REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 743/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. N. iz M., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici O. S. i D. P., odvjetnici u odvjetničkom uredu S. iz R., protiv tuženika H. a. d.o.o., Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik E. H., odvjetnik u Z., radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1364/2018-2 od 16. listopada 2018. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2455/16-65 od 23. svibnja 2018., u sjednici održanoj 2. studenog 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1364/2018-2 od 16. listopada 2018. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Općinski radni sud u Zagrebu presudom poslovni broj Pr-2455/16-65 od 23. svibnja 2018. pod točkom I. izreke odbio je kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi: "Utvrđuje se da je nedopuštena Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu od 30.01.2014. i da radni odnos tužitelja kod tuženika temeljem Ugovora o radu zaključenog na neodređeno vrijeme 20.01.2014., nije prestao, te se nalaže tuženiku da vrati tužitelja na poslove voditelja smjene u Sektoru za naplatu cestarine, T. R..- R.-m. K. (ustrojstvena jedinica) koje je obavljao prije otkazivanja, te da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak, sve u roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe.". Pod točkom II. izreke naložio je tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 15.000,00 kuna u roku od 8 dana.

2. Županijski sud u Zagrebu presudom poslovni broj: Gž R-1364/2018-2 od 16. listopada 2018. pod točkom I. izreke odbio je žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdio je prvostupanjsku presudu, a pod točkom II. izreke tuženiku nije dosudio trošak odgovora na žalbu.

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti i preinačiti pobijanu presudu tako da sud prihvati tužbeni zahtjev, a podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija je neosnovana.

6. Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 70/2019), revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Suprotno tvrdnji revidenta u postupku koji je prethodio reviziji nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na čije počinjenje opisno ukazuje revident. Drugostupanjska presuda ne proturječi samoj sebi i stanju spisa, a u obrazloženju presude su navedeni jasni, razumljivi i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju te presuda ne sadrži proturječnosti zbog kojih se njezina pravilnost i zakonitost ne bi mogla ispitati.

8. Sukladno odredbi čl. 375. st. 1. ZPP drugostupanjski sud treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja što je u konkretnom slučaju drugostupanjski sud i učinio. Stoga je neosnovan revizijski navod da drugostupanjski sud nije ocijenio sve žalbene navode tužitelja čime tužitelj sadržajno upire na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP jer to sud nije niti dužan činiti već je dužan odgovoriti na prigovore od odlučnog značenja.

9. U dijelu revizijskih navoda kojima tužitelj u okviru bitne povrede odredaba parničnog postupka zapravo osporava utvrđeno činjenično stanje te daje svoju ocjenu dokaza (nalaza i mišljenja vještaka), valja reći da to prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP nije dopušteno jer reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga ovaj sud ovakve revizijske navode tužitelja nije mogao ispitivati niti uzeti u razmatranje njegove činjenične navode iznesene u reviziji. Pri tome se ističe da nema proturječnosti niti nerazumljivosti pobijane presude jer suprotno ocjeni samog tužitelja iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi jasan zaključak da je tužitelj propuštao vozila bez naplaćivanja cestarine, da je došlo do manipulacije pri čemu nije prijavljen nikakav kvar niti je tužitelj prijavio nepravilnosti u radu blagajne.

10. U odnosu na revizijski navod da sudovi uopće nisu odlučivali o prijedlogu tužitelja kojim je tužitelj tražio poništenje vještačenja i da se imenovani vještak izuzme iz postupka valja reći da se bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u reviziji može isticati samo ako je počinjena pred drugostupanjskim sudom. Nadalje, tužitelj tu povredu nije isticao u žalbi protiv prvostupanjske presude pa ju stoga tužitelj ne može isticati sada u reviziji.

11. Slijedom navedenog, nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje tužitelj upire u reviziji.

12. Predmet spora je utvrđenje nedopuštenom Odluke o otkazu ugovora o radu i vraćanje na rad.

13. Među strankama je sporno je li tuženik imao opravdan razlog za otkaz ugovora o radu, sukladno odredbi čl. 107. st. 1. toč. 3. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 149/09, dalje: ZR) te je li poslodavac prije otkazivanja bio dužan postupiti po čl. 111. st. 1. ZR.

14. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

- da je tužitelj kao radnik 20. siječnja 2014. sklopio s tuženikom kao poslodavcem ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova radnog mjesta voditelja smjene u Sektoru za naplatu cestarine, T. R.- R.- m. K. (ustrojstvena jedinica),

- da je tužitelj u radnom odnosu kod tuženika 12 godina te da je na naplatnoj postaji radio kao blagajnik,

- da je prednik tuženika 30. siječnja 2014. donio odluku o redovitom otkazu zbog skrivljenog ponašanja,

- da je u obrazloženju odluke o otkazu navedeno da je poslodavac na temelju kontrola izvršenih transakcija u elektroničkom sustavu naplate cestarine utvrdio da je radnik u više navrata propustio vozila, a da nije evidentirao u PC blagajni u sustavu, a niti je poduzeo propisane procedure, kao i da je poslodavac u radnika izgubio povjerenje jer je otkrivena učestalost povreda i način postupanja radnika te da otkrivene povrede kroz praćenje relativno kratkog vremenskog perioda ukazuju da bi radnik tako mogao i ubuduće postupati,

- da je tužitelj podnio pisanu obranu u kojoj je priznao da je propustio vozilo I. skupine registarske oznake RI ... bez da je prethodno provjerio posjeduje li to vozilo mjesečnu kartu za mjesec u kojem je prolazilo zato jer je navedeno vozilo ranije imalo mjesečne karte,

- da je tužitelj propuštao vozila kroz naplatnu postaju bez naplaćivanja cestarine pri čemu tužitelj nije prijavio nikakav kvar niti je prijavio ikakve nepravilnosti u radu blagajne,

- da tuženik prethodno nije opomenuo tužitelja na obveze iz radnog odnosa,

- da je provedeno savjetovanje sa sindikalnim povjerenicima (koji imaju prava i obveze radničkog vijeća).

15. Odlučujući o tužbenom zahtjevu nižestupanjski sudovi su utvrdili da je otkaz ugovora o radu dopušten, jer je tuženik dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu sukladno čl. 107. st. 1. toč. 3. ZR budući da je tužitelj počinio povrede obveza iz radnog odnosa opisane u čl. 51. i 55. Pravilnika o obavljanju poslova naplate cestarine. To stoga jer su sudovi zaključili da su sva vozila koja se tužitelju stavljaju na teret prošla kroz naplatnu postaju Krčki most u vrijeme kad je kao blagajnik na toj postaji radio tužitelj te da za njih nije naplaćena cestarina.

16. Iz revizije tužitelja proizlazi da reviziju podnosi i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Pogrešnu primjenu materijalnog prava revident vidi u tome što smatra da je sud pogrešno primijenio odredbu čl. 111. st. 1. ZR jer tužitelja nije pismeno upozorio na obveze iz radnog odnosa i ukazao mu na mogućnost otkazivanja ugovora o radu.

17. Odredbom čl. 107. st. 1. toč. 3. ZR je propisano da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

18. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno da je tužitelj radio kao blagajnik na naplatnoj postaji K. m. te da je propuštao vozila kroz naplatni postaju bez naplaćivanja cestarina pri čemu nije prijavljen nikakav kvar niti nepravilnost u radu blagajne, a kojim činjeničnim utvrđenjima je ovaj sud vezan.

19. I prema shvaćanju ovog suda, propuštanje vozila kroz naplatnu postaju bez naplaćivanja cestarine, što je osnovni posao tužitelja kao blagajnika na naplatnoj postaji, predstavlja povredu obveze iz radnog odnosa koja opravdava donošenje odluke o otkazu ugovora o radu.

20. Pri tome se napominje da je tužitelj sam priznao jednu od povreda i to da je propustio vozilo I. skupine registarske oznake RI ..., a da nije prethodno provjerio ima li to vozilo mjesečnu kartu za mjesec u kojem je prolazilo. S obzirom da je za dopuštenost odluke o otkazu dovoljno dokazati i jednu povredu obveze iz radnog odnosa, odluka o otkazu je dopuštena već iz tog razloga.

21. Pravilno su nižestupanjski sudovi zaključili da u ovoj konkretnoj situaciji nije bilo opravdano očekivati od poslodavca da sukladno čl. 111. st. 1. ZR opomene radnika prije otkazivanja ugovora o radu.

22. To stoga jer je radnik i sam priznao počinjenje jedne od povreda koje su mu se stavljale na teret kao i iz razloga jer je utvrđeno višekratno propuštanje vozila bez naplaćivanja cestarine u kratkom periodu u kojem je tuženik provjeravao radnika. Osim toga, tužitelj je bio u radnom odnosu kod tuženika 12 godina na mjestu blagajnika, a neposredno prije otkaza je s njim zaključen i ugovor o radu za radno mjesto voditelja smjene pa tužitelju nije moglo biti nepoznato da nije dopušteno propuštati vozila bez naplaćivanja cestarine odnosno da je u slučaju eventualnog kvara na sustavu bio dužan obavijestiti poslodavca.

23. Stoga su sudovi pravilno primijenili materijalno pravo iz čl. 107. st. 1. toč. 3. ZR kad su ocijenili da je otkaz ugovora o radu dopušten i da je neosnovan zahtjev tužitelja za vraćanje na posao iz čl. 116. st. 1. ZR.

24. Slijedom svega iznesenog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu.

Zagreb, 2. studenog 2022.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.