Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-159/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Gordane Marušić-Babić i Mire Kovačić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Tatjane Ilić, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice S. G. iz O., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., radi starosne mirovine, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 3 UsI-1040/2023-8 od 6. studenoga 2023., na sjednici vijeća održanoj 20. ožujka 2024.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 3 UsI-1040/2023-8 od 6. studenoga 2023.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II 140-02/22-01/03020202271, urbroj: 341-99-05/3-22-3186 od 3. travnja 2023., te vraćanje predmeta tuženiku na ponovni postupak.
2. Navedenim rješenjem tuženika uvažena je žalba tužiteljica te poništeno rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u G., klasa: UP/I 140-02/22-01/03020202271, urbroj: 341-06-05/3-22-2118 od 8. travnja 2022. i predmet je vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Tim je prvostupanjskim rješenjem tužiteljici, hrvatskoj braniteljici-dragovoljki iz Domovinskog rata, rođenoj ..., određena starosna mirovina od 3. ožujka 2022. u svoti od 3.820,48 kn mjesečno, koja će se obračunati sa svotama predujma isplaćenih na temelju rješenja iste Područne službe od 14. ožujka 2022.
3. Tužiteljica podnosi žalbu protiv pobijane presude zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da je u upravnom sporu došlo do povrede članaka 6. stavka 1. i 7. Zakona o upravnim sporovima, jer nije održana rasprava, te se nije mogla izjasniti o zahtjevima i navodima tuženika, kao i svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora. Navodi da je održavanje rasprave predložila u podnesku koji je sud zaprimio 14. lipnja 2023. te prigovara izračunu svote starosne mirovine. Ističe da vrijednosni bodovi za pojedine godine nisu određeni razmjerno stažu osiguranja i plaćenim doprinosima, te prilaže svoj prikaz obračunatih vrijednosnih bodova od 1981. do 2021. godine, na temelju kojih se izračunavaju prosječni vrijednosni bodovi. Predlaže Sudu da uvaži žalbu i poništi pobijanu presudu.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da žalbu smatra neosnovanom iz svih do sada navedenih razloga u obrazloženju osporenog rješenja i presude prvostupanjskog suda. Ističe da je tužiteljica osporavala samo primjenu prava (izračun vrijednosnog boda i prosječnog vrijednosnog boda), radi čega smatra da je presuda mogla biti donesena bez održavanja rasprave. Navodi da je način izračuna vrijednosnog boda i prosječnog vrijednosnog boda u godinama u kojim je tužiteljica radila kraće od 12 mjeseci propisan odredbom članka 81. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 62/18., 115/18., 102/19., 184/21., 119/22., dalje: ZOMO), te da je obračun, na osnovu kojeg je postavljena i baza izračuna, u suglasnosti s tom odredbom, što proizlazi i iz rješenja Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-I-5614/2016 od 13. lipnja 2017. Predlaže Sudu da žalbu odbije kao neosnovanu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu u skladu s odredbom članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS), ovaj Sud smatra da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, odnosno oni ne utječu na donošenje drukčije odluke.
7. Odredbom članka 81. stavkom 1. ZOMO-a propisano je da se vrijednosni bodovi utvrđuju na temelju plaća i osnovica osiguranja ostvarenih nakon 1. siječnja 1970. tako da se plaća, odnosno osnovica osiguranja utvrđena za svaku kalendarsku godinu podijeli s prosječnom godišnjom plaćom svih zaposlenih u Republici Hrvatskoj za istu kalendarsku godinu. Plaće ili osnovice koje su u bruto svoti dijele se s prosječnom bruto plaćom, a ako su u neto svoti s prosječnom neto plaćom.
8. Odredbom članka 81. stavkom 8. ZOMO-a propisano je da se prosječni vrijednosni bodovi računaju tako da se zbroj vrijednosnih bodova iz stavka 1. do 5. i stavka 7. istog članka i članka 82., 83. i 84. ovoga Zakona podijeli s razdobljem za koje su obračunati.
9. Predmetni upravni postupak pokrenut je na temelju odredbe članka 131. stavka 2. ZOMO-a nakon što su prikupljeni podaci potrebni za određivanje mirovine po službenoj dužnosti, te je određena pripadajuća svota mirovine koja se ranije nije mogla odrediti, iz kojeg razloga je bio određen predujam mirovine. U ovom postupku mirovina je izračunata sukladno odredbi članka 79. stavka 1. ZOMO-a tako da su povećani osobni bodovi (52,2423) pomnoženi s mirovinskim faktorom (1,0) i aktualnom vrijednošću mirovine (73,13 kn) te mirovina iznosi 3.820,48 kn mjesečno.
10. Osporenim rješenjem tuženika djelomično je uvažena žalba i poništeno prvostupanjsko rješenje jer je tuženik utvrdio da u prvostupanjskom postupku nije u postupnosti utvrđeno činjenično stanje. Tuženik je utvrdio da su prosječni vrijednosni bodovi od 0,9435, ostvareni su u razdoblju od 1981. do 2021. godine, te su u postupku primijenjene odredbe članka 27. i 55. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, broj: 121/17 do 84/21, dalje: ZHBDR), no da nedostaju podaci o plaćama u razdoblju od 10. srpnja 1979. do 31. prosinca 1980. Nadalje, s obzirom da je tužiteljici pravo na starosnu mirovinu priznato osam mjeseci nakon navršenih godina života propisanih za stjecanje prava na starosnu mirovinu, da nije pravilno utvrđen polazni faktor za određivanje starosne mirovine, jer je trebalo primijeniti odredbu članka 85. stavak 3. ZOMO-a i povećati polazni faktor za 0,34% po mjesecu za svaki mjesec nakon navršenih godina života osiguranika propisanih za stjecanje prava na mirovinu. Stoga je naložilo prvostupanjskom tijelu da pribavi podatke od poslodavca, te od Državnog arhiva, kako bi u potpunosti utvrdilo činjenično stanje i pravilno izračunalo svotu mirovine sukladno mjerodavnim odredbama ZOMO-a i člancima 26. stavku 2., 27. i 55. ZHBDR-a.
11. Tužiteljica je upoznata s okolnošću da nedostaju podaci o plaćama za navedeno razdoblje, te je prema stanju spisa suglasna da se pokušaju pribaviti na način kako je to tuženik naložio prvostupanjskom tijelu. S obzirom na navedeno, ovaj Sud smatra da je bilo osnove da tuženik poništi prvostupanjsko rješenje i da predmet vrati na ponovni postupak u smislu odredbe članka 117. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21.), jer je s obzirom na prirodu upravne stvari nužno neposredno rješavanje prvostupanjskog tijela. Tužiteljica će u tom postupku moći osporavati pravilnost načina izračuna i utvrđenog polaznog faktora, u kojem će se nakon pribavljenih podataka ponovno izračunati vrijednosni bodovi i prosječni vrijednosni bodovi. Tužiteljici se napominje da se vrijednosni bodovi za svaku godinu izračunavaju na temelju ostvarene plaće i naknade u toj godini. U godinama u kojima nije radila 12 mjeseci, ukupni vrijednosni bodovi su podijeljeni sa stvarnim razdobljem u kojem je radila u pojedinoj kalendarskoj godini, te su na taj način dobiveni prosječni vrijednosni bodovi od kojih se računa pripadajuća svota mirovine, što je u skladu s citiranom odredbom članka 81. stavka 1. i 8. ZOMO-a.
12. Prvostupanjski sud je dao dostatne razloge za svoju odluku, koje ovaj Sud u cijelosti prihvaća. Suprotno navodima tužiteljice time što je prvostupanjski, utvrdivši da su ispunjeni uvjeti iz članka 36. točke 4. ZUS-a spor riješio bez rasprave, nije počinio bitnu povredu pravila sudskog postupka. Tužiteljica u tužbi nije predložila održavanje rasprave, dok u podnesku od 14. lipnja 2023., koji spominje u žalbi, također izričito nije zahtijevala održavanje rasprave, nego je navela da će na ročištu predočiti izračun, ne navodeći pritom druge dokaze u vezi podataka o njezinim plaćama kojima je raspolagao tuženik.
13. Stoga ovaj Sud smatra da je pravilno postupio prvostupanjski sud kada je odbio tužbeni zahtjev i ocijenio osporeno rješenje tuženika zakonitim.
14. Trebalo je stoga, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, odbiti žalbu i odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 20. ožujka 2024.
Predsjednica vijeća
Snježana Horvat-Paliska, v.r.