Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: 24 Gž Ovr-191/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Marini Tanti u ovršnom predmetu ovrhovoditelja G. d.o.o., OIB: ..., Z., zastupanog po punomoćnici M.P., odvjetnici u Odvjetničkom uredu M. & P. d.o.o., Z., protiv ovršenika N. z. z.j. z. „D.A.Š.“, OIB: ..., Z., zastupanog po punomoćnici M.T., odvjetnici u Odvjetničkom uredu Š. i P., Z., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-607/22 od 14. veljače 2022., dana 2. studenoga 2022.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovršenika N.z.z.j.z. „D.A.Š.“ kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-607/22 od 14. veljače 2022.

Obrazloženje

1. Uvodno označenim rješenjem prvostupanjskog suda riješeno je:

"I. Odbacuje se prijedlog ovršenika za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava od 11. siječnja 2022., kao nedopušten.

II. Odbija se zahtjev ovršenika za naknadu troškova sastava prijedloga od 11. siječnja 2022. u iznosu od 14.025,00 kuna, kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova sastava podneska od 1. veljače 2022. u iznosu od 14.023,06, kao neosnovan.

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je izjavio ovršenik zbog bitnih povreda odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači ili ukine te predmet vrati istom sudu na ponovno odlučivanje. U žalbi ističe da se javnobilježničko rješenje o ovrsi, kao i svaka druga ovršna isprava tretira kao osnova za plaćanje temeljem koje FINA provodi izvansudski postupak ovrhe odnosno da je 24 Gž Ovr-191/2022-2

prijedlog ovršenika podredno valjalo tretirati kao prijedlog za odgodu ovrhe jer da ne postoji zakonska osnova za razlikovanje instituta odgode prijenosa zaplijenjenih sredstava na temelju čl. 210. Ovršnog zakona i općeg instituta odgode ovrhe.

Ovršenik potražuje trošak sastava opisane žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Iz spisa proizlazi da je pobijanom odlukom prvostupanjski sud odlučivao o prijedlogu ovršenika za donošenje rješenja kojim će se proglasiti nedopuštenim pljenidba i prijenos te će se naložiti agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, a vezano na postupak izravne naplate koji je kod agencije pokrenuo ovrhovoditelj na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika B.M. iz Z. poslovni broj Ovrv- 50721 od 11. veljače 2021.

5. Prvostupanjski je sud je prijedlog ovršenika od 11. siječnja 2022. za odgodom prijenosa zaplijenjenih novčanih sredstava ocijenio nedopuštenim uz obrazloženje da je odredbom čl. 209. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17. i 131/20., dalje u tekstu: OZ) propisano da ako ovrhovoditelj izravno zatraži od Agencije da na temelju ovršne odluke domaćeg suda ili upravnog tijela koje imaju potvrdu ovršnosti, ovršne nagodbe sklopljene pred domaćim sudom ili upravnim tijelom, ovršne nagodbe postignute u postupku mirnog rješenja spora na temelju članka 186.a Zakona o parničnom postupku, zadužnice, bjanko zadužnice, naloga za plaćanje Hrvatske radiotelevizije s potvrdom o ovršnosti, europskog ovršnog naslova, europskog platnog naloga, a koje glase na ispunjenje određene novčane tražbine ili obračuna poslodavca o neisplati dospjelog iznosa plaće, naknade plaće ili otpremnine, provede naplatu te tražbine prijenosom novčanih sredstava s računa koje ovršenik ima kod banaka na ovrhovoditeljev račun kojeg je odredio u zahtjevu za izravnu naplatu, Agencija će postupiti kao u povodu rješenja o ovrsi koje je dostavio sud. Nadalje u obrazloženju se navodi da je čl. 210. OZ propisano, da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. ovog Zakona, odnosno obračuna poslodavca, prema odredbi čl. 209. st. 5. ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidbu i prijenos proglasiti nedopuštenim.

5.1. Nadalje, prvostupanjski je sud, na temelju citiranih odredaba, prijedlog ovršenika ocijenio kao nedopušten s obzirom da na to da se ovrha u ovom predmetu provodi pred Financijskom agencijom na temelju ovršne javnobilježničke isprave- rješenja o ovrsi javnog bilježnika B.M. iz Z. poslovni broj Ovrv-50/21 od 11. veljače 2021., a navedeno rješenje o ovrsi ne predstavlja niti jednu od taksativno nabrojanih isprava iz čl. 209. st. 1. OZ.

6. Ovršni zakon, dakle, sadrži posebne odredbe koje se odnose na postupak ovrhe izravnom naplatom kod agencije i odredbe o izvansudskoj ovrsi. Razlika između ovrhe izravnom naplatom i izvansudske ovrhe temelji se na različitosti ovršnih isprava na temelju kojih se može tražiti naplata na računima ovršenika.

24 Gž Ovr-191/2022-2

7. Valja istaknuti da rješenje o ovrsi koje donosi javni bilježnik odredbom iz čl. 209. st. 1. OZ nije navedeno kao ovršna isprava na temelju koje se može zahtijevati izravna naplata, zbog čega se ne može primijeniti niti odredba čl. 210. st. 1. OZ, kojom su propisana pravna sredstva ovršenika u slučaju izravne naplate.

8. Na temelju rješenja o ovrsi koje je donio javni bilježnik, a kojim je ovrha određena na novčanoj tražbini po računu kod banke ili općenito na imovini ovršenika, ovrhovoditelj može pokrenuti postupak izvansudske ovrhe koji je propisan u čl. 284. OZ, a na način da može izravno zatražiti od agencije da banci izda nalog da iznos za koji je ovrha određena zaplijeni i prenese sa svih ovršenikovih računa koji se vode pod njegovim osobnim identifikacijskim brojem na račun koji je određen u rješenju o ovrsi, odnosno na ovrhovoditeljev račun kojeg je odredio u zahtjevu za provedbu ovrhe. U st. 5. navedenog članka propisana su i pravna sredstva koje stoje na raspolaganju ovršeniku, a to je podnijeti žalbu nakon proteka roka, zatražiti od suda da odgodi ovrhu, odnosno pred njime poduzimati druge radnje na koje bi inače bio ovlašten tijekom sudske ovrhe. Po ocjeni ovog suda pogrešno je tumačenje ovršenika da se pravna sredstva iz čl. 210. OZ mogu smatrati poduzimanjem drugih radnji na koje bi inače bio ovlašten ovršenik tijekom sudske ovrhe, jer bi se na taj način izjednačio postupak izravne naplate s postupkom izvansudske ovrhe, što nije bila intencija zakonodavca kada je napravio razlikovanje između postupka izravne naplate i postupka izvansudske ovrhe. Dakle, zakonodavac je predvidio posebna pravna sredstva koja stoje na raspolaganju ovršeniku u postupku izvansudske ovrhe i stoga u ovom postupku izravne naplate tražbine ovršenik nije imao zakonsku mogućnost podnijeti prijedlog za obustavu ovrhe pa je takav prijedlog trebalo odbaciti kao nedopušten, kako je pravilno postupio prvostupanjski sud.

8.1. Zbog toga je prvostupanjski sud pravilno odbacio prijedlog tužitelja kao nedopušten jer isti nije predviđen kao sredstvo zaštite ovršenika u postupku izvansudske ovrhe.

9. Slijedom navedenoga, kako se nisu ostvarili žalbeni razlozi, niti je sud prvog stupnja počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. i 89/14. - u daljnjem tekstu: ZPP), koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 70/19.) na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti sukladno čl. 365. st. 2. i čl. 381. ZPP, valjalo je temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP, u vezi sa čl. 21. st. 1. OZ, odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje.

Zadar, 2. studenoga 2022.

Nacrt odluke izradila

Sudac

sudska savjetnica

Katia Klarin

Marina Tanta