Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1418/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dragice Samardžić kao predsjednice vijeća, Ankice Matić kao sutkinje izvjestiteljice i Vesne Kuzmičić kao članice vijeća, na temelju nacrta odluke sudske savjetnice Ivane Hrkać, u pravnoj stvari tužitelja Ureda, Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik V. J., odvjetnik iz V., protiv tuženika B. V., OIB: ..., iz Z., radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Općinskoga građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3854/2007-115 od 20. lipnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 27. listopada 2022.,

r i j e š i o  j e

Uvažava se tužiteljeva žalba pa se presuda Općinskoga građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3854/2007-115 od 20. lipnja 2022. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke:

- ukida u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 6.646,70 kn s pripadajućim kamatama,

- preinačava u odluci o trošku te se u tom dijelu rješava:

Dužan je tuženik, pored već dosuđenog iznosa od 14.995,90/1.990,30 kuna, isplatiti tužitelju i daljnji iznos od 13.046,60 kuna/ 1.731,58 Eur na ime troškova postupka sa zakonskim zateznim kamatama od 20. lipnja 2022. do isplate, dok se za više traženi trošak tužiteljev zahtjev odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom suđeno:

I. Nalaže se tuženiku B. V. da isplati tužitelju Uredu, Z. iznos od 25.107,93 kn, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 11.641,00 od 9.7.2002. do isplate te na iznos od 13.466,93 kn od 13.10.2004. do isplate, kao i da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 14.995,90 kn, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. lipnja 2022. do isplate, sve po stopi od dospijeća do 31. prosinca 2007. po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, a

1. Fiksni tečaj konverzije: 7,53450

uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem potražuje isplatu iznosa od 6.646,70 kn, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23.1.2001. do isplate, kao i zahtjev za naknadu parničnog troška u preostalom iznosu od 15.478,47 kn, kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 17.500,00 kn kao neosnovan.

2. Protiv te presude žali se tužitelj, pobijajući je u dijelu pod točkom II. izreke i u odluci o trošku sadržanoj pod točkom III. izreke zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbama čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19 u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže drugostupanjskom sudu preinaku presude na način da tužbeni zahtjev odbije, podredno predlaže ukinuti presudu i predmet vratiti na novo suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za regresnom isplatom iznosa od 31.743,63 kuna, koje je tužitelj isplatio na ime materijalne i nematerijalne štete R. M. i J. M., oštećenicama u prometnoj nezgodi koju je tuženik uzrokovao upravljajući neosiguranim vozilom 20. studenog 2000.

6. Sud prvog stupnja je u pravilno provedenom dokaznom postupku utvrdio:

- da se 20. studenog 2000. oko 8 sati ujutro, na mokrom i skliskom kolniku dogodila prometna nezgoda u Zagrebu, na križanju Vukovarske i Savske ulice,

- do nezgode je došlo tako što je tuženik, upravljajući vozilom Citroen neprilagođenom brzinom, otraga naletio na zaustavljeno vozilo Opel Astra kojim je upravljala R. M. i tako izazvao materijalnu štetu na vozilu i nematerijalnu štetu vozačici i putnici J. M.,

- da je odmah nakon tog udara na tuženikovo vozilo otraga naletjelo vozilo Opel Kadet i to je izazvalo ponovan udar tuženikova vozila na vozilo Opel Astra,

- da je prema vještačenju sudskog vještaka S. H., do nezgode došlo onako kako tužitelj tvrdi, te da je tužiteljev doprinos ukupnoj šteti 70%, a vozača vozila Opel Kadet 30%,

- da vozilo Citroen u vrijeme nezgode nije bilo osigurano valjanom policom osiguranja od automobilske odgovornosti,

- da je R. M. pretrpjela materijalnu i nematerijalnu štetu tim događajem, a J. M. nematerijalnu štetu koju im je tužitelj isplatio u iznosima: R. M. 9.495,29 kuna na ime materijalne štete i 16.630,00 na ime nematerijalne štete, te J. M. 19.222,76 kuna na ime nematerijalne štete,

- da je djelomično osnovan tuženikov prigovor zastare i to baš za dio tužbenog zahtjeva usmjerenog na isplatu iznos od 6.646,70 jer je tužitelj taj iznos, koji se odnosi na materijalnu štetu na vozilu, isplatio 23. siječnja 2001., a tužba je podnesena 6. lipnja 2007.

- da je visina tužbenog zahtjeva sukladna utvrđenjima vještaka kirurga dr. P. P. (uvažavajući doprinos tužitelja u omjeru od 70%).

7. S obzirom na navedeno, prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev za iznose od 11.641,00 kuna i 13.455,93 kuna s pripadajućim kamatama, dok je za iznos od 6.646,70 odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev, obrazlažući da je za taj dio nastupila zastara.

8. U pravu je tužitelj kad u žalbi ističe da je sud neosnovano odbio tužbeni zahtjev u tom dijelu, odnosno da je sud propustio utvrditi da je tužba u tom dijelu povučena.

9. Iz spisa proizlazi da je tuženik istaknuo prigovor zastare već u odgovoru na tužbu podnesenom 12. prosinca 2007. Po istaknutom prigovoru, tužitelj je podneskom predanim sudu 7. travnja 2008. povukao tužbu za iznos od 6.646,70 kuna, kojem se povlačenju tuženik nije protivio već se upustio u raspravljanje.

10. Prema odredbama čl. 193. st. 1. i 2. ZPP-a, tužitelj može povući tužbu bez pristanka tuženika prije nego što se tuženik upusti u raspravljanje o glavnoj stvari. Tužba se može povući i kasnije, sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane. Ako se tuženik u roku od 15 dana od dana obavijesti o povlačenju tužbe ne izjasni o tome, smatrat će se da je pristao na povlačenje. Prema odredbi čl. 193. st. 9. ZPP-a povučena tužba smatra se kao da nije ni bila podnesena.

11. Zbog toga je prvostupanjski sud u dijelu pod točkom II. izreke pobijane presude prekoračio tužbeni zahtjev jer je odlučivao o dijelu tužbenog zahtjeva za koji je tužba povučena. Time je počinjena bitna povredu odredbi postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP-a, pa je prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom II. izreke trebalo ukinuti, primjenom odredbe čl. 369. st. 5. ZPP-a.

12. Kako je tužiteljeva žalba u ovom dijelu osnovana, osnovano tužitelj pobija i odluku o troškovima postupka. Tužitelj je u pravu kad u žalbi ističe da je u cijelosti uspio u parnici, pa mu je i troškove postupka valjalo dosuditi primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, a ne, kako je to učinio prvostupanjski sud, primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a.

13. Prvostupanjski je sud sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: Tarifa) priznao tužitelju trošak sastava tužbe 100 bodova (tbr. 7/1), sastav podnesaka od 3.travnja 2008., 16. travnja 2013., 24. siječnja 2018. i 15. listopada 2018. po 100 bodova (tbr. 8/1), sastav podnesaka od 10.9.2007. i 24.9.2007. po 25 bodova (tbr. 8/3), za sastav dopisa MUP-u po 25 bodova (tbr. 32/3), za pristup na ročišta 22. rujna 2009., 4. studenog 2010., 5. travnja 2013., 1.srpnja 2013., 9. lipnja 2016., 21. studenog 2016., 25. travnja 2017., 30. listopada 2017., 15.svibnja 2018., 4. rujna 2018., 24.rujna 2019. i 13. svibnja 2022. po 100 bodova (tbr. 9/1), sudske pristojbe na tužbu i na presudu u iznosu od 1.340,00 kn, biljege u iznosu od 40,00 kn, trošak prometnog vještačenja u iznosu od 1.100,00 kn i medicinskog vještačenja u iznosu od 1.500,00 kn tako da mu je sveukupno obračunao trošak u iznosu od 25.855,00 kn.

14. Kako je sud smatrao da je tužitelj djelomično uspio u parnici, cijenio je njegov uspjeh u omjeru od 58%, pa je obvezao tuženika na isplatu troškova u iznosu od 14.995,90 kn (točka I. izreke), dok je u preostalom dijelu zahtjev za troškove odbijen kao neosnovan (točka III. izreke).

15. Međutim, kako iz ovog obrazloženja proizlazi, tužitelj je u ovom postupku uspio sa svojim zahtjevom u cijelosti. Zbog toga mu je trebalo, na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a dosuditi sve troškove koje je prvostupanjski sud priznao kao opravdane, u ukupnom iznosu od 25.855,00 kuna.

16. Osnovano tužitelj ističe u žalbi da je ročište od 1. ožujka 2018. (suprotno obrazloženju prvostupanjskog suda) održano, pa mu treba priznati i trošak zastupanja na tom ročištu u iznosu od 625,00 kuna (tbr 9/2).

17. Na koncu, trebalo je, na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a, odlučiti i o troškovima žalbenog postupka. Kako je tužitelj uspio sa žalbom u cijelosti, trebalo mu je priznati 1.562,50 kuna za sastav žalbe (tbr 10/1). Zbog svega navedenog je tužiteljev ukupni trošak 28.042,50 kuna, pa mu je trebalo, uz već dosuđeni iznos od 14.995,90 dosuditi i daljnji iznos troškova postupka u i iznosu od 13.046,60 kuna/ 1.731,58 Eur.

18. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Split, 27. listopada 2022.

Predsjednica vijeća:

Dragica Samardžić, v. r.