REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLIT

Ex vojarna Sv. Križ, Dračevac, Split

Poslovni broj: Kml-147/2011-44

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu za mladež Jadranki Luketin kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Josipe Batinić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog M. C., zbog kaznenog djela iz čl. 213. st. 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03- odluka Ustavnog suda – 105/04, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 – dalje u tekstu KZ/97), nakon javne rasprave održane i zaključene dana 2. studenog 2022., u nazočnosti savjetnika ODO Split Tomislava Perkovića i branitelja po službenoj dužnosti okrivljenog B. B. odvj. u S. i izočnosti okrivljenog M. C. kojem se sudilo u odsutnosti,

dana 2. studenog 2022., donio je i javno objavio

p r e s u d i o  j e

OKRIVLJENI: M. C. zv. M. sin A. i G. C., rođene

M., rođen … u T., država I., zadnja poznata adresa u

Republici Hrvatskoj, S., … , trenutno nepoznatog boravišta, Talijan,

državljanin Italije, mesar za završenom srednjom školom, prema zadnjim poznatim podacima otac jednog djeteta, neosuđivan,

k r i v  j e

I. što je u razdoblju od ožujka 2008. g. pa do ožujka 2011. g. u S., osim događaja od 21. veljače 2011. i osim događaja od 9. ožujka 2011., u obiteljskom stanu svoje supruge M. P., na adresi…., dok se povremeno nalazio

u alkoholiziranom stanju, učestalo u nazočnosti sina S. C. (rođenog … .g.), svjestan da time ugrožava njegov psiho-fizički razvoj i pristajući na to, svoju

suprugu M. P., a majku svog sina šamarao, udarao rukama, pljuvao, a u jednom navratu iščupao biljku iz posude te istoj biljku ugurao u usta, te joj govorio : "zaklat ću tebe i cijelu tvoju obitelj, a naše dijete ću odvesti u A.", zbog čega je u nekoliko navrata njegova supruga bježala iz stana po pomoć, dok je prema sinu S. iskazivao odbojnost tako što ga je vrijeđao govoreći mu da je peder, da je žensko, da je slabić, u par navrata mu je bez ikakvog povoda dao šamar, jednom ga je gađao steperom i šalicom za kavu, te u posljednjih godinu dana trošeći plaću na piće i alkoholizirajući se pred djetetom, nije ništa doprinosio za njegovo uzdržavanje prebacujući potpuno skrb i odgoj djeteta na svoju suprugu, čime je kod imenovanih izazvao osjećaj straha, bespomoćnosti i ugroze njihovog dostojanstva,

II. dakle, kao roditelj grubo zanemario svoje dužnosti zbrinjavanja i odgoja djeteta, te kao roditelj zlostavio dijete,

III. čime je počinio jedno kazneno djelo – zapuštanjem i zlostavljanjem djeteta ili maloljetne osobe – djelo opisano po čl. 213. st. 1. i 2. Kaznenog zakona/97, a kažnjivo po čl. 213. st. 2. Kaznenog zakona/97.

IV. Stoga se, na temelju čl. 213. st. 2. KZ/97, okrivljenik M. C.

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

V. Potom se, na temelju čl. 67. KZ/97., okrivljeniku M. C. izriče

UVJETNA OSUDA

s tim da se kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci na koju je osuđen neće izvršiti ako u roku od 2 (dvije) godine po pravomoćnosti ove presude ne počini koje novo kazneno djelo.

VI. Na temelju čl. 148. st. 6. ZKP/08 okrivljeni M. C. se u cijelosti oslobađa obveze naknade troškova kaznenog postupka zbog lošeg imovnog stanja te bi njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje njega samoga.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je pred ovim sudom optužni prijedlog poslovnog broja: Kmp-DO-165/2011 od 31. svibnja 2011. protiv okrivljenog M. C. zbog tri kaznena djela protiv braka, obitelji i mladeži i to jedno kazneno djelo – nasilničkim ponašanjem u obitelji – djelo opisano i kažnjivo po č. 215.a. KZ/97, zbog jednog kaznenog djela – zapuštanjem i zlostavljanjem djeteta ili maloljetne osobe

– djelo opisano i kažnjivo po čl. 213. st. 1. KZ/97 te jednog kaznenog djela – zapuštanjem i zlostavljanjem djeteta ili maloljetne osobe – djela opisanog i kažnjivog po čl. 213. st. 2. KZ/97 te u svezi s st. 1. KZ/97 a sve u svezi s čl. 60. KZ/97.

2. Općinsko državno odvjetništvo je na ročištu rasprave koja se nije održala budući je okrivljeni bio nedostupan pravosudnim tijelima Republike Hrvatske od 19. listopada 2015. interveniralo je u činjenični, a naknadno i u pravni opis kaznenih djela iz prethodno podignutog optužnog prijedloga, a sve sukladno izmjenama kaznenog zakonodavstva koje su stupile na snagu u međuvremenu pa se je sada M. C.

stavilo na teret da bi u stjecaju počinio jedno kazneno djelo protiv slobode i prava čovjeka i građanina – prijetnjom, djela opisanog i kažnjivog po čl. 129. st. 2. KZ/97 i jedno kazneno djelo zapuštanje i zlostavljanje djeteta ili maloljetne osobe – djela opisanog po čl. 213. st. 1. i 2. KZ/97, a kažnjivo po čl. 213. st. 2. KZ/97 te sve i u svezi s čl. 60. KZ/97.

3. Na ročištu održanom 19. listopada 2015. predstavnik optužbe je predlagao sudu da se razmotre sve zakonske mogućnosti koje sudu stoje na raspolaganju kako bi se osigurala nazočnost okrivljenika na glavnoj raspravi.

4. Pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Splitu (Kv-577/2022) od 5. listopada 2021., odlučeno je da će se povodom naprijed navedenog optužnog akta okrivljenom M. C. suditi u odsutnosti, a sve na temelju čl.402. st. 3. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19, i 80/22 – dalje u tekstu ZKP/08), i to zbog kaznenih djela iz čl. 129. st. 2. i čl. 213. st. 1. i 2., a sve u svezi s čl. 60. KZ/97, a povodom optužnog prijedloga ODO-a u Splitu, posl. broja: Kmp-DO-165/2011 od 31. svibnja 2011..

5. Rješenjem Općinskog suda u Splitu, okrivljenom je dana 7. travnja 2022. postavljen B. B., odvjetnik u S. kao branitelj po službenoj dužnosti u predmetu Kml-147/2011, a sve temeljem odredbe čl. 66. st. 1. toč. 6. ZKP/08 gdje je određeno da okrivljenik mora imati branitelja od donošenja rješenja o suđenju u odsutnosti, a sve za vrijeme dok je isti odsutan.

6. Dana 19. svibnja 2022. započela je rasprava protiv okrivljenog M. C.

gdje je rješenjem utvrđeno kako će se isto temeljem čl. 402. st. 3. i 4. ZKP/08, suditi u odsutnosti, a tijekom same rasprave predstavnik optužbe je ponovno izmijenio činjenični i pravni opis kaznenog djela i pravnu kvalifikaciju iz optužnice koja je već bila izmijenjena dana 19. listopada 2022., stavljajući sada na teret okrivljenom počinjenje jednog kaznenog djela – zapuštanje i zlostavljanje djeteta ili maloljetne osobe – djela opisanog po čl. 213. st. 1. i 2. KZ/97, a kažnjivog po čl. 213. st. 2. KZ/97.

7. Nakon ovako izmijenjenog činjeničnog opisa prisutna braniteljica okrivljenog koja je bila zapravo zamjenica branitelja po službenoj dužnosti odvjetnica E.

D. navela je kako se njezin branjenik ne smatra krivim.

8. Na ročištu rasprave od 4. srpnja 2022. prisutna predstavnica ODO Split ponovno je izmijenila činjenični opis kaznenog djela, a sud je tu izmjenu smatrao opravdanom i utemeljenu na izvedenim dokazima iz spisa tako da izmijenjen optužni akt sada glasi kao u samoj izreci presude.

9. Osim izmjena koju su napravili predstavnici optužbe, a na ročištu zadnje rasprave od 2. studenog 2022. sud je sam po službenoj dužnosti djelomično korigirao činjenični opis optužnog akta, navodeći da se okrivljeni kako je navedeno u izreci presude "povremeno" nalazio u alkoholiziranom stanju, a pri tome smatramo da sud ni u kojem slučaju nije prekoračio optužni akt te da je ova intervencija od strane suda zapravo takve vrste i karaktera da ide u prilog i da je povoljnija za samog okrivljenog.

10. Za ovakvu intervenciju sud je našao uporište u izvedenim dokazima tijekom rasprave, a naročito u zaključcima dr. S. B. koja je u ovom konkretnom spisu učinila psihijatrijsko vještačenje okrivljenog, samo temeljem raspoložive medicinske dokumentacije.

11. S obzirom na sve naprijed iznijeto i s obzirom na činjenicu da je okrivljeni bio nedostupan pravosudnim tijelima RH te i posljedično da je došlo do suđenja u odsutnosti on dakako nije se mogao sam izjasniti o osnovanosti izmijenjenog optužnog akta nego je to za njega napravio njegov branitelj po službenoj dužnosti, a i u jednom trenutku zamjenica branitelja po službenoj dužnosti, navodeći da se okrivljeni ne smatra krivim za počinjenje kaznenog djela koje mu se stavlja na teret.

12. U dokaznom postupku saslušan je svjedok – oštećenik – žrtva S.

C. i to na ročištu rasprave od 19. svibnja 2022. – sin okrivljenog M. C.,

saslušana je svjedokinja M. P. – bivša supruga okrivljenog i H. P.,

a u nastavku dokaznog postupka pregledan je preslik rješenja Prekršajnog suda u Splitu broj: Pp6 J-410/11 od 22. veljače 2011. (list 14 spisa), pregledan je spis IKir- 258/2011, preslik optužnog prijedloga Prekršajnog suda u Splitu od 22. veljače 2011. (list 15 spisa), preslik zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola serijskog broja: 561023 (list 20 spisa), preslik rješenja Prekršajnog suda u Splitu broj: 17J -566/11 od 10. ožujka 2011. (list 25 spisa), preslik optužnog prijedloga Prekršajnog suda u Splitu od 10. ožujka 2011. (list 27 spisa) te preslik zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola serijskog broja: 548712 (list 34 spisa). Nadalje, u nastavku dokaznog postupka pregledana je preslika Prekršajnog suda u Splitu posl. broja: 17 J-566/2011 od 24. ožujka 2011., a koja se odnosi na događaj od 9. ožujka 2011., a koja je postala pravomoćna 24. ožujka 2011. (list 9 spisa). Nadalje, pregledana je i presuda Prekršajnog suda u Splitu od 29. ožujka 2011. a koja je postala pravomoćna dana 16. travnja 2011., a odnosi se na događaj od 21. veljače 2011. (list 10 spisa). Nadalje, u nastavku dokaznog postupka pročitano je psihijatrijsko vještačenje koje je izradila sudski psihijatar dr. S. B. (list 125 – 130 spisa), a nadalje, na ročištu rasprave od 27. rujna 2022., a na traženje samog branitelja da se raspravno sasluša sudska vještakinja dr. S. B. ista je u nastavku dokaznog postupka i saslušana na ročištu rasprave 2. studenog 2022.

13. Branitelj okrivljenog postavljen po službenoj dužnosti tražio je da se u ovom konkretnom kaznenom postupku odredi novo vještačenje i to po novom vještaku psihijatru na okolnosti okrivljenikove ubrojivosti i to u predmetne tri godine od ožujka 2008. do ožujka 2011., a kojim novim vještačenjem bi vještak otklonio po branitelju neodređenosti i kontradiktornosti vještačenja dr. S. B..

14. Sud je donio rješenje te je temeljem čl. 421. ZKP/08 odbio prijedlog branitelja za novim vještačenjem iz domene psihijatrije budući se držalo da je dosadašnje izrađeno vještvo od strane dr. S. B. stručno i profesionalno napravljeno, a da novo predloženo od strane branitelja vještačenje je očigledno usmjereno na znatno odugovlačenje ovog kaznenog postupka koje na žalost traje zbog poznatih okolnosti više od desetljeća.

15. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, ovaj sud smatra nedvojbeno utvrđenim da je okrivljeni M. C. počinio kazneno djelo iz čl. 213. st. 2. KZ/11 i to na način kako je to pobliže opisano u izreci ove presude.

16. Sud drži kako je dokazano da je okrivljeni svojim postupanjem i to na način kako je to opisano u činjeničnom opisu izreke ove presude ostvario sva zakonska obilježja kaznenog djela zapuštanja i zlostavljanja djeteta ili maloljetne osobe iz čl. 213. st. 2. KZ/97.

17. Posebice je za naglasiti da je obzirom na činjenicu da je dana 1. siječnja 2013. stupio na snagu novi Kazneni zakon odnosno KZ/11. Ovaj sud je u skladu s čl.

3. KZ/11 ispitao i postojanja pravnog kontinuiteta utuženog kaznenog djela zapuštanja i zlostavljanja djeteta ili maloljetne osobe iz čl. 213. st. 2. KZ/97 te utvrdio da i u novom kaznenom zakonu postoji kazneno djelo povrede djetetovih prava koje je opisano u čl. 177. st. 2. KZ/11, a čime dakle nije dovedeno u pitanje postojanje pravnog kontinuiteta kaznenog djela iz čl. 213. st. 2. KZ/97 koja se okrivljenom stavlja na teret.

18. Nakon toga, imajući u vidu odredbu čl. 3. st. 2. KZ/11 o primjeni blažeg zakona, a usporedbom kaznenog djela zapuštanja i zlostavljanja djeteta ili maloljetne osobe opisanog u čl. 213. st. 2. KZ/97 i kaznenog djela povrede djetetovih prava opisanih u čl. 177. st. 2. KZ/11, ovaj sud je utvrdio da je kazneno djelo opisano u čl. 213. st. 2. KZ/97, obzirom na zapriječenu sankciju blaže za počinitelja radi čega je prema okrivljeniku trebalo primijeniti upravo KZ/97 koji je bio na snazi kada je kazneno djelo počinjeno.

19. Navedeni zaključak suda o krivnji i kaznenoj odgovornosti okrivljenog za utuženo kazneno djelo temelji se ponajprije na iskazu samog oštećenika, sada već punoljetnog S. C., te nadalje na iskazu svjedokinje M. P.,

svjedoka H. P. te i svim drugim materijalnim dokazima koji su pročitani i provedeni u postupku.

20. Svjedok – oštećenik – žrtva S. C. i sin okrivljenog M. C.

nije bio saslušan prije podizanja optužnog akta tako da je svoj prvi iskaz na ovom sudu dao na ročištu rasprave od 19. svibnja 2022..Davajući iskaz na raspravi naveo je da zapravo moli sud da mu da određeni "okvir" u kojem se treba kretati u davanju svog iskaza jer u vrijeme kad je bio maloljetan i kada je otac živio s njima, ali nakon što mu je sud pročitao sadržaj izmijenjene optužnice u cijelosti oštećenik je naveo kako se određenih događaj sjeća dosta precizno, a nečega onako "u magli". U svakom slučaju da ovo što je napisano u optužnom aktu da bi odgovaralo istini. Nakon toga je naveo kako mu je M. C. otac te da je brak između njegovog oca i njegove majke

trajao, ali ne predugo. Trenutačno da ne zna gdje mu se otac nalazi U međuvremenu je postao punoljetan i to…. Ističe kako se sjeća da mu je otac dosta

puta bio alkoholiziran te da se ružno ponašao prema njegovoj majci te da su se ti događaji često odvijali ispred njegovih očiju te da se stoga ponekad obratio baki i djedi za pomoć te čak pokušao zvati policiju. Napominje da mu je u sjećanju ostalo i to da ga je vrijeđao, ali točno koje uvrede mu je davao da ne može biti do kraja siguran. Sjeća se da mu je par puta dao šamar te da ga je gađao nekim predmetom. Što se tiče činjenice da bi on trošio plaću na alkohol, a da ništa nije doprinosio za njegovo uzdržavanje da se toga ne sjeća dovoljno. Nadalje, u svom iskazu navodi kako zna da mu je majka jednom i bježala radi ovakvog ponašanja i da je često s posla dolazio u alkoholiziranom stanju. U to vrijeme da je imao relativno malu starosnu dob, ali bez obzira na njegov uzrast u to vrijeme da je bio jako dobro u stanju prepoznati da li je netko alkoholiziran ili ne. Sjeća se da je otac znao doći kući pijan, a tada bi postao strašno agresivan i tu agresiju je ispoljavao pred njime prema njemu a i prema majci također. Sve u njegovom prisustvu. Njegov ujak koji je došao svjedočiti na sud da je jednom došao pomoći njegovoj majci zbog ovakvih ekscesa, a sjeća se da ga je majka čak zamolila jednom da ode po pomoć kod ujaka koji je zapravo živio kat poviše njih. Što se tiče perioda koji se spominje u samom spisu a to mjesec ožujak 2008. do mjeseca ožujka 2011. da u tom smislu ne može biti do kraja precizan, ali misli da je njegovo ponašanje se znatno pogoršalo tj. bivalo sve gore i gore što se približavala 2011.. Sjeća se da mu je otac čak dva puta bio u zatvoru po odluci Prekršajnog suda a nakon toga je otišao u I..

20.1. Posebno upitan od strane suda da objasni sudu što bi to po njemu značilo da mu se otac u njegovom prisustvu loše ponašao prema majci, izjavio je da ju je znao udariti, da ju je šamarao, da je bacao predmete po kući i prijetio joj. Što se same prijetnje tiče da mu je ostalo u sjećanju da mu je govorio da će zaklati nju, njezinu obitelj, a njega odvesti u I. i sl..

20.2. Na poseban upit suda da kaže kako se je on emocionalno osjećao u vrijeme ovih događaja izjavljuje da zasigurno nije bio veseo. Bio je tužan u najmanju ruku, ali uz pomoć majke koja se više – manje nosila sa svim ovim uspio je sve to ipak dobro dijelom zaboraviti i prevladati. Drži da sva ova događanja tj. smatra da sve ovo što se događalo nije ostavilo trajnije posljedice na njega. Sada da je učenik 4. razreda srednje turističke škole a koju je upisao po svom izboru.

20.3. Isto tako, posebno upitan od strane zastupnika optužbe da li je on zainteresiran za kazneni progon svog oca, iskazao je da nije zainteresiran jer da to više nije dio njegovog života. Prošlo je dosta godina … Isto tako, posebno upitan od strane obrane okrivljenog da li se može sjetiti koliko često su se ti ekscesi događali između majke i njegovog oca, iskazao je da ne može biti precizan ali da se to događalo često.

20.4. Isto tako upitan od strane obrane naveo je da ga je majka štitila koliko je mogla, znala i umjela i to na način da ako bi izbio određeni sukob pa bi on to vidio da bi ga nakon toga sklonila u sobu da ne vidi sve ili bi ga pak ostavila kod bake koja živi na H. dok se situacija ne smiri, a isto tako, da mu je majka htjela i provodila više vremena s njime kako bi tako izbjegao kontakt s ocem kako ne bi došlo do zlostavljanja njega samog i to na bilo koji način. Istaknuo je i to da su on i majka kao i otac živjeli na prvom katu stambene kuće, a na drugom katu da su živjeli baka i pok. djed te ujak pa da se stoga često znalo dogoditi da su oni intervenirali u sukobima.

20.5. Upitan od strane obrane također je na kraju izjavio da koliko se sjeća nije bježao kao dijete iz same obiteljske kuće tj. stana, ali da je istinita činjenica da je jedan put otišao pozvati ujaka kako bi intervenirao poradi cijele ove loše situacije.

21. U ovom kaznenom postupku svjedočila je također i M. P. koja je bivša supruga okrivljenog M. C. i majka oštećenika S. C..

22. Svjedokinja M. P. po prvi put je svoj iskaz dala pred Županijskim sudom u Splitu i to 18. svibnja 2011. Kir-258/2011 (list 37 spisa). U svom prvom iskazu je navela kako je u to vrijeme bila u braku sa M. C. 10-ak godina. Navela

je i to, da su se iz I. preselili u RH i tada su počeli problemi u obitelji jer je M.

počeo piti, imao je depresiju pa je zbog toga odlazio kod dr. M. na liječenje. Često je konzumirao alkohol i marihuanu i u takvom stanju da je nad njom vršio psihičko nasilje. Kod njega da se pojavila ljubomora što je dodatno otežavalo situaciju u obitelji. Tada je tvrdila da je fizički nije napadao do Nove godine 2011. kada ju je nakon verbalnog sukoba počeo gađati tanjurima i čašama a njihovo zajedničko dijete da je pogodio steperom. Sve ovo loše da se kulminiralo 8. ožujka 2011. kada ju je fizički napao i kad je morala zatražiti liječničku pomoć. Prijavila ga je policiji te je od strane Prekršajnog suda u Splitu bio osuđen na mjesec dana zatvora koju kaznu je izdržao u zatvoru u S. te je još jednom bio osuđen za nasilje u obitelji neposredno nakon što je izdržao prethodnu kaznu kada mu je drugi put izrečena kazna zatvora. Dana 10.

travnja 2011. da je izašao iz zatvora te otišao u I., napominjući da se više neće vraćati u H.. U fazi prije podizanja optužnog akta te na istom ročištu kod istražnog suca je također iskazala da je u njihovom braku rođeno zajedničko dijete i to S.. U početku da se M. brinuo za njegov odgoj, ali zadnjih godinu dana da za uzdržavanje nije doprinosio ništa, uglavnom, ostavljajući sina na njezinu brigu. Također, da je prema sinu iskazivao odbojnost, vrijeđao ga govoreći mu da je peder, da je žensko, da je slabić te da ga je također gađao steperom. Još u vrijeme davanja iskaza pred istražnim sucem iskazala je kako je sinu u par navrat dao šamar bez ikakvog razloga. Rođeno dijete da mu je stalno smetalo, bio alkoholiziran ili ne, a loše postupke prema njoj da je iskazivao uglavnom u alkoholiziranom stanju. U to vrijeme tvrdila je da prema njezinim zadnjim saznanjima a koje je dobila od njegove obitelji u I., da je M. beskućnik bez stalnog mjesta boravišta i prebivališta.

23. Svjedokinja M. P. bila je pozvana na raspravu te je iskazivala na ročištu od 19. svibnja 2022. te je u svim bitnim dijelovima ostala pri svom iskazu kojeg je dala na zapisniku kojeg smo citirali i koji je bio sastavljen pred Županijskim sudom u Splitu 18. svibnja 2011. (list 37 spisa Kir-258/2011), ali taj iskaz je na raspravi i nadopunila. U svom iskazu na raspravu početno je kazala da ostaje u cijelosti kod iskaza kojeg je dala pred istražnim sucem, ali je navela da će odgovoriti na sva pitanja koja joj sud postavi.

23.1. Na poseban upit suda da li bi bilo točno precizirano razdoblje iz izmijenjene optužnice tj. tzv. utuženi period, a to je razdoblje od ožujka 2008. do ožujka 2011. iskazala je kako misli da taj period može ostati takav kakav je i naveden. Isto tako, bila je posebno upitana od strane suda pa i braniteljice kako to da se baš sjeća da bi početni period bio ožujak 2008. pa do ožujka 2011. navela je da se baš sjeća mjeseca ožujka 2008. jer da je tada njezin bivši suprug prvi put došao znatno alkoholiziran kući. Izgubio je posao i od tog momenta da je započelo primarno emocionalno zlostavljanje prema njoj, ali ne još i fizička zlostava. Vrijeme da je odmicalo te da je situacija progredirala pa da se je malo po malo jedan i drugi oblik zlostave pogoršavao, a sve tako malo po malo do vremena kada je u ožujku 2011. otišao u Italiju.

23.2. Posebno upitana od strane braniteljice navela je da koliko može biti nakon tolikog proteka vremena precizna, a u smislu da je fizička zlostava započela tijekom 2010. i to možda u ljetu iskazala je da u tom pogledu može biti više-manje precizna. Nakon toga da su stvari progredirale u smislu fizičkog nasilja koje je i kulminiralo u veljači 2011. kada je jedan ili dva puta policija bila u kući. Tada da je u dva navrata otišao u zatvor zbog odluke Prekršajnog suda u Splitu.

23.3. Što se tiče fizičkog nasilja na raspravi je navela kako bi ona lagala kada bi tvrdila da je bio ekstremno fizički agresivan, ali da ju je znao baciti na pod, da ju je lupao nogama, da ju je znao udariti rukama, izgovarati prijetnje u smislu da će zaklati nju i cijelu obitelj, a sina S. odvesti u I..

24. Na raspravi svjedokinja i majka tada maloljetnog oštećenika S. C.

je decidirano navela da je isti bio u to vrijeme dijete te da nije uvijek bio prisutan takvim ispadima ali da u dva navrata jeste. Prvi put da je došao kući pijan i nije htjela otvoriti vrata. Porazbijao je staklo da uđe u kuću i tu je došlo do fizičkog okršaja. Njihov zajednički sin da je bio u kući u svojoj sobi ali da je bio iza vrata i vidio što se događa. Drugi put da je zapravo sve bilo prestrašno. Okrivljeni je došao kući i bio je pijan i pokušao napraviti scenu, a nakon toga je nastalo naguravanje. S. je bio u blizini.

U jednom trenutku je uzeo letvu s kojom ju je udario. Zna da je bila udarena letvom, misli po ruci i pala je na pod te je S. to vidio i pozvao u pomoć njezinu majku, a

S. baku. Dijete je samo otrčalo po pomoć te je ona nakon toga završila na hitnu pomoć.

24.1. Na raspravi je također iskazivala i o činjenicama koje se tiču agresije prema sinu. Kad je ovo u pitanju da je bilo različitih situacija kada ga je gađao steperom, vrijeđao ga da je peder, da je žensko, da je slabić. Prisjeća se također da ga je gađao i čašama. Također da bi zaključno kazala sudu da u momentu kada se dijete rodilo otac promijenio odnos prema njemu primarno pa to nekako da tumači da je isti na izvjestan način bio ljubomoran na to dijete. Također je na raspravi izričito istaknula da u periodu i to od 2010. pa do 2011. dok je napustio H. nije ništa doprinosio za uzdržavanja S. pa je cjelokupna skrb i briga oko djeteta bila na njezinim leđima. Pomagao joj je njezin otac. Njezin otac joj je bio i financijska i moralna zamjena na supruga i oca djeteta.

25. Nakon što smo gore citirali iskaze svjedokinje date na raspravi, a što proizlazi iz teksta samog raspravnog zapisnika sud želi posebno istaknuti da je negdje na polovici davanja svog iskaza na raspravi svjedokinja M. P. plakala, bila vidno uznemirena te zamolila sud da napusti za neko kraće vrijeme sudnicu da malo dođe k sebi, smiri se i popije vode čemu je sud udovoljio te se nakon te nazovimo te intervencije vratila u sudnicu u mnogo mirnijem stanju i nastavila davati svoj iskaz.

26. Na kraju svog iskaza navela je i to što se tiče daljnjeg kontakta nakon odlaska u I. da nije bilo više nikakvog fizičkog kontakta između okrivljenog i njegovog sina. Tijekom same rastave da je bilo problema jer joj je prijetio različitim porukama pa je sve to prijavila policiji. Misli da je zbog tih prijetnji bio prekršajno suđen, ali ne više od toga. Posebno upitana od strane suda kakav je njezin stav u donosu na kazneni progon okrivljenog izjavila je, da mu ipak sve oprašta bez obzira na neugodnosti koje joj je nanio, ali te ga osobno ne mrzi. Mnoge stvari da je u međuvremenu objasnila svome sinu, sva ta objašnjenja da bi se mogla svesti na jednu rečenicu koja glasi: "Neka mu je dobro u životu, ali daleko mu kuća od moje.".

26.1. Kada je bila upitana od strane optužbe da kaže sudu da li se sjeća da je njezin suprug pljuvao po njoj, izjavila je da je jednom pljuvao po njoj punim ustima mortadele, ali da se prisjeća i događaja kada je iščupao cvijeće iz pitara i gurnu joj ga u usta, isto tako posebno upitana da li je to svojim očima vidio S. iskazala je da je to sve S. vidio te da je nakon tog događaja završio u zatvoru.

26.2. Isto tako, posebno upitana da li je doprinosio za uzdržavanje djeteta, navela je da je cijelu plaću znao potrošiti tako da kupi npr. ronilačku opremu, čašćenje većeg broja ljudi, alkohol, ukratko rečenu glumio je tzv. baju.

26.3. Upitana od strane predstavnika optužbe navela je da je točno da se njezin bivši suprug alkoholizirao ispred S. te se sjeća da je jednom s njim otišao na

Ž. i pio alkoholna pića pri čemu je nagovarao sina da to njoj ne kaže nego da je pio sok. U svakom slučaju kada je alkohol u pitanju da je u velikom broju slučajeva dolazio pijan s posla.

26.4. Na kraju svog iskaza a posebno na pitanje obrane svjedokinja je navela da je svog sina pokušala odmaknuti da te stvari ne gleda ali nije mogla uvijek i da bez obzira što ga je pokušala zaštiti da je to dijete počesto sve i vidjelo.

27. U ovom kaznenom postupku iskazivao je svjedok H. P. i to u dva navrata. H. P. bio je ispitan ponajprije kod suca istrage Županijskog suda u

Splitu i to 18. svibnja 2011. (list 40 spisa Kir-258/2011). Njegov iskaz u toj fazi postupka bio je dosta kratak te je samo naveo kako je brat M. P. te da je u to vrijeme

M. C. bio njegov zet. Pred sucem istrage naveo je i to da je primijetio da su njegova sestra M. i M. često u svađi te je osjetio M. agresivnost, a i to da je primijetio da je često u alkoholiziranom stanju. Iskazao je također da je sve kulminiralo početkom ožujka 2011. kada je čuo svađu i dozivanje njegovog nećaka S. riječima "92,92" i koji je došao u njegov stan i kazao mu da njegov otac tuče njegovu majku. Tada da je sišao u njegov stan i ugledao M. u vidno alkoholiziranom stanju te da je vidio i to kako isti tuče njegovu sestru. Također da je vidio da se sestra drži za ruku pa da je M. jednostavno izbacio iz stana i zbog tog događaja M.

zbog nasilja u obitelji bio osuđen na 30 dana zatvora te nakon izdržane kazne da je otputovao u I..

28. Svjedok H. P. bio je pozvan na raspravu i ponovno iskazivao na ročištu rasprave od 19. svibnja 2022.. Naveo je kako ostaje pri onome što je već prethodno navodio, ali je naglasio kako će detaljnije opisati događaj kojem je bio svjedok, a nažalost i sam sin okrivljenog S.. Prije tog događaja da je bilo ružnih scena, svađa, bacanja predmeta i sl. ali ovog puta da se to događalo 2011. kada je

S. došao tražiti pomoć budući je s majkom i ocem stanovao u prizemlju njihove obiteljske kuće. Došao je u njihov stan izvikivao 92, 92 jer da je S. bio pametno dijete i shvatio da treba zvati policiju rekavši da otac tuče majku, tj. njegovu sestru. On da je odmah otišao u stan i vidio sestru kako leži, sjedi u kutu sobe jer da je imala povredu na ruci i sva se tresla i on je tada dobio "žutu minutu" i M. izbacio iz stana.

Prekipjelo mu je kad je vidio sestru u tom stanju koja je nakon toga išla u bolnicu radi povrede. Misli da je imala nekakvo napuknuće ili tome nešto slično te joj je ruka bila u zavoju. Zbog ovoga isti da je bio osuđen na 30 dana zatvora a na poseban upit da li je

S. sve ovo vidio iskazao je da je sve to vidio jer je upravo on trčao do njega i tražio pomoć. Dijete da je u tom trenutku bilo histerično od straha, lupao njemu po vratima kako bi sišao i pružio pomoć. M. da je nakon tog incidenta nestao ali ga je policija pronašla.

28.1. Na poseban upit braniteljice da li se može sjetiti po kojoj dinamici su se odvijale te svađe, izjavio je da su bile najmanje svaka dva tjedna, odnosno ozbiljne svađe da su morali intervenirati. Po njegovom mišljenju da je glavni problem okrivljenog bio alkohol, a zbog čega da je pio da ne zna točno. Okrivljeni da je bio jako neugodan prema njegovoj sestri a i prema njegovoj djevojci.

28.2. Na poseban upit braniteljice svjedok je odgovorio da se ne može precizno izjasniti koliko puta bi oni uzeli S. da ga sklone od tih nereda, ali ponekad da bi

ga baka uzela da bude više s njom. U to vrijeme da je on radio i da nije mogao popratiti sve te okolnosti te da u tom dijelu ne može precizno svjedočiti.

28.3. Na kraju svog iskaza svjedok je iznio svoj stav po pitanju mogućih nastalih posljedica za dijete te je zapravo kazao da smatra da ga je S. izbrisao iz svog života te da u obitelji postoji druge figure koje su zamijenile odgojni utjecaj oca, a to da je upravo on, njegov pokojni otac tj. S. djed a i drugi.

29. Gore iznesenim iskazima svjedoka i to ponajprije svjedoka – oštećenika – žrtve S. C. kao i iskazima svjedokinje M. P. kao i H. P.

sud je u cijelosti poklonio vjeru smatrajući te iskaze istinitima, vjerodostojnima i okolnostima. Sve ovo tim više što je od samih događaja prošlo cijeli niz godina i s razlogom što okrivljeni zaista dugo godina više ne živi u H. te s obzirom na činjenicu da su njihovi iskazi koje su dali na raspravi, osim iskaza svjedoka oštećenika

– žrtve S. C. vrlo slični u svim bitnim dijelovima isti kao što su iskazivali, ali u nešto kraćoj verziji u fazi kada su isti bili ispitani već pred istražnim sucem Županijskog suda u Splitu. Isto tako, jedan od dodatnih razloga zbog čega sud u cijelosti poklanja vjeru već citiranim iskazima svjedoka leži u činjenici što i sam svjedok oštećenik – žrtva, njegova majka i bivša supruga okrivljenog nisu zainteresirani za kazneni progon okrivljenog, a i sama žrtva tj. u to vrijeme dijete S. i njegova majka navode kako

ne žele ništa loše okrivljenom, čak štoviše da mu opraštaju to što im je loše učinio, da nisu zainteresirani da bi isti dobio bezuvjetnu kaznu zatvora, ali ipak svi iskazuju identično u smislu da ne žele s ovakvim čovjekom imati bilo kakvog posla bez obzira što se radi o osobi koja je otac svjedoka – oštećenika – žrtve S. C. i bivši suprug svjedokinje M. P..

30. Polazeći od naprijed navedenih utvrđenja sud drži nedvojbeno utvrđenim da je okrivljenik svojim postupanjem u utuženom razdoblju odnosno u razdoblju od ožujka 2008. pa do ožujka 2011. osim događaja od 21. veljače 2011. i osim događaja 9. ožujka 2011., u obiteljskom stanu svoje tadašnje supruge M. P., na adresi …, dok se povremeno nalazio u alkoholiziranom stanju, učestalo i u nazočnosti sina S. C. rođenog…., svjestan da time ugrožava njegov

psiho-fizički razvoj i pristajući na to, svoju tadašnju suprug M. P., a majku svog sina šamarao, udarao rukama, pljuvao, a u jednom navratu iščupao biljku iz posude te istu ugurao u usta te govorio: "Zaklat ću tebe i cijelu tvoju obitelj, a naše dijete ću odvesti u A.", zbog čega je u nekoliko navrata njegova supruga bježala iz stana po pomoć, dok je prema sinu S. iskazivao odbojnost tako što ga je vrijeđao govoreći mu da je peder, da je žensko, da je slabić, i u par navrat mu bez ikakvog povoda išamara, gađao šalicom za kavu te u posljednjih godinu dana trošio plaću na piće i alkoholizirao se pred djetetom, nije ništa doprinosio za njegovo uzdržavanje prebacujući skrb i odgoj djeteta na svoju suprugu, čime je kod imenovanih izazvao osjećaj straha, bespomoćnosti i ugroze njihovog dostojanstva, a čime je ostvario sva zakonska obilježja kaznenog djela zapuštanjem i zlostavljanjem djeteta ili maloljetne osobe, djela opisanog i kažnjivog po čl. 213. st. 2. KZ/97.

31. U ovom kaznenom postupku obrana okrivljenog zahtijevala je odnosno predlagala je da se izvrši psihijatrijsko vještačenje okrivljenog te je isto i izvršeno po dr. S. B. – psihijatrici, a vještvo koje prileži ovom spisu (list 125 -130 spisa).

32. Kako se okrivljeniku sudilo u odsutnosti to je vještačenje jedino bilo moguće napraviti, odnosno izraditi temeljem raspoložive medicinske dokumentacije, a koju je na zahtjev suda dostavila liječnica opće prakse dr. V. A..

33. U svom mišljenju vještakinja je navela kako uvidom u spis i dostupnu medicinsku dokumentaciju, a sukladno nalogu suda, nalaz i mišljenje daje isključivo temeljem dostupne medicinske dokumentacije koja se nalazi u spisu te je navela kako je bilo nužno utvrditi da li su lijekovi koje je isti uzimao u utuženom razdoblju, a koji se nalaze na popisu kartona pacijenta zaista lijekovi koji su takvog karaktera ili upućuju na kakav stupanj oboljenja okrivljenika koji bi mogli dovesti do njegove neubrojivosti.

34. Vještakinja je ustanovila kako je M. C. bio dugogodišnji ovisnik o opijatima zbog kojih je liječen u Zajednici C. gdje je upoznao suprugu koja

je isto bila na liječenju, a nakon izlaska iz zajednice uspješno je apstinirao što se tiče opijata te nema podataka iz zdravstvenog kartona da bi naknadno upao u recidivit. Dijagnosticiran je Hepatitis Chr, zbog kojeg je bio u tretmanu infektologa, a što je također vidljivo iz dostupne medicinske dokumentacije.

35. Ispitanik se liječio i ambulantno kod psihijatra zbog depresivnog stanja, no depresivni poremećaj je šifriran samo sa šifrom F32, a nema dodatne šifre da bi vještakinja mogla procijeniti a sukladno MKB-Xrevizin da li se radi o blažoj depresivnoj epizodi ili težoj. Vještakinja iskazuje u svom pisanom nalazu i mišljenju kako može pretpostaviti da nije bila epizoda depresivnog poremećaja sa psihotičnim simptomima jer klinički psihijatar nije uključio antipsihotik-lijek za liječenje težih duševnih poremećaja, a što bi bila i indikacija za bolničko liječenje.

36. Vještakinja navodi kako u medicinskom kartonu klinički psihijatar koji je u više navrata i godina pregledavao pacijenta nije navodio dijagnozu Alkoholizma. Ističe, kako govoreći o ispitanikovom psihičkom stanju sukladno uvidom vještakinji dostupnom medicinskoj dokumentaciji, mišljenja je da kod istog nije utvrđeno postojanje težih duševnih smetnji ni duševne poremećenosti ni nedovoljnog duševnog razvitka, kao ni ovisnosti o bilo kojoj psihoaktivnoj supstanci.

37. Mišljenja je da je konzumacija alkohola u utuženom periodu kod ispitanika bila na dijagnostičkoj razini zlouporabe F10.1. Ističe da dugogodišnja zlouporaba alkohola može dovesti do ovisnosti o alkoholu, ali u utuženom periodu da se ne može govoriti o ovisnosti o alkoholu, nego samo o zlouporabi. Abuziranje alkohola da je i dovelo do problema u njegovom funkcioniranju i profesionalnom i socijalnom kao i do problema u obiteljskom planu. Isto tako, ističe da uvidom u sami spis kao i iskaza saslušanih svjedoka se može zaključiti o okrivljenikovom konzumiranju alkohola kao i agresivnom ponašanju u opitim stanjima.

38. Vještakinja ističe kako se teško izjasniti o ubrojivosti ispitanika u tako dugom razdoblju, ali da može potvrditi da lijekovi s naslova njezine specijalnosti koje je ispitanik primao u utuženom razdoblju, a koji se navode u dostupnoj medicinskoj dokumentaciji nisu takvog karaktera i ne upućuju na takav stupanj oboljenja ispitanika koje bi mogli dovesti do njegove neubrojivosti.

39. Konačno u svom zaključku, a pri tom zaključku je ostala i ispitana na raspravi dr. S. B. navela je kako je M. C. osoba kod koje u utuženom periodu

nisu dijagnosticirane teže duševne smetnje ni privremena duševna poremećenost, da je osoba sa elementima impulzivne i emocionalno nestabilne osobnosti. Nije bio ovisnik o bilo kojem psihoaktivnom sredstvu. Konzumacija alkohola je na dijagnostičkoj razini zlouporabe F10.1.. U svom zaključku pod toč. 2. navela je kako se jako teško izjasniti o ubrojivosti okrivljenika u tako dugom vremenskom periodu, ali da sa sigurnošću može utvrditi da njegovo ponašanje u utuženom periodu nije nikada imalo obilježja psihotičnosti. Također u svom zaključku pod toč. 2. je istaknula da se u utuženom periodu može govoriti zapravo o običnoj smanjenoj ubrojivosti i to u pojedinim situacijama kada je dolazilo do konflikata sa suprugom, a u skladu s obilježjima njegove strukture osobnosti koja je impulzivna i nestabilna uz akutnu alkoholnu intoksikaciju. Konačno u svom zaključku pod toč. 3. (list 130 spisa) stalni sudski vještak – psihijatrica dr. S. B., zaključila je kako se može utvrditi da lijekovi s naslova njezine specijalnosti koje je ispitanik primao u utuženom razdoblju, a koji su navedeni u dostupnoj medicinskoj dokumentaciji nisu takvog karaktera i ne upućuju na takav stupanj oboljenja ispitanika koji bi mogli dovesti do njegove neubrojivosti.

40. Kao što je vidljivo iz raspravnog zapisnika i pitanja koje je branitelj okrivljenog postavljao na raspravi psihijatrici može se zaključiti da je cijelo vrijeme obrana okrivljenog išla u pravcu da poništi kvalitetu i profesionalnost izvršenog vještačenja, upirući na činjenicu da je vještakinja u svom vještvu kontradiktorna, nejasna te da vještvo samo po sebi nije dovoljno kvalitetno pa je stoga obrana predlagala izradu novog vještva.

41. Sud je kao što smo već u ovoj presudi kazali odbio prijedlog obrane za novim psihijatrijskim vještačenjem okrivljenog držeći da je vještakinja radila profesionalno i kvalitetno i da je iz cjelokupnog spisa, a zapravo ne vidjevši okrivljenog jer to nije bilo moguće zbog suđenja u odsutnosti "izvukla" maksimalno moguće, a sve zapravo temeljem uvida raspoloživu medicinsku dokumentaciju koju je sud pribavio i koja je na svu sreću bila sačuvana kod dr. opće medicine jer da je kojim slučajem ista bila zagubljena ili iz bilo kojih razloga nedostupna ovom sudu ovaj spis se uopće ne bi mogao vještačiti.

42. U svakom slučaju sud drži da je procjena vještakinje u pogledu psihičkog stanja i zdravlja okrivljenog tj. ubrojivosti in tempore criminis valjano obrađena te da su njezini zaključci vrlo jasni i logični, a najbitnije u cijeloj ovoj priči je činjenica da je ista u više navrata istaknula kako se ne može u konkretnom slučaju raditi o neubrojivoj osobi, ali da se može raditi o osobi koja je bila smanjeno ubrojiva i to zbog razloga koji su detaljno u vještvu napisani i obrazloženi.

43. Utvrđujući potrebiti oblik krivnje te cijeneći cjelokupne rezultate raspravljanja kao i sve činjenice koje su tijekom postupka utvrđene, a naprijed navedene, zaključuje se kako je okrivljenik postupajući na način kako je to i navedeno u činjeničnom opisu izreke presude postupao s neizravnom namjerom odnosno da je bio svjestan da takvim svojim ponašanjem ugrožava psihofizički razvoj svog sina a na što je pristao. 44. Slijedom toga, sud ga drži krivim za počinjeno kazneno djelo.

45. Trebalo je odlučiti o vrsti kaznenopravne sankcije koja bi bila primjerena osobnosti okrivljenika, svim konkretnim okolnostima počinjenog kaznenog djela, ali i kojom će se ostvariti svrha kažnjavanja propisana odredbom čl. 50. KZ/97. Po mišljenju ovog suda najprimjerenije je bilo okrivljeniku ponajprije odrediti visinu zatvorske kazne te ga je stoga sud na temelju čl. 213. st. 2. KZ/97 osudio na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci a potom se istome, na temelju čl. 67. KZ/97 okrivljenom M.

C. izrekla uvjetna osuda, s time da se kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci na koju je osuđen neće izvršiti ako isti u roku od 2 (dvije) godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

46. Prilikom odluke o vrsti i visini kaznenopravne sankcije sud je na strani okrivljenog pronašao olakotne okolnosti a to je ponajprije činjenica da nije bio skroz psihički zdrav, da je bio bivši ovisnik i liječio u komuni u I., da je u vrijeme učina po mišljenju psihijatrijske struke bio smanjeno ubrojiv. O priznanju ili ne priznanju kaznenog djela ne može se govoriti, a sve s obzirom na činjenicu da isti nije dao svoju obranu pred sudom te da se zapravo radi o slučaju suđenja u odsutnosti. Osim ovoga,

kao olakotna okolnost uzeta je činjenica koja se odnosi na određene podatke do kojih je ovaj sud došao prilikom izdavanja samog europskog uhidbenog naloga, a to je da bi se i dan danas radilo o osobi koja živi u I., koja je u izrazito lošoj materijalnoj situaciji i koja živi kao beskućnik i kojoj crkva pomaže da bi uopće preživio. Kao olakotna okolnost je uzeta činjenica što je njegov sin koji je oštećenik u ovom kaznenom postupku nije tražio kazneni progon niti se izjašnjavao pred sudom u smislu da bi njegovom ocu trebalo izreći bezuvjetnu zatvorsku kaznu, štoviše, iskazujući na raspravi sin je naveo kako mu oprašta te da nema trajnijih posljedica zbog njegovog ponašanja prema njemu ali, da ga ne želi vidjeti u svojoj blizini. Kao olakotna okolnost uzeta je činjenica što se je i majka oštećenika, tj. bivša supruga okrivljenog na vrlo sličan način izjasnila naspram mogućeg kažnjavanja bivšeg supruga te sama navela

da mu ne želi ništa loše u životu, kako i sama ne želi da sud izrekne strožu sankciju prema njemu, ali ona također je navela kako ga ne želi u svojoj blizini.

47. Kao otegotnu okolnost na strani istoga sud je cijenio društvenu osudu ovakvih kaznenih djela kao i činjenicu porasta broja ovakvih kaznenih djela.

48. S obzirom na sve navedeno, sud je okrivljenog proglasio krivim na način da je isti proglašen krivim i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a potom mu je izrečena uvjetna osuda s tim da se kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci na koju je osuđen neće izvršiti ako u roku od 2 (dvije) godine po pravomoćnosti ove presude ne počini koje novo kazneno djelo.

49. Na temelju čl. 148. st. 6. ZKP/08 okrivljeni M. C. se u cijelosti oslobađa obveze naknade troškova kaznenog postupka zbog lošeg imovnog stanja te bi njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje njega samoga.

50. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

Split, 2. studenog 2022.

SUTKINJA:

JADRANKA LUKETIN, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a za Županijski sud u 4 primjerka.

DNA:

- okrivljenom putem e-oglasne ploče -

branitelju

- ODO u Splitu -

oštećeniku

- u spis