Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 34 Gž R-1510/2022-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u Vijeću sutkinja Nike Grospić Ivasović, predsjednice, Slavice Garac, izvjestiteljice i članice, Diane Preglej, u pravnoj stvari tužitelja I. D. /OIB:…/ iz Z., kojeg zastupa D. L., odvjetnik u Z., protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Z. /OIB:…/ iz Z., kojeg zastupa zaposlenik B. J., mag. iur., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika i žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-6197/2018-27 od 15. srpnja 2020., u sjednici održanoj 2. studenog 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-6197/2018-27 od 15. srpnja 2020.

- u dijelu stavka I. izreke kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 65.690,22 kn / 8.718,59 eura[1] sa zateznim kamatama /izuzev na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak/ tekućim na iznos od:

426,00 kn / 56,54 eura od 16. siječnja 2014., 910,11 kn / 120,79 eura od 16. veljače 2014., 516,24 kn / 68,51 eura od 16. ožujka 2014., 608,31 kn / 80,74 eura od 16. svibnja 2014., 1.023,91 kn / 135,90 eura od 16. lipnja 2014., 2.963,32 kn / 393,30 eura od 16. srpnja 2014., 1.065,63 kn / 141,43 eura od 16. kolovoza 2014., 1.966,72 kn / 261,03 eura od 16. rujna 2014., 1.173,40 kn / 155,74 eura od 16. listopada 2014., 897,76 kn / 119,15 eura od 16. studenog 2014., 1.290,60 kn / 171,29 eura od 16. prosinca 2014.,

770,88 kn / 102,31 eura od 16. siječnja 2015., 1.611,84 kn / 213,93 eura od 16. veljače 2015., 535,73 kn / 71,10 eura od 16. ožujka 2015., 1.100,44 kn / 146,05 eura od 16. travnja 2015., 1.356,49 kn / 180,04 eura od 16. svibnja 2015., 1.717,13 kn / 227,90 eura od 16. lipnja 2015., 1.581,21 kn / 209,86 eura od 16. srpnja 2015., 674,64 kn / 89,54 eura od 16. kolovoza 2015., 1.696,32 kn / 225,14 eura od 16. rujna 2015., 1.302,96 kn / 172,93 eura od 16. listopada 2015., 1.146,94 kn / 152,23 eura od 16. studenog 2015., 744,26 kn / 98,78 eura od 16. prosinca 2015.,

1.006,72 kn / 133,61 eura od 1. siječnja 2016., 1.121,65 kn / 148,87 eura od 16. veljače 2016., 664,69 kn / 88,22 eura od 16. ožujka 2016., 1.011,60 kn / 134,26 eura od 16. travnja 2016., 1.315,52 kn / 174,57 eura od 16. svibnja 2016., 1.148,13 kn / 152,38 eura od 16. lipnja 2016., 1.332,23 kn / 176,82 eura od 16. srpnja 2016., 1.333,05 kn / 176,93 eura od 16. kolovoza 2016., 1.416,10 kn / 187,95 eura od 16. rujna 2016., 1.057,47 kn / 140,35 eura od 16. listopada 2016., 886,25 kn / 117,63 eura od 16. studenog 2016., 1.070,69 kn / 142,10 eura od 16. prosinca 2016., 1.226,95 kn / 162,84 eura od 16. siječnja 2017., 866,78 kn / 115,04 eura od 16. veljače 2017., 953,47 kn / 126,55 eura od 16. ožujka 2017., 829,17 kn / 110,05 eura od 16. travnja 2017., 1.249,29 kn / 165,81 eura od 16. svibnja 2017., 1.036,46 kn / 137,56 eura od 16. lipnja 2017., 1.202,06 kn / 159,54 eura od 16. srpnja 2017., 1.497,28 kn / 198,72 eura od 16. kolovoza 2017., 1.636,77 kn / 217,24 eura od 16. rujna 2017., 1.157,94 kn / 153,69 eura od 16. listopada 2017., 663,18 kn / 88,02 eura od 16. studenog 2017., 901,89 kn / 119,70 eura od 16. prosinca 2017.,

815,00 kn / 108,17 eura od 1. siječnja 2018., 649,96 kn / 86,26 eura od 16. veljače 2018., 1.245,71 kn / 165,33 eura od 16. ožujka 2018., 906,05 kn / 120,26 eura od 16. travnja 2018., 949,14 kn / 125,97 eura od 16. svibnja 2018., 843,26 kn / 111,92 eura od 16. lipnja 2018., 1.471,43 kn / 195,29 eura od 16. srpnja 2018., 968,29 kn / 128,51 eura od 16. kolovoza 2018., 1.164,51 kn / 154,56 eura od 16. rujna 2018., 1.245,71 kn / 165,33 eura od 16. listopada 2018., 1.083,26 kn / 143,77 eura od 16. studenog 2018., 679,54 kn / 90,19 eura od 16. prosinca 2018.,

sve do isplate po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određivala za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena,

- i stavku III. izreke.

II. Preinačuje se po žalbi tuženika presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-6197/2018-27 od 15. srpnja 2020. u dijelu stavka I. izreke kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju daljnji iznos od 245,84 kn / 32,63 eura (preko iznosa od 65.690,22 kn / 8.718,59 eura do iznosa od 65.936,06 kn / 8.751,22 eura) sa zateznim kamatama i sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 245,84 kn / 32,63 eura sa zateznim kamatama tekućim od 16. rujna 2014. do isplate.

III. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-6197/2018-27 od 15. srpnja 2020. pod stavkom II izreke i dijelu odluke o troškovima kojim tužitelju nije priznat trošak prvostupanjskog postupka u iznosu od 3.750,00 kn / 497,71 eura sa zateznim kamatama.

IV. Preinačuje se po žalbi tužitelja odluka o troškovima prvostupanjskog postupka u dijelu kojim tužitelju nije priznat daljnji iznos od 937,50 kn / 124,43 eura sa zateznim kamatama od 2. studenog 2022. do isplate i sudi:

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju daljnji iznos od 937,50 kn / 124,43 eura na ime troškova prvostupanjskog postupka sa zateznim kamatama od 2. studenog 2022. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, u roku 8 (osam) dana.

V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška povodom žalbe protiv prvostupanjske presude.

VI. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

VII. Nalaže se tužitelju naknadi tuženiku trošak sudske pristojbe na reviziju u iznosu 400,00 kn / 53,09 eura, u roku od 8 (osam) dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 65.936,06 kn/bruto na ime razlike plaća i naknada plaća za vrijeme godišnjeg odmora i/ili nesposobnosti za rad, za razdoblje od 1. prosinca 2013. do 30. studenog 2018. sa zateznim kamatama (izuzev na iznose poreza na dohodak i prireza poreza na dohodaka) navedenim u stavku prvom izreke (stavak I. izreke) i naknaditi parnične troškove u iznosu od 7.512,50 kn sa zateznim kamatama od 15. srpnja 2020. do isplate (stavak III. izreke).

1.1. Odbijen je tužbeni zahtjev po istoj osnovi preko iznosa od 65.936,06 kn do iznosa od 68.189,28 kn od čega za siječanj 2016. - 248,12 kn, ožujak 2016. – 17,98 kn, svibanj 2016. – 0,55 kn, lipanj 2016. – 240,49 kn, srpanj 2016. – 57,39 kn, kolovoz 2016. – 453,12 kn, siječanj 2017. – 242,72 kn, travanj 2017. – 16,18 kn, lipanj 2017. – 3,92 kn, srpanj 2017. – 4,79 kn, travanj 2018. – 265,76 kn, svibanj 2018. – 258,05 kn, lipanj 2018. – 58,20 kn, srpanj 2018. – 132,27 kn, studeni 2018. – 253,68 kn sa zateznim kamatama (stavak II. izreke).

2. Protiv presude pod stavkom I. i III. izreke žali se tuženik iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., u daljnjem tekstu: ZPP-a), predlaže preinaku ili ukidanje pobijanog dijela prvostupanjske presude i zahtijevaju trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 2.000,00 kn.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Protiv presude pod stavkom II. izreke i odluke o parničnim troškovima s kojim nije uspio u prvostupanjskom postupku (4.687,50 kn sa zateznim kamatama od 15. srpnja 2020. do isplate), žali se tužitelj iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. točkom 1. i 3. ZPP-a, predlaže preinaku pobijanog dijela slijedom žalbenih navoda i zahtijeva trošak žalbenog postupka u iznosu od 1.562,50 kn.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

7. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

8. Predmet spora jest zahtjev za isplatu iznosa od 68.189,28 kn/bruto na ime razlike u plaćama i naknadama za vrijeme godišnjeg odmora i/ili privremene nesposobnosti za rad od 1. prosinca 2013. do 30. studenog 2018. (prekovremeni rad – 2.188,72 kn, dodatka za posebne uvjete rada – 27.826,88 kn, dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi – 12.476,02 kn, dodatak za znanstveni stupanj – 16.696,12 kn, naknada za vrijeme godišnjeg odmora – 9.001,54 kn), sve sa zateznim kamatama i naknadu parnični troškova sa zateznim kamatama.

9. Iz vještačenja Centra za financijsko vještačenje d.o.o. /P. B./ od 12. prosinca 2019., utemeljenog na obračunskim listama za tužiteljeve plaće, evidencijama o prisutnosti na poslu kroz predmetno razdoblje /1. prosinca 2013. do 30. studenog 2018./ proizlazi da tužitelju: pod pretpostavkom da redovni mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subote i nedjelje) u tekućem mjesecu i 8 radnih sati dnevno, za razdoblje od 1. prosinca 2013. do 30. studenog 2018. po osnovi prekovremenog rada pripada iznos od 2.188,72 kn; pod pretpostavkom da se dodatak za posebne uvjete rada plaća na sve efektivno odrađene sate po osnovi dodatka za posebne uvjete rada iznos od 27.826,88 kn; pod pretpostavkom da se dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi plaća na sve efektivno odrađene sate po osnovi dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iznos od 12.476,02 kn; pod pretpostavkom da se dodatak na znanstveni stupanj plaća na efektivno odrađene sate, dodatak za znanstveni stupanj iznosi 16.696,12 kn, a nastavno razlika u naknadi plaće za godišnji odmor kroz isto razdoblje da iznos 9.001,54 kn /ukupno 68.189,28 kn/ (list 271. – 284. spisa).

10. Po prigovoru tuženika na nalaz i mišljenje vještaka vezano za primjenu Zaključka 153. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU prema kojem se dani odrađeni na blagdan evidentiraju kao redovan rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu (Zaključkom 153. od 21. prosinca 2015., izmijenjeno tumačenje Zaključkom broj 148. /stavljeno izvan snage/) izrađena je dopuna nalaza i mišljenja prema kojoj uzimanjem u obzir Zaključka 153. za razdoblje od 21. prosinca 2015. do 30. studenog 2018. ne postoji razlika po osnovi prekovremenog rada u iznosu od 2.188,72 kn, a nastavno niti naknade za godišnji odmor u iznosu 310,34 kn /preko iznosa od 8.691,20kn do iznosa od 9.991,54 kn/ (ukupno 2.499,06 kn.)

11. Prema dopuni nalaza i mišljenja od 23. siječnja 2020., potraživanje tužitelja od 1. prosinca 2013. do 30. studenog 2018. iznosi 65.690,22 kn (pod pretpostavkom da se dodatak za posebne uvjete rada plaća na sve efektivno odrađene sate po osnovi dodatka za posebne uvjete rada iznos od 27.826,88 kn, pod pretpostavkom da se dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi plaća na sve efektivno odrađene sate po osnovi dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iznos od 12.476,02 kn, pod pretpostavkom da se dodatak na znanstveni stupanj plaća na efektivno odrađene sate, dodatak za znanstveni stupanj iznosi 16.696,12 kn, a nastavno razlika u naknadi plaće za godišnji odmor kroz isto razdoblje da iznos 8.691,20 kn (list 296. – 296. spisa).

12. Prvostupanjski je sud naložio tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 65.936,00 km (dodatak za posebne uvjete rada, dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, dodatak za znanstveni stupanj, razlika u naknadi plaće za godišnji odmor) i odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev preko iznosa od 65.936,06 kn do iznosa od 68.189,28 kn i dosuđenih 65.936,06 kn) sa zateznim kamatama.

13. Tužitelju je u skladu sa odredbom članka 151. u vezi s člankom 155. ZPP-a i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., u daljnjem tekstu: OT) utvrđen parnični trošak u iznosu od 7.512,50 kn (sastav tužbe – 1.000,00 kn, podneska od 21. veljače 2019. – 1.000,00 kn, zastupanje na ročištu 28. veljače 2019. – 500,00 kn, sastav podnesaka od 8. ožujka 2019., 24. siječnja 2020. i 29. siječnja 2020. od po 250,00 kn, zastupanje na ročištu 27. svibnja 2020. – 1.000,00 kn = 4.250,00 kn + 1.062,50 kn na ime poreza na dodanu vrijednost od 25%, + 2.200,00 kn trošak izvođenja dokaza financijskim vještačenjem), a naknada naložena tuženiku (članak 154. stavak 5. ZPP-a) sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude (15. srpnja 2020.) do isplate (članak 30. stavak 2. Ovršnog zakona /Narodne novine, broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020./, članak 29. stavak 1., 2/2., 7. i 8. Zakona o obveznim odnosima /Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., u daljnjem tekstu: ZOO-a/).

Odluka na žalbu tuženika

14. Osporavajući prvostupanjsku presudu pod stavkom I. izreke tuženik tvrdi da se prema Kolektivnom ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine, broj: 143/2013., 95/2015., 29/2018., u daljnjem tekstu: KU/13, KU/18) dodatak za posebne uvjete rada (članka 57.), dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi (članak 59.) i dodatak za znanstveni stupanj iz članka 54. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (u daljnjem tekstu: TKU) obračunavaju samo "na cijelu osnovnu plaću", definiranu člankom 47. KU kao umnožak koeficijenta i osnovice uvećan za postotak za radni staž (osnovna plaća ne ovisi ni o broju sati mjesečnog fonda radnih sati, niti o broju stvarno odrađenih sati – osnovna plaća je fiksni iznos i mijenja se tek jednom godišnje kad radnik navrši slijedeću godinu radnog staža ili ako se, odlukom Vlade Republike Hrvatske, promijeni osnovica za izračun). Nastavno, tuženik osporava i odluku o troškovima postupka pod stavkom III. izreke.

15. Ispitivanjem prvostupanjske presude pod stavkom I. izreke u granicama žalbenih navoda tuženika nije utvrđena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a niti pogrešne primjene materijalnog prava (izuzev u dijelu kojim je tužitelju dosuđen daljnji iznos od 245,84 kn za kolovoz 2014. /preko iznosa od 1.966,72 kn do iznosa od 2.212,56 kn/ sa zateznim kamatama od 16. rujna 2014. do isplate).

16. Naime, nije sporno da je tužitelj (dr. sc. l. s. – k.) kroz predmetno razdoblje radio prekovremeno kod tuženika, da tuženik za vrijeme prekovremenog rada tužitelju nije priznao pravo na povećanu plaći po navedenim dodacima na plaću, a niti naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora i/ili privremene nesposobnosti za rad.

17. Sporno je, pripada li tužitelju pravo na povećanu plaću za predmetno razdoblje po osnovi navedenih dodataka i u odnosu na prekovremeno odrađene sate, a s tim u vezi i razlika u naknadi plaća za vrijeme godišnjeg odmora i/ili privremene nesposobnosti za rad.

18. Mjerodavnim pravilima o plaći, naknadi plaće i prekovremenom radu sadržanim u Zakonu o radu iz 2009. (Narodne novine, broj: 149/2009., 61/2011., 82/2012., 73/2013., u daljnjem tekstu: ZR/2009) i Zakonu o radu iz 2014. (Narodne novine, broj: 93/2014., 127/2017., 98/2019., u daljnjem tekstu: ZR-a) propisano je: da je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu (članak 82. ZR/2009., članak 90. stavak 1. ZR-a); da se plaća isplaćuje nakon obavljenog rada (članak 84. stavak 1. ZR/2009, članak 92. stavak 1. ZR-a), da se plaća i naknada plaće isplaćuje u novcu (članak 84. stavak 2. ZR/2009, članak 92. stavak 2. ZR-a) i bruto iznosu (članak 84. stavak 4. ZR/2009, članak 92. stavak 4. ZR-a); da je poslodavac dužan, najkasnije petnaest dana od dana isplate plaće, naknade plaće ili otpremnine, radniku dostaviti obračun iz kojeg je vidljivo kako su ti iznosi utvrđeni (članak 85. stavak 1. ZR/2019, članak 93. stavak 1. ZR-a) i da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću (članak 86. ZR/2009, članak 94. ZR-a).

18.1. KU/2013 i KU/2018 je ugovoreno: da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovica za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža (članak 47. stavak 1. i 2. KU/2013, članak 45. KU/2018); da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, položajni dodaci i uvećanja plaća (članak 47. stavak 3. KU/2013, 45. stavak 2. KU/2018); da osnovicu za izračun plaće utvrđuju ugovorne strane posebnim dodatkom KU/2013 I. sukladno sporazumu sindikata javnih službi i Vlade Republike Hrvatske svake godine (članak 51. stavak 1. KU/2013), odnosno na način i u rokovima kako je ugovoreno Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine, broj: 128/2017.) /članak 47. KU/2018/; da se prekovremenim radom smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati i da se po tom osnovu plaća uvećava za 50% (članak 59. stavak 1. KU/2013, članak 49. stavak 9. KU/2018); da radnik u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod koji postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću (članak 57. KU/2013, članak 55. KU/2018); da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi zdravstveni i nezdravstveni radnici od 1. listopada 2015. do 31. kolovoza 2019. ostvaruju dodatak na plaću – od 1. prosinca 2013. do 30. rujna 2015. – 10% od osnovne plaće, od 1. listopada 2015. – 12% od osnovne plaće (Dodatak I., članak da radniku čija je narav posla takva da mora raditi 59. a Dodatka I. KU/2013) i

prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije (članak 36. stavak 2. KU/2013, članak 34. stavak 2. KU/2018).

18.2. TKU je ugovoreno pravo na dodatak plaći za znanstveni stupanj magistara i doktora znanosti (članak 54. stavak 2.).

19. Suprotno tumačenju tuženika, prema navedenim zakonskim i ugovorenim pravima, kako je to pravilno zaključio i sud prvog stupnja, tužitelju (dr. sc. l. s. – k.) za predmetno razdoblje pripada pravo na povećanu plaću, visina koja prema dopuni nalaza i mišljenja od 23. siječnja 2020. po tuženiku nije sporna, odnosno na isplatu kumulativno svih dodataka po navedenim osnovama i za vrijeme prekovremenog rada (isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužitelja na isplatu navedenih dodataka budući da tužitelj i kad radi prekovremeno, radi u svojstvu zaposlenika sa znanstvenim stupnjem, u otežanim uvjetima rada i odgovoran za život i zdravlje ljudi).

20. Prema tome, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio odlučne činjenice i primijenio materijalno pravo kada je naložio tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 65.690,22 kn/bruto na ime razlike plaća i naknada plaća za vrijeme godišnjeg odmora i/ili nesposobnosti za rad, za razdoblje od prosinca 2013. do zaključno sa 30. studenim 2018. sa pripadajućim zateznim kamatama (članak 84. stavak 3. ZR/2009, članak 92. stavak 3. ZR-a., članak 29. stavak 1., 2/2., 7. i 8. ZOO-a). Činjenično stanje je pogrešno utvrđeno i materijalno pravo primijenjeno u dijelu kojem je tužitelju po osnovi razlike u plaći za kolovoz 2014. dosuđen daljnji iznos od 245,84 kn sa zateznim kamatama (preko iznosa od 1.966,72 kn do iznosa od 2.212,56 kn), s obzirom da prema dopuni nalaza i mišljenja, visina izračuna kojeg nije sporno, po osnovi razlike u plaći za kolovoz 2014. tužitelju pripada iznos od 1.966,72 kn (list 297. spisa), a ne iznos od 2.212,56 kn, odnosno i daljnji iznos od 245,84 kn. 21. Kako tuženik nije naveo konkretne povrede i propuste koje je po njemu prvostupanjski sud počinio vezano za odluku o troškovima postupka pod stavkom III. izreke prvostupanjske presude, već je samo naveo da se nastavno na odluku o glavnom tužbenom zahtjevu pod stavkom I. izreke, žali i na odluku o troškovima postupka pod stavkom III. izreke, te kako ovaj sud ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (članak 365. stavak 2. ZPP-a), to odluka o parničnim troškovima pod stavkom III. izreke prvostupanjske presude ostaje neizmijenjena.

22. Stoga je žalba tuženika odbijena kao djelomično osnovana i potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-6197/2018-27 od 15. srpnja 2020. u dijelu stavaka I. izreke kojim je naloženo tuženiku po osnovi prava na povećanu plaću za razdoblje od 1. prosinca 2013. do 30. studenog 2018. isplatiti tužitelju iznos od 65.690,22 kn i pod stavkom III. izreke, a preinačena pod stavkom I. izreke za iznos od 245,84 kn sa zateznim kamatama od 16. rujna 2014., odnosno odlučeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a za stavak I., članak 373. točka 3. ZPP-a za stavak II.).

Odluka na žalbu tužitelja

23. Polazeći od činjenice da je tuženik od 21. prosinca 2015. (dan donošenja Zaključka 153. kojim je zamijenjen Zaključak 148.) pravilno tužitelju obračunavao mjesečni fond radnih sati (prema Zaključku broj 153. – redovni mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana /bez subote, nedjelje i blagdana/ i osam sati) i nespornog matematičkog izračuna iz dopune nalaza i mišljenja od 23. siječnja 2020., prema kojem tužitelju ne pripada iznos od 2.188,72 kn po osnovi prekovremenog rada od 21. prosinca 2015. do 30. studenog 2018., a nastavno niti razlika u naknadi za godišnje odmore u iznosu od 310,34 kn, odbio je prvostupanjski sud tužbeni zahtjev za iste iznose (stavak II. izreke).

24. Tužitelj smatra da se tumačenje Zaključak broj 153. po prvostupanjskom sudu protivi KU (članku 51. stavku 9. i 10. i članku 52. KU/2013) i članku 1. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj (Narodne novine, broj:33/1996., 96/2001., 13/2002., 112/2005, 59/2006., 55/2008., 74/2011.,130/2011., u daljnjem tekstu: Zakon) jer da mjesečni fond sati nije isto što i mjesečni fond radnih sati, da razlika postoji u onim mjesecima u kojima neradni dani u skladu članka 1. Zakonu pada na neki od dana od ponedjeljka do petka, da njegov prekovremeni rad predstavlja rad iznad redovnog mjesečnog fonda radnih sati, u koje ne ulaze blagdani, a koji prekovremeni rad da je ostvarivao u utuženom razdoblju, i da mu je sud pravilnom primjenom materijalnog prava trebao dosuditi cjelokupan novčani iznos prema nalazu i mišljenju od 12. prosinca 2019. s kojim se u cijelosti suglasio i u prilog istim navodima se poziva na odluke Županijskih sudova (Gž R- 18/2020., Gž R-528/2019., Gž R-348/2020).

25. Tužitelj osporava i odluku o parničnim troškovima u dijelu s kojim nije uspio u prvostupanjskom postupku, utoliko što tvrdi da mu prema OT za zastupanje na ročištu od 28. veljače 2019. pripada nagrada po Tbr. 9/1. OT, sastav podneska od 29. siječnja 2020. (Tbr. 8/1. OT), i obrazložene podneske od 15. svibnja 2019. i 11. ožujka 2020. po Tbr. 8/1. OT.

26. Ispitivanjem prvostupanjske presude pod stavkom II. izreke u granicama žalbenih navoda tužitelja nije utvrđena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, niti je materijalno pravo pogrešno primijenjeno (izuzev u dijelu odluke o troškovima prvostupanjskog postupka za iznos od 937,50 kn).

27. Zaključak broj 153. koji od 21. prosinca 2015. ima učinak i snagu KU (članak 19. stavak 6. KU/213, Zaključak broj 169., Revr-630/2017, Revr-676/2013., Revr- 793/2013) glasi:

"Sukladno Kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subote i nedjelje) u tekućem mjesecu s 8 sati.

Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno. Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu.

Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima.

Svi radnici, bez obzira na oblik rada, koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dan, imaju pravo na naknadu plaće.

Ovim zaključkom stavljaju se izvan snage Zaključci broj 21., 48. i 148.".

28. S obzirom na sadržaj citiranog Zaključka 153., njegove učinke i pravnoj snazi Kolektivnog ugovora ne može se prihvatiti tužiteljeve tvrdnje da je tuženik od 21. prosinca 2015. do 30. studenog 2018. pogrešno računao mjesečni fond radni sati, odnosno da je bio dužan u fond sati uračunati u dane blagdana za svako mjesec, a niti s tim u vezi pozivanje na odluke sudova koje podržavaju njegove tvrdnje, odnosno da mjesečni fond sati nije isto što i mjesečni fond radnih sati, da razlika postoji u onim mjesecima u kojima neradni dani u skladu članka 1. Zakonu pada na neki od dana od ponedjeljka do petka, da njegov prekovremeni rad predstavlja rad iznad redovnog mjesečnog fonda radnih sati, u koje ne ulaze blagdani, a koji prekovremeni rad da je ostvarivao u utuženom razdoblju, i da mu je sud pravilnom primjenom materijalnog prava trebao dosuditi cjelokupan novčani iznos prema nalazu i mišljenju od 12. prosinca 2019. s kojim se u cijelosti suglasio. 29. To iz razloga što je odredbom članka 51. KU/2013 (članak 48. KU/2018) ugovoreno da se sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradan dan u smislu Zakona, evidentiraju kao redovan rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu, da se sati uvećavaju u postocima prema članku 52. KU/2013 (članak 50. KU/2018) ovisno o tome jesu li stvarno odrađeni radni sati odrađeni kroz rad u turnusima, smjenskom radu, i na blagdan ili neradan dan i dr., odnosno da predstavljaju prekovremeni rad u smislu odredbe članka 51. stavak 9. KU/2013 (članak 49. KU/2018) ako tako obračunati mjesečni fond odrađenih sati prelazi redoviti mjesečni fond sati (koji je jednak za sve radnike), što se općim propisima obveznog prava ne bi trebala otklanjati primjena te i takve odredbe KU i što je u većem broju sudskih odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske iskazano navedeno shvaćanje vezano za primjenu i tumačenje Zaključka 153.

30. Djelomično osnovano tužitelj osporava odluku o parničnim troškovima u dijelu s kojim nije uspio u prvostupanjskom postupku i to za iznos od 937,50 kn. Osporavanje iste odluke preko iznosa od 937,50 kn do iznosa od 4.687,50 kn (za iznos od 3.750,00 kn) nije osnovano.

31. Naime, pravilima o troškovima postupka između ostalog je propisano da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice, i da će odlučujući o tome koji su troškovi bili potrebni i o visini troškova brižljivo cijeniti sve okolnosti i voditi računa o odredbama ZPP-a koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište, te jedno ročište za glavnu raspravu (članak 155. stavak 1. ZPP-a), troškove propisane tarifom odmjeriti prema tarifi (članak 155. stavku 2. ZPP-a) koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima zastupanja (Tbr. 48/3. OT).

32. Budući da se na ročištu održanom 28. veljače 2019. nisu izvodili dokazi (list 43. spisa) to je pravilno sudu prvog stupnja primijenio odredbi članka 155. stavak 2. i Tbr.

9/2. kad je za to ročište tužitelju utvrdio nagradu po Tbr. 9/2. OT, a ne po Tbr. 9/1. OT kako to neosnovano tvrdi tužitelj. Nadalje, podnesci po 15. svibnja 2019. (list 268.

– 269. spisa) i 11. ožujka 2020. (list 306. – 308. spisa) nisu pripremni, niti dispozitivni i kao takvi nisu bili potrebni u vođenju predmetne parnice, a u prilog čemu treba imati u vidu da odredba članka 155. ZPP-a ne podrazumijeva ponavljanje činjenica, niti dopunjavanje činjenica, na što se svode ti podnesci.

33. Međutim, pogrešno je po prvostupanjskom sudu primijenjena odredba članka 155. ZPP-a i OT u dijelu kojim tužitelju nije priznata nagrada za sastav podneska od 29. siječnja 2020. u daljnjem iznosu od 937,50 kn (preko iznosa od 312,50 kn do iznosa od 1.250,00 kn).

34. To iz razloga što je podnesak od 29. siječnja 2020. (list 302. – 305. spisa), s obzirom na svrhu podnošenja, dispozitivni (čini definitivnu osnovu za donošenje konačne odluke) i što tužitelju za takav podnesak pripada nagrada po Tbr. 8/1. OT, a ne po Tbr. 8/3. OT, pogrešno primijenjenu po sudu prvog stupnja, a što znači da je tuženik dužan tužitelju na ime nagradu za sastav podneska od 29. siječnja 2020. po punomoćniku odvjetniku naknaditi i daljnji iznos od 937,50 kn (uz dosuđeni iznos po prvostupanjskom sudu /312,50 kn/ i razliku do pripadajućeg iznosa od 1.250,00 kn (Tbr. 8/1., 42. i 50. OT).

35. Prema tome, tuženik je dužan naknaditi tužitelju trošak prvostupanjskog postupka u ukupnom iznosu od 8.450,00 kn sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 7.512,50 kn od donošenja prvostupanjske presude /15. srpnja 2020./ do isplate (članak 30. stavak 2. Ovršnog zakona /Narodne novine, broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020./, članak 29. stavak 1., 2/2., 7 i 8. ZOO-a) i na iznos od 937,50 kn od 2. studenog 2022. do isplate (članak 151. stavak 3. u vezi s člankom 107. stavkom 2. ZID ZPP-a/2022).

36. Slijedom navedenog je žalba tužitelja odbijena kao djelomično neosnovana i potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-6197/2018- 27 od 15. srpnja 2020. pod stavkom II. izreke i dijelu odluke o troškovima, kojim tužitelju nije priznat trošak prvostupanjskog postupka u iznosu od 3.750,00 kn sa zateznim kamatama, a djelomično preinačena odluka o troškovima prvostupanjskog postupka i to u dijelu kojim tužitelju nije priznat daljnji iznos od 937,50 kn sa zateznim kamatama, odnosno odlučeno kao u stavcima III. i IV. izreke (članak 368. stavak 1. ZPP-a za stavak III., članak 373. točka 3. ZPP-a za stavak IV.).

37. O troškovima u povodu pravnih lijekova odlučeno je stavcima V. – VII. izreke (članak 166. stavak 2. ZPP-a) tako što tuženiku nije priznat trošak sudske pristojbe na žalbu s obzirom na neznatan uspjeh sa istom (članak 154. stavak 5. ZPP-a), ali je na teret tužitelja priznata trošak sudske pristojbe na prijedlog za dopuštenje revizije i reviziju u zahtijevanom iznosu od 400,00 kn (članak 154. stavak 1. u vezi s Zakonom o sudskim pristojbama /Narodne novine, broj: 1118/2018/ i Uredbom o tarifi sudskih pristojbi /Narodne novine, broj: 53/2019., 92/2021./). Niti tužitelju nije priznat troška žalbenog postupka jer nije uspio sa žalbom vezano za odluku o glavnom tužbenom zahtjevu (članak 154. stavak 1. u vezi s člankom 35. ZPP-a).

U Zagrebu 2. studenog 2022.

Predsjednica Vijeća:

Nika Grospić Ivasović, v.r.