbivanja, pa je i sam naveo da o svim detaljima zapravo zna iz pričanja svjedoka G. i S. S. koji su bili manje alkoholizirani i pribrani. Prema tome sam oštećenik je relativizirao pouzdanost svog iskaza, dopuštajući da se ne sjeća svih detalja i da nije precizan. Nesumnjivo je, ipak, da se sjeća samog trenutka kada je bio ozlijeđen, jer je osjetio bol i to verbalizirao, što potvrđuju i svjedoci G. i S. S. Dakle, prvostupanjski sud je, respektirajući ovakav kritični stav oštećenika prema vlastitom sjećanju, opravdano relevantne činjenice utvrdio iz iskaza svjedoka G. S.

8.6. Nadalje, ispravno je prvostupanjski sud analizirao i vrednovao iskaz svjedoka S. S., koji je, kako to proizlazi iz suglasnih izjava njega i optuženika, u bliskim i prijateljskim odnosima s optuženikom. Kao rezultat tih odnosa svjedok S. S. na raspravi je iskazivao na način da minorizira ulogu i postupke optuženika, iako je, konfrontiran s pojedinim vlastitim navodima iz istrage, kao npr. da je i sam zadobio ozljede na ruci, da je oštećenik verbalizirao kako ga je optuženik ozlijedio nožem i da su on i brat G. S. razdvajali optuženika od oštećenika u drugom dijelu događaja, to potvrdio i dalje nastojeći umanjiti ozbiljnost događaja. Upravo zbog toga, a respektirajući i izjavu svjedoka S. S. da je pročitao zapisnik o svom ispitivanju na državnom odvjetništvu i potom ga potpisao, a da istodobno ne može objasniti zašto nije reagirao a primijetio je da sadržaj tog zapisnika ne odgovara njegovom iskazu, ispravno je i opravdano prvostupanjski sud zaključio da taj svjedok na raspravi nastoji iskazom pomoći optuženiku, pa je kao vjerodostojan prihvatio iskaz svjedoka G. S., koji je konzistentno i dosljedno iskazivao i pred državnim odvjetništvom i na raspravi.

8.7. Konačno, nastojanje optuženika da tvrdnju o tome da nije imao namjeru usmrtiti oštećenika potkrijepi iskazima svjedoka, pozivajući se na navode svjedoka S. S. i G. S., nije prihvatljivo. Naime, svjedoci u kaznenom postupku iskazuju o onome što su opazili vizualno ili auditivno, a nisu kvalificirani ni kompetentni za procjenjivanje subjektivnog elementa odnosno onoga što je neka osoba htjela postići. Prema tome dojam svjedoka o tome što je optuženik htio postići svojim postupcima irelevantan je, a zaključak o tome nadležan je donijeti samo sud, kako je to i učinio i za to dao prihvatljive i logične argumente koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Pritom se pozvao na nalaz i mišljenje sudskomedicinskog vještaka, ali i psihijatrijskog vještaka, povezujući nesumnjiv motiv koji je optuženik od ranije imao sa alkoholiziranim stanjem optuženika i izraženom verbalnom agresijom prema oštećeniku koja je prethodila opisanim postupcima.

8.8. Iz iznesenih razloga nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, dok za nepotpuno činjenično stanje optuženik ne daje nikakve razloge.

9. Odluku o kaznu pobijaju državni odvjetnik i optuženik.

9.1. Državni odvjetnik smatra da u izrečenoj kazni zatvora u trajanju od tri godine nisu dovoljno do izražaja došle utvrđene otegotne okolnosti, ponavljajući pritom da je optuženik manifestirao upornost kroz dva nasrtaja na oštećenika, da je događaj ostavio trajne psihičke posljedice na oštećenika i da je optuženik ranije višekratno osuđivan, između ostalog i zbog kaznenih djela s elementima nasilja, pa i kaznenih djela protiv života i tijela. Zbog toga nalazi da nije bilo osnova za ublažavanje minimalno zapriječene kazne zatvora za inkriminirano kazneno djelo.

9.2. Optuženik, iako naznačuje tu žalbenu osnovu, istu ne konkretizira, ali je pobijana presuda ispitana i po njegovoj žalbi, u skladu s obvezom iz članka 478. ZKP/08.

9.3. Ispitujući izrečenu kaznu u svjetlu suprotstavljenih stanovišta stranaka, ovaj drugostupanjski sud zaključio je da opravdano državni odvjetnik prigovara visini izrečene kazne zatvora. Naime, brojne otegotne okolnosti koje u žalbi državni odvjetnik ponavlja, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda takve su naravi i značaja da opravdavaju odmjeravanje kazne u visini zapriječenog zakonskog minimuma za to kazneno djelo, neovisno o tome što je riječ o pokušaju. Ovo stoga što je ta činjenica u znatnoj mjeri relativizirana podatkom da je optuženik kritične zgode u dva navrata s nožem nasrtao na oštećenika. Unatoč o tome što je optuženik tada zbog alkoholiziranog stanja, kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra, bio smanjeno ubrojiv u bitnoj mjeri, sam taj podatak ne opravdava ublažavanje kazne zatvora ispod pet godina, koju ovaj sud nalazi primjerenom težini i okolnostima počinjenja ovog djela. Ovo tim više što je obiteljsko stanje optuženika (da je oženjen i otac dvoje malodobne djece), koje se uobičajeno smatra olakotnom okolnošću, ovdje relativizirano njegovom prekršajnom kažnjavanošću za prekršaj iz članka 22. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a koji podrazumijeva prekršaj počinjen na štetu djece. Time je ujedno sanirana i po prvostupanjskom sudu počinjena povreda kaznenog zakona u korist optuženika (ostvarena time što je prvostupanjski sud optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju nižem od najniže mjere zapriječene kazne za to kazneno djelo, a bez pozivanja na zakonsku osnovu koja omogućuje ublažavanje – članak 48. i članak 49. KZ/11). Upravo takvom kaznom će se po mišljenju ovog drugostupanjskog suda postići ciljevi specijalne i generalne prevencije iz članka 41. KZ/11.

10. U izrečenu kaznu zatvora je na temelju članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme koje je optuženik proveo u istražnom zatvoru, a prema podacima koji se nalaze u spisu.

11. Nadalje, ispitujući u skladu s odredbom članka 478. ZKP/08. izrečenu sigurnosnu mjeru iz članka 69. KZ/11., Visoki kazneni sud Republike Hrvatske utvrdio je da su se za njezino izricanje stekle sve zakonske i činjenične pretpostavke. Međutim, s obzirom na to da je preinačena odluka o kazni i da je optuženik ovom presudom na temelju članka 110. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina to je u skladu s odredbom članka 69. stavak 3. KZ/11. trebalo utvrditi da izrečena sigurnosna mjera može ex lege trajati najdulje 3 godine, kao pod točkom II izreke.

12. Slijedom navedenog trebalo je, na temelju članka 486. stavak 1. i članka 482. ZKP/08., odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 2. studenog 2022.

Predsjednik vijeća:

Željko Horvatović, v.r.